Hvala Allahu, Gospodaru svih svijetova, koji stvori vrijeme i učinio da neka vremena budu vrijednija od drugih, neki mjeseci, dani i noći bolji od drugih, kada se nagrade umnožavaju kao milost prema Njegovim robovima. Ovo ohrabruje Svoje robove da rade više dobrih dijela i da Ga više obožavaju, kako bi obnovili svoje zalaganje i uzeli veliki dio nagrade, kao i pripremili se za smrt i stajanje na Sudnjeme danu.
Ova sezona obožavanja donosi sa sobom mnoge koristi, kao što je prilika da se poprave vlastiti propusti, i da se iskupi za nedostatke iz prošlosti i sve ono što je prošlo kraj nas. Svaka od ovih posebnih prilika uključuje neke vrste ibadeta kroz koja se rob približava Allahu, i također tu je uvijek neka vrsta blagodati kroz koju Allah daje Svoju milost kome On želi od Svojih robova. Sretan je onaj koji iskoristi najbolje što može ovaj mjesec, dane i sate, i tako se približi svome Gospodaru tokom ovih vremena kroz razne ibadete, u nadi da će ga dotaći Allahova milost i da će osjetit radost kada sazna da je spašen Džehennemske vatre.
Musliman je dužan sa shvati vrijednost vlastitog života, da poveće ibadet Allahu i da ustraje u rađenju dobra sve do momenta smrti. Allah Uzvišeni je rekao:
“I obožavaj svoga Gospodara sve dok ti ne dođe ubjeđenje.” (Sura Hidžr, 15:99).
Mufesiri (tumači Kur’ana) su rekli da ovdje ubjeđenje je došlo u značenju smrt.
Od posebnih ibadeta su i prvih deset dana zul-hidždžeta, koje je Allah uzvisio nad svim ostalim danima u godini. Ibn Abbas, Allah sa njim zadovoljan, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema dana u kojima su Allahu draža dobra dijela od ovih deset dana.” Zatim ljudi upitaše: “Čak ni borba na Allahovom putu?” Poslanik odgovori: “Čak ni borba na Allahovom putu, osim da čovjek ode da se bori i žrtvuje sebe i sav svoj imetak Allaha radi, i vrati se sa ništa.” (Buhari, 2/457)
Ibn Abbas, Allah sa njim zadovoljan, također prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema dijela koje je draže kod Allaha, niti veće u nagradi, od dobrog dijela urađenog u ovih deset dana prinošenja kurbana.” On je upitan: “Čak ni borba na Allahovom putu?” Poslanik odgovori: “Čak ni borba na Allahovom putu?” Poslanik odgovori: “Čak ni borba na Allahovom putu, osim da čovjek ode da se bori i žrtvuje sebe i sav svoj imetak Allaha radi, i vrati se sa ništa.” (Prenosi el-Darimi, 1/357; njegov sened je dobar kako se spominje u el-Irva, 3/398).
Ovi tekstovi kao i drugi mimo njih nam svi ukazuju da je ovih deset dana bolje nego svi ostali dani u godini, i to bez razilaženja, pa čak i od posljednjih deset dana Ramazana. Međutim posljednjih deset noći Ramazana su bolje jer je u njim i noć kadra, koja je sama bolja od hiljadu mjeseci. Na taj način se mogu uskladiti svi hadisi. (Pogledaj tefsir Ibn Kesira)
Trebaš znati moj brate/sestro u Islamu da je vrijednost ovih deset dana zasnovana na mnogim argumentima:
Allah se kune sa njima, a zakletva nečim sama po sebi ukazuje na važnost toga čime se kune i velika korist od toga. Allah kaže u prijevodu značenja: “Tako mi zore i deset noći (Sura Fedžr, 89:1-2). Ibn Abbas, Ibn Zubejr, Mudžahid i drugi od prvih i kasnih generacija su rekli da se ovo odnosi na prvih deset dana zul-hidždžeta. Ibn Kesir je rekao: “Ovo je ispravno mišljenje.” (Tefsir Ibn Kesira, 8/413)
Sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je posvjedočio da su ovo najbolji dani ovoga dunjaluka, kao što smo već iznad naveli.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je podsticao ljude da rade dobra dijela zbog vrijednosti ove sezone dobrih dijela, kao i zbog same vrijednosti mjesta na kojem su hadžije, tj. same Meke.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio da puno spominjemo Allaha u ovim danima raznim vidovima zikra. Abdullah ibn Omer, Allah sa njim zadovoljan, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema dana koji su bolji kod Allaha i u kojima su dobra dijela draža Allahu od ovih deset dana, pa puno ponavljajte La ilaha illallah (nema boga osim Allaha), tekbir (Allahu Ekber – Allah je Najveći), i tahmid (Elhamdulillah – Hvala Allahu). (Prenosi imam Ahmed, 7/224)
Ovi deset dana uključuju i dane Arefata, u kojima je Allah usavršio svoju vjeru. Post toga dana je iskup za grijehe dvije prošle godine. Ovi dani također obuhvataju dane kurbana, dakle najveći dan godine kao i samog hadždža, koji kombinuje ove ibadete kao nijedan drugi dan.
Sunnet nam ukazuje da onaj koji želi da zakolje kurban mora prestati da krati svoju kosu i nokte, ili da bilo šta uklanja sa svoje kože od početka deset dana pa sve do momenta kada je prinio žrtvu. Razlog ovoga su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada vidite mlađak zul-hidždžeta, i ukoliko neko od vas želi da zakolje kurban, onda neka ne krati svoju kosu i nokte, sve dok ne zakolje kurban.” Na osnovu drugog lanca prenosilaca stoji: “Neka ne dira ništa od svoje kose ili kože.” (Prenosi imam Muslima u četiri različita lanca, 13/146)
Poslanikova naredba ovdje čini odmah nešto obaveznim, a njegova zabrana čini nešto zabranjenim, na osnovu najjačeg mišljenja učenjaka, jer su ove naredbe i zabrane bezuslovne i neizbježne. Međutim, ukoliko osoba uradi nešto od ovoga namjerno, onda mora tražiti oprosta od Allaha ali nije obavezna da zakolje dodatni kurban zbog tog prekršaja, njegov prvobitni kurban će biti primljen. Ko je god u potrebi da ukloni neke dlake ili nokte, iz razloga što mu to nanosi neku štetu, kao recimo da čovjek ima nokat koji je pukao, ili neku ranu na mjestu gdje se nalaze neke dlake, onda neka to ukloni ili skrati, i tu nema grijeha. Stanje ihrama je toliko bitno da je to samo dozvoljeno u slučaju da dlake ili nokti nanose štetu vjerniku. Nema ništa sporno u tome da muškarci ili žene peru svoju kosu tokom prvih deset dana zul-hidždžeta, jer je Poslanik zabranio isključivo kraćenje kose, a ne pranje.
Mudrost iza ove zabrane je u tome da bude sličan onima koji su u ihramima u Meki, barem u nekim stvarima, kako bi se približio Allahu kroz svoj kurban. Tako da će on pustit svoje nokte i kosu sve do vremena kada prinese kurban, a sve u nadi da će ga Allah spasiti patnje na idućem svijetu.
Ukoliko osoba skrati svoju kosu i nokte jer nije planirala da zakolje kurban, a onda kasnije ipak odluči da zakolje kurban u ovih deset dana, onda mora od momenta donošenja odluke da ne krati kosu ni nokte.
Neke žene mogu da zaduže svoju braću ili sinove ta zakolju za njih, a zatim nakon klanja da oni skrate svoje nokte i kosu u ovim danima. Ovo nije ispravno, jer propis obuhvata samo onoga koji lično kolje kurban, svejedno da li on za to zadužio drugoga da zakolje. Dakle propis ne obuhvata onoga koji je zadužen da zakolje u nečije ime, nego samo onoga koji ima namjeru da kolje kurban, kao što nam ljepo to hadis govori.
Ukoliko osoba planira da zakolje kurban, a zatim odluči da ode i obavi hadždž, onda on ne bi trebao da krati nokte i kosu ukolko želi da uđe u ihrame, jer je od sunneta samo da se krati kosa i nokti ukoliko je to nužda. Ali, ukoliko obavlja hadždž temetu ( obavlja umru, zatim skine ihrame, i zatim ponovo uđe u ihrame za hadždž), onda on treba da skrati kosu na kraju njegove umre jer je to dio obreda.
Stvari koje su iznad opisane kao zabranjene za osobu koja planira da zakolje kurban su prenešene u hadisu spomenutom iznad, a osobi nije zabranjeno da nosi miris, da ima spolni odnos, da nosi šivenu odjeću, itd.
Što se tiče pitanja koje je ibadete najbolje činiti u ovim danima, tu moramo shvatit da su ovi dani velika blagodat od Allaha Njegovim robovima, a to cijeni najbolje onaj koji je aktivno bogobojazan. Dužnost je muslimana da cijeni ove dane i da se potrudi u njima, tako što će posvetit ove dane jačem ibadetu nego inače. Od Allahovih blagodati Svojim robovima je i to što nam je dao razne načine da Mu se približimo.
Od dijela koja bi musliman trebao da radi u ovih deset danu su:
1. Post.
Sunnet je postiti deveti dan zul-hidždžeta, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas posticao da radimo dobra dijal u ovom periodu, a post je jedan od najboljih načina približavanja Allahu. Allah je posto pripisao Sebi rekavši u hadis kudsiju: “Sva dijela sina Ademovog su njemu, osim posta, on je Moj i Ja ću za njega nagraditi.” (Buhari, 1805)
Poslanik bi postio prvih devet dana zul-hidždžeta. Ovo se prenosi od Hunejde ibn Halid, koji prenosi od njegove supruge, da su žene Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekle: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je postio prvih devet dana zul-hidždžeta, dan Ašure, kao i tri dana svakog mjeseca, prvi Ponedeljak mjeseca, i posljednja dva Četvrtka.” (Prenosi imam Nisai, 4/205, kao i Ebu Davud; hadis je ocjenio sahih imam Albani u Sahihu Ebu Davuda, 2/462)
2. Tekbir
Sunnet je izgovaranje tekbira (Allahu Ekber), tahmida (Elhamdulillah), tahlila (La illahe il Allaha), i tesbiha (Subhanallah) tokom ovih prvih deset dana zul-hidždžeta, kao i da se to glasno izgovara u džamijama, kod kuće, na ulici, i u svakom mjestu gdje je dozvoljeno sjećanje Allaha i spominjanje Njegova imena naglas, a sve kao način obožavanja i slavljenja Allaha.
Muškarci bi trebali ovo izgovarati naglas, a žene u sebi tiho.
Allah kaže u prijevodu značenja ajeta:
“Da bi svjedočili korist od toga (od nagrade Hadždža), i spominjali Allahovo ime u određenim danima, nad životinjama koje su za klanje, koje ime je On podario…”(Sura Hadždž, 22:28)
Većina učenjaka je na stavu da su “određeni dani” u ajetu iznad opravo ovih deset dana zul-hidždžeta, zbog riječi Ibn Abbasa: “Određeni dani su prvih deset zul-hidždžeta.”
Tekbir može da sadrži riječi: “Allaahu akbar, Allaahu akbar, la ilaaha ill-Allaah; wa Allaahu akbar wa Lillaahi’l-hamd (Allah je Najveći, Allah je Najveći, nema boga osim Allaha, Allah je Najveći i Allahu je sva hvala), kao i neke druge fraze.
Tekbir u ovo vrijeme je aspekat sunneta koji je zaboravljen, posebno tokom početka ovog perioda, tako da rijetko čuje se tekbir osim od malog broja ljudi. Ovaj tekbir se treba glasno izgovarati kako bi se nemaran sjetio ovoga sunneta. Postoje jaki dokazi da su Ibn Omer i Ebu Hurejra odlazili na pijace tokom prvih deset dana zul-hidždžeta, i izgovarali tekbire, a ljudi bi za njima ponavljali. Poenta koja se krija iza glasnog izgovaranja tekbira je da svak izgovara za sebe, a ne horski, za horsko izgovaranje nema osnove u šerijatu.
Oživljavanje jednog aspekta sunneta je jako vrijedno dijelo koje će donjeti sa sobom velike nagrade, kao što je sam Poslanik spomenuo: “Ko oživi neki dio moga sunneta koji je postao zaboravljen nakon moje smrti, on će imati nagradu ravnu nagradi svih onih koji ga slijede, bez da se njihova nagrada imalo smanjuje.” (Tirmizi, 7/443, ovo je dobar (hasan) hadis zbog seneda koji podržavaju jedni druge)
3. Obavljanje Hadždža i Umre
Ovo je jedno od najboljih dijela koji se mogu uraditi u ovih deset dana. Onome kome Allah pomogne da ode da obavi Hadždž i sve obrede po propisu pada pod riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Hadždž koji je primljen kod Allaha je nagrađen sa Džennetom.”
4. Klanje kurbana
Jedno od dijela koja približavaju Allahu Uzvišenom tokom ovih deset dana je klanje kurbana, kroz odabir kvalitetne životinje.
5. Iskreno pokajanje
Jedna od najvažnijih stvari koje bi se trebale činiti u ovih deset dana je iskreno pokajanje Allahu, i odustajanje od svih oblika griješenja i nepokornosti. Pokajanje znači vraćanje Allahu i odustajanje od grijeha, javnih i tajnih.
Ukoliko musliman uradi grijeh, onda on odmah mora da požuri da se pokaje jer ne zna kad će umrijeti, a i zbog toga što jedan grijeh uvijek vodi ka drugome.
Pokajanje u posebnim vremenima je jako važno iz razloga što u većini slučajeva misli ljudi se okreću ka ibadetu u tim periodima, kao i želja da rade dobro, što na kraju dovodi da priznaju svoje greške i da osjete žaljenje za onim što je urađeno. Pokajanje je obaveza u svim vremenima i situacijama, a kada musliman poveže između pokajanja i dobrih dijela, onda je to znak uspjeha.
Musliman treba da iskoristi ovakve prilike poput ovih deset dana, jer vrjeme prolazi jako brzo. Neka se svak pripremi sa dobrim dijelima koja će mu donjeti nagrade na idućem svijetu, kad mu to bude najviše potrebno.
Molim Allah da primi od nas svako dobro dijelo, a da pređe preko naših propusta i grešaka. Amin.

Samir Peco