Uvod u islamsku Akidu

 

youtubdownmp3image_docSvenska

 

1. Definicija akide i njeni izvori

1. Jezičko značenje riječi Akida: Riječ Akida potiče od arapske riječi (عقد) što znači svezati, zategnuti, pričvrstiti. (Dr. Nasir El ‘Akl, Akida i islamski pokreti)

2. Opće jezičko značenje Akide jeste da je to čvrsto vjerovanje tj. ubjeđenje koje u sebi nema nimalo sumnje i nesigurnosti.  (Dr. Nasir El ‘Akl, Akida i islamski pokreti)

3. Šerijatsko značenje:

a) Islamska Akida je čvrsto vjerovanje u Allaha dž.š. i u ono što to vjerovanje zahtjeva po pitanju Allahove jednoće u Rububijetu (stvaranju svega i Gospodarenju svim što je On stvorio), Njegovim Savršenim Imenima i Uzvišenim Svojstvima i Njegove jednoće u robovanju samo Njemu Jedinom.

b) To je također vjerovanje u stvari gajba (tj. stvari koje nismo u stanju osjetiti našim čulima direktno, a o kojima su nas obavjestili Allah dž.š. i Njegov Poslanik s.a.w.s.) poput vjerovanja u Allaha dž.š., meleke, Allahove knjige, Allahove Poslanike, Sudnji dan i u Allahovo određenje (kader) dobra i zla.

c) Islamska Akida također znači i potpuno vjerovanje u sve ono o čemu nas je obavjestio Allah dž.š. u Kur’anu i Njegov Poslanik s.a.w.s. u sunnetu, i pokornost u sve ono što je došlo od naredbi, zabrana, vjerovanja i propisa u njima.  (Dr. Nasir El ‘Akl, Akida i islamski pokreti)

4. Nazivi koji se koriste za ovu islamsku nauku su:

a) Akida i imena koja u sebi sadrže ovu riječ kao npr. Akida Selefa, Akida Ehli sunneta. Primjer toga je knjiga ”Akida Ehli sunneta i učenjaka hadisa” od Ismaila Es-Sabuniija, ili knjiga ”Komentar osnova akide Ehli sunneta” od imama Lelekaia.

b) Tewhid. Iako je to samo dio akide ehli sunneta, obzirom da je to i najvažniji dio akide onda se ova nauka često zove tewhidom. Primjer je poglavlje o akidi u Sahihu Buharije koje je imam Buhari nazvao ”Poglavlje o Tewhidu”, ili knjiga ”Knjiga tewhida i potvrđivanje svojstava Gospodaru” od imama Ibn Huzejme.

c) Es-Sunne ili samo Sunne, iako se danas ovaj naziv kod naroda ograničio na hadis i praksu Poslanika s.a.w.s. Međutim prve generacije učenjaka su akidu nazivali također sunnetom a primjeri toga su knjiga ”Es-Sunne” od imama Ahmeda ibn Hanbela, ili ”Es-Sunne” od Ebu Davuda.

d) Usul-din (Osnovi vjere). Primjer knjiga ”Usulu din” od Bagdadija, i knjiga ”El Ibane ‘an Usuli dijane” od Ebu Hasana El-Ešarija u kojoj potvrđuje svoje pokajanje od ešarijske akide i povratak akidi ehli sunneta.

e) Eš-Šeri’a (Šerijat), iako se rijetko koristi ali je naziv ispravan. Knjiga od imama El-Adžurija ”Eš-Šeri’a” (prevedena je i na bosanski jezik). (Dr. Nasir El ‘Akl, Akida i islamski pokreti)

5. Dva su osnovna izvora Islamske akide: Kur’an i sunnet Poslanika s.a.w.s. Potrebno je naglasiti da učenjaci Ehli sunneta kada govore o ova dva osnovna izvora Akide dodaju da su Kur’an i sunnet dva osnovna izvora islamskog vjerovanja na način na koji su ih shvatili ashabi – drugovi Allahovog Poslanika s.a.w.s. i kako su to do nas prenijeli učenjaci selefa. (Neki učenjaci razumijevanje akide od strane ashaba i idžma’ – koncenzus učenjaka selefa dodaju kao dva sporedna izvora islamske akide. Pogledati ”Ahmijetul akida we masder talkiha ‘indes-selef” od Abdurrahmana Saliha El-Mahmuda)

6. Dokazi da je Kur’an izvor Akide:

a) وَنَزَّلْنَا عَلَيْكَ الْكِتَابَ تِبْيَانًا لِّكُلِّ شَيْءٍ وَهُدًى وَرَحْمَةً وَبُشْرَى لِلْمُسْلِمِينَ

”Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.” (An-Nahl, 89.)

Ibn Kesir u svom Tefsiru prenosi predaju od Ibn Mesuda da je rekao za ovaj ajet: ”U ovom Kur’anu nam je pojašnjeno svako znanje, i sve ostale stvari.”

b) Zatim opći ajeti u kojima nam Uzvišeni naređuje da budemo pokorni Njemu i Poslaniku Njegovu, kao npr.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ أَطِيعُواْ اللّهَ وَأَطِيعُواْ الرَّسُولَ

”O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku..” (An-Nisa, 59.)

c) Naredba vjernicima da se u svemu vraćaju Allahu i Njegovom Poslaniku, a posebno u stvarima u kojima se raziđu:

فَإِن تَنَازَعْتُمْ فِي شَيْءٍ فَرُدُّوهُ إِلَى اللّهِ وَالرَّسُولِ إِن كُنتُمْ تُؤْمِنُونَ بِاللّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ ذَلِكَ خَيْرٌ وَأَحْسَنُ تَأْوِيلاً

”A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allah i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” (An-Nisa, 59.)

d) Ajeti koji govore o istinitosti Kur’ana i da je on uputa vjernicima:

ذَلِكَ الْكِتَابُ لاَ رَيْبَ فِيهِ هُدًى لِّلْمُتَّقِينَ

”Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.” (Al-Baqara, 2)

لا يَأْتِيهِ الْبَاطِلُ مِنْ بَيْنِ يَدَيْهِ وَلا مِنْ خَلْفِهِ

”Laž joj je strana, bilo s koje strane..” (Fussilat, 42.)

e) Od Ibn Abbasa r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. na oprosnom hadžu rekao: ”Ostavio sam vam ono što, ako ga se budete držali nikada nećete zalutati: Allahovu Knjigu i Sunnet Njegovog Poslanika.” (Bilježi Hakim u Mustedreku, šejh Albani ga ocjenjuje ispravnim)

7. Dokazi da je Sunnet izvor islamske akide:

a) Opći ajeti u kojima Allah dž.š. naređuje vjernicima pokoravanje Njemu i Poslaniku s.a.w.s:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ أَطِيعُواْ اللّهَ وَأَطِيعُواْ الرَّسُولَ

”O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku..” (An-Nisa, 59.)

b) Naredba Uzvišenog  vjernicima da prihvate Poslanika s.a.w.s. i njegov sunnet kao izvor kome se treba vratiti u međusobnim sporovima

فَلاَ وَرَبِّكَ لاَ يُؤْمِنُونَ حَتَّىَ يُحَكِّمُوكَ فِيمَا شَجَرَ بَيْنَهُمْ ثُمَّ لاَ يَجِدُواْ فِي أَنفُسِهِمْ حَرَجًا مِّمَّا قَضَيْتَ وَيُسَلِّمُواْ تَسْلِيمًا

” I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (An-Nisa, 65.)

c) Allah s.w.t. uslovljava ljubav prema Njemu slijeđenjem Poslanika s.a.w.s.

قُلْ إِن كُنتُمْ تُحِبُّونَ اللّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللّهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَاللّهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ

”Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – a Allah prašta i samilostan je.” (Ali-‘Imran, 31.)

d) Hadis: ”Zaista mi je data Knjiga i nešto slično njoj.” (Bilježi Ebu Davud u svom Sunenu)

 

8. Što se tiče oslanjanja u akidi na razumijevanje ashaba možemo dokazati sa više gledišta:

a) To je generacija koja je živjela zajedno sa Poslanikom s.a.w.s., koja je bila svjedok spuštanja objave, mnogi ajeti su spušteni zbog nekih ashaba i događaja u kojima su oni učestvovali. Oni su znali zbog koga ili čega su pojedini ajeti objavljivani.

A Allah dž.š. ih je pohvalio u Kur’anu i pohvalio je one koji njih slijede:

وَالسَّابِقُونَ الأَوَّلُونَ مِنَ الْمُهَاجِرِينَ وَالأَنصَارِ وَالَّذِينَ اتَّبَعُوهُم بِإِحْسَانٍ رَّضِيَ اللّهُ عَنْهُمْ وَرَضُواْ عَنْهُ وَأَعَدَّ لَهُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِي تَحْتَهَا الأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا ذَلِكَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ

” Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime: za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.” (At-Tewba, 100.)

b) Allahov Poslanik s.a.w.s. je za njih rekao da su najbolja generacija muslimana do Sudnjega dana, prema tome najbolji su i u Akidi:

Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Najbolji od moga ummeta je generacija u kojoj sam poslan, a zatim ona poslije njih…” (Hadis bilježi Muslim)

c) Poslanikova naredba da se slijedi njegov suunet i praksa četvorice pravednih halifa:

Rekao je Poslanik s.a.w.s: ”Držite se moga sunneta i sunneta mojih pravednih halifa nakon mene, uhvatite se za to svojim kutnjacima.” (Bilježe Hakim u Mustedreku, Ibn Madže. Rekao je Ebu Davud u knjizi ”Mesail” na stranici 360.: ”Više od jednog puta sam čuo da je imam Ahmed upitan da li su postupci Ebu Bekra r.a., Omera r.a., Osmana r.a. i Alije r.a. od sunneta?” , pa bi odgovorio. ”Da!”, a jednom je i spomenuo hadis: ”Držite se moga sunneta i sunneta mojih ispravnih halifa nakon mene.”)

 

Primjeri kada su ashabi nakon smrti Poslanika s.a.w.s. stali u odbranu osnovnih akidetskih postulata su mnogobrojni:

– Primjer čuvene izjave Ebu Bekra r.a. odmah nakon smrti Poslanika s.a.w.s: ”Ko je obožavao Muhammeda neka zna da je Muhammed upravo umro. A ko je obožavao Allaha, pa Allah je Živ, nikada ne umire.”

– Primjer kada je Ebu Bekr r.a. ostao sam u odluci da pokrene vojsku protiv onih koji su napravili razliku u obavezi između namaza i zekata.

– Primjer kada je Ibn Abbas r.a. odgovorio na sve tri šubhe haridžija: o zarobljavanju majke Aiše r.a., o Alijinom brisanju riječi ”halifa svih muslimana” iz ugovora sa Muavijinom r.a. stranom, i po pitanju validnosti ”tahkima” (pregovora između Alijine r.a.i Muavijine r.a. strane); i kada je uspio da od 12 000 haridžija njih 8000 podstakne na tevbu.

– Primjer kada se Abdullah ibn Omer r.a. odrekao kaderija, sekte koja negira Allahovo određenje.

 

9. Razumijevanje akide na način ne koji su je do nas prenijeli učenjaci Ehli sunneta je veoma bitno. Koliko puta su upravo učenjaci bili neprobojni zid za napade različitih sektaških zabluda kroz historiju.

Sjetimo se samo čuvene izjave imama Malika, koju nam prenosi Imam Lelekai sa ispravnim lancem, a koja je stala kao kost u grlu svim onima koji udaraju na ispravnost vjere Ebu Bekra r.a. i Omera r.a.: ”Selef je učio svoju djecu da vole Ebu Bekra i Omera kao što ih uče sure iz Kur’ana.” (Predaju prenosi imam Lelekai u knjizi ”Usulu ‘Itikad”)

Sjetimo se također njegovog čuvenog odgovora na novotarsko pitanje o načinu Allahovog uzdizanja na Aršu, kada je imama Malik odgovorio: ”Uzdizanje je poznata stvar, a način uzdizanja je nepoznat. Vjerovanje u to je obaveza, a pitanje o načinu je novotarija.” (Bilježi Lelekai u ”Usulu ‘itikad” i Bejheki u ”El-Esmai wes Sifat”)

Sjetimo se samo primjera Imama Ahmeda koji je odbijao da prizna mu’tezilijsku zabludu da je Kur’an stvoren, tj. da nije Allahov Govor, kada je zatvaran i bičevan zbog toga. Ali je do kraja ostao na onome na čemu su bili Poslanik s.a.w.s. i njegovi ashabi r.a. tj. da je Kur’an Allahov Govor.