Jedno od pitanja koja su skoro uvijek aktualna jeste pitanje dovišta, koje se dodatno aktualizira kada se približi datum posjećivanja nekog dovišta. S obzirom na to da je ovo jedno od pitanja koje izaziva brojne polemike i razilaženja među vjernicima, neophodno je dati kratak osvrt, bez posebnog detaljiziranja.
Na samom početku treba naglasiti da u islamu ne postoji nešto što se zove dovište. Kako bi ovo shvatili svi oni koji imaju dilemu u vezi sa ovim pitanjem, prvo je potrebno reći šta je to ustvari dovište. Pod dovištem se podrazumijeva mjesto na kojem je neko nekad upućivao dovu Allahu koju mu je On uslišao, dakle, na tom se mjestu navodno nekada nekome primila dova. Stoga, svi oni koji žele da im se usliša neka dova, prema ovom rezonovanju, treba da se okupe na tom istom mjestu i da upućuju dove, pa će im one biti primljene.
Ovakav način zaključivanja nema nikakvog utemeljenja u islamu i doista izaziva čuđenje kako se ljudi slijepo i bez razmišljanja prihvataju novouvedene ibadete, uopće ne zauzimajući kritički stav u tom pogledu.
U vezi s tim možemo navesti pitanje o kojem svako treba da objektivno razmisli: Ako neko od nas ima određenu potrebu i u svojoj kući uputi dovu Uzvišenom Allahu, koji mu usliša tu dovu, da li zbog toga njegova kuća postaje dovište? Naravno da ne postaje. Uzvišeni Allah odaziva se dovi nekoga od nas ne zbog dovišta već zbog njegovog ličnog stanja i odnosa prema Gospodaru.
Da li je zabilježeno da je neko od ashaba ikada uputio dovu uputio na mjestima na kojima se Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, uslišala dova? Iako se radilo o Poslaniku, oni to nisu činili, a mi se tome prepuštamo povodeći se za osobama koje su veoma daleko od Poslanika, a da ne govorimo o činjenici da je skoro pa nemoguće ustanoviti da se na spomenutim dovištima uistinu nekome uslišala dova.
Cijela planeta je mjesto gdje možemo uputiti dovu svome Gospodaru, a da li će se On odazvati na našu dovu, to zavisi od nas, našeg stanja i odnosa prema Gospodaru i, naravno, Njegove volje, a mjesto na kojem se upućuje dova nema ključnu ulogu u tome.
Gledano iz naše perspektive, svi vjerski tekstovi u kojima se govori o dovi općeg su karaktera, izuzev onih u kojima se ukazuje na vrijednost i posebnost nekih mjesta u pogledu upućivanja dove, što znači da Allahu možemo dovu upućivati bilo gdje da se nalazimo.
Koliko mi je poznato, ne postoje validni dokazi koji potvrđuju posebnost i odabranost nekog takvog mjesta u našim krajevima.
Priredio: Pezić Elvedin
