Sunday, April 28, 2024
Home Blog Page 246

Propis korištenja morfijuma za ublažavanje bolova

Upitana je ‘’Stalna komisija za izdavanje fetvi’’ o propisu korištenja lijekova za ublažavanje bolova u nuždi ili prijekoj potrebi, a koji u sebi sadrže ‘’morfijum’’ ili ‘’bensadin’’, a koji u jednoj mjeri djeluju kao opojno sredstvo na nervni sistem čovjeka.

Odgovor je izgledao ovako:

‘’Ukoliko nisu poznata neka druga sredstva, koja su u osnovi halal sama po sebi, osim ova dva sredstva, a koja se koriste za ublažavanje bolova kod bolesnika, dozvoljeno je koristiti oba ova sredstva za ublažavanje bolova kada je to nužno. Njih je u ovom slučaju dozvoljeno koristiti samo ukoliko ne izazivaju veću ili jednaku štetu od štete izazvane ukoliko se ove dvije vrste lijekova ne bi koristile.’’

Komisiju sačinjavali: Šejh Abdulaziz bin Baz, šejh Abdurrezak ’Ufejfi, šejh Abdullah bin Gudejan, šejh Abdullah bin Ku’ud.

Fetva br. (25/77, 78)

Sa arapskog preveo i prilagodio: Adnan Nišić

11 savjeta za one koji žele da naprave neke društvene promjene

Mi se trenutno nalazimo u jednom historijskom momentu, kako u našoj domovini Bosni i Hercegovini, tako i u svijetu. Ponovni mlazovi islamofobije izbijaju iz srca ljudi. Govori političara i uglednih ljudi su doveli do zločina iz mržnje prema muslimanima, koji su prošli bez nekog ozbiljnog procesa ili reakcije.

Sirijska, Iračka i druge kriza u svijetu nastavljaju da svoje posljedice ostavljaju širom svjeta, direktno ili posredno, a zatim događaji u pojedinim gradovima kao Pariz, Ankara, i politički teror nad islamom forsira mnoge da izaberu svoju stranu.

Vremena su vrlo teška, posebno za one koji žele da naprave neke društvene promjene. Ova stvarnost me natrjerala da napravim jednu kratku listu, u strahu od posljedica trenutnih događaja u Bosni i Hercegovini, i svijetu, i od daljne radikalizacije pojednih pojedinaca.

Za one koji žele dobro, i žele promjene u društvu, evo kratkih savjeta koji imaju temelje u šerijatu, govoru uleme, i zdravom razumu:

  1. Razgovaraj i ophodi se dobro prema drugim muslimanima

Glavno oružje neprijatelja islama, i najdraža stvar za njih je da vide podjele u muslimanskim redovima. Od samih početaka nemuslimani pokušavaju da uvedu nered, i nejedinstvo u redove muslimana. A unutar samih muslimana, bez vanjskog uticaja, naći ćemo dosta zavidnosti, mržnje, manjka bratsva, i spremnosti na dijalog i zdrav razgovor, zasnovan na zdravim temeljima Kur’ana i sunneta, a uvijek skoro je razlog slijeđenje srasti i prohtjeva svoje duše. Ismijavanje i ruganje hodžama, sufijama, selefijama i prljanje časti pojedinaca je kod nekih doseglo nivo prave umjetnosti, i postalo njihov svakodnevni hobi, pa ne mogu mirno sklopit oči na spavanju, ako nisu nekom danas ukaljali čast na neki način.

U sahih hadisu Muhammed, a.s., je rekao: “Kod koga se nade troje, osjetice slast imana (vjerovanja): da mu Allah, dž. š., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., budu važniji od svega ostalog; drugo, da mrzi povratak u nevjerstvo kao što mrzi biti bacen u vatru; trece, da voli brata muslimana samo u ime Allaha.”

Prenosi se da je Omer, r.a., vidio jednog dana Muaza ibn Džebela, r.a., kako sjedi kod Poslanikove, a.s., džamije i place. Omer, r.a., ga upita: “Zašto placeš Muaze? Jesi li se možda sjetio brata koji je poginuo, pa ti se srce zbog toga raznježilo?” Muaz, r.a., mu je odgovorio: “Ne, tako mi Allaha, nego sam se sjetio hadisa u kome je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ’Najbolji medu vama su oni koji su neprimjetni, bogobojazni i dobrocinitelji. Kada su s vama ne primjecuju se, a kad ih nema ne nedostaju.’ Želim biti jedan od njih.”

Uzvišeni Allah kaže: “Vjernici su samo braca, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.” (Prijevod znacenja: sura Hudžurat, 10.)

  1. Cijela muslimanska zajednica nije odgovorna za zločine koji se rade u ime islama

Ovo ostaje uvijek istina, mada mi moramo kao zajednica, i kao pojedinci, jasno razgraničiti i naglasiti svima gdje je razlika između terorizma i muslimanskog jasnog pravca. Sve od 18. stoljeća, politizacija islama radi kolonizacije i ostavarenja političkih ciljeva, je demoniziralo jednu cijelu skupinu ljudi, i dovelo ih u sukob sa evropskim kolonizatorima. Mi smo danas nasljedioci islamofobije. Mi smo subjekti nečije percepcije realnosti, koja predpostavlja nas kao “krivim dok se ne dokaže suprotno”. Mi često imamo potrebu da se izvinjavamo, zbog kompleksa koji su nam nametnuti, ili iz straha da ne budemo iduća meta režimskog terora. Mi smo svjedoci pojedinaca kako su bili uhapšeni i bačeni u zatvore iz muslimanske zajednice, uz prešućivanje onih koji su morali podići svoje glasove. Šutnja je zbog politićkih, kao i kopleksaških razloga.

  1. Fokus na bitne stvari

Danas svako puno raspravlja, i poziva u nešto, ali većina ljudi je daleko promašila bitne stvari u koje se mora pozivati, i oko kojih se mora okupiti. Rezultati promašaja bitnih stvari je stalno nazadovanje u svim aspektima dunjačkog, kao i ahiretskog života, i naravno to ponovo jača neprijatelje islama. Svjedoci smo stalnog raspravljanja na Facebooku, i drugim društvenim platformama, oko stvari koje su davno trebale biti prevaziđene i riješene među muslimanima. Ali ponovo iz želje za isticanje, oholosti, želje za raspravljanjem, izdizanjem nad drugim, stalno pronalazimo pojedince koji potežu stalno iste teme, samo da bi privukli na sebe nekakvu jadnu pažnju, i podstakli besmislenu raspravu.

Kaže Uzvišeni u Kur’anu: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjicenja, neka sumnjicenja su zaista grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, a vama je to odvratno. Zato se bojte Allaha, Allah zaista prima pokajanje i milostiv je!” (Prijevod znacenja: Hudžurat, 12)

Muhammed, a.s., je rekao: “Cuvajte se mišljenja, jer je mišljenje najlažniji govor!”

  1. Nemoj imati osjećaj da se moraš kriti

Jako je teško ljudima kojima je nametnut kompleks manje vrijednosti da izađe iz svoje rupe, i da se pokaže javnosti. To i jeste upravo jedan od ciljeva neprijatelja islama, da kroz nametanje kompleksa terorizma dovede do jedne mrtve savjesti muslimana, i da izgube volju za radom i borbom, kako bi se iščupali iz jadnog stanja u kome se nalaze širom svijeta. Mnogi muslimani, kao i veliki ljudi koji su bili drugih vijera u svijetu, a koji su promijenili tok svijeta, su morali uvije da rade pod represijom i terorom nekog režima, koji se bojao promjena. Musliman koji nema šta da krije, koji zna da je čist, on nema potrebe da se krije ni od jedne osobe, ili vlade u svijetu. Stoga svi muslimani slobodno izađite, i visoko podignute glave prošetajte svojim gradom, jer smo mi najbolji ummet (narod) koji se ikada na Zemlji pojavio.

  1. Pravi saveze sa drugim zajednicama, bile one muslimanske, ili nemuslimanske

Stoljeća ubijanja, kolonizacije, terora, zatvora, deportacija, prisilnih iseljenja, genocida, su nas naučili da je jedan od glavnih uzroka toga slaba saradnja i savezi sa drugim zajednicama u dotičnim okolinama. Stvaranje saradnje i saveza sa drugim zajednicama, je jedan od temelja snage muslimanske zajednice u dotičnoj sredini. Kao primjer uzet ćemo da je Poslanik potpisao primirja, i saveze sa čak židovima Medine, a u isto vrijeme je dolazio Kur’an i opisivao muslimanima kakvi su Židovi narod, da se ne bi iznenadili kad sutra im prekinu ugovor. Uprkos jasnog zla koje je bilo pri njima, iz taktičkih i političkih razloga, Poslanik je sa njim potpisao razne ugovore kako bi ojačao mladu muslimansku zajednicu u Medini. Same metode kako je Poslanik ojačao muslimansku zajednicu u Medini trebaju posebnu studiju.

  1. Pričaj sa svojom porodicom, užom i širom, o njihovom iskustvu sa islamofobijom

Česti elemenat koji se zanemaruje od mnogih je zanemarivanje vlastite porodice. Mnogi to zapostavljaju upravo iz razloga što je porodica ona koja najbolje poznaje dotičnog pojedinca, tako da se često ti razgovori završe u samom startu navođenjem grešaka te osobe iz bliske prošlosti. Zato moraju dotični pojedinci pokazati, i dokazati svojim porodicama da nisu oni više te osobe iz bliske prošlosti, i da je Kur’an i sunnet ostavio snažan i jak trag. Tu i jest problem, jer kod većine današnjih muslimana su dijela u direktnoj koliziji, i obrnuto proporcionalna njihovom govoru, tako da već u startu gube svaki kredibilitet kod svojih porodica, i šire okoline.

  1. Uvedi u svoju praksu brigu o samom sebi, kao i o zajednici u kojoj živiš

Muslimani današnjice su jako brzi u osudi drugih oko sebe, a jako često zaboravljaju sami sebe. Musliman mora prije svega da vodi brigu o sebi, pa zatim o ostalima, jer prema samom sebi ima najveća prava. Svako jutro kad ustaneš imaj čist nijjet da ćeš današnji dan provesti u pokornosti Allahu, i da želiš da budeš bolji od jučer, i još bolji sutra. To ne može da ostvari osim onaj koji prizna samom sebi da je pun grešaka i grijeha, a to opet zahtjeva dušu koja sama sebi kori, i da čovjek ima veliku dozu realnosti prema samom sebi, a to danas fali kod većine muslimana, ili je u najmanju ruku u ozbiljnom manjku. A kad sebe obračuna, ozbiljan i produktivan musliman vodi brigu o svojo zajednici, tj. svom neposrednom okruženju i komšiluku. To je bio put Poslanika, kao i svih vjerovijesnika prije njega, i drugo puta nema.

Kaže Poslanik, a.s.: “Necete vjerovati potpunim imanom dok ne budete željeli bratu ono što i sebi.” (Buharija i Muslim)

Neki beduin je vrijedao Abdullaha ibn Abbasa, a on mu je rekao: “Kako možeš da me vrijedaš, a pri meni su tri osobine.” Prisutni su rekli: “Koje su to osobine, o sine Abbasov?” On je odgovorio: ” Tako mi Allaha, nije pala nijedna kap kiše ni na istoku niti na zapadu, a da nisam zahvalio Allahu i da me to nije obradovalo, a nemam ni deva niti ovaca (pa da se zbog toga više obradujem). Nisam nikad cuo za sudiju da je presudio po Allahovoj Knjizi a da nisam uputio dovu za njega, mada me ne interesuje ta presuda. Nisam nikad shvatio ni dokucio znacenje nijednog ajeta, a da nisam poželio da ga svi ljudi shvate i razumiju.”

  1. Znaj svoja prava i bori se za njih, čak i ako znaš da ti se neće dati

Danas u većini zemalja svijeta u kojima žive muslimani vidimo da su oni apsolutno nemarni i neznalice po pitanju zakona i ustava država u kojima žive od svoga rođenja, ili u koje su došli prije nekoliko decenija. Mnogi se brani time da nema potrebe poznavati zakone koji nisu u skladu sa šerijatom, i da za tim nema potrebe. Taj argument pije vode sve dok ta država kroz taj dotični zakon ne počne sa terorom nad muslimanima, i zatvaranjem njihovih institucija i zajednica. Tada nastaje opšta panika, i gubljenje nade u bolje sutra, i ponovo klasično krivljenje svakog, samo ne sebe. Svugdje u svijetu se razne zajednice bore za svoje prava kroz zakone dotičnih država u kojima žive, bile te zajednice vijerske, društvene, političke, ili bilo kakve, jer je upravo to jedini način da se dođe do prava, i zaštiti od terora političkih faktora.

Iako još uvijek u Evropi postoji značajan broj onih koji se protive integraciji muslimana u evropska društva, nesporna je činjenica da su muslimani postali evropska realnost. O tome ilustrativno govore i najnoviji statistički podatci.

Naime, prema izvještaju Istraživačkog centra Pew na temu budućnosti muslimana u svijetu, samo u zemljama jugoistočne Evrope živi 7.483.000 muslimana. To je skoro 35 posto ukupne populacije tog dijela svijeta. Najveći broj muslimana u jugoistočnoj Evropi nalazi se u Albaniji. Tamo danas živi 2.601.000 muslimana, što čini 82.1 posto ukupne populacije te zemlje. Slijedi Kosovo s 2.104.000, odnosno 91.7 ukupne populacije.

Broj muslimana u Bosni i Hercegovini je, kako se procjenjuje, oko 1.564.000, što odgovara oko 41.6 posto ukupne populacije. U Makedoniji živi 713.000 ili 34.9 posto, u Srbiji 280.000 ili 3.7 posto, u Crnoj Gori 116.000, ili 18.5 posto, u Hrvatskoj oko 56.000 ili 1.3 posto, i u Sloveniji 49.000 ili 2.4 posto muslimana. Od evropskih zemalja najveći broj muslimana živi u Rusiji. Na ovim prostorima malo je poznato kako je to domovina čak 16.379.000 muslimana. Također, u Francuskoj ih živi 4.704.000, Njemačkoj 4.119.000, Velikoj Britaniji 2.869.000, Italiji 1.583.000, Španiji 1.021.000, Bugarskoj 1.002.000, te Holandiji 914.000 muslimana.

U odnosu na ukupnu populaciju evropskih zemalja, najveći procent muslimana živi u Bugarskoj i to 13.4, Rusiji 11.7, Francuskoj 7.5, Belgiji 6.0, Austriji i Švicarskoj 5.7, Holandiji 5.5 i Njemačkoj 5.0 posto. U nekim evropskim gradovima muslimani čine značajan dio ukupne populacije. Na primjer, prema posljednjim podacima, u Malmeu i Marseju muslimani čine 25 posto ukupne populacije. Slijede Amsterdam sa 24, Štokholm 20, Brisel 17, Moskva i Bradford 16, Luton skoro 15, Birmingham i Hag 14, te Kopenhagen i Keln 12 posto ukupnog muslimanskog stanovništva.

Dakle, u  Evropi živi blizu 45 miliona muslimana, što je šest posto ukupne populacije.

  1. Ti promovišeš samoga sebe

Svak je gospodar svojih riječi i dijela, i ima nad njima kontrolu, a kroz njih se promoviše drugima oko sebe. Nikad ljudi neće, niti su ikada htjeli, da slušaju govor i savjeti ljudi čija se dijela razlikuju od njihovih riječi. Kao što rekosmo iznad, nažalost kod većine muslimana to je danas upravo slučaj, i tu je osnova dosta problema današnjice. Dobro su mi u glavi ostale riječi jednog šejha u Medini, koji je ovo najbolje opisao riječima: “Ashabi su govorili samo dijelima.”

  1. Praštaj i prelazi preko uvreda

Poznat je slucaj koji se desio izmedu dvojice ashaba Ebu Zerra i Bilala, r.a. Naime, Ebu Zerr je rekao Bilalu da je crni sin robinje, na što se Bilal požalio Allahovom Poslaniku, a.s., koji je ukorio Ebu Zerra i rekao mu: “Zaista kod tebe postoje tragovi džahilijjeta.” Nakon ukora od strane Allahovog Poslanika, a.s., Ebu Zerr je izašao pred Bilala i stavio lice na zemlju rekavši: “Necu podici glavu dok ne staneš svojom nogom na moje lice Bilale, jer tvoja noga je vrijednija od mog lica.” Na te rijeci Bilal je zaplakao i rekao: “Tako mi Allaha, necu to uciniti. Mi smo braca, i ja te volim u ime Allaha i praštam ti nanesenu uvredu.” Pored toga, spomenucemo najljepši primjer islamskog bratstva i praštanja uvreda koji je ikada zabilježen u knjigama rekaika i ahlaka. To je prica o dvojici ashaba Muaviji i Abdullahu ibn Zubejru. Imali su vocnjake jedan do drugog. Jednog dana su Muavijini momci (sluge), navodnjavajuci Muavijine vocnjake, ušli u vocnjak Abdullaha ibn Zubejra, polomili ogradu i trgali plodove. To je naljutilo Abdullaha ibn Zubejra, pa je napisao pismo Muaviji koje je poceo sa opasnom uvredom. Sadržaj pisma je bio slijedeci: “O sine žene koja je jela džigericu (misleci na Hind, tj. majku Muavijinu koja je sa Hamzom uradila ono što je uradila)! Tvoji momci su uradili to i to sa mojim vocnjakom i ja želim da mi to nadoknadiš.” Na ovo pismo Muavija je odgovorio: “O sine Zatu-n-nitakajn – Vlasnice dvaju pojasa (tj. Esme, r.a., koju je Resul, a.s., tako nazvao pošto je uzela hranu za Resula, a.s., i Ebu Bekra krajevima svoje haljine i obecao joj dva pojasa u džennetu). Pišeš mi da su moji momci loše postupili i nanijeli ti nepravdu. Što se tice mojih momaka (sluga) oni su od danas tvoje vlasništvo, a što se tice vocnjaka i njega ti poklanjam u ime Allaha. Tako mi Allaha, kad bi se izmedu tebe i mene isprijecio sav dunjaluk, ja bih žrtvovao dunjaluk za našu ljubav u ime Allaha.”

  1. Dosljedno slijedi Kur’an i sunnet, i budi iskren prema Allahu

I na kraju ono najvažnije, a to je budi iskren u slijeđenju Allahova govora, i sunneta Njegovoga Poslanika, i to maksimalno koliko si u stanju. Svaki hajr i bereket je u slijeđenju Kur’ana i sunneta, i iz ta dva vrela, ako se dosljedno i iskreno slijede donosi sve polodove gore spomenute, i popravlja stanje pojedinca, a i svakoga ko se nađe oko njega. I također iskrenost prema Allahu je ono još važnije od toga, jer bez iskrenosti nema ispravnosti dijela, i nema berekta u tim dijelima, kako za život pojedinca, tako i cijele zajednice u kojoj se nalazi.

Muhammed, a.s., je jednog dana pitao ashabe: “Ko ce od vas podijeliti sadaku poput Damdama?” On je bio siromašan covjek. Dok su drugi dijelili srebro, zlato, ovce, deve i opremali mudžahide za borbu, on nije imao šta podijeliti. Jedne noci je ustao, uzeo abdest, klanjao dva rekata, a zatim molio Allaha: “Gospodaru moj, primi sadaku. Oprosti onom ko me vrijeda, ko me psuje, ko mi zulum cini i ko me ogovara.” Poslije toga je došao Džibril, a.s., i obavijestio Poslanika, a.s., da je Allah primio sadaku ashaba Damdama o cemu ga je obavijestio Allahov Poslanik, a.s., nakon što su klanjali sabah-namaz.

Uzmimo pouku iz svega ovoga i primijenimo to u našim životima i našim odnosima prema muslimanima.

 

Autor: Samir Peco, student na Islamskom univerzitetu u Kasimu

www.s-d-o.org

Hutba: Neka su prokleti dželati naroda mog

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Neka su prokleti dželati naroda mog! Za pomenutu temu sam se opredijelio između ostaloga i zbog prošlosubotnjeg protuzakonitog obilježavanja Dana Republike Srpske koji za nas Bošnjake i sve patriote naše Domovine označava početak stravičnog genocida, koji se na kraju XX stoljeća nad nama provodio na očigled dvolične Međunarodne zajednice, koja je sve nijemo posmatrala, a onda nas krajem 1995. godine kada smo iz faze odbrane prešli u fazu oslobađanja Domovine prisilila da potpišemo Dejtonski sporazum, koji provodimo samo mi Bošnjaci i do besvijesti činimo ustupke onima koji su ubijali, uništavali, pljačkali i okupirali našu Domovinu.

Zašto i uprkos odluci Ustavnog suda niko od nadležnih institucija i odgovornih pojedinaca nije reagirao i 09. januara spriječio nelegalno proslavljanje Dana genocidne tvorevine zvane Republika Srpska? Zašto nisu u skladu sa Bonskim ovlastima od strane OHR-a sankcionisani predstavnici RS-a koji ne poštuju odluke Ustavnog suda? Zašto nisu uhapšeni četnici koji su 9. januara širom manjeg bh entiteta, pa i na putu Sokolac – Mokro iz automatskih pušaka pucali u zrak i time ugrožavali javni red i mir? I zašto bošnjački predstavnici vlasti šute ili mlako reagiraju kao da se sve to nas ne tiče i kao da nam sve više nisu ugroženi Država i narod?!

Zadatu temu hutbe tretiram inša-Allah kroz prvih 12 ajeta Sure El-Burudž i hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi imam Ahmed. Kaže Allah, dželle še’nuhu na početku Sure El-Burudž:

وَالسَّمَاءِ ذَاتِ الْبُرُوجِ(1) وَالْيَوْمِ الْمَوْعُودِ(2) وَشَاهِدٍ وَمَشْهُودٍ(3) قُتِلَ أَصْحَابُ الْأُخْدُودِ(4) النَّارِ ذَاتِ الْوَقُودِ(5) إِذْ هُمْ عَلَيْهَا قُعُودٌ(6) وَهُمْ عَلَى مَا يَفْعَلُونَ بِالْمُؤْمِنِينَ شُهُودٌ(7) وَمَا نَقَمُوا مِنْهُمْ إِلاَّ أَنْ يُؤْمِنُوا بِاللَّهِ الْعَزِيزِ الْحَمِيدِ(8) الَّذِي لَهُ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَاللَّهُ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ شَهِيدٌ(9) إِنَّ الَّذِينَ فَتَنُوا الْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ ثُمَّ لَمْ يَتُوبُوا فَلَهُمْ عَذَابُ جَهَنَّمَ وَلَهُمْ عَذَابُ الْحَرِيقِ(10) إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ لَهُمْ جَنَّاتٌ تَجْرِي مِنْ تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ ذَلِكَ الْفَوْزُ الْكَبِيرُ(11) إِنَّ بَطْشَ رَبِّكَ لَشَدِيدٌ(12)

Tako mi neba sazviježđima okićenog,(1) i Dana već određenog,(2) i prisutnih i onoga što će biti prisutno,(3) prokleti neka su oni koji su rovove iskopali,(4) i vatrom i gorivom ih napunili,(5) kada su oko nje sjedili,(6) i bili svjedoci onoga što su vjernicima radili!(7) A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali,(8) Čija je vlast i na nebesima i na Zemlji, a Allah je svemu Svjedok.(9) One koji vjernike i vjernice budu na muke stavljali pa se ne budu pokajali, čeka patnja u Džehennemu i isto tako prženje u ognju,(10)  a one koji budu vjerovali i dobra djela činili čekaju bašče džennetske kroz koje će rijeke teći, a to će veliki uspjeh biti.(11) Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, užasna biti!(12) 

Ovo je kazivanje o jednom nevjerničkom narodu koji je pohvatao one koji su među njima vjerovali u Allaha, dželle še’nuhu, zlostavljali ih i mučili, kako bi ih prisilili da se vrate u njihovu vjeru. Kada su vjernici to odbili učiniti, nevjernici su u zemlji iskopali jamu, napunili je vatrom i gorivom i zaprijetili im mučenjem i smrću. Kada ni tada nisu prihvatili da odbace svoju vjeru, nevjernici su ih bacili u vatru i svi su pomrli.

Esbat, od Es-Sudija, prenosi da je rekao: ”Ibn Ebi Hatim prenosi da su rovovi kopani u Iraku, Šamu i Jemenu.”

Imam Ahmed, bilježi predaju od Suhejba, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nekada davno, prije vas, živio je jedan vladar koji je imao svoga čarobnjaka. Kada je čarobnjak ostario, rekao je vladaru: “Ja sam ostario i smrt mi se približila, pa mi daj jednog dječaka da ga poučim čarolijama!” Tako mu je vladar dao jednog dječaka da ga pouči čarolijama. Na putu, između vladara i čarobnjaka, živio je jedan pobožnjak. Dječak je, jednom prilikom, prolazeći pored pobožnjaka, navratio kod njega, pa mu se svidjelo kako govori. Kada bi došao čarobnjaku, istukao bi ga i pitao gdje se zadržao. Kad bi se vratio svojima kod kuće i oni bi ga istukli i pitali gdje se zadržao. Dječak se na to požalio pobožnjaku, koji mu reče: “Kada te bude htio istući čarobnjak, reci da si se zadržao kod kuće, a kada te budu htjeli istući kod kuće reci da si se zadržao kod čarobnjaka!” Jednoga dana dječak je naišao na veliku životinju, koja se ispriječila ispred ljudi tako da nisu mogli prolaziti, pa je pomislio: “Danas ću provjeriti da li je Gospodaru draži pobožnjak ili čarobnjak.” Uzeo je kamen i rekao: “Gospodaru, ako ti je draži pobožnjak od čarobnjaka, usmrti ovu životinju i neka ljudi prođu!” Zatim je bacio kamen, pogodio životinju i ubio je, pa su ljudi počeli prolaziti. Poslije je o ovome obavijestio pobožnjaka, koji mu reče: “Sinko moj, ti si bolji od mene i bićeš stavljen na veliko iskušenje. Ako budeš iskušan, nikome me ne spominji!”

Dječak je Allahovom voljom liječio slijepce, gubavce i druge bolesnike. Vladar je imao jednog bliskog prijatelja, koji je oslijepio. Čuvši za dječaka, ode mu s’ bogatim darovima i reče: “Izliječi me i tvoje je sve što ovdje vidiš!” Dječak reče: “Ja nikoga ne liječim, već liječi Uzvišeni Allah. Ako u Njega vjeruješ, ja ću Allaha zamoliti da te izliječi.” Ovaj je povjerovao, pa je dječak zamolio Allaha i izliječio ga. Zatim je ovaj otišao kod vladara i ponovo sjeo u njegovo društvo kao i ranije, pa ga je vladar upitao: “Hej ti! Ko ti je vratio vid?” Reče: “Moj Gospodar!” Na to je vladar rekao: “Jesam li to ja?” Ovaj odgovori: “Ne, nego Allah, moj i tvoj Gospodar.” Vladar je zatim upitao: “Zar ti imaš drugog gospodara osim mene?” Reče: “Imam! Moj i tvoj gospodar je Allah!” Zatim ga je počeo mučiti dok mu nije kazao za dječaka. Vladar naredi da mu dovedu dječaka. Kad ga dovedoše, vladar ga upita: “Kako svojim čarolijama liječiš slijepce i gubavce i sve ove bolesnike?” Dječak reče: “Ja ne liječim nikoga, nego Uzvišeni Allah.” Vladar upita: “Jesam li to ja?” Odgovori: “Ne.” Upita: “Zar ti imaš drugog gospodara mimo mene?” Dječak odgovori: “Moj i tvoj Gospodar je Allah.” Onda je i njega počeo mučiti dok mu nije kazao za pobožnjaka. Potom je doveden i pobožnjak, kojem vladar reče: “Poreci svoju vjeru!” Kada je ovaj odbio, to učiniti, uzeo je testeru i razrezao mu glavu na dva dijela, koja su pala na zemlju. Zatim je slijepom prijatelju koji je Allahovom voljom progledao rekao da porekne svoju vjeru, pa kada je i ovaj to odbio, uzeo je testeru i njemu razrezao glavu na dva dijela, koja su pala na zemlju.

Onda je dječaku naredio da porekne svoju vjeru, pa kada je i on odbio to učiniti, poslao ga je sa grupom svojih ljudi na jednu planinu i rekao im: “Kada se popnete na vrh brda, ako porekne vjeru, poštedite ga, a ako odbije da to učini, onda ga gurnite s’ planine.” Kada su ga odveli i s’ njim se popeli na vrh planine on je uputio dovu: “Allahu, spasi me od njih, onako kako Ti hoćeš!” Brdo se zatreslo i svi su se survali osim dječaka, koji je došao do vladara. On ga upita: “Šta je sa tvojim društvom?” Reče: “Allah Uzvišeni me je od njih spasio.” Onda je s’ njim na lađi poslao drugu grupu i rekao im: “Kada se otisnete na pučinu, ako porekne svoju vjeru, poštedite ga, a ako ne, bacite ga u more!” Kada su otišli na more i ukrcali se u lađu, dječak je uputio dovu: “Allahu, spasi me od njih, onako kako Ti hoćeš!” I svi su se utopili osim dječaka, koji se vratio kod vladara. On ga upita: “Šta je sa tvojim društvom?” Odgovori: “Uzvišeni Allah me od njih spasio.” Zatim je rekao vladaru: “Ti me ne možeš ubiti dok ne uradiš ono što ću ti kazati. Ako tako postupiš, ubićeš me, a ako ne, nećeš me moći ubiti!” Upita: “A šta to trebam uraditi­?” Dječak reče: “Okupi sav narod na jedno mjesto, razapni me na jedno stablo, a onda uzmi strijelu iz mog tobolca i reci: “U ime Allaha, Gospodara ovog dječaka! Ako to uradiš ubićeš me.” Tako je i uradio. Uzeo je strijelu, postavio je u luk i rekao: “U ime Allaha, Gospodara ovog dječaka!” Kada je odapeo strijelu, ona je dječaka pogodila pravo u slijepoočnicu. Dječak je na mjesto gdje ga je pogodila strijela stavio ruku i ispustio dušu.

Tada je prisutni svijet povikao: “Mi vjerujemo u Gospodara ovog dječaka!” Potom rekoše vladaru: “Tako nam Allaha, zadesilo te baš ono čega si se plašio. Svi smo uzvjerovali!” Onda je vladar naredio da se iskopaju jame i u njima nalože vatre i rekao: “Ko se odrekne svoje vjere, pustite ga, a ko odbije da to učini, gurnite ga u vatru!” Svijet se gurao i utrkivao da posvjedoči svoju vjeru. Jedna žena sa dojenčetom, koje je upravo dojila, izgledalo je da se opire da padne u vatru, pa joj je dijete reklo: “Majko strpi se! Ti si na Istini!”

Smatra se da je vladar bio Zu Nuvas, a zemlja Nedžran, čiji su stanovnici primili kršćanstvo. Zu Nuvas kao i jedan broj Jemenaca su primili judaizam, a kada su ovi primili kršćanstvo, kaznio ih je vatrom upaljenom u iskopanim jamama. Tako je u samo jednom danu ubijeno dvadeset hiljada ljudi, od kojih se spasio samo jedan čovjek po imenu Devs Zu Sa’leban, koji je uzjahao na konja i pobjegao.

Ali, dželati naroda moga su u grijesima i zločinima premašile i pomenutog vladara i njegovu svitu, jer su dželati iz Bosne i Hercegovine i susjednih nam agresorskih zemalja pored vjernika ubijali i one Bošnjake koji su se izjašnjavali kao ateisti i one koji su se od njih ženili ili za njih udavali i one koji su sa njima zajedno lokali alkohol, žderali krmetinu i koristili kamatu. Zbog toga su ubice naroda moga najgore ubice i zločinci, a ja sa ovog časnog mjesta molim Allaha, Silnog i Mudrog da zločince još na dunjaluku kazni i pokaže ibretom, a ahiretska kazna je teža i vječna!

Braćo i sestre, budimo od onih koji se istinski boje Allaha, subhanehu ve te’ala, nikome ne činimo nasilje i ne dozvolimo da se nama i našoj braći čini nasilje i pripremajmo se za Dan polaganja računa!

Gospodaru, učvrsti nas na Putu islama, pomozi svoj našoj ugroženoj braći, ma gdje bili, a posebno braći i sestrama u Palestini i Siriji, pomozi nam da sačuvamo našu Domovinu Bosnu i Hercegovinu i učini je sigurnom za veličanje Tvoga imena na svakom njenom pedlju, sačuvaj nas nasilja nasilnika, vrati spletke spletkaroša i zločinaca na njih i njihove porodice, oprosti našim roditeljima i našim dobrim precima, uputi i učvrsti na Istini našu djecu i potomke i učini ih boljim čuvarima vjere i Domovine od nas, oprosti nam grijehe i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Nezim Halilović Muderris

Hutba – Nevjernici su gubitnici na obadva svijeta

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Nevjernici su gubitnici na obadva svijeta!

Ali prije nego što pređem na zadatu temu ne mogu, a da ne iskažem svoju tugu i nezadovoljstvo što su prije nekoliko dana u akciji koja je po naredbi Tužilaštva Bosne i Hercegovine sprovedena na području Tuzle uhapšena trojica srebreničana, pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine: Izet Arifović, Suad Smajlović i Amir Salihović zbog sumnje da su počinili ratne zločine nad Srbima u Srebrenici 1992. godine. Isti su naredni dan pušteni. Imenovani bi trebali biti svjedoci odbrane Nasera Orića, legendarnog komandanta odbrane Srebrenice, a kao da se ovim hapšenjem između ostaloga ima za cilj i otežavanje Naserove odbrane. Pomenuto hapšenje je izazvalo burnu reakcija javnosti, a posebno Podrinjaca, koji su zaprepašteni i tužni što se hapse pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine, dok zločinci i počinioci genocida u Srebrenici i drugim dijelovima Bosne i Hercegovine normalno žive i uživaju blagodati slobode.

Tužan sam i zbog sve izraženijih tenzija i sve oštrije retorike između vladara muslimanskih zemalja, dok u isto vrijeme ne postoji ni minimum njihove želje da pomognu muslimanima Sirije koji svakodnevno umiru od posljedica korištenja nekonvencionalnog naoružanja i gladi i tužan sam zbog nebrige vlada muslimanskih zemalja za našu braću Palestince, nad kojima se od strane Cionista provodi neviđen genocid, a muslimanske vlade i međunarodni predstavnici to svojom šutnjom i nebrigom odobravaju!

Posebno me zanima kakava će biti reakcija OHR-a, Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, OSE i SIPE ako se sutra u manjem bh entitetu bude obilježavao Dan Republike Srpske, koji je odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine od 26. novembra 2015. godine, osporen kao Dan Republike Srpske „jer nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine“!!!

Često u svakodnevnom razgovoru ljudi, pa na žalost i vjernika, možemo čuti: “Kako je Allah onome što ne vjeruje i čini nasilje dao mnogobrojna dunjalučka dobra, a tog i tog vjernika iskušao sa siromaštvom ili bolešću?” Ili “Kako onom nevjerniku ili dvoličnjaku sve ide kao od šale, a onom tamo mu’minu, stalno neke nevolje?” I još mnogo sličnih pitanja i komentara. Odgovore na ta pitanja nalazimo inša-Allah u današnjoj hutbi, kroz Kur’anske ajete i hadise Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Allah, dželle še’nuhu, je iz Svoje sveopće milosti ljudima na Zemlji potčinio razne blagodati. On nikome ne čini nasilje i On bi onima koji Ga niječu dao sva dunjalučka dobra, da ih se na ovom varljivom svijetu nauživaju, ali bi se svi ljudi poveli za tim i postali nevjernici, o čemu govore ajeti 33. – 35. Sure Ez-Zuhruf:

وَلَوْلَا أَنْ يَكُونَ النَّاسُ أُمَّةً وَاحِدَةً لَجَعَلْنَا لِمَنْ يَكْفُرُ بِالرَّحْمَنِ لِبُيُوتِهِمْ سُقُفًا مِنْ فِضَّةٍ وَمَعَارِجَ عَلَيْهَا يَظْهَرُونَ(33) وَلِبُيُوتِهِمْ أَبْوَابًا وَسُرُرًا عَلَيْهَا يَتَّكِؤُونَ(34) وَزُخْرُفًا وَإِنْ كُلُّ ذَلِكَ لَمَّا مَتَاعُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَالْآخِرَةُ عِنْدَ رَبِّكَ لِلْمُتَّقِينَ(35)

A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju,(33) i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju,(34) i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovome svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga biće za one koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih zabrana se klonili.(35)

Allah, azze ve dželle, u citiranim ajetima govori da bi nevjernicima dao mnogobrojne dunjalučke blagodati, ali bi u tom slučaju i drugi ljudi pohrlili za bogatstvom i postali nevjernici.

Braćo i sestre, nevjernicima je dato da na dunjaluku uživaju kroz: niske nagone, položaje, jelo, piće, mjesta boravka, prijevozna sredstva i slično, ali će na budućem svijetu ostati bez bilo čega i vječno će biti kažnjeni u džehennemskoj vatri.

Dženneti su braćo i sestre pripremljeni za one koji su pokorni Allahu, subhanehu ve te’ala, kroz izvršavanje naredbi i klonjenje zabrana i sumnjivih stvari.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellme, nas podučava da ne koristimo zlatno i srebreno posuđe, pa u Muttefek predaji stoji:

عَنْ حُذَيْفَةَ بْنِ الْيَمَانِ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: لَا تَشْرَبُوا فِي آنِيَةِ الذَّهَبِ وَالْفِضَّةِ، وَلَا تَأْكُلُوا فِي صَحَافِهَا فَإِنَّهَا لَهُمْ فِي الدُّنْيَا، وَلَكُمْ فِي الْآخِرَةِ (متفق عليه)

Prenosi Huzejfe ibn El-Jeman, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nemojte piti iz zlatnih i srebrenih čaša i ne jedite iz takvih posuda! To je njihovo na dunjaluku, a naše na Ahiretu.” (Muttefek alejhi)

Dalje, Allah, dželle še’nuhu, kaže u 36. i 37. ajetu Sure Ez-Zuhruf:

وَمَنْ يَعْشُ عَنْ ذِكْرِ الرَّحْمَنِ نُقَيِّضْ لَهُ شَيْطَانًا فَهُوَ لَهُ قَرِينٌ(36) وَإِنَّهُمْ لَيَصُدُّونَهُمْ عَنِ السَّبِيلِ وَيَحْسَبُونَ أَنَّهُم مُّهْتَدُونَ(37)

Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati;(36) oni će ih od Pravoga puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na Pravome putu.(37)

Kao kaznu nevjernicima, Allah, azze ve dželle, im tovari prokletog šejtana, koji postaje njihov nerazdvojni drug, koji ih prati, a ružan li je šejtan drug!?

Dalje Allah, subhanehu ve te’ala, kaže u 38. i 39. ajetu Sure Ez-Zuhruf:

حَتَّى إِذَا جَاءَنَا قَالَ يَا لَيْتَ بَيْنِي وَبَيْنَكَ بُعْدَ الْمَشْرِقَيْنِ فَبِئْسَ الْقَرِينُ(38) وَلَنْ يَنْفَعَكُمُ الْيَوْمَ إِذ ظَلَمْتُمْ أَنَّكُمْ فِي الْعَذَابِ مُشْتَرِكُونَ(39)

I kada koji dođe pred Nas, reći će: “Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između istoka i zapada!? Kako si ti bio zao drug!?”(38) Toga dana vam neće biti od koristi to što ćete u muci zajedno biti, kad je jasno da ste druge Allahu ravnim smatrali.(39)

Na Sudnjem danu će nevjernici proklinjati šejtane, ali im to neće biti od koristi, jer će zajedno biti kažnjeni.

Oni koji ne vjeruju su kao stoka, o čemu govori drugi dio 12. ajeta Sure Muhammed:

…وَالَّذِينَ كَفَرُوا يَتَمَتَّعُونَ وَيَأْكُلُونَ كَمَا تَأْكُلُ الْأَنْعَامُ وَالنَّارُ مَثْوىً لَهُمْ

…A oni koji ne vjeruju – koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere – njihovo će prebivalište vatra biti!

Allah, dželle še’nuhu, ostavlja nasilnike do određenog roka, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Buharija u Sahihu:

عَنْ ‏أَبِي مُوسَى رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ:‏ ‏إِنَّ اللهَ لَيُمْلِي لِلظَّالِمِ حَتَّى إِذَا أَخَذَهُ لَمْ يُفْلِتْهُ، ثُمَّ قَرَأَ: وَكَذَلِكَ أَخْذُ رَبِّكَ إِذَا أَخَذَ الْقُرَى وَهِيَ ظَالِمَةٌ إِنَّ أَخْذَهُ أَلِيمٌ شَدِيدٌ (البخاري)

Prenosi Ebu Musa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu Allah pušta nasilnika, ali kada ga ščepa, ne ostavlja ga!” Pa je proučio: Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno. (Suretu Hud: 102.) (Buharija)

Braćo i sestre, budimo iskreni Allahovi, subhanehu ve te’ala, robovi, budimo Mu zahvalni na mnogobrojnim blagodatima sa kojima nas je počastio, ne pružajmo poglede prema dunjalučkim ukrasima koji su dati nevjernicima, ne budimo zavidni bogatim mu’minima, koji svoje imetke troše na Allahovu, dželle še’nuhu, putu, budimo prava braća mu’mini, koji žele svojoj braći ono što žele sebi i natječimo se u dobru!

Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas učvrsti na putu islama, da od svih nevoljnika odstrani nevolje, a posebno od naše braće u Palestini i Siriji, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da oprosti našim umrlim roditeljima i dobrim precima, koji su nas Allahovom voljom i milošću prenijeli svjetlo islama, da uputi našu djecu i potomke i da oni inša-Allah budu radosti naših očiju i srca i prvaci ummeta, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani džennet, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!

Nezim Halilović Muderris

Širina Allahovog oprosta

Hafiz ibn Redžeb el-Hanbeli, rahimehullah je rekao:

Ibn Ebi Dunja nam je svojim lancem prenio da je Alija, radijallahu anhu rekao: „Najbolji od vas je svaki iskušani koji se kaje (t.j.svaki put kad bude iskušan ovim svijetom, on se pokaje)“.Rečeno je: „Šta ako ponovo počini grijeh?“On reče: „Treba tražiti oprost od Allaha i pokajati se.“ Rečeno je: „A šta ako ponovo počini grijeh?“ On reče: „Treba tražiti oprost od Allaha i pokajati se.“Rečeno je: „A šta ako opet počini grijeh?“ On reče: „Treba tražiti oprost od Allaha i pokajati se.“ Rečeno je: „Koliko dugo?“ On reče: „Sve dok  šejtan ne bude poražen.“

Ibn Madže prenosi u merfu predaji od Ibn Mesuda da je rekao: „Onaj ko se pokaje od grijeha je poput onoga koji nije počinio grijeh.“ (hasen)

Rečeno je al-Hasanu: „Zar se neko od nas ne bi trebao stiditi da traži od svog Gospodara da mu oprosti grijeh a zatim ga ponovo počini, potom traži oprost pa opet počini grijeh?“ On reče: „Šejtan želi da vi imate takav stav zato ne prestajte tražiti oprost.“
Prenosi se od njega takođe da je rekao: „Ne mislim da je to išta drugo do stav vjernika, t.j. svaki put kada vjernik učini grijeh, on se pokaje.“

Omer ibn Abdul-Aziz je rekao u svojoj hutbi: „O ljudi , ko god počini grijeh neka traži oprosta od Allaha i nek se pokaje.Ako ga počini ponovo, neka traži oprosta od Allaha i nek se pokaje, i ako ga počini ponovo, neka traži oprosta od Allaha i nek se pokaje, jer to je grijeh koji visi čovjeku oko vrata a prokletstvo dolazi iz  ustrajnosti u grijehu.“
Ovo znači da će čovjek neminovno počiniti grijehe za koje je određeno da će ih počiniti kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Svaki sin Ademov ima svoj udio u bludu zapisan za njega i koji će ga neminovno uhvatiti“ (Muslim)

Ali Allah je dao ljudima izlaz iz grijeha koji počine i grijeh se briše pokajanjem i traženjem oprosta.Ako to urade oni će se rješiti zla grijeha ali ako ustraju u grijehu, oni će biti prokleti.

Džami al-Ulum wel-Hikem

Prevela Medisa Dedović

Da li je dozvoljeno haram putem do halala? Dr Safet Kuduzović

Jedno od pitanja i odgovora sa druženja u Katrineholmu, maj 2015