Tuesday, April 30, 2024
Home Blog Page 319

Da li su šejhovi sufijskih redova bliski Allahu, dž.š.

turbePITANJE: Koje mjesto u islamu zauzimaju sufije? Koliko je ispravno mišljenje da postoje Allahovi robovi i Njegovi štićenici koji imaju blisku vezu sa svojim Gospodarom? Neki ljudi su čvrsto uvjereni u istinitost ove pojave, te smatraju da za to imaju potvrdu u raznim religijama i na gotovo svim meridijanima. Kakav sud donijeti o onima koji za sebe tvrde da su sufije ili njihovi sljedbenici? Zar namaz i zikr nije jedna vrsta veze između roba i njegovog Gospodara?

ODGOVOR: Zahvala pripada Uzvišenom Allahu. Termin sufizam nije bio poznat u periodu života Allahovog Poslanika, s.a.v.s., niti u periodu ashaba i tabi’ina. Tek nakon ovih prvih generacija na scenu dolazi jedna skupina pobožnih i skromnih ljudi (zahidi) koji su nosili vunenu odjeću (suf), pa su ih prozvali ovim imanom – sufije. Drugi su na stanovništvu da su dobili naziv po grčkoj riječi “sofija”, što u prijevodu znači mudrost. Ono što neki tvrde da su svoje ime dobile od riječi “safa“ (bistrina, čistoća, jasnost), ne može se smatrati ispravnim, pošto je “nomen relativum“ (tj. ime izvedeno iz drugog sufiksom – ijj) od riječi “safa” safaijj, a ne sufijj.

Pojavom ovog novog imena i skupine koja ga nosi, došlo je do još većeg rascjepa i raskola u redovima muslimana. Prve sufije su se razlikovale od kasnijih po tome što je kod ovih posljednjih pojava novotarija (bid’ata) bila znatno izraženija, kao što im mali i veliki širk nisu bili nepoznanica. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorio je na njihove novotarije u slijedećim riječima: ”Klonite se novotarija u vjeri, jer svaka novotarija je bida’t, a svaki bida’t je zabluda!” (Prenosi ga Tirmizi i za njega kaže da je hasen-sahih.)

U onome što slijedi pokušaćemo napraviti komparaciju između vjerovanja sufija i njihovih obreda i učenja islama koje se zasniva na Kur’anu i sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:

– Postoje mnogi sufijski redovi, kao što su tidžanije, kadirije, nakšibendije, šazilije, rufaije i drugi. Sljedbenici ovih redova smatraju da su samo oni na istini (hakku), a da su svi drugi u zabludi. Kur’an zabranjuje razdvajanje i dijeljenje među muslimanima, kao što Uzvišeni Allah kaže: ”…i na budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka je zadovoljna onim što ispovijeda.” (Er-Rum, 31-32)

– Pojedine sufije su, pored Allaha, dž.š., počele obožavati poslanike, a.s., te žive i mrtve evlije. Obraćaju im se riječima kao što su: ”O Gejlani!” ”O Rufai!” ”Pomozi Allahov Poslaniče!” ”Na tebe se oslanjamo o Allahov Poslaniče” itd. Allah, dž.š., zabranjuje da se u stvarima koje su samo u Njegovom domenu obraća nekome drugom mimo Njega, pa takav čin označava širkom. Allah, dž.š., kaže: ”I, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik.” (Junus, 106)

– Sufije smatraju da postoje kutbovi, bedeli i evlije kojima je Allah, dž.š., predao vođenje, upravljanje i uređenje stvari na ovom svijetu. Allah, dž.š., u Kur’anu navodi odgovor mušrika na pitanje koje im je postavio: ”…i ko upravlja svim?” – “Allah!” – reći će oni.” (Junus, 31) Na osnovu ovoga zaključujemo da su arapski mušrici bolje poznavali Allaha, dž.š., od takvih sufija.

– Sufije, isto tako, pri pojavi neke nevolje, traže zaštitu kod nekog drugog, mimo Allaha, dž.š. Uzvišeni kaže: ”Ako te od Allaha kakva nevolja pogodi, – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, – pa, samo je On Svemoćni.” (El-En’am, 17)

– Neke sufije vjeruju u vahdetil-vudžud (panteizam) gdje se poistovjećuje Stvoritelj i stvoreno, pa na kraju ispada da je sve stvoreno i da je sve božanstvo.

– Sufije pozivaju odricanju od ovoga svijeta, zanemarivanju uzročno-posljedičnih faktora i napuštanju džihada. Allah, dž.š., kaže: ”i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu…” (El-Kasas, 77) “I protiv njih pripremite koliko god možete snage…” (El-Enfal , 60)

– Sufije stepen ihsana, kao ekskluzivno pravo, pripisuju isključivo svojim šejhovima. Oni od murida zahtijevaju da sebi u mislima predstave šejha kada god spomenu Allaha, dž.š., (kada čine zikr), pa čak i u samom namazu. Neki idu čak dotle da stavljaju šejhovu sliku ispred sebe za vrijeme namaza. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kaže: ”Ihsan (dobročinstvo) je da obožavaš Allaha, dž.š., kao da Ga gledaš, pa ako Ga ti ne vidiš, zaista, On tebe vidi!” (Muslim)

– Sufije, također, smatraju dozvoljenim ples i upotrebu defa i muzičkih instrumenata, kao i podizanje glasa prilikom učenja zikra. Allah, dž.š., kaže: ”Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene…” (El-Enfal, 3) Možete ih vidjeti kako od zikra izgovaraju samo Allahovo, dž.š., ime: “Allah, Allah, Allah!” Ovakav način zikra se smatra novotarijom i govorom koji ne nosi u sebi šerijatsko značenje. Neki idu i dalje od toga, pa izgovaraju samo (Ah, ah!) ili (Hu, hu!)

Stav islama i sunneta o pitanju zikra jeste da musliman spominje svog Gospodara ispravnim i razumljivim govorom za koji ima nagradu kod Uzvišenog Allaha kao što su riječi: Subhanallah – neka je slavljen Allah, dž.š., Elhamdulillah – hvala Allahu, dž.š., La ilahe illallah – nema istinskog boga osim Njega, Allahu ekber – Allah, dž.š., je najveći i sl.

– Sufije u svojim stihovima, za vrijeme zikra, kao tematiku uzimaju žene i dječake. Strastvena ljubav, zaljubljenost, žudnja i sl. Motivi su koje tom prilikom spominju, kao da se nalaze na kakvoj zabavi gdje se pleše uz vino, pljeskanje i galamu. Sve nabrojano se ubraja u mušričke običaje, obrede i rituale. Allah, dž.š., kaže: ”Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama…” (El-Enfal, 35)

– Neke sufije koriste metalne čavle i zabijaju ih u svoja tijela uz uzvikivanje nekih riječi, kao što je npr.: ”Djede!” Na taj način dolaze mu šejtani kako bi mu pomogli da izvede svoju tačku bez posljedica, pošto je zatražio pomoć mimo Allaha, dž.š. Uzvišeni Allah kaže: ”Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.“ (Ez-Zuhruf, 36)

– Sufije tvrde da imaju otkrovenja i da poznaju šta će se desiti u budućnosti (gajb stvari), a Kur’an ih izričito pobija. Allah, dž.š., kaže: ”Reci: ´Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna šta će se dogoditi…´” (En-Neml, 65)

– Sufije, također, tvrde da je Allah, dž.š., stvorio ovaj svijet zbog Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., a Kur’an ih demantuje riječima Uzvišenog Allaha: ”Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine.” (Ez-Zarijat, 56) Allah, dž.š., se obraća Muhammedu, s.a.v.s., slijedećim riječima: “…i sve dok si živ, Gospodaru svom ibadet čini!” (El-Hidžr, 99)

– Sufije tvrde da je moguće vidjeti Uzvišenog Gospodara još na ovom svijetu, a Kur’an ih demantuje ajetom u kome se Musa, a.s., obraća Uzvišenom Gospodaru riječima: ”Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” – “Ne možeš Me vidjeti“ – reče…” (El-Earaf, 143)

– Sufije tvrde da na javi uzimaju direktno znanje od Uzvišenog Gospodara, bez posredništva Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa kažu: ”Moje srce mi prenosi od mog Gospodara.” Ovdje se postavlja slijedeće pitanje: Da li su oni bolji od ashaba?!

– Sufije organizuju skupove i priređuju mevlude radi donošenja salavata na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a postupaju suprotno od njegovog učenja kada podižu svoj glas prilikom zikra i izvođenja ilahija i kasida u kojima se ponekad nalazi i otvoreni širk. Da li je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proslavljao svoj rođendan? Da li su to činili Ebu-Bekr, Omer, Osman, Alija, r.a., četverica imama, osnivača pravnih mezheba i drugi? Ko više zna i ko je ispravnijeg ibadeta, oni ili sufije?

– Sufije se posebno pripremaju za putovanje i posjetu turbetima i mezarima, kako bi postigli blagoslov njihovih stanovnika, te kako bi tavafili (kružili) oko njih, ili klali žrtve u njihovoj neposrednoj blizini. Tim svojim djelima postupaju suprotno riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Posebno se priprema na put samo radi tri džamije: Mesdžidul-Harama, ove moje džamije i Mesdžidul-Aksa’a.” (Buharija i Muslim)

– Sufije se fanatično drže stavova svojih šejhova, makar to bilo suprotno onome što kaže Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s. Allah, dž.š., kaže: ”O vjernici, ne odlučujte se ni na što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova…” (El-Hudžurat, 1)

– Sufije upotrebljavaju talismane, zapise, razne znakove, slova i brojeve kako bi pomoću njih pravili hamajlije, zaštite i donosili odluke.

– Sufije se ne zadovoljavaju salavatima koji su zabilježeni od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nego sami izmišljaju salavate koji sadrže otvoreno traženje blagoslova od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i težak širk sa kojim nije zadovoljan onaj na koga se donosi salavat.

Što se tiče pitanja vezanog za tačnost postojanje veze koju imaju sufijski šejhovi, odgovor je potvrdan, ali se ovdje radi o vezi sa šejtanima, a ne sa Uzvišenim Gospodarom. Jedni drugima kićene besjede govore da bi ih obmanuli, kao što to Allah, dž.š., kaže: ”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali , šejtane u vidu ljudi i džinova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je tvoj Gospodar htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju!” (El-En’am, 112)

..A šejtani navode saradnike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobošci postali.” (El-En’am, 121)

Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani? Oni dolaze svakom lašcu, grješniku.” (Eš-Šu’ara, 221-222) Ovo je ta vrsta veze koja postoji u stvarnosti, a ne ona za koju lažno tvrde da je imaju sa Uzvišenim Gospodarom. Neka je Uzvišen Allah od svega toga! (Pogledati Mu’džemul-bide’i : 346 – 359)

Iznenadna odsustvovanja pojedinih šejhova sufijskih redova od očiju murida (sljedbenika) izravni je rezultat veze ostvarene sa šejtanima. Može se desiti, da bi povećali dojam i zabludu svojih sljedbenika, da, ponekad, koriste šejtane radi prenošenja u neka udaljena mjesta i vraćanja istog dana ili noći. Zbog toga postoji jedno veoma važno pravilo koje glasi da ljude ne cijenimo i vrjednujemo po čudima i neuobičajenim pojavama koje ih prate, nego na osnovu njihovog pridržavanja ili udaljenosti od Allahove, dž.š., Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s.

Istinske evlije (Allahovi, dž.š., štićenici) oni su koji obožavaju Allaha, dž.š., onako kako je On propisao, bez primjese novotarija. Pojava čuda nije uslov i pokazatelj da je neko zaslužio taj status i postigao odabrani stepen.

Opis pravih Allahovih, dž.š., evlija došao je u hadisi-kudsiju, (hadis koga prenosi Allahov Poslanik, s.a.v.s., od svog Gospodara) kojeg Buharija prenosi od Ebu-Hurejre, r.a., a u kome Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Rekao je Uzvišeni Allah: ´Nagovještavam rat onome ko se bude neprijateljski odnosio prema Mome evliji. Najdraže sa čime Mi se može približiti Moj rob jesu dužnosti (farzovi) koje sam mu propisao. Zatim Mi se i dalje približava sve dok ga ne zavolim. Kada ga zavolim, postajem njegov sluh pomoću koga čuje, njegov vid pomoću koga gleda, njegova ruka kojom dohvaća, njegova noga kojom korača. Ako nešto zatraži od Mene, Ja ću mu dati i ako potraži utočište kod Mene, Ja ću mu ga pružiti!” (Buharija, 2384/5) Allah, dž.š., upućuje na pravi put !

Iz knjige: “Odgovori o islamskom vjerovanju” – Muhammed Salih Munedždžid

Muslimani u vremenu iskušenja i nereda

SvedskaDawetskaOrganizacija vam predstavlja video predavanje od brata Hajrudin Ahmetovic -.”Muslimani u vremenu iskušenja i nereda”
www.s-d-o.org

Novotarije u vjeri (Bid’ah)

SvedskaDawetskaOrganizacija vam predstavlja video predavanje od brata Hajrudin Ahmetovic -.”Novotarije u vjeru (Bid’ah)”
www.s-d-o.org

Jedinstvo muslimana u džematu i koje su dužnosti i propisi imama

SvedskaDawetskaOrganizacija vam predstavlja video predavanje od brata Hajrudin Ahmetovic -.”Jedinstvo muslimana u džematu i koje su dužnosti i propisi imama i vodje”
www.s-d-o.org

Lijenost – Prof. Hajrudin Ahmetovic (Hutba)

0

SvedskaDawetskaOrganizacija vam predstavlja hutbu “Lijenost” od brata Hajrudin Ahmetovic.

www.s-d-o.org

Da li se čestita nova hidžretska godina?

svjetlo_0PITANJE: Kakvo je pravilo o čestitanju pri dolasku Nove Hidžretske godine (prvog dana mjeseca muharrema) i izgovanju „“Kull ‘aam wa antum bi khayr” ili upućivanje dove, slanja čestitki sa najljepšim željama za novu godinu?

ODGOVOR: Allahu pripada svaka hvala, Shaykh Muhammad ibn Saalih al-‘Uthaymeen r.a. je upitan kakvo je pravilo pri čestitanju ljudima pri dolasku nove Hidžretske godine, i kako bi se trebalo odgovoriti osobi koja čestita takvo nešto? On je odgovorio: Ako ti neko čestita, možeš mu odgovoriti, ali ti ne budi prvi koji će inicirati takvu čestitku.

Ovo je najtačniji način kako pristupiti ovoj stvari. Naprimjer, ako ti neko kaže „Sretna Nova Godina, ti mu možeš odgovoriti sa: “Da i tebi Allah podari dobru i berićetnu godinu“. Ali ti nikada ne bi trebao prvi ponuditi takvu čestitku, jer ja neznam nikakvu predaju od selefa da su oni međusobno čestitali jedan drugom novu godinu, i čak da nisu pratili prvi Muharem kao prvi dan nove godine sve do hilafeta Omera ibn Hattaba, r.a.

Shaykh ‘Abd al-Kareem al-Khudayr je rekao u vezi sa čestitanjem hidžretske nove godine: Dove za druge muslimane u generalnim situacijama, u frazama koje nisu ritualne i u specijalnim okolnostima kao što je Bajram su prihvatljive, posebno ako je to izražavanje prijateljstva i da se tako ophodi sa ostalim muslimanima. Imam Ahmed r.a. je rekao: “Ne inicirajte čestitku, ali ako ti neko čestita vi mu odgovorite jer takav izraz neminovno proiziskuje odgovor. Ali biti prvi koji će čestitati nije ni od sunneta, a nije ni zabranjeno.

Izvor: islamqa.com – Pripremio: Safet Suljić – Fakultet Šerijatskih Nauka – ISLAMSKI UNIVERZITET U RIYADU

NAPOMENA: Prvi dan hidzretskog mjeseca muharrema najvjerovatnije zapocinje sutra (4.11.2013) a na donjem videu mozete pogledati o vaznosti posta 10. dana mjeseca muharrema, odnosno Dana Asure:

Koga ti brate, slušaš od daija?

upitnikIzjave poput: „Ja samo pratim tog i tog daiju, od njega uzimam fetve, ovi ostali me ne zanimaju!“, „Moj šejh je završio taj i taj fakultet, studirao tamo i tamo, napisao ovo i ono, a šta su ovi drugi uradili? Ha, ma to je sve ništa, ahi moj…“, „A, nije tako, boj se Allaha, brate! Oboje znamo da je MOJ šejh najučeniji čovjek na Balkanu i šire, ovi mu ostali ne mogu ni vode politi za abdest!“, se nažalost često puta mogu čuti među vjernicima.

Pitanja tipa: „Brate, koga ti slušaš od daija ili gdje ideš na dersove?“ tako često puta budu povod razbijanju muslimanskog saffa. Nameće se zaključak da je jedan od prećutnih ‘principa’ islamskog bratstva na našim  prostorima (a koji kao rak rana iznutra izjeda našu zajednicu) glasi: „Volim te dok razmišljaš kao ja, slušaš učene koje i ja slušam, izgledaš kao ja, družiš se s istim ljudima kao i ja, (tj. dok se u svemu podudaraš s načinom na ja koji živim i praktikujem islam). Ukoliko se raziđeš s mnom, i počneš u nekim pitanjima razmišljati drugačije, tada naše ‘bratstvo’ pada u vodu i prestaje, dok se ne pokaješ i ponovo ne počneš biti kao – ja!

Brate, ukoliko se tvoj odgovor poklopi s mojim stavom, u tom slučaju ću ti dopustiti da se s mnom družiš, piješ kahvu, i bit ćeš vrijedan mog srdačnog selama (naravno, sve do momenta dok ti ne promijeniš mišljenje i prestaneš biti isti kao i ja – tada sve spomenuto pada u vodu). Ukoliko se tvoj odgovor ne poklopi s mojim stavom, u tom slučaju ću na probati da na svaki način izvrijeđam i omalovažim one ljude koje ti poštuješ, ignorisat ću te i zaobilaziti sve dok ne primijetim da si se ‘pokajao’!“

Među mnogim savremenim problemima muslimana u Bosni se ističe i rascjepkanost na brojne džemate, skupine, itd. Problem slijepog slijeđenja koji je muslimane toliko stoljeća vukao nazad na vjerskom, naučnom, društvenom, ekonomskom i svakom drugom smislu ponovo pojavljuje svoje lice u i u našoj domovini. Ovdje ne govorimo o poštovanju i poštivanju uvaženih islamskih učenjaka, daija, mislilaca, intelektualaca, i svih vrijednih i časnih pripadnika islamskog ummeta. Ne, mi ovdje govorimo o slijepom i pristrasnom slijeđenju samo pojedinih, a svjesnog i namjernog zanemarivanja svih drugih.

Praksa je dokaz prethodno rečenog. Mada se mnogo puta pozivamo na riječi Uzvišenog i naredbe Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, naše bratstvo i vjernička zajednica pate od ovakvih boljki s kojim  naš šejtan prokleti odvraća od popravljanja stanja ummeta, i usmjerava ka praćenju i kritikovanju stanja drugih muslimana. Ključna je riječ – ja i moj („Ja imam pravo da kritikujem ulemu, daije, druge muslimane, džemate, ljude, čovječanstvo!“), jer kao da neuzubillah Uzvišeni i Njegov din ne bivaju više mjerilom ljubavi, već ono što moja duša, šejtan, skupina, okruženje, procijene da bih trebao da volim.

Sve prethodno kazano upućuje ne samo na nepostojanje ljubavi u ime Allaha u vjerničkim srcima, već na i nedostatak – islamskog odgoja.  Ovakav postupci ne samo da nemaju nikakvo utemeljenje u riječima Allaha, dželle še’nuhu, i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, već se naprotiv suprostavljaju mnogim islamskim imperativima i načelima o međumuslimanskoj ljubavi i bratstvu.

Zar je shvatljivo da džemati i udruženja jednog menhedža, koji rade na Allahovom putu i pozivaju istom Gospodaru, mogu da međusobno budu zavidna, suprostavljena, odvraćaju ljude od odlaska na te i te dersove i druženja, i pozivaju k nama i samo nama? Zar nije to pokazatelj pokvarenosti cilja, bolesti srca i duše, i zaboravljanja da su vjernici braća i dijelovi iste čvrste građevine?

Islamsko bratsvo i snaga ummeta moraju nužno počivati na ljubavi u ime Allaha, a ne u ime mene, mog nefsa, mojih šejhova, ili dunjalučkih prohtjeva. Ukoliko iskrene ljubavi i međubratskog prihvatanja samo u ime Svevišnjeg izostane u praksi, tada možemo očekivati da će naša srca i druženja biti ispunjena spomenom samo onih stvari radi kojih se volimo lažnom ljubavlju (dunjalučki poslovi, dugogodišnja poznanstva iz doba prije povratka islamu), bratske će veze izumrijeti u praksi, i svesti se samo na teoriju, oslabit će naši redovi, udaljit ćemo se jedni od drugih, na svakom ćemo planu nazadovati.

Najmanje će u našim životima tada biti mjesta za samilost i ljubav prema braći muminima, a najviše za spominjanje njihovih mahana i problema vjernika, molim Uzvišenog da nas sviju sačuva od ovih iskušenja.

Piše: Nedim Botić (preuzeto sa Minber.ba)

Tri pitanja i odgovora

tevba_01. Je li čatanje vid nemorala?

PITANJE: Dok pišem ovo pitanje obuzima me veliki stid, ali moram upitati u vezi s tim. Naime, udata sam i imam djecu; prokleti šejtan prišao mi je sa strane sa koje sam se najmanje nadala. Zbog obaveznosti zarađivanja, moj muž je bio često odsutan od kuće. Čisto iz dosade i samoće listala sam stanice na internetu, čatala itd. Na taj sam način u svoj život uplela stranog čovjeka. Sve je išlo korak po korak: od selama do toga da sam ga mnogo zavoljela…

Sada mislim o njemu, iako se nismo ni vidjeli ni sreli. Znam da činim veliki grijeh. Znam da sam kriva, tim više jer je moj muž dobar, voli i mene i našu djecu, čini nam dobročinstvo. Osjećam se kao bludnica. Da li za mene postoji još nade? Molite Svevišnjeg da mi oprosti! Allah vas nagradio!

ODGOVOR:

Uzvišeni Allah kazao je: “Reci: ’O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (Ez-Zumer, 53.) Ne postoji nijedan grijeh koji čovjek počini pa se iskreno pokaje a da mu Uzvišeni Allah neće oprostiti, makar se radilo o širku, jer od milostivih Allah je najmilostiviji. Zlo je učiniti grijeh, ali još veće zlo jeste smatrati da Uzvišeni Allah to neće oprostiti i gubiti nadu u Njegovu, dželle šanuhu, milost. Ako Uzvišeni Allah oprašta idolatriju i nevjerstvo onome ko se iskreno pokaje, kako onda neće oprostiti ono što je manji grijeh od toga!

Cijenjena sestro u islamu, budući da si svjesna grijeha koji si učinila, neću govoriti o veličini počinjenog prijestupa prema Allahu, islamu, tebi samoj, tvome mužu, vašoj djeci, ali i grješnom čat-prijatelju. Ako želiš dobro sebi i svojoj porodici, poduzmi sljedeće korake: prvo, iskreno se pokaj Svevišnjem Allahu i čvrsto odluči da nikada više nećeš takvo nešto učiniti; drugo, odjavi internet, i nije ti dopušteno da ga ikada više koristiš zato što musliman ne smije dopustiti da bude ugrizen dva puta iz iste rupe; i, treće, trebaš obratiti veliku pažnju na činjenje dobročinstva svom plemenitom mužu i to mnogo više nego što si činila ranije, jer si zakinula njegovo najintimnije pravo.

Kada je riječ o tvojim riječima da se osjećaš kao nemoralnica, kažemo da se počinjeno djelo ne tretira bludom, jer se nije desio čin nemorala, ali ostaje da razmislimo o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima da oko čini blud a da je njegov blud – gledanje, da uho čini blud a da je njegov blud – slušanje…, da bi na kraju konstatirao kako to čovjek (i žena, naravno) spolnim aktom potvrdi ili negira. U svakom slučaju, traži oprost od Allaha, dželle šanuhu, i ne gubi nadu u Njegovu milost! Ponavljamo: gubljenje nade u Allahovu milost mnogo je veći grijeh od onoga što si počinila. Molim Svemogućeg Allaha da oprosti tvoj prijestup, da te učini iskrenom suprugom i najboljom majkom, da ti učini Džennet konačnim boravištem, amin.
____________________________________________________________________

2. Mladost provela u nepokrnosti Allahu

PITANJE: Dok sam bila mlada živjela sam kako ne priliči muslimanki. Bili su tu razni poroci: alkohol, nemoral… Nisam znala da postoji Svevišnji Allah, jer me roditelji nisu odgajali u duhu islama. Udala sam se za čovjeka koji je koliko-toliko prakticirao islam, i to me zainteresiralo, pa sam počela učiti islam uz svog muža. Sada, hvala Allahu, klanjam namaze, postim ramazan i činim dobra djela koliko mogu. Interesira me da li poslije iskrenog pokajanja i obavljenog hadždža mogu očekivati oprost od Allaha, dželle šanuhu, za počinjene grijehe.

ODGOVOR:

Svevišnji Allah oprostit će sve grijehe, čak i nevjerstvo, ako se čovjek iskreno pokaje. Uzvišeni je rekao: “Reci: ’O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (Ez-Zumer, 53.) U hadisi-kudsijju koji je zabilježio imam Tirmizi stoji da je Uzvišeni Allah rekao: “O čovječe, kada bi tvoji grijesi dostigli nebeske visine pa Me zamolio za oprost, Ja bih ti ih oprostio…” Svevišnji Allah također je rekao: “>Dobra djela zaista poništavaju hrđava..>.” (Hud, 114.)

Imam Muslim zabilježio je da je Amr b. As prenio sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Islam briše ono što je bilo prije njega, hidžra briše ono što je bilo prije nje, a hadždž briše ono što je počinjeno prije njega.” Ne samo to, već će Uzvišeni Allah, ako bude htio, sve te grijehe, zbog iskrenog pokajanja, pretvoriti u dobra djela: “…Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti…” (El-Furkan, 70.)

Imam Hakim zabilježio je predanje u kojem Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neki će ljudi na Sudnjem danu poželjeti da su počinili što više grijeha.” Ashabi začuđeno upitaše: “Ko su oni, Allahov Poslaniče?!” “To su oni kojima će Allah njihova hrđava djela u dobra promijeniti”, odgovori im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Šejh Albani tvrdi da je lanac prenosilaca ovog hadisa dobar. Međutim, imam Ibn Redžeb, u djelu El-Džamia, 1/118, radije odabire mogućnost da su to Ebu Hurejrine, radijallahu anhu, riječi, a ne Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem.

Bilo kako bilo, predanje ne podstiče na činjenje loših djela, griješenje je zabranjeno Kur’anom, hadisom i konsenzusom muslimana, već samo ukazuje na veličinu Allahove, dželle šanuhu, milosti. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Džibril, alejhis-selam, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da si me samo vidio kako uzimam morski pijesak i trpam ga faraonu u usta bojeći se da ga ne stigne Allahova milost (to je bilo onog trenutka kada se faraon poceo tusiti i Dzibril. a.s., se pobojao da ce mu Allah oprostiti , n. op.)!” (Tirmizi, Taberani i Dija Makdisi.) Imam Tirmizi ovo je predanje ocijenio dobrim.

Nema sumnje da bi Milostivi oprostio i faraonu, najvećem prijestupniku svih vremena, koji se proglasio bogom, da se iskreno pokajao prije nego se počeo utapati. Kako onda Milostivi ne bi oprostio ono što je manji grijeh od toga?! Molim Plemenitog Allaha da nas obaspe Svojom neizmjernom milošću, oprosti nam grijehe i dopusti nam džennetska prostranstva, amin!
__________________________________________________________

Traženje pomoći od živih i mrtvih ljudi

PITANJE: Da li je dopušteno tražiti neku pomoć od ljudi, a ne od Svemogućeg Allaha, i postoji li razlika između traženja pomoći od živog i mrtvog čovjeka?

ODGOVOR: Načelno pravilo jeste da musliman traži pomoć isključivo od Allaha, jer samo On istinski može pomoći čovjeku. Ipak, nema problema tražiti pomoć od čovjeka u onome što je u okviru ljudskih mogućnosti. Od žive osobe može se tražiti samo ono što je ona u mogućnosti učiniti, u protivnom pomoć se mora tražiti isključivo od Allaha.

Kada je riječ o traženju pomoći od mrtve osobe, to je strogo zabranjeno, jer mrtav čovjek ne može pomoći sam sebi, pa zar može pomoći živima! Isto tako, zabranjeno je upražnjavanje ma kakvog ibadeta pored kabura, ma kojim povodom. Imam Muslim zabilježio je predanje u kojem stoji da je Aiša, radijallahu anhu, majka pravovjernih, upitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome šta treba izgovoriti kada dođe na kubur, na što joj je odgovorio: “Reci: ’Es-selamu ala ehlid-dijar…’” Otuda, ko posjeti mezarje treba proučiti poznatu dovu.

Onaj ko učini sedždu na kaburu ili tavafi oko njega želeći se time približiti Allahu i smatrajući da sedžda i tavaf na tom mjestu imaju posebnu odliku, takav je učinio veliku novotariju i grijeh, usto je otvorio velika vrata zabludi koja ga vodi izravno u veliki širk. Musliman smije tavafiti isključivo oko Kabe, i kada je riječ o nagradi, sva mjesta na zemlji imaju isti status, osim tri poznate džamije: Mesdžidul-harama u Mekki, Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, džamije u Medini i Mesdžidul-Aksa u Kudsu, a o tome nam govore vjerodostojni hadisi. Moramo napomenuti da onaj čovjek koji ma koji ibadet posveti umrlom čovjeku, želeći mu se približiti, čini šrik, najveći grijeh koji ga izvodi iz okvira dini-islama.

Pitanja i odgovori preuzeti iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – knjiga u kojoj su sabrani odgovori od dr. Safeta Kuduzovića

Druženje u Jönköpingu 20-21 decembar 2013

Es-Selamu Alejkum Wr Wb!
Svedska Dawetska Organizacija vas poziva na jos jedno, inshaAllah uspjesno, islamsko druzenje.
Ovaj put je sa nama uvazeni hafiz Dzevad Golos a domacini su nasa braca i sestre iz Jönköpinga, Svedska.

Da bi nama svima druzenje ostavilo najljepse utiske molimo vas da detaljno procitate informacije i da nam do odredjenog vremena javite koliko vas dolazi (djeca, ljudi, zene), kada dolazite i odlazite, i dali vam je potrebno mjesto za konak.

695253_orig