Predavanje preuzeto od C.E. Emanet Mostar
Hutba: Naređivanje dobra i sprječavanje zla
Braćo i sestre u islamu! Današnju hutbu sam naslovio sa Naređivanje dobra i sprječavanje zla. Ovo je vrlo važno pitanje kojem se treba posvetiti posebna pažnja u svakom vremenu, pa i u vremenu našeg življenja u kojem je sve manje onih koji to čine.
Za nas, ummet Muhammeda, sallallahu alehi ve sellem, Allah, dželle še’nuhu, u Svojoj posljednjoj Objavi, Kur’anu koji je „Uputa svjetovima“, kaže da smo najbolji ummet, upravo zbog toga što naređujemo dobro i zabranjujemo zlo i što čvrsto vjerujemo u Allaha, azze ve dželle, pa u ajetima od 109. – 111. Sure Ali Imran, kaže:
وَلِلَّهِ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ وَإِلَى اللَّهِ تُرْجَعُ الْأُمُورُ(109) كُنْتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ تَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَتَنْهَوْنَ عَنْ الْمُنكَرِ وَتُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَلَوْ آمَنَ أَهْلُ الْكِتَابِ لَكَانَ خَيْرًا لَهُمْ مِنْهُمْ الْمُؤْمِنُونَ وَأَكْثَرُهُمْ الْفَاسِقُونَ(110) لَنْ يَضُرُّوكُمْ إِلَّا أَذًى وَإِنْ يُقَاتِلُوكُمْ يُوَلُّوكُمْ الْأَدْبَارَ ثُمَّ لَا يُنْصَرُونَ(111)
Allahovo je sve što je na nebesima i Zemlji i Allahu se sve vraća!(109) Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: naređujete činjenje dobra, a zabranjujete činjenje loših djela i u Allaha vjerujete. A kada bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali većinom su nevjernici.(110) Oni vam ne mogu nauditi, mogu vas samo vrijeđati; ako vas napadnu, daće se u bijeg i poslije im pomoći neće biti!(111)
Kada bi ljudi bili svjesni Allahove, subhanehu ve te’ala, Veličine i toga da samo Njemu pripada sve što je na nebesima i Zemlji i da se Njemu sve vraća, ne bi se zavaravali dunjalučkim prolaznim nasladama, nego bi Njemu iskreno robovali i pripremali se za Dan polaganja računa. Sav njihov život bi bio robovanje i ibadet.
To što smo mi najbolji ummet, je pitanje koje ima svoje duboke razloge, a oni se nalaze upravo u naređivanju dobra i zabranjivanju (sprječavanju) zla. Citirani ajeti su do kraja jasni i oni ne govore o preporučivanju dobra i odvraćanju od zla, nego o naređivanju dobra i sprječavanju zla, a to je velika razlika. Da bi se dobro naređivalo i zlo sprječavalo, to podrazumijeva da vjernici imaju obavezu da se izbore za pozicije, sa kojih će moći djelovati u tom pravcu, odnosno da se izbore za mjesta odlučivanja i samog provođenja ili kako nas Međunarodna zajednica „uči“ implementacije.
To nije pitanje ljubavi i želje za vlašću, jer Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, preporučuje da se odgovorne funkcije ne daju onima koji ih žele, radi položaja, već onima koji ih nerado prihvaćaju, smatrajući ih velikom odgovornošću i bremenom, na obadva svijeta, a kada ih prihvate, budu odgovorni u povjerenim im poslovima. Kada bi i mi bili svjesni ovih principa, mnogo toga bi nam bilo jasnije, te bi daleko savjesnije obavljali preuzete emanete!
Mu’mini su zaštitnici jedni drugih, što potvrđuje 71. ajet Sure Et-Tevbe:
وَالْمُؤْمِنُونَ وَالْمُؤْمِنَاتُ بَعْضُهُمْ أَوْلِيَاءُ بَعْضٍ يَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنْ الْمُنكَرِ وَيُقِيمُونَ الصَّلَاةَ وَيُؤْتُونَ الزَّكَاةَ وَيُطِيعُونَ اللَّهَ وَرَسُولَهُ أُوْلَئِكَ سَيَرْحَمُهُمْ اللَّهُ إِنَّ اللَّهَ عَزِيزٌ حَكِيمٌ
A vjernici i vjernice su zaštitnici jedni drugima: naređuju da se čine dobra djela, a sprječavaju činjenje nevaljalih djela, namaz obavljaju, zekat daju i Allahu (dželle še’nuhu) i Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah, sigurno smilovati. Allah je uistinu Silan i Mudar!
Braćo i sestre! Jesmo li mi jedni drugima zaštitnici u smislu citiranog ajeta ili smo možda teret ili ne dao Allah opasnost? Da li smo pokorni Allahu, azze ve dželle, i Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i jesmo li spremni da prihvatimo činjenicu, da mi nismo ti koji imamo pravo druge ponižavati, a očekivati da nas drugi poštuju ili ne dao Allah nazivati kjafirima, mušricima ili munaficima? Jesmo li svjesni da isključivost u svemu, pa i u vjeri može dovesti do nesagledivih posljedica? Znamo li da trebamo poštovati svoje pretpostavljene i institucije, sve dok ne budu otvoreno počeli radili protiv interesa islama i muslimana? I znamo li da je rušenje jedinstva muslimana težak grijeh?
Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam zabranjuje bespotrebno sjedenje pored puta, jer se ono smatra gubljenjem vremena i u isto vrijeme uznemiravanje drugih, ali ako već do toga dođe, onda se put mora poštivati, odnosno, prema njemu se moraju ispuniti obaveze: obaranje pogleda, ustezanje od činjenja ružne stvari, uzvraćanje selama, naređivanje dobra i srječavanje zla!
Da li i mi kada se nađemo na putu ili čaršiji ispunjavamo ovih pet stvari ili se utapamo u bezličnu masu, koja srlja u sigurnu propast? Zbog čega se nemarno odnosimo prema vremenu, kao Allahovom, dželle še’nuhu, daru, sa kojim se On zaklinje? Zbog čega smo neodgovorni u ispunjavanju naših obaveza i zbog čega tračimo vrijeme: na praznim sijelima, ispred TV ekrana, na ulicama, kafanama i slično?
Braćo i sestre! Obratimo pažnju, da li ono što naređujemo i sami činimo, te da li ono što zabranjejemo ljudima, ponekad činimo, jer ako smo takvi, onda bi se mogli naći u poziciji onoga o kojem Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kaže u hadisu koji bilježi imam Buharija:
عَنْ أُسَامَةَ ابْنِ زَيْدٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ النبى ِصَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “يُجَاءُ بِرَجُلٍ فَيُطْرَحُ فِي النَّارِ فَيَطْحَنُ فِيهَا كَطَحْنِ الْحِمَارِ بِرَحَاهُ فَيُطِيفُ بِهِ أَهْلُ النَّارِ فَيَقُولُونَ أَيْ فُلَانُ أَلَسْتَ كُنْتَ تَأْمُرُ بِالْمَعْرُوفِ وَتَنْهَى عَنِ الْمُنْكَرِ فَيَقُولُ إِنِّي كُنْتُ آمُرُ بِالْمَعْرُوفِ وَلَا أَفْعَلُهُ وَأَنْهَى عَنِ الْمُنْكَرِ وَأَفْعَلُهُ” (البخارى)
Prenosi Usama ibn Zejd, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dovešće se čovjek, pa će biti bačen u vatru i smotaće se kao što se smota magarac oko žioke. Pa će oko njega obilaziti stanovnici džehennema i govoriće mu: „Hej ti, zar nisi naređivao dobro i zabranjivao zlo?“ Pa će on reći: „Ja sam uistinu naređivao dobro, ali ga nisam činio, i zabranjivao sam zlo, ali sam ga radio!“ (Buharija)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nagovještava kaznu onima koji se ne budu držali principa naređivanja dobra i spriječavanja zla, pa u hadisu koji bilježi imam Tirmizija, stoji:
عَنْ حُذَيْفَةَ بْنِ الْيَمَانِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “وَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ لَتَأْمُرُنَّ بِالْمَعْرُوفِ وَلَتَنْهَوُنَّ عَنِ الْمُنْكَرِ أَوْ لَيُوشِكَنَّ اللَّهُ أَنْ يَبْعَثَ عَلَيْكُمْ عِقَابًا مِنْهُ ثُمَّ تَدْعُونَهُ فَلَا يُسْتَجَابُ لَكُمْ” (الترمذى)
Prenosi Huzejfe bin El-Jeman, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tako mi Onoga u čijoj Ruci je moj život ili ćete naređivati dobro i zabranjivati zlo ili će vam Allah poslati kaznu od Sebe, pa ćete vi Njemu upućivati dove, koje vam neće biti primljene!“ (Tirmizija)
Braćo i sestre! Naređujmo dobro i sprječavajmo zlo, ne dozvolimo da nas dunjalučki ukrasi zavaraju, na račun vječnosti i pripremajmo se za Sudnji dan!
Gospodaru, pomozi svim ugroženim ljudima, a posebno našoj braći i sestrama u Palestini i Siriji, ne iskušavaj nas sa onim što ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji naređuju dobro i sprječavaju zlo, sačuvaj nas svojstava munafika i od nas otkloni zlo munafika i kafira, oprosti našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo islama, uputi našu djecu i potomke i učini ih radošću naših očiju i srca i prvacima ummeta, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Nezim Halilović Muderris
Grijesi i njihove posljedice
Vremenom se u ummetu Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, pojavile raznorazne devijacije po pitanju shvatanja suštine grijeha i po pitanju kakav bi vjernik trebao imati odnos spram grijeha. U tekstu koji slijedi spomenut ćemo neispravna shvatanja po pitanju grijeha koja su najrasprostranjenija, a ujedno, i najviše odstupaju od ehlisunnetskog razumijevanja grijeha i odnosa spram grijeha.
- Prvo pogrešno shvatanje po pitanju grijeha jeste njihovo podcjenjivanje. Rekao je Ibn Mes’ud, radijallahu anhu: ”Zaista vjernik vidi svoje grijehe kao da sjedi ispod brda za koje se boji da će se srušiti na njega. A griješnik vidi grijehe kao muhu koja prođe ispred njegovog nosa, pa on samo zamahne rukom.” (Predaju bilježi Buharija, a u rivajetu kod Tirmizija Ibn Mes’ud, radijallahu anhu, ove riječi pripisuje Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem)
O podcjenjivanju grijeha, kao negativnoj pojavi i akidetskoj devijaciji, upozoravao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem. Navest ćemo nekoliko primjera:
”Ući će u džehennem žena zbog mačke koju je zatvorila (pa je uginula), a nije je hranila, niti ju je pustila da se hrani sama vani sa insektima.” (Buharija i Muslim)
Od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: ”Živio je u vrijeme Poslanika, salallahu alejhi ve sellem,čovjek po imenu Karkara. Kada je on umro, Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao je da će on u vatru. Kada su otišli do njegove kuće pronašli su jedan ogrtač kojeg je taj ukrao iz ratnog plijena.” (Buharija)
”Ko bude držao psa, koji nije lovački i koji nije čuvar, taj će gubiti svaki dan od nagrade dva brda nagrade.” (Buharija i Muslim)
”Zaista će čovjek izgovoriti riječ, pa u njoj neće vidjeti ništa loše, a zbog nje će biti bačen sedamdeset godina u vatru.” (Tirmizi)
Dakle, onaj ko na dunjaluku bude podcjenjivao grijehe, na onome svijetu bit će od gubitnika i propalica, tj. kako je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, nazvao takve – bit će od ‘muflisa’.
Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, upitao: ”Znate li ko je gubitnik (bankrot)?” Prisutni su odgovorili: ”Gubitnik kod nas je onaj koji nema niti jednog dirhema, niti bilo kakvog užitka.”Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, tada reče: ”Gubitnik iz moga ummeta je čovjek koji će na Sudnjemu danu doći sa namazom, postom i zekatom. Ali on je potvorio ovoga, opsovao onoga, ovome nepravedno oteo imetak, onome neopravdano prolio krv, udario ovoga, pa će svakome od njih morati da dadne od svojih dobrih djela. Kada se njegova dobra djela potroše prije nego namiri dug svakome, onda će se od njih uzimati grijesi i stavljati na njegovu vagu, a zatim će taj biti bačen u vatru.” (Bilježi imam Ahmed u Musnedu)
- Drugo pogrešno shvatanje, kada je u pitanju odnos prema grijesima, jeste njihovo preuveličavanje, tj. vjerovanje da će se zbog grijeha koji ne izvode iz vjere (ne spadaju u kategoriju širka ili kufra) boraviti vječno u vatru, ili da ih Allah, subhanehu ve te’ala, na Sudnjemu danu neće oprostiti nikome ko ih bude činio.
Primjer toga je hadis o pokajanju čovjeka koji je ubio stotinu ljudi, a koji je zabilježen u Buhariji i Muslimu. Kada je taj upitao najučenijeg čovjeka jednog mjesta da li za njega ima pokajanja obzirom da je ubio devedeset i devet ljudi, on mu je odgovorio da nema, pa je i njega ubio. Na kraju je naišao na čovjeka koji mu je potvrdio da za njega ima pokajanja, ako je ono iskreno, pa mu je Allah, dželle ša’nuhu, nakon iskrenog pokajanja i oprostio.
Ovo pogrešno ubjeđenje dovodi do jedne ‘anomalije’ u muslimanskom društvu, a to je podcjenjivanje, omalovažavanje i loše ophođenje prema muslimanima griješnicima, što iste može odvesti u još veće grijehe, pa čak i nevjerstvo. A one koji omalovažavaju muslimane griješnike i narušavaju njihovu čast može odvesti u oholost.
Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, zabranio je jednom ashabu da proklinje drugog ashaba kojem je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, presudio bičevanjem zbog pijenja alkohola:
– Od Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: ”Bio je jedan čovjek u vrijeme Poslanika , salallahu alejhi ve sellem, koji se zvao Abdullah, a volio je da nasmije Poslanika, salallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, nekoliko je puta nad njime izvršio kaznu bičevanja zbog pijenja alkohola. Jednom dok je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, naredio da se bičuje jedan od prisutnih ashaba, radijallahu anhu, reče: ”Neka je na njega Allahovo prokletstvo, koliko puta mu se ovo ponavlja.” Tada Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, reče: ” Nemjte ga proklinjati, jer ja znam da on voli Allaha i Njegovog Poslanika.” (Buharija)
– Muslim bilježi predaju da je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Jedan čovjek je rekao: ‘Allah neće oprostiti tome i tome.’ A Allah je rekao: ”Ko je taj koji je u Moje ime rekao da Ja neću oprostiti tome i tome? Ja ću zaista oprostiti tome, a tebi ću uništiti djela pa će se riječi tvoje na tebe odnositi.”
Sljedbenici prakse Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, i ashaba, radijallahu anhum,, po pitanju velikih grijeha (dakle onih koji ne izvode iz vjere) smatraju sljedeće:
Da će ih Allah, e’aze ve džell, oprostiti ako bude htio, onome kome bude htio na Sudnjemu danu, i bez da su se takvi pokajali prije smrti, kao što kaže Uzvišeni:
”Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga, kome On hoće.” (An-Nisa’, 48)
A Allah, subhanehu ve te’ala, vjernicima će, kojima bude htio, na Sudnjemu danu opraštati velike grijehe zbog:
- a) šefata (zauzimanja za njih) Poslanika, salallahu alejhi ve sellem: ”Ja ću se zauzimati za velike griješnike iz mog ummeta.” (Tirmizi i Ibn Madže)
- b) ili zbog mnoštva drugih dobrih djela, koja su izbrisala njegove velike grijehe, kao što kaže Uzvišeni: ”Dobra djela zaista poništavaju hrđava…” (Hud, 114.)
A ako ih Allah, subhanehu ve te’ala, kazni zbog činjenja velikih grijeha džehennemom, oni će, ako su bili vjernici i iskreni sljedbenici šehadeta, kad tad ući i džennet, na osnovu mnogobrojnih hadisa koji govore o tome:
Buharija i Muslim prenose da je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Došao mi je Džibril, alejhi selam, i obradovao me riječima: ”Ko umre od tvoga ummeta, a da Allahu nije činio širk, ući će u džennet.” Pa sam ja rekao: ”Zar i ako je blud počinio, i ako je ukrao?!” A Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, reče: ”Čak i ako je blud počinio, i ako je ukrao!”
O ovome nam svjedoči i hadis koji je kod učenjaka poznat kao ‘hadis kartice’:
Od Abdullaha ibn Amra ibn El-‘Asa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Dozvaće se čovjek iz mog ummeta na Sudnjemu danu ispred ostalih stvorenja i biće mu predočeno devedeset i devet dugih bilješki (od grijeha), dugih koliko vid može doprijeti. Tada će ga Allah upitati: ”Da li negiraš išta od ovoga?”, a on će odgovoriti: ”Ne, Gospodaru moj!”. Zatim će ga Allah upitati: ”Da li su te oštetili pisari čuvari (meleki)?” Potom će ga upitati: ”Da li imaš nešto od dobrih djela.” Tada će ovaj čovjek iz straha reći: ”Ne!” Tada će Allah reći: ”Nije tako, ti zaista imaš dobro djelo, tebi se danas zaista neće učiniti nepravda.” Zatim će se izvaditi jedna kartica na kojoj piše: ’Ešhedu en La ilahe illallah ve ene Muhammeden abduhu ve resuluhu’.Tada će reći čovjek: ”Gospodaru moj, šta je ova mala kartica u odnosu na ove bilješke?!” Biće mu rečeno: ”Neće ti se nepravda učiniti.” Pa će se onda staviti bilješke na jednu stranu vage, a kartica na drugu stranu, pa će prevagnuti kartica.” (Hadis bilježe Ahmed, Tirmizi, Ibn Madže i Hakim, a šejh Albani ga je ocjenio ispravnim)
Oni koji podcjenjuju opasnost grijeha i ne osvrću se na njih nadajući se Allahavoj milosti jesu murdžije, tj. oni koji ljudima daju lažnu nadu.
A oni koji smatraju da će vjernici zbog velikih grijeha boraviti vječno u vatri jesu haridžije u mu’tezile, tj. oni koji ljude nepravedno plaše džehenemom i vječnim boravkom u njemu zbog velikih grijeha.
Oba ova mišljenja suprotna su praksi i ubjeđenju ehlisunneta, koji daju nadu, ali ne lažnu, ali i spominju strahote džehennema kojima će se kažnjavati veliki griješnici, ali ne vječno. Dakle ehli sunnet u isto vrijeme plaši griješnike hadisom o ’muflisu’ (gubitniku), i daje im nadu ‘hadisom kartice’.
- Treće pogrešno shvatanje po pitanju onoga što nam je šerijatom zabranjeno jeste i ubjeđenje da u tim stvarima na dunjaluku ima koristi. Ovakvo ubjeđenje i slična ubjeđenja u suprotnosti su sa onim čime nas je podučio naš Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, a to je da u haramu Allah, subhanehu we te’ala, nije dao dobra za čovjeka, u suprotnom ne bi ga zabranio.
Rekao je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: ”Nisam ostavio niti jednu stvar koja vas približava Allahu, a da vam je nisam naredio. Niti sam ostavio ijednu stvar koja vas udaljava od Allaha, a da vam je nisam zabranio.” (Bilježi Abdurezak u ‘Kitabul džami’, i Ibn Ebi Šejbe u ‘Ez-Zuhd’, i Taberani u ‘El-Mu’džem El-Kebir’ i svi ljudi u lancu kojeg bilježi Taberani su povjerljivi)
Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, u poznatom hadisu u Sahihu od Muslima opisao je vjernike koji, kada vide da se čini neki haram, smatraju to haramom i preziru taj čin srcem, bez da govorom upozore na njega, ili da ga rukom spriječe, kao vjernike sa najslabijim imanom.
Šta onda reći u kakvoj opasnosti po svoju vjeru se nalaze oni koji činjenje grijeha ne preziru srcem, ili još gore smatraju ga dozvoljenim, ili još gore preporučuju govorom grijehe drugima, ili najgore bore se za zabranu halala i naređuju da se grijesi čine.
- Pogrešno shvatanje po pitanju grijeha i odnosa prema njima jeste i mišljenje da će se posljedice grijeha i njihova štetnost osjetiti tek na ahiretu, i da oni na dunjaluku ne ostavljaju nikakvog traga.
Grijesi na dunjaluku itekako ostavljaju duboke tragove ostavljajući štetne posljedice kako na samog griješnika, tako i na društvo, a i na okolinu i prirodu u kojoj griješnik živi. Te štetne posljedice grijeha mogu biti fizičke, psihičke, materijalne (ekonomske) prirode i na pojedinca i na društvo.
Od posljedica koje grijesi ostavljaju na dunjaluku su:
- a) Grijeh je prepreka u sticanju znanja, kao što je imam Malik, rahimehullah, rekao svome učeniku imamu Šafiji: ”Ja vidim da je Allah, subhanehu ve te’ala u tvoje srce usadio svjetlost (znanje), pa ga nemoj gasiti sa tamom grijeha.” (Predaju prenosi Ibn Kajim u knjizi ‘Bolest i lijek’)
- b) Grijeh predtstavlja i prepreku u primanju dove:
– Primjer čovjeka koji je bio putnik i dovio Allahu, subhanehu we te’ala, a odjeća, hrana i piće su mu bili haram, pa mu Allah, subhanehu we te’ala, zbog toga nije uslišao dovu, kako stoji u Sahihu od Muslima.
– Primjer čovjeka koji samo posjeti gatara ili vračara, a ne povjeruje mu, Allah, subhanehu ve te’ala, takvome neće primati namaz četrdeset noći, kako stoji u hadisu kod Muslima.
- c) Grijesi imaju za posljedicu umanjivanje nafake i bereketa:
Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: ”Zaista će rob biti spriječen da dođe do rizka (nafake) zbog grijeha koji čini.” (Bilježi Ahmed)
- d) Tama u srcu i tjeskoba u plućima. Rekao je Ibn Abbas, radijallahu anhu: ”Zaista dobra djela ostavljaju bjelinu na licu i svjetlost u srcu. A zista grijesi ostavljaju crnilo na licu i tamu u srcu i kaburu.” (Predaju prenosi Ibn Kajim u knjizi ‘Bolest i lijek’)
- e) Poniženje na dunjaluku direktna je posljedica grijeha. Od Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao: ”A poniženje i omalovažavanje posljedica je ostavljanja mojih naredbi.” (Ahmed)
Također ovo dokazuje i hadis: ”Kada budete poslovali sa kamatom, i uhvatite se kravljih repova, i kada budete zadovoljni vašim njivama i baštama, i ostavite borbu na Allahovom putu, Allah će vam dati nepravednog vladara, i neće vam se stanje promijeniti dok se ne vratite propisima svoje vjere.” (Ebu Davud)
- f) Razne vrste iskušenja i kazni u obliku bolesti, epidemija, gladi, straha itd., mogu biti posljedica grijeha, koji je prisutan u tom društvu. Rekao je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: ”Neće se pojaviti nemoral u jednom narodu u toj mjeri da ga javno čine, a da ih neće stići iskušenje u obliku epidemija i gladi koje nisu bile poznate u narodima koji su prije njih živjeli.” (Ibn Madže)
- g) Grijesi ostavljaju traga i na prirodu, životinje i okolinu, kao što je rekao Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, kada je pored njega prošla dženaza: ”Odmorio se ili se odmorilo od njega.” Na pitanje šta je pod tim mislio, Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, je odgovorio:
”Ako je vjernik onda se (nakon smrti) on odmorio od dunjalučkih iskušenja. A ako je griješnik onda su se od njega (nakon njegove smrti) odmorili i ljudi i zemlja, i drveće i životinje.” (Buharija)
- Ehli sunnet zastupa mišljenje da sve, prethodno nabrojane, negativne posljedice grijeha pored samih griješnika osjetiće i vjernici koji budu u njihovoj blizini, ako se ti grijesi puno prošire.
U nekoliko hadisa u kojima Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, spominje Allahovu kaznu i uništenje jednog naroda, a koje prenose njegove supruge, majke vjernika, radijallahu anhunne. Takav je rivajet od Ummu Seleme, radijallahu anha, u kome se spominje uništenje zbog ostavljanja naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Sličan je rivajet od Zejneb bint Džahš, radijallahu anha, u kome se spominje fitna Je’džudža i Me’džudža.
Na kraju oba hadisa stoji pitanje majki vjernika, radijallahu anhunne, upućeno Allahovom Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem: ”Zar ćemo biti uništeni, a među nama će biti dobrih vjernika, o Allahov Poslaniče?” A on, salallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: ‘’Da, ako se proširi pokvarenjaštvo (grijesi)!” (Muteffekun alejhi)
Autor: Adnan Nišić
Izvor: El-Asr.com
Pazimo na svoje jezike i na svoje postupke – Dr. Safet Kuduzović
Uskoro!!!
Najnovije predavanje dr Safeta Kuduzovića, održano u Sarajevu
Hutba: Kome smeta hidžab, a ne smeta golotinja
Braćo i sestre u islamu! Naslov današnje hutbe je Kome smeta hidžab, a ne smeta golotinja. Tema koja je pred nama je uvijek aktuelna, a podjednako je veoma važna za nas Bošnjake, zakonodavnu i izvršnu vlast, pravosudne i druge institucije, pa i za članove Visokog sudskog i tužilačkog vijeća koje je septembra i oktobra 2015. godine donijelo zaključak da se rukovodiocima pravosudnih institucija skrene pažnja na zabranu nošenja vjerskih obilježja za sve uposlenike. Kada je u pitanju zabrana nošenja vjerskih obilježja za stranke, iz VSTV-a su istakli kako rukovodioci pravosudnih institucija trebaju u konkretnim slučajevima odlučiti da li nešto odgovara ili ne.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je u reakciji na pomenuti zaključak naglasila “da je takva odluka VSTV-a netransparentna i rasistička i da nije u skladu sa međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima.”
S’ druge strane pravni eksperti upozoravaju da ukoliko se želi uvesti bilo kakvo ograničenje, kada su u pitanju vjerske slobode, to prvenstveno mora definisati zakon, a ne pravilnici ili zaključci.
Za Visoko sudsko i tužilačko vijeće i pravosudne institucije ne predstavlja nikakav problem sudinica Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, koja je prije oko dvije i po godine u svojoj kancelariji gola pored prozora radila jutarnje vježbe, ali je za iste na žalost problem hidžab. Kakve li sramote, dvoličnosti i provokacije?
Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 59. ajetu Sure Al-Ahzab:
يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ قُلْ لِأَزْوَاجِكَ وَبَنَاتِكَ وَنِسَاءِ الْمُؤْمِنِينَ يُدْنِينَ عَلَيْهِنَّ مِنْ جَلَابِيبِهِنَّ ذَلِكَ أَدْنَى أَنْ يُعْرَفْنَ فَلَا يُؤْذَيْنَ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَحِيمًا
O vjerovjesniče, reci ženama svojim i kćerima svojim i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se! Tako će se najlakše prepoznati pa neće uznemiravane biti, a Allah prašta i samilostan je.
Braćo i sestre, ovo je naredba Allaha, azze ve dželle, upućena u najstrožijoj formi svim muslimankama, počev od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga, majki mu’mina i njihovih kćeri, a oko Allahovih naredbi nema nagodbi i dilema. Kao što citirani ajet kaže cilj hidžaba je da se vjernice razlikuju od drugih žena, kako ne bi bile uznemiravane.
A u 31. ajetu Sure En-Nur stoji:
وَقُلْ لِلْمُؤْمِنَاتِ يَغْضُضْنَ مِنْ أَبْصَارِهِنَّ وَيَحْفَظْنَ فُرُوجَهُنَّ وَلَا يُبْدِينَ زِينَتَهُنَّ إِلاَّ مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَلْيَضْرِبْنَ بِخُمُرِهِنَّ عَلَى جُيُوبِهِنَّ…
I reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim i neka ne pokazuju od ukrasa svojih osim ono što je ionako spoljašnje i neka vela svoja spuste na grudi svoje…
Prema citiranom ajetu mu’minke su dužne da obaraju svoje poglede, da čuvaju svoju čast i da od svojih tijela ne pokazuju osim ono što je ionako spoljašnje.
Hidžab je farz svakoj punoljetnoj muslimanci i on je neupitna islamska obaveza i štit svake muslimanke od pogleda muškaraca i njihova uznemiravanja.
Hidžab podrazumijeva pokrivanje cijeloga tijela, osim lica i šaka, uz to da odjeća nije prozirna i tijesna. Nošenje hidžaba predstavlja jedan od vidova pokorovanja Allahu, azze ve dželle, a muslimanka nosi hidžab kako bi ispunila šerijatsku obavezu i postigla Allahovo, subhanehu ve te’ala, zadovoljstvo i Njegovu nagradu.
Avret žene su dijelovi tijela koji moraju biti pokrivena u što su uključeni grudi, kosa, vrat i uši. U predislamsko doba su neke žene bile pokrivene, ali su im se vidjeli vratovi i uši, baš isto kao što danas imamo Bošnjakinja koje kao da slijede te običaje, koji su iskorijenjeni islamom, pa hidžab doživljavaju kao modu, koja im ostavlja prostora za kreaciju haljina, pantalona i mahrama, koje bi se prije mogle nazvati nečim drugim do hidžabom.
Odjeća muslimanke treba da pokriva svo njeno tijelo, da ga ne ocrtava i da nije prozirna. Odjeća ne smije biti karakteristična za muškarce, niti za nevjernike. Ne smije privlačiti pažnju muškaraca i nije dozvoljeno ženama da na javnim mjestima koriste parfeme, koji će biti razlogom privlačenja muškaraca.
Prema tome, glavni cilj hidžaba jeste da se spriječe fitneluk i nemoral i sačuva moral žena i muškaraca.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ahmed:
عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: أَيُّمَا امْرَأَةٍ وَضَعَتْ ثِيَابَهَا فِي غَيْرِ بَيْتِ زَوْجِهَا, هَتَكَتْ مَا بَيْنَهَا وَبَيْنَ اللَّهِ” (أحمد)
Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Koja god žena skine odjeću sa sebe u tuđoj kući, prekinula je vezu sa Allahom.“ (Ahmed)
Jednom je Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, pitao svoju suprugu, Fatimu, radijallahu anha: “Šta je najdraže ženi vjernici?” Fatima, radijalahu anha, je odgovorila: “Da je ne gledaju strani muškarci, niti da ona gleda njih.”
Šta kazati za one koje na sebi na žalost nemaju ni prozirnu odjeću, osim dvije krpice, kojima dokazuju kojeficijent svoje pameti i morala? Šta kazati za djevojku i ženu koja je svoje tijelo razgolićila? Šta kazati za onu koja se nemoralno ponaša na svome radnom mjestu, u školi, na ulici i u prijevoznom sredstvu? Šta kazati za cijelu jednu generaciju djevojaka i mladića koji se na javnim mjestima nemoralno ponašaju? Šta kazati za omladinu koja je potpuno izgubila stid i pred kojom se svaki normalan insane mora crveniti i oboriti pogled? Šta kazati za njihove nastavnice i profesorice koje po svome izgledu sve više liče na estradne umjetnice, a ne na prosvjetne radnice? Šta kazati za sekretarice u kabinetima ministara i direktora, koje kao da su se spremile za plažu, a ne na radno mjesto? Šta kazati za kćeri koje u ponoć polugole izlaze u noćne klubove, a kući se vraćaju kada žele, koje kao takve optužuju nepoznate počinioce da su ih obečastili, a one po svome izgledu i ponašanju ništa drugo nisu ni tražile, ni očekivale niti zaslužile?!
Šamija, dimije i bluza svjedoče identitet naših nena i majki, koje su rađale istinske heroje, koji su goloruki sa Bismilom i tekbirima na usnama i uz hajir dove svojih majki stajali na branik Domovine. I danas našu Domovinu Bosnu u Hercegovinu Allahovom voljom čuvaju dove naših čestitih majki, njihove suze i uzdasi za mladošću koja je ubijana rukama zločinaca. I čuvaju je više nego što je štite sve institucije vlasti zajedno.
I siguran sam da nije bilo naših dobrih majki koje su dok su nas nosile krile svoje stomake i uz to radile teške seoske poslove, koje su nas rađale usput i dojile nas sve dok nas nisu morale odbiti zbog nošenja našeg slijedećeg brata ili sestre, a ako zatreba uporedo sa nama dojile su i djecu iz komšiluka, koje su nas hranile samo halal hranom, uspavljivale nas hairli majčinskim dovama i uvijek nas dočekivale i pratile hajir dovama, koje nisu dozvoljavale ni da ukućani, a kamoli neko sa strane vidi njihove uredno spletene pletenice, da ne bi bilo ni nas ni naše Domovine, pa ni Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine.
Braćo i sestre, neka hidžab bude prepoznatljivo i neupitno obilježje naših majki, sestara, supruga i kćeri, kako bi kroz njega sačuvale svoj moral i moral društva, natječimo se u dobru i tražimo oprosta od Onoga Koji prašta i Koji je milostiv!
Gospodaru, pomozi našoj braći i sestrama u Palestini, Siriji i na svakom drugom mjestu gdje su ugrožena prava muslimana, učini nas od onih koji samo Tebi na ruku i sedždu padaju, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, oprosti našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo islama, učini našu djecu radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Nezim Halilović Muderris
