Lekcija br. 13

Vjerovanje u Allahovo određenje

youtubdownmp3image_docSvenska

 

Vjerovanje u Allahovo određenje

 

1. Šesti temelj vjerovanja muslimana jeste vjerovanje da sve što se zbilo u prošlosti, što se zbiva u sadašnjosti i što će se zbiti u budućnosti od dobra i zla biva Allahovom voljom i Njegovim određenjem.

2. Da bi ovaj temelj imana bio ispravan svaki vjernik mora biti ubijeđen u 4 stvari:

a) Allahovo sveobuhvatno znanje to jest da Allah dž.š. je zna apsolutno sve, i Njegovom znanju nema ništa skriveno. Riječ apsolutno definiše sve: Allahovo znanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, vidljivog za nas i nevidljivog, onoga što je na nebesima i onoga što je na Zemlji, krupnih stvari i dešavanja do najsitnijih detalja i čestica.

Dokaza za Allahovo znanje u Kur’anu ima dosta, a od dokaza koje svi znamo napamet je Ajetul Kursij:

يَعْلَمُ مَا بَيْنَ أَيْدِيهِمْ وَمَا خَلْفَهُمْ

”On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih…”

b) Pisanje Allahovog određenja:

مَّا فَرَّطْنَا فِي الكِتَابِ مِن شَيْءٍ

”..u Knjizi Mi nismo ništa izostavili…” (El-En’am, 38)

 

وَكُلَّ شَيْءٍ أحْصَيْنَاهُ فِي إِمَامٍ مُبِينٍ

”…sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali.” (Ya sin, 12.)

Knjiga koja se spominje u ovim ajetima jeste Levhi Mahfuz (kao što stoji u tefsirima od Ibn Kesira, Begevija, Kurtubija), u kojoj je zapisano sve što će se dešavati prije nego li je Allaha dž.š. stvorio stvorenja.

Ovo nam potvrđuju i hadisi Poslanika s.a.w.s. od kojih su:

– U jednom obraćanju Ibn Abbasu r.a. Poslanik s.a.w.s. je rekao: ”Allah ti je to sve zapisao. Kalem je podignut, a listovi su se osušili.” (Tirmizi)

– ”Allah je zapisao sudbine stvorenja 50 hiljada godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, a Arš je bio na vodi.” (Muslim)

– ”Prva stvar koju je Allah dž.š. stvorio jeste Kalem. Zatim je rekao: ”Piši!”, pa je zapisano sve ono što će se desiti do Sudnjega dana.” (Ahmed)

Inače Pisanje Allahovog određenja ima 5 etapa:

– pisanje određenja prije stvaranja nebesa i Zemlje

– zatim određivanje sudbine prilikom stvaranja duša svim ljudima u jednom danu, kao što navodi imama Ahmed hadis sa ispravnim lancem kada je Allah dž.š. iz Ademovog desnog ramena stvorio duše ljudi kojima je rekao: ”U džennet!”, a onima iz lijevog ramena: ”U vatru!”

– zapisivanje sudbine svakog pojedinca u trenutku kada melek udahne dušu u tijelo dok je ono još u utrobi majke, kada mu zapisuje 4 stvari: njegov rizk (nafaku), trenutak smrti, njegova djela, i da li će biti od sretnih ili nesretnih. (buharija i Muslim)

– zapisivanje sve ga što će se desiti u narednoj godini u noći Lejletul Kadr

– određivanje svakodnevno:

كُلَّ يَوْمٍ هُوَ فِي شَأْنٍ

”Svakog dana On se zanima nečim.” (Ar-Rahman, 29.)

Imam Kurtubi u svom Tefsiru prenosi predaju od Ebi Derda’a r.a. da je Poslanik s.a.w.s. rekao u komentaru na ovaj ajet: ”Od Njegovog zanimanja jeste da oprosti grijeh, olakša poteškoću, uzdigne neke ljude, a ponizi druge.”

 

c) Allahova volja, to jest što Allah dž.š. hoće to i bude, a ono što Allah dž.š. neće to i ne biva.

وَمَا تَشَآءُونَ إِلاَّ أَن يَشَآءَ ٱللَّهُ رَبُّ ٱلْعَالَمِينَ

”a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!” (At-Takwir, 29)

d) Allahovo stvaranje svega, to jest da sve ono što je znao, zapisao i što hoće Allah dž.š. je stvorio.

ذَٰلِكُمُ اللَّهُ رَبُّكُمْ ۖ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ ۖ خَالِقُ كُلِّ شَيْءٍ فَاعْبُدُوهُ

”To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte…” (El-En’am, 102.)

Hadis: ”Zaista je Allah stvorio sva stvorenja i njihova djela.” (Buharija)

 

3. Po pitanju vjerovanja u Allahovo određenje dobra i zla imamo dva zabdludjela pravca:

a) Kaderije, to je skupina koja negira Allahovo sveobuhvatno znanje svega, i negira da je sudbina svakog stvorenja već zapisana, i tvrde da su stvorenja sama stvaorila svoja djela. Sa njima se slažu i džehmije i mu’tezile po ovom pitanju.

Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s: ”Kaderije su medžusije (vatropoklonici) ovog ummeta. Ako se razbole, nemojte ih obilaziti. Ako umru nemojte im klanjati dženazu. (Ebu Davud)

b) Džebarije, (ovog pravca su Ešarije) tj. sve zabludjele skupine koje tvrde da su griješnici primorani da rade grijehe, jer im je tako Allah dž.š. odredio. To objašnjavaju na isti način na koji je Allah dž.š. stvorio ptice sa krilima i omogućio im da lete po nebu, a ona stvorenja koja nemaju krila primorana su da hodaju po zemlji.

– Ovim ubjeđenjem oni smatraju da će nevjernici i griješnici biti bačeni u džehennem bez da su imali priliku da biraju da čine djela koja bi ih odvela u džennet, to jest oni su bili primorani da rade djela nevjerstva i grijehe, bez da im je Allah dž.š. dao volju da biraju da li će uraditi dobro ili zlo.

– Ovakvo ubjeđenje je suprotno Kur’anskim ajetima u kojima nas Uzvišeni obavještava da On ne želi zlo stvorenjima, i da ne želi da im učini nasilje:

وَمَا اللَّهُ يُرِيدُ ظُلْمًا لِلْعِبَادِ

”A Allah nije želio zlo robovima svojim.” (Gafir, 31.)

وَمَا اللَّهُ يُرِيدُ ظُلْمًا لِلْعَالَمِينَ

”A Allah ne želi da ikome nepravdu učini.” (Ali ‘Imran, 108.)

 

– Ovim ubjeđenjem se opravdavaju svi oni koji čine grijeh, a to se opet suprotstavlja jasnim ajetima iz sure El-‘Araf:

وَإِذَا فَعَلُوا فَاحِشَةً قَالُوا وَجَدْنَا عَلَيْهَا آبَاءَنَا وَاللَّهُ أَمَرَنَا بِهَا ۗ قُلْ إِنَّ اللَّهَ لَا يَأْمُرُ بِالْفَحْشَاءِ

”A kada urade neko ružno djelo, govore: “Zatekli smo pretke naše da to rade, a i Allah nam je to zapovjedio.” Reci: “Allah ne zapovijeda da se rade ružna djela!” (El-‘Araf, 28.)

– Ovim se negira i jedan od glavnih ciljeva slanja poslanika i vjerovjesnika, a to je uspostavljanje dokaza nad griješnicima i nevjernicima, kako na Sudnjemu danu ne bi imali opravdanje pred Allahom dž.š:

”da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali.” (An-Nisa’, 165.)

 

4. Vjerovanje Ehli sunneta po pitanju činjenja djela, volje za biranje između pokornosti i nepokornosti Allahu dž.š., i pravdanja Allahovim određenjem.

– Sljedbenici Ehli sunneta wel džemata ne ostavljaju činjenje djela niti činjenja razloga za uspjeh, oslanjajući se tako samo na Allahovo određenje. Niti Allahovim određenjem pravdaju činjenje grijeha.

U hadisu od Muslima u kojem Poslanik s.a.w.s. kaže ashabima r.a. da je Allah dž.š. svakome zapisao sudbinu, i da li će biti od stanovnika dženneta ili džehennema, ashabi su ga upitali: ”Da li da ostavimo djela i da se oslonimo na ono što je zapisano?”, Allahov Poslanik s.a.w.s. im je na to odgovorio:

”Ne, već radite (ono što vam je naređeno), a svima je olakšano (ono što mu je Allah dž.š. propisao)

U tome smislu je i Omer r.a. ukorio Ebu Ubejdu r.a. koji je prigovorio Omeru r.a. nakon njegove naredbe da se muslimani izoluju iz mjesta u kojem se pojavila kuga, govoreći Omeru: ”Zar da bježimo od Allahove objave?”

Tada mu je Omer r.a. rekao: ”Eh, da je to neko drugi rekao, Ebu Ubejde? Da bježimo od Allahove odredbe Allahovoj odredbi?! Kada bi imao stado deva, i kada bi imao dvije doline jednu plodnu i jednu neplodnu. Ako bi deve poveo u plodnu to bi bilo po Allahovoj odredbi. I kada bi ih odveo u neplodnoj dolini i to bi bila Allahova odredba.”

– Ehli sunnet smatra da je Allahovo određenje od stvari gajba koje poznaje samo On Uzvišeni, i da je na nama da radaimo ono što nam je naređeno, ne pravdajući se Allahovom odredbom u stvarima u budućnosti koje se još nisu desile.

– Ehli sunnet je ubjeđenja da svaki čovjek ima volju i slobodan izbor da li će se pokoriti Allahu dž.š. ili će biti od nevjernika, ali sve to je Allah dž.š. stvorio i ljude, i njihovu volju i njihova djela:

وَقُلِ الْحَقُّ مِن رَّبِّكُمْ فَمَن شَاء فَلْيُؤْمِن وَمَن شَاء فَلْيَكْفُرْ

”i reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!” (El-Kehf, 29.)

– Također, Ehli sunnet wel džemat se ne oslanja na Allaha dž.š., a da prije toga nije poduzeo činjenje svega što je u njegovoj mogućnosti.

Allahov Poslanik s.a.w.s. je bio najbolji koji se oslanjao na Allaha dž.š., ali je u ratu oblačio oklop i kacigu.

Omer r.a. je ukorio grupu hadžija iz Jemena koji su na put pošli bez hrane, pravdajući se osloncem na Allaha, tj. da su mutevekili. A Omer r.a. ih je ukorio riječima: ”Niste vi muvekili (oni koji se oslanjaju na Allaha dž.š.), nego ste vi mu’ekili (oni koji jedu hranu koji im drugi pripremi).” (Džamiul Ulum vel hikem, str. 384.)

– Muslimanu je dozvoljeno tešiti se Allahovom odredbom, kada se nešto desi. Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s:

”I kada te nešto zadesi nemoj reći da sam uradio ovako ne bi se ovo desilo, nego reci: Allahova odredba, On je uradio ono što je htio. Jer riječi ‘da sam’ otvaraju vrata šejtanu.” (Muslim)

 

 

Literatura:

1. Me’aridžul kubul od Hakemija

2. Iman od Dr. Muhameda Nu’ajma Jasina