Allahovom, subhanehu ve te’ala, voljom i Njegovim određenjem 656.g.h. (1258.godine po Isau, a.s.) pao je hilafet pod divljačkom najezdom Mongola. Pao je hilafet zbog nespretnosti u vođenju države od strane posljednjeg abasijskog halife Abdullaha El-Muste’sim Billah, i zbog njegove naivnosti da pitanje vojske, i pitanje sigurnosti glavnog grada hilafeta, Bagdada, povjeri šijama, koji su ga izdali Mongolima.

Te 656.g.h. zbog svoje naivnosti i nespretnosti biva ubijen El-Muste’sim, rahimehullah, i tada umire hilafet. Ali iste godine rađa se veliki islamski vojskovođa, koji prije svega svojim imanom, hrabrošću i mudrošću, Allahovom voljom, obnavlja hilafet, koji će trajati punih šest stoljeća.

Od kada je nasljedio mjesto vođe jedne, u to vrijeme, male teritorije u Maloj Aziji, a koju je uspio osvojiti njegov otac Ortogul boreći se protiv Vizantije, 687.g.h. (1299. po Isau, a.s.) Osman-beg nije se zaustavio u svojim vojnim pohodima sve dok muslimanima nije povratio hilafet u obliku velike i snažne islamske države, koja će po njemu i dobiti naziv – Osmansko carstvo.

Jedan od najvećih islamskih vojskovođa i lidera, kojeg je zabilježila historija Islama, pored mudrosti, spretnosti, pravednosti, darežljivosti, skromnosti, hrabrosti, odlikovao se i snažnom vjerom u Allaha, subhanehu ve te’ala, koja mu je davala snage da do kraja svoga života ne posustane od širenja granica islamske države i širenja Allahove vjere na novoosvojenim teritorijama.

Sve ove osobine, koje bi trebalo da krase jednog uspješnog muslimanskog lidera, a koje su misaona imenica u domenu naučne fantastike za današnje vođe muslimana, učinile su ga omiljenim vođom kod muslimana, pa čak i kod nemuslimana, na čijim rukama su, Allahovom voljom, mnogi kršćani prihvatili Islam.

Ali, ono što ne ostavlja ravnodušnim niti jedno mu’minsko srce, jeste oporuka Osmana svome sinu Orhanu, na smrtnoj postelji, a koja u stvari oslikava cijeli njegov život, život pravog muslimanskog lidera, u samo nekoliko rečenica:

”O sine moj! Pazi da se ne zabaviš stvarima koje Allah, Gospodar svjetova, nije naredio.

Ako kod neke odluke budeš u dilemi, ti se posavjetuj sa vijećem vjerskih učenjaka i zauzmi njihov stav. Prema svojim podanicima odnosi se sa ljubavlju. Budi velikodušan prema svojoj vojsci, i ne dozvoli da te šejtan tvojom vojskom i imetkom prevari (pa da se uzoholiš).

I pazi se da se ne udaljiš od učenjaka šerijata.

Sinko moj, ti znaš da je naš krajnji cilj zadovoljstvo Allaha Gospodara svjetova. I znaš da borbom na Allahovom putu svjetlost naše vjere obasjava sve horizonte, i da se tako postiže Allahovo, dželle dželaluhu, zadovoljstvo.

Sine moj, ti znaš da mi nismo od onih koji vode ratove iz želje za vlašću ili zbog sopstvenog isticanja. Mi sa islamom živimo i zbog njega umiremo, pa znaj, sine moj, da takav i ti trebaš biti.

Znaj, sine moj, da je širenje Islama, uputa ljudi ka Islamu, kao i čuvanje muslimanske časti i njihovog imetka, emanet okačen o tvome vratu, i o tome će te pitati Allah Uzvišeni.

Sine moj, ja se sada vraćam svome Gospodaru, a ponosan sam na tebe zato što ćeš biti pravedan prema svojim podanicima, i što ćeš se boriti na Allahovom putu da bi proširio Allahovu vjeru.

Sinko moj, oporučujem ti da paziš na učenjake ummeta, slaži se sa njima, poštuj  ih što više možeš, i savjetuj se sa njima, jer oni ne govore osim dobro.

Sine moj, pazi se od djela sa kojima Allah Uzvišeni nije zadovoljan. Ako ti bude teško da doneseš neku odluku, pitaj islamske učenjake o tome, pa će te oni uputiti na dobro…..”

Istinu je rekao Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: ”Zaista se djela gledaju prema njihovoj završnici.” (Buharija)

A kakva li je samo lijepa završnica Osman-bega, čovjeka koji je hilafet ‘vratio na noge’.

Preselio je na ahiret 726.g.h (1326.g. po Isau, a.s.) u svojoj sedamdesetoj godini.

(Dijelovi oporuke Osman-bega izvučeni iz knjiga: ”Svijetli primjeri iz historije Turaka Osmanlija”, autor Zijad Ebu Gunejma; i ”Osmanlije u historiji i kulturi”, autor Muhammed Harb)

 

Sa arapskog preveo i prilagodio Adnan Nišić