Itikaf
Sva hvala pripada samo Allahu, salavat i selam neka su na Allahovog vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu, sve ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.
Itikaf je jedan od ibadeta koje bi trebalo činiti u mjesecu ramazanu. Itikaf ima značenje boravka u mesdžidu radi posvećivanja ibadetu, pokornosti Allahu. Potvrđen je Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Ibn Munzir, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Islamski su učenjaci jednoglasni u mišljenju da je itikaf sunnet. On ne može biti obavezan ljudima, osim da se neko od njih sam obaveže, tj. zavjetuje da će boraviti u itikafu.”
Ibn Baz, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Nema sumnje da je propisano obavljanje itikafa u džamiji, kao i to da je on jedno od djela koja približavaju Uzvišenom Allahu. Itikaf se može obavljati i u ramazanu i mimo ramazana, ali je u mjesecu ramazanu vredniji nego u drugim mjesecima.”
Rekao je Uzvišeni Allah:
“Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u itikafu u džamijama.”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio je u itikafu, a i njegovi ashabi boravili su u itikafu zajedno s njim, ali i poslije njegovog preseljenja. Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio u itikafu prvu trećinu ramazana, zatim drugu trećinu, da bi potom rekao: “Ja sam boravio u itikafu prvu trećinu tražeći Lejletul-kadr, zatim sam boravio drugu trećinu, zatim mi je rečeno: ‘Ona se nalazi u zadnjoj trećini’, pa ko od vas želi da boravi u itikafu, neka boravi u zadnjoj trećini.”
Imajući u vidu ovaj hadis, možemo reći da je u itikafu najbolje boraviti zadnjih deset dana ramazana. U prilog tom mišljenju ide i hadis Aiše, radijallahu anha, u kojem kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio je u itikafu zadnjih deset dana ramazana sve dok nije preselio, a zatim su poslije njega njegove supruge boravile u itikafu.”
Ako, brate, ne uspiješ boraviti u itikafu zadnjih deset dana ramazana, možeš to nadoknaditi tako što ćeš u itikafu provesti deset dana u mjesecu ševvalu jer se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio da boravi u itikafu i kada je zauzeo mjesto gdje će da boravi, onda su njegove supruge Aiša, Hafsa i Zejneb isto tako zauzele mjesta, pa je upitao: “Jeste li vi to time željele (postići) dobro djelo?!” Zatim je napustio itikaf i tog ramazana nikako nije boravio u itikafu, već je u itikafu proveo deset dana mjeseca ševvala. U verziji koju bilježi Muslim navodi se: “…tako da je boravio u itikafu prvih deset dana ševvala.”
Ako si, brate, zašao u pozne godine i ako osjećaš da bi ovo mogao biti tvoj zadnji ramazan, da naredni ramazan nećeš doživjeti, onda, ako ikako možeš, u ovom ramazanu boravi u itikafu dvadeset dana, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svake godine u itikafu provodio deset dana ramazana, ali je u zadnjoj godini svoga života u itikafu proveo dvadeset dana.
Za ispravnost itikafa ne uvjetuje se post, odnosno dozvoljeno je boraviti u itikafu i izvan ramazana kada čovjek ne posti. Dokaz za to jeste slučaj Omera, radijallahu anhu, koji se zavjetovao da će u itikafu provesti jednu noć u Mesdžidul-haramu , pa je tako i uradio, a noć nije vrijeme posta. Također, i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio je u itikafu deset dana ševvala.
Za itikaf se također ne uvjetuje ni određeni period, već je itikaf ispravan svejedno da li on potrajao duže ili kraće vrijeme, dan, dio dana ili nekoliko dana i noći.
Onome ko je u itikafu nije dozvoljeno da izlazi iz džamije osim zbog nečega nužnog poput: jela, obavljanja nužde i slično tome. Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio u itikafu, približio bi meni svoju glavu kako bih je ja oprala, i nije ulazio u kuću osim zbog obavljanja fiziološke potrebe.” Dakle, kuća Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nalazi se odmah uz mesdžid, ali nije izlazio iz njega, već bi samo glavu proturio u Aišinu, radijallahu anha, sobu da mu je ona opere. Ovo jasno ukazuje samo na dozvoljenost nužnoga.
Budući da onaj ko je u itikafu ne bi trebao da izlazi bez opravdane potrebe, onda ne bi trebao ni da iz nijeta na početku itikafa izuzima bespotreban izlazak. Međutim, ukoliko ima bližnjeg bolesnog i želi da ga posjeti, ili se boji da će umrijeti, dozvoljeno mu je da na početku svog itikafa uvjetuje izlazak takve vrste, s tim da njegov izlazak ne potraje dugo.
Itikaf je ispravno obavljati samo u džamiji zbog riječi Uzvišenog Allaha:
“…dok ste u itikafu u džamijama.”
Ako musliman želi boraviti u itikafu, sunnet mu je da uđe u itikaf nakon sabah-namaza, zbog riječi Aiše, radijallahu anha: “Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio boraviti u itikafu, klanjao bi sabah-namaz, zatim bi počeo s itikafom.”
Tokom boravka u itikafu zabranjen je spolni odnos i sve ono što vodi ka spolnom odnosu. Rekao je Uzvišeni Allah:
“Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u itikafu u džamijama.”
Onaj ko je u itikafu treba da iskoristi vrijeme u činjenju dobrih djela: dobrovoljnim namazima u vrijeme kada ih je dozvoljeno klanjati, učenju Kur’ana, spominjanju Allaha i svim onim što ga približava Allahu od djela koja se rade u džamijama. Neka ne troši svoje vrijeme na ono od čega nema koristi.
Dozvoljeno je da porodica posjećuje svoga bližnjeg koji boravi u itikafu, a također i drugi, i da razgovara s njim u prihvatljivim granicama, tj. da u tim razgovorima ne provede veći dio vremena predviđenog za itikaf. U hadisu koji prenosi Safija, radijallahu anha, navodi se da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je u itikafu pa sam ga posjetila noću i razgovarala sam s njim, pa sam ustala i krenula (kući), a on je ustao da me isprati.”
Brate, ako ne budeš imao priliku da boraviš u itikafu zadnjih deset dana ramazana ili neko duže vrijeme, pokušaj da boraviš u itikafu sat ili dva ili kada god dođeš u mesdžid nanijeti itikaf i iskoristi to vrijeme u djelima koja te približavaju Allahu. Rekao je Uzvišeni Allah:
“Bojte se Allaha onoliko koliko možete.”
Uspjeh i postojanost samo su sa Uzvišenim Allahom!
Prof Hajrudin Ahmetović
