Vremenom se u ummetu Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, pojavile raznorazne devijacije po pitanju shvatanja suštine grijeha i po pitanju kakav bi vjernik trebao imati odnos spram grijeha. U tekstu koji slijedi spomenut ćemo neispravna shvatanja po pitanju grijeha koja su najrasprostranjenija, a ujedno, i najviše odstupaju od ehlisunnetskog razumijevanja grijeha i odnosa spram grijeha.

  1. Prvo pogrešno shvatanje po pitanju grijeha jeste njihovo podcjenjivanje. Rekao je Ibn Mes’ud, radijallahu anhu: ”Zaista vjernik vidi svoje grijehe kao da sjedi ispod brda za koje se boji da će se srušiti na njega. A griješnik vidi grijehe kao muhu koja prođe ispred njegovog nosa, pa on samo zamahne rukom.” (Predaju bilježi Buharija, a u rivajetu kod Tirmizija Ibn Mes’ud, radijallahu anhu, ove riječi pripisuje Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem)

O podcjenjivanju grijeha, kao negativnoj pojavi i akidetskoj devijaciji, upozoravao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem. Navest ćemo nekoliko primjera:

”Ući će u džehennem žena zbog mačke koju je zatvorila (pa je uginula), a nije je hranila, niti ju je pustila da se hrani sama vani sa insektima.” (Buharija i Muslim)

Od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: ”Živio je u vrijeme Poslanika, salallahu alejhi ve sellem,čovjek po imenu Karkara. Kada je on umro, Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao je da će on u vatru. Kada su otišli do njegove kuće pronašli su jedan ogrtač kojeg je taj ukrao iz ratnog plijena.” (Buharija)

”Ko bude držao psa, koji nije lovački i koji nije čuvar, taj će gubiti svaki dan od nagrade dva brda nagrade.” (Buharija i Muslim)

”Zaista će čovjek izgovoriti riječ, pa u njoj neće vidjeti ništa loše, a zbog nje će biti bačen sedamdeset godina u vatru.” (Tirmizi)

Dakle, onaj ko na dunjaluku bude podcjenjivao grijehe, na onome svijetu bit će od gubitnika i propalica, tj. kako je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, nazvao takve – bit će od ‘muflisa’.

Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, upitao: ”Znate li ko je gubitnik (bankrot)?” Prisutni su odgovorili: ”Gubitnik kod nas je onaj koji nema niti jednog dirhema, niti bilo kakvog užitka.”Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, tada reče: ”Gubitnik iz moga ummeta je čovjek koji će na Sudnjemu danu doći sa namazom, postom i zekatom. Ali on je potvorio ovoga, opsovao onoga, ovome nepravedno oteo imetak, onome neopravdano prolio krv, udario ovoga, pa će svakome od njih morati da dadne od svojih dobrih djela. Kada se njegova dobra djela potroše prije nego namiri dug svakome, onda će se od njih uzimati grijesi i stavljati na njegovu vagu, a zatim će taj biti bačen u vatru.” (Bilježi imam Ahmed u Musnedu)

  1. Drugo pogrešno shvatanje, kada je u pitanju odnos prema grijesima, jeste njihovo preuveličavanje, tj. vjerovanje da će se zbog grijeha koji ne izvode iz vjere (ne spadaju u kategoriju širka ili kufra) boraviti vječno u vatru, ili da ih Allah, subhanehu ve te’ala, na Sudnjemu danu neće oprostiti nikome ko ih bude činio.

Primjer toga je hadis o pokajanju čovjeka koji je ubio stotinu ljudi, a koji je zabilježen u Buhariji i Muslimu. Kada je taj upitao najučenijeg čovjeka jednog mjesta da li za njega ima pokajanja obzirom da je ubio devedeset i devet ljudi, on mu je odgovorio da nema, pa je i njega ubio. Na kraju je naišao na čovjeka koji mu je potvrdio da za njega ima pokajanja, ako je ono iskreno, pa mu je Allah, dželle ša’nuhu, nakon iskrenog pokajanja i oprostio.

Ovo pogrešno ubjeđenje dovodi do jedne ‘anomalije’ u muslimanskom društvu, a to je podcjenjivanje, omalovažavanje i loše ophođenje prema muslimanima griješnicima, što iste može odvesti u još veće grijehe, pa čak i nevjerstvo. A one koji omalovažavaju muslimane griješnike i narušavaju njihovu čast može odvesti u oholost.

Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, zabranio je jednom ashabu da proklinje drugog ashaba kojem je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, presudio bičevanjem zbog pijenja alkohola:

– Od Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: ”Bio je jedan čovjek u vrijeme Poslanika , salallahu alejhi ve sellem, koji se zvao Abdullah, a volio je da nasmije Poslanika, salallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, nekoliko je puta nad njime izvršio kaznu bičevanja zbog pijenja alkohola. Jednom dok je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, naredio da se bičuje jedan od prisutnih ashaba, radijallahu anhu, reče: ”Neka je na njega Allahovo prokletstvo, koliko puta mu se ovo ponavlja.” Tada Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, reče: ” Nemjte ga proklinjati, jer ja znam da on voli Allaha i Njegovog Poslanika.” (Buharija)

– Muslim bilježi predaju da je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Jedan čovjek je rekao: ‘Allah neće oprostiti tome i tome.’ A Allah je rekao: ”Ko je taj koji je u Moje ime rekao da Ja neću oprostiti tome i tome? Ja ću zaista oprostiti tome, a tebi ću uništiti djela pa će se riječi tvoje na tebe odnositi.”

Sljedbenici prakse Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, i ashaba, radijallahu anhum,, po pitanju velikih grijeha (dakle onih koji ne izvode iz vjere) smatraju sljedeće:

Da će ih Allah, e’aze ve džell, oprostiti ako bude htio, onome kome bude htio na Sudnjemu danu, i bez da su se takvi pokajali prije smrti, kao što kaže Uzvišeni:

”Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga, kome On hoće.” (An-Nisa’, 48)

A Allah, subhanehu ve te’ala, vjernicima će, kojima bude htio, na Sudnjemu danu opraštati velike grijehe zbog:

  1. a) šefata (zauzimanja za njih) Poslanika, salallahu alejhi ve sellem: ”Ja ću se zauzimati za velike griješnike iz mog ummeta.” (Tirmizi i Ibn Madže)
  2. b) ili zbog mnoštva drugih dobrih djela, koja su izbrisala njegove velike grijehe, kao što kaže Uzvišeni: ”Dobra djela zaista poništavaju hrđava…” (Hud, 114.)

A ako ih Allah, subhanehu ve te’ala, kazni zbog činjenja velikih grijeha džehennemom, oni će, ako su bili vjernici i iskreni sljedbenici šehadeta, kad tad ući i džennet, na osnovu mnogobrojnih hadisa koji govore o tome:

Buharija i Muslim prenose da je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Došao mi je Džibril, alejhi selam, i obradovao me riječima: ”Ko umre od tvoga ummeta, a da Allahu nije činio širk, ući će u džennet.” Pa sam ja rekao: ”Zar i ako je blud počinio, i ako je ukrao?!” A Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, reče: ”Čak i ako je blud počinio, i ako je ukrao!”

O ovome nam svjedoči i hadis koji je kod učenjaka poznat kao ‘hadis kartice’:

Od Abdullaha ibn Amra ibn El-‘Asa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Dozvaće se čovjek iz mog ummeta na Sudnjemu danu ispred ostalih stvorenja i biće mu predočeno devedeset i devet dugih bilješki (od grijeha), dugih koliko vid može doprijeti. Tada će ga Allah upitati: ”Da li negiraš išta od ovoga?”, a on će odgovoriti: ”Ne, Gospodaru moj!”. Zatim će ga Allah upitati: ”Da li su te oštetili pisari čuvari (meleki)?” Potom će ga upitati: ”Da li imaš nešto od dobrih djela.” Tada će ovaj čovjek iz straha reći: ”Ne!” Tada će Allah reći: ”Nije tako, ti zaista imaš dobro djelo, tebi se danas zaista neće učiniti nepravda.” Zatim će se izvaditi jedna kartica na kojoj piše: ’Ešhedu en La ilahe illallah ve ene Muhammeden abduhu ve resuluhu’.Tada će reći čovjek: ”Gospodaru moj, šta je ova mala kartica u odnosu na ove bilješke?!” Biće mu rečeno: ”Neće ti se nepravda učiniti.” Pa će se onda staviti bilješke na jednu stranu vage, a kartica na drugu stranu, pa će prevagnuti kartica.” (Hadis bilježe Ahmed, Tirmizi, Ibn Madže i Hakim, a šejh Albani ga je ocjenio ispravnim)

Oni koji podcjenjuju opasnost grijeha i ne osvrću se na njih nadajući se Allahavoj milosti jesu murdžije, tj. oni koji ljudima daju lažnu nadu.

A oni koji smatraju da će vjernici zbog velikih grijeha boraviti vječno u vatri jesu haridžije u mu’tezile, tj. oni koji ljude nepravedno plaše džehenemom i vječnim boravkom u njemu zbog velikih grijeha.

Oba ova mišljenja suprotna su praksi i ubjeđenju ehlisunneta, koji daju nadu, ali ne lažnu, ali i spominju strahote džehennema kojima će se kažnjavati veliki griješnici, ali ne vječno. Dakle ehli sunnet u isto vrijeme plaši griješnike hadisom o ’muflisu’ (gubitniku), i daje im nadu ‘hadisom kartice’.

  1. Treće pogrešno shvatanje po pitanju onoga što nam je šerijatom zabranjeno jeste i ubjeđenje da u tim stvarima na dunjaluku ima koristi. Ovakvo ubjeđenje i slična ubjeđenja u suprotnosti su sa onim čime nas je podučio naš Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, a to je da u haramu Allah, subhanehu we te’ala, nije dao dobra za čovjeka, u suprotnom ne bi ga zabranio.

Rekao je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: ”Nisam ostavio niti jednu stvar koja vas približava Allahu, a da vam je nisam naredio. Niti sam ostavio ijednu stvar koja vas udaljava od Allaha, a da vam je nisam zabranio.” (Bilježi Abdurezak u ‘Kitabul džami’, i Ibn Ebi Šejbe u ‘Ez-Zuhd’, i Taberani u ‘El-Mu’džem El-Kebir’ i svi ljudi u lancu kojeg bilježi Taberani su povjerljivi)

Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, u poznatom hadisu u Sahihu od Muslima opisao je vjernike koji, kada vide da se čini neki haram, smatraju to haramom i preziru taj čin srcem, bez da govorom upozore na njega, ili da ga rukom spriječe, kao vjernike sa najslabijim imanom.

Šta onda reći u kakvoj opasnosti po svoju vjeru se nalaze oni koji činjenje grijeha ne preziru srcem, ili još gore smatraju ga dozvoljenim, ili još gore preporučuju govorom grijehe drugima, ili najgore bore se za zabranu halala i naređuju da se grijesi čine.

  1. Pogrešno shvatanje po pitanju grijeha i odnosa prema njima jeste i mišljenje da će se posljedice grijeha i njihova štetnost osjetiti tek na ahiretu, i da oni na dunjaluku ne ostavljaju nikakvog traga.

Grijesi na dunjaluku itekako ostavljaju duboke tragove ostavljajući štetne posljedice kako na samog griješnika, tako i na društvo, a i na okolinu i prirodu u kojoj griješnik živi. Te štetne posljedice grijeha mogu biti fizičke, psihičke, materijalne (ekonomske) prirode i na pojedinca i na društvo.

 

Od posljedica koje grijesi ostavljaju na dunjaluku su:

  1. a) Grijeh je prepreka u sticanju znanja, kao što je imam Malik, rahimehullah, rekao svome učeniku imamu Šafiji: ”Ja vidim da je Allah, subhanehu ve te’ala u tvoje srce usadio svjetlost (znanje), pa ga nemoj gasiti sa tamom grijeha.” (Predaju prenosi Ibn Kajim u knjizi ‘Bolest i lijek’)
  2. b) Grijeh predtstavlja i prepreku u primanju dove:

– Primjer čovjeka koji je bio putnik i dovio Allahu, subhanehu we te’ala, a odjeća, hrana i piće su mu bili haram, pa mu Allah, subhanehu we te’ala, zbog toga nije uslišao dovu, kako stoji u Sahihu od Muslima.

– Primjer čovjeka koji samo posjeti gatara ili vračara, a ne povjeruje mu, Allah, subhanehu ve te’ala, takvome neće primati namaz četrdeset noći, kako stoji u hadisu kod Muslima.

  1. c) Grijesi imaju za posljedicu umanjivanje nafake i bereketa:

Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: ”Zaista će rob biti spriječen da dođe do rizka (nafake) zbog grijeha koji čini.” (Bilježi Ahmed)

  1. d) Tama u srcu i tjeskoba u plućima. Rekao je Ibn Abbas, radijallahu anhu: ”Zaista dobra djela ostavljaju bjelinu na licu i svjetlost u srcu. A zista grijesi ostavljaju crnilo na licu i tamu u srcu i kaburu.” (Predaju prenosi Ibn Kajim u knjizi ‘Bolest i lijek’)
  2. e) Poniženje na dunjaluku direktna je posljedica grijeha. Od Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao: ”A poniženje i omalovažavanje posljedica je ostavljanja mojih naredbi.” (Ahmed)

Također ovo dokazuje i hadis: ”Kada budete poslovali sa kamatom, i uhvatite se kravljih repova, i kada budete zadovoljni vašim njivama i baštama, i ostavite borbu na Allahovom putu, Allah će vam dati nepravednog vladara, i neće vam se stanje promijeniti dok se ne vratite propisima svoje vjere.” (Ebu Davud)

  1. f) Razne vrste iskušenja i kazni u obliku bolesti, epidemija, gladi, straha itd., mogu biti posljedica grijeha, koji je prisutan u tom društvu. Rekao je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: ”Neće se pojaviti nemoral u jednom narodu u toj mjeri da ga javno čine, a da ih neće stići iskušenje u obliku epidemija i gladi koje nisu bile poznate u narodima koji su prije njih živjeli.” (Ibn Madže)
  2. g) Grijesi ostavljaju traga i na prirodu, životinje i okolinu, kao što je rekao Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, kada je pored njega prošla dženaza: ”Odmorio se ili se odmorilo od njega.” Na pitanje šta je pod tim mislio, Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, je odgovorio:

”Ako je vjernik onda se (nakon smrti) on odmorio od dunjalučkih iskušenja. A ako je griješnik onda su se od njega (nakon njegove smrti) odmorili i ljudi i zemlja, i drveće i životinje.” (Buharija)

  1. Ehli sunnet zastupa mišljenje da sve, prethodno nabrojane, negativne posljedice grijeha pored samih griješnika osjetiće i vjernici koji budu u njihovoj blizini, ako se ti grijesi puno prošire.

U nekoliko hadisa u kojima Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, spominje Allahovu kaznu i uništenje jednog naroda, a koje prenose njegove supruge, majke vjernika, radijallahu anhunne. Takav je rivajet od Ummu Seleme, radijallahu anha, u kome se spominje uništenje zbog ostavljanja naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Sličan je rivajet od Zejneb bint Džahš, radijallahu anha, u kome se spominje fitna Je’džudža i Me’džudža.

Na kraju oba hadisa stoji pitanje majki vjernika, radijallahu anhunne, upućeno Allahovom Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem: ”Zar ćemo biti uništeni, a među nama će biti dobrih vjernika, o Allahov Poslaniče?” A on, salallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: ‘’Da, ako se proširi pokvarenjaštvo (grijesi)!” (Muteffekun alejhi)

Autor: Adnan Nišić

Izvor: El-Asr.com