Predavanje uvaženog profesora Adnana Nišića na temu Najvažniji ispit za vjernika.
Predavanje održano u prostorijama dawetskog centra Furqan u Norrköpingu!
Šutnja
Ono kad skontaš da je šutnja ZLATO……….listajući po mojim mislima i naravno knjigama selefa napisah jedan tekst…….molim Allaha da se okoristimo…….
Postoji dobro čuvani koncept u islamu koji se zove “čuvanje jezika”. Knjige su napisane na tu temu od učenjaka i zapravo su postavljeni principi na njemu. Čuvanje svog jezika znači čuvanje sebe. Koliko smo puta zažalili što smo prebrzo o nečemu govorili, koliko smo često zaželjeli da vratimo samo jednu riječ?
Pjesnik je jednom rekao:
Sakrij svoju nesposobnost koliko možeš sa šutnjom
U šutnji je doista odmor
A ako si u nemogućnosti da odgovoriš, onda neka šutnja bude tvoj odgovor
Možda odgovor na izjavu leži u šutnji.
Bez sumnje, suzdržavanje od govora kada to čovjek tako žarko želi da progovori je ekstremno teška stvar. Neki će reći nemoguća, ali kada je bogobojaznost bila lahka stvar? Biti ćutljiv kada to treba je sredstvo da se savlada šejtan kao što je Seid ibn Hudri, radijallahu anhu rekao: na tebi je da praktikuješ šutnju osim kada se radi o istini jer ćeš tako savladati šejtana. (Nuzhat al-Fudhala’)
Al-Mu’alla ibn Zijad je rekao: “Mu’arrik je rekao: “Postoji stvar za kojom tragam preko 20 godina i nikad je neću prestati tragati”. On reče: “A šta je to Ebu Mu’tamir?” On reče: “Šutnja nad onim što me se ne tiče.”
Prenosi se da je Sufjan es-Sevri rekao: “Da bacim koplje ka čovjeku mi je draže od toga da bacim svoj jezik na njega jer koplje može promašiti metu ali riječ nikad to ne učini.”
Kao što je dobro poznato pretjeran govor vodi ka tvrdoći srca dok praktikovanje šutnje i mali dio govora počašćuje vjernika i povećava mu vrlinu. Ako osjetiš tvrdoću u svom srcu, slabost u tijelu i spriječenost u opskrbi onda znaj da si se upustio u pretjeran govor naročito o onome što te se ne tiče. Mudar čovjek je jednom rekao: Mnogo je dobra u šutnji i to dobro je sakupljeno na sedam tačaka:
1)Šutnja je ibadet bez ikakve privrženosti
2)Ona je ukras bez ikakvih dragulja
3)Markantna draž i autoritet bez ikakve vlasti
4)Tvrđava bez ikakvih zidova
5)Ona znači slobodu od izvinjavanja bilo kome
6)Nema zapisa od meleka pisara
7) Pritajivanje čovjekovih greški
Često je rečeno-šutnja je ukras za učenjaka i pritajivanje za neznalicu- t.j. nečije neznanje se može prikriti šutnjom sve dok se ne postigne znanje čime postižu sposobnost i puno pravo da govore.
Iskreno je pjesnik jednom rekao:
Znanje je ukras, a šutnja je spas
Ako govoriš, nemoj pretjerivati
Ako sam ikada zažalio moju šutnju samo jednom
Onda sam doista zažalio moj govor mnogo više
Prof Medisa Dedović
Klinička smrt jednog muslimana – Prof. Adnan Nišić
Veoma poučno predavanje za sve nas.
Opomena da se probudimo i izliječimo!
Održano u Dawetskom centru Furqan u Norrköpingu.
Natječimo se u lijepom ahlaku (moralu)
Džamija Kralj Fahd – hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 05/2015 – 24. rebiu-l-ahir 1436.H. / 13. februar 2015.g.
NATJEČIMO SE U LIJEPOM AHLAKU (MORALU)
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Natječimo se u lijepom ahlaku (moralu). Ovo je braćo i sestre jedna od prioritetnih tema, u vremenu opće krize morala i sve većeg gubljenja stida, koji je prepoznatljiva karakterna osobina mu’mina. Bez ahlaka braćo i sestre nema ni pravog iskrenog mu’mina, nema dobrog imama, roditelja, djeteta, komšije, učitelja, ljekara, političara i radnika i samim time nema korisnog člana društva.
Tužni smo zbog svakodnevnog ubijanja muslimana širom svijeta i uništavanja njihovih dobara, tužni smo kada se ubijaju i nedužni nemuslimani, ali smo ovoga puta posebno tužni i zabrinuti zbog gnusnog, ali hladnokrvnog ubistva troje studenata muslimana u Americi, od strane zločinca, Amerikanca, nemuslimana. Svjetski i naši domaći mediji taj zločin nisu okarakterisali kao teroristički, zločinački čin, jer je nepisano pravilo da se terorizam od strane medija pripisuje samo muslimanima!
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, govoreći o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u 4. ajetu Sure El-Kalem: وَإِنَّكَ لَعَلى خُلُقٍ عَظِيمٍ Ti si (Poslaniče, sallallahu alejhi ve sellem) uistinu najboljeg morala!
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najljepšeg ahlaka i on je naš najbolji uzor u svom odnosu prema ashabima, komšijama, svojoj porodici, pa i prema neprijateljima.
Kaže Abdullah bin Haris, radijallahu anhu: “Nisam vidio čovjeka da je bio više nasmijan od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!” Kaže Džerir bin Abdullah, radijallahu anhu: “Nije Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo moj glas pred svojom kućom, a da me nije uveo u kuću. Od kada sam primio islam nikada se nije sreo sa mnom, a da nije bio nasmijan!”
Jedna od osnovnih poruka i zadaća islama je izgradnja moralnih vrijednosti kod ljudi, na što ukazuju i riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje bilježi imam Ahmed:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمْ قَالَ: “إِنَّمَا بُعِثْتُ لِأُتمِّمَ مَكَارِمَ الْأَخْلاَقِ” (أحمد)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista sam poslan da upotpunim plemenite osobine.“ (Ahmed)
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Buharija:
عَنْ جَابِرِ بْنِ عَبْدِ اللهِ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمْ قَالَ: “إِنَّ مِنْ أَحَبِّكُمْ إِلَيَّ، وَأَقْرَبِكُمْ مِنِّي مَجْلِسًا يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَحَاسِنُكُمْ أَخْلاَقاً” (البخاري)
Prenosi Džabir bin Abdullah, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Meni najdraži i najbliži od vas na Sudnjem danu su oni koji su najboljeg ahlaka!“ (Buharija)
Pa ko od nas želi da ga voli Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i da se raduje njegovoj blizini na Sudnjem danu, neka bude što boljeg ahlaka, a ahlak je braćo i sestre krasio naše dobre pretke, koji su bili prave moralne gromade. Oni su moral nazivali prostim bosanskim jezikom sa „obraz“, a obraz je kod njih imao neprocjenjivu vrijednost. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, savjetuje Ebu Zerra, radijallahu anhu, riječima:
عَنْ أَبِي ذَرِّ الْغِفَارِيِّ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “اتَّقِ اللهَ حَيْثُمَا كُنْتَ وَأَتْبِعِ السَّيِّئَةَ الْحَسَنَةَ تَمْحُهَا، وَخَالِقِ النَّاسَ بِخُلُقٍ حَسَنٍ” (أحمد)
Prenosi Ebu Zerr El-Gifari, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Boj se Allaha, gdje god bio, nakon lošeg djela učini dobro djelo, pa ćeš ga izbrisati i lijepo ophodi sa ljudima!“ (Ahmed)
Lijepim ahlakom se upotpunjuje iman, kao što stoji u hadisu, koji bilježi imam Tirmizija:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمْ قَالَ: “أَكْمَلُ الْمؤْمِنينَ إِيْماناً أحْسَنُهُمْ خُلُقَاً وَخِيَارُكُمْ خِيَارُكُمْ لِنِسَائِهِمْ خُلُقًا” (الترمذي)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najpotpunijeg imana su oni mu’mini koji su najboljeg ahlaka, a najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama!“ (Tirmizija)
Lijep ahlak je ono što će vjerniku posebno koristiti na Sudnjem danu, kada se budu vagala ljudska djela, pa blago onima koji se okite moralom, što potvrđuje predaja koju bilježi imam Tirmizija:
عَنْ أَبِي الدَّرْدَاءِ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمْ قَالَ: “مَا مِنْ شَيٍ أَثْقَلَ فِي مِيزَانِ الْمُؤْمِنِ يَوْمَ الْقِيَامَةِ مِنْ حُسْنِ الْخُلُقِ” (الترمذي)
Prenosi Ebu Ed-Derda’, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema ničeg težeg na Mizanu vjernika na Sudnjem danu od lijepog ahlaka.” (Tirmizija)
Lijep ahlak je put ka dostizanju stepena klanjača i postača nafila, žudeći za nagradom Allaha, subhanehu ve te’ala, kao što bilježi imam Ebu Davud:
عَنْ عَائِشَة رَضِيَ اللهُ عَنْهَا أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمْ قَالَ: “إِنَّ الرَّجُلَ لَيُدْرِكُ بِحُسْنِ خُلُقِهِ دَرَجَةَ الصَّائِمِ الْقَائِمِ” (أبو داود)
Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Zaista će čovjek lijepog ahlaka sigurno dostići stepene klanjača i postača.” (Ebu Davud)
Lijep ahlak će biti razlogom ulaska u Džennet, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Tirmizija:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ: “سُئِلَ رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ عَنْ أَكْثَرِ مَا يُدْخِلُ النَّاسَ الْجَنَّةَ فَقَالَ: “تَقْوَى اللهِ وَحُسْنُ الْخُلُقِ” (الترمذي)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu: „Upitan je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tome šta će najviše ljude uvesti u Džennet, pa je rekao: „Takvaluk (bogobojaznost) i lijep ahlak.“ (Tirmizija)
El-Asme’i je jednom prilikom rekao: “Kada se mom djedu Aliji primakla smrt, sakupio je svoju djecu i kazao im slijedeće: „O djeco moja, postupajte lijepo prema ljudima, tako da kada budete odsutni, čeznu da vas ponovo sretnu, a kada umrete, da plaču za vama!“
Braćo i sestre, budimo od onih koji lijepo ophode sa ljudima, iskreni, skromni, strpljivi, stidljivi, blagi i odvažni! Budimo istinska braća, izvršavajmo sve propisane ibadete, a posebno čuvajmo namaz, jer bez redovnog klanjanja pet propisanih namaza i džume, nema mu’mina, izvršavajmo sve preuzete obaveze u pogledu prava ljudi i institucija, natječimo se u dobru i žudimo za džennetima koji su nam obećani!
Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne svoj našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nas učini od onih koji su najljepšeg ahlaka, da se smiluje našim roditeljima i dobrim precima, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani Džennet, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!
Kuća vjernika 2 prof Hajrudin Ahmetović
Drugo predavanje sa druzenja u Örebru na temu “Kuća vjernika”
Spominjanje Allaha – Hfz. Prof. Almir Kapić
Kraći ders na temu: Spominjanje Allaha – Hfz. Prof. Almir Kapić
Vrste ljudi – Ibnul Kajjim
Bespotrebno društvo je hronična bolest koja uzrokuje mnogu štetu.Koliko često je pogrešna vrsta druženja i mješanja lišilo ljude Allahove darežljivosti, sijući smutnju u njihovim srcima koje čak i dio vremena, čak i ako bi bilo dovoljno za planine da se zdrobe, nije bilo moguće otkloniti.U čuvanju takvog društva čovjek može pronaći korijene gubitka, kako na ovom tako i na onom svijetu.
Rob se mora okoristiti druženjem.Kako bi to uspio on mora podjeliti ljude na kategorije i biti oprezan da ih ne pomiješa, jer kad se jedna od njih pomiješa sa drugom, onda zlo može pronaći put ka njemu:
1) Prva kategorija su oni ljudi čije je društvo poput hrane: ono je potrebno dan i noć.Jednom kada rob uzme svoju potrebu od njega, on ga ostavlja dok mu ponovo ne zatreba i tako dalje.To su ljudi koji poznaju Allaha, Njegove naredbe, planove Njegovih neprijatelja i bolesti srca i njegove lijekove, koji žele dobro Allahu, njegovom Poslaniku i Njegovim robovima.Druženje sa takvim ljudima je postignuće samo po sebi.
2) Druga kategorija su oni čije je društvo poput medicine.Oni su samo potrebni kada nastupi bolest.Kada si zdrav ti nemaš potrebu za njima.Kako god, mješanje sa njima je ponekad neophodno radi izdržavanja, posla, savjetovanja i poput toga.Jednom kada je ono što ti je potrebno od njih ispunjeno, mješanje sa njima treba izbjegavati.
3) Treća kategorija su ljudi čije je društvo štetno.Mješanje sa takvim vrstama osoba je poput bolesti, u svim svojim varijacijama i stepenima , snagama i slabostima.Druženje sa jednim ili više njih je poput neizlječive hronične bolesti.Ti nikad nećeš profitirati bilo na ovom ili na onom svijetu ako imaš njih za svoje društvo, i zasigurno ćeš izgubiti ili jedno ili oboje, tvoju vjeru i tvoje izdržavanje zbog njih.Ako se njihovo druženje obuhvatilo i ako je uspostavljeno onda ono postaje fatalna, zastrašujuća bolest.
Među takvim ljudima su oni koji niti govore ikakvo dobro koje bi ti moglo koristiti niti slušaju pažljivo tebe kako bi se oni mogli okoristiti od tebe.Oni ne poznaju svoje duše i kao posljedica toga stavljaju sebe na svoje pravo mjesto.Ako govore, njihove riječi padaju na srce slušaoca kao udarci pruta dok su cijelo vrijeme puni divljenja njima i uživaju u svojim vlastitim riječima.
Oni uzrokuju nemir onima u njihovom društvu dok vjeruju da su oni slatki miris tog skupa.Ako ćute, oni su teži od masivnog kamena –preteški da se ponesu ili odvuču po podu.
Sve u svemu , mješanje sa bilo kim ko je loš za dušu neće potrajati čak i ako je neizbježno.To može biti jedan od najstresnijih aspekata robovog života da je pogođen sa takvom osobom, sa kojom može biti neophodno da se druži.U takvoj vezi, rob se mora držati lijepog ponašanja, samo mu pokazujući sa svojom vanjskom pojavom dok će prezirati njegovu dušu, sve dok mu Allah ne da izlaz iz ove nedaće i put izlaza iz ove situacije.
4)Četvrta kategorija su ljudi čije je društvo prokletstvo samo po sebi.Ono je kao da uzimaš otrov: njegova žrtva ili nađe protuotrov ili nestane.Mnogi ljudi spadaju u ovu kategoriju.To su ljudi novotarija i zablude, oni koji ostavljaju Sunnet Allahova Poslanika i zastupaju druga vjerovanja.Oni nazivaju sunnet novotarijom i obrnuto.Čovjek sa imalo pameti ne bi trebao sjediti na njihovim skupovima niti se mješati sa njima.Posljedica činjenja toga će ili biti smrt srca ili u najboljem slučaju zapadanje u ozbiljnu bolest.
Šta srcu daje život i održava ga
Trebaš znati da su djela pokornosti neophodan za zdravost robova srca, isto kao što su hrana i piće neophodni za tjelo.Sva loša djela su isto poput otrovne hrane i ona neminovno povrijeđuju srce.
Rob osjeća potrebu da obožava svog Gospodara, Uzvišen i Veličanstven neka je On, jer je on prirodno u potrebi za Njegovom pomoći i podrški.
Kako bi zadržao zdravlje svog tijela, rob se pažljivo pridržava stroge dijete.On po navici i konstantno jede dobru hranu u regularnim intervalima i brzo oslobađa svoj stomak od štetnih elemenata ako se desi da iz pogreške pojede lošu hranu.
Zdravlje robova srca je ipak mnogo važnije od tijela jer dok mu zdravlje tijela omogućava da vodi život slobodan od bolesti na ovom svijetu, zdravlje srca mu osigurava oboje, sretan život na ovom svijetu i vječno uživanje na ahiretu.
Na isti način kako smrt tijela odvaja roba od ovoga svijeta, posljedica smrti srca je vječna patnja.Mudar čovjek je jednom rekao: „Kako čudno da neki ljudi žale za onim čije je tijelo umrlo ali nikad ne žale za onim čije je srce umrlo adoista je smrt srca mnogo ozbiljnija!“
Tako su djela pokornosti prijeko potrebna za zdravlje srca.Vrijedno je spomenuti sljedeća dijela pokornosti ovdje jer su ona veoma neophodna i esencijalna za robovo srce: Spominjanje Allaha, učenje časnog Kur’ana, traženje Allahova oprosta, učenje dove, donošenje salavata i selama na Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i klanjanje noću.
Prevela sa arapskog i prilagodila Medisa Dedović
Poruka onima koji prozivaju dr Safeta Kuduzovića
Evo već nekoliko sedmica svjedoci smo kako se naši mediji obrušavaju i javno prozivaju doktora Safeta Kuduzovića. Čas to rade oni koji su do jučer genocidom nad Bošnjacima i otvorenim ratom pokušavali da unište islam i muslimane ovih prostora, a čas to rade oni koji nose muslimanska imena (dojučerašnji Titini pioniri), ali su toliko naivni da se čak sa mjeseca vidi prozirnost njihovih namjera.
Mi nemamo potrebe braniti tog časnog insana, jer je i pticama na grani jasno o kakvom je insanu riječ, ali kao jedan prosječan musliman, uz sve to Bošnjak, volio bih da sa našim čitateljstvom podijelim nekoliko svojih misli.
Dragi čitatelji, pokušajte razumjeti te ljude koji prozivaju ovog časnog insana, nije im lahko. Na svakom koraku oni imaju priliku da gledaju kako ovaj istaknuti alim, nadasve veliki Bošnjak, okuplja oko sebe hiljade omladinaca. Ljudi ga vole, cijene, poštuju, uvažavaju. Spremni su iz drugih država da dođu samo kako bi ga vidjeli uživo i kako bi čuli neko njegovo izlaganje. Zašto? Zato što su u njemu prepoznali znanje, iskrenost, a prije svega i ljudskost. Iza tog čovjeka ne stoji, sigurno, ama baš nijedna institucija koja ga finansira i koristi za ostvarenje svojih interesa, a što je najgore, ne mogu mu prigovoriti ni da je studirao u Saudijskoj Arabiji, pa da mu to bude etiketa koja se mnogima lijepi onda kada treba da se proglase nepodobnima.
A oni koji ga vrijeđaju, siromasi, na najvećim predizbornim kampanjama, u koje utroše hiljade maraka (koje su opet bespravno uzeli od ovog napaćenog naroda) putem džambo plakata i nakon kojih se organizuju i proslave i fešte i pijanke i pjevači, ne mogu da okupe ljudi koliko okupi ovaj vrijedni čovjek, a od kojeg nemaju nikakvu ovosvjetsku korist. A, još ako znamo da on te ljude okuplja da bi im tumačio Allahovu vjeru islam, onda je više nego jasno zašto su se ovih dana mnogi udružili u prozivanju ovog vrijednog i čestitog doktora.
Hvala Allahu, koji nam je na takve i njima slične ukazao još prije hiljadu i četiri stotine godina.
Rekao je Uzvišeni Allah: “O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate.” (Alu Imran, 118)
Dalje, uvaženi čitatelji, da li ste obratili pažnju na to šta oni spočitavaju uvaženom doktoru Safetu, a to je ono za šta se on više od deset godina školovao na jednom od najprestižnijih univerziteta u islamskom svijetu i za ono što je naučio pred najeminentnijim učenjacima današnjice. Zamislite kako bi bilo drsko da se tamo neki doktor islamskih nauka njima miješa u njihovu struku, ali oni imaju pravo da se miješaju u svačiju struku, i da onako paušalno daju ocjene o njegovom tumačenju vjere i vjerskih pitanja!
Da su bili dobronamjerni, kao što to neki od njih žele da pokažu, onda bi se privatno javili uvaženom doktoru i tražili pojašnjenje za ono što je spomenuo. Nisu. Zašto?
Ili, zašto nisu našli nekog insana koji se, ako ništa, vanjštinom pripisuje islamskoj ulemi, pa da on dâ svoju ocjenu na spomenute stavove, koje uvaženi “stručnjaci” nisu mogli razumjeti i koji su, po njihovom “razumijevanju” vjere, neispravni. Normalno da nisu mogli naći nikoga, jer uvaženi je doktor toliko pametan i kompetentan da o Allahovoj vjeri ne govori po svome nahođenju, kao što to oni misle, već za sve što kaže ima potporu u Allahovoj knjizi Kur’anu, ili sunnetu Allahovog Poslanika, ili kao dokaz navede stav nekog eminentnog alima, kada se radi o pitanjima koja nisu jasno definisana spomenutim izvorima.
Na kraju krajeva, kao da doktor Safet ima i zakonodavnu i izvršnu vlast, pa se oni toliko brinu ako je on kazao da su Zenica i Tuzla daleko od Sarajeva, kao da će njih neko primoravati da kažu kako je to daleko. A Tuzla je zaista “blizu”, naročito kada se ide onim “dobrim” putem preko Nikšića, pa preko Olova i Kladnja, još ako imate kakvo dobro auto koje kupite od novca koji ste dobili da se borite protiv onih koji kažu da je Tuzla daleko od Sarajeva, onda je stvarno blizu!
Nakon toga, siromasi nisu svjesni – a što se može vidjeti po komentarima ljudi nakon članaka objavljenih o uvaženom doktoru – da samo na taj način povećavaju njegovu popularnost kod ljudi. Koliko je ljudi koji nikada nisu čuli za doktora Safeta, ali kada vide njihova prozivanja, onda se odluče da malo vide kakvih audio i video zapisa ima na YouTubeu od tog insana, i tek onda shvate o kakvom se čovjeku radi. Znajući koliko su reklame kod spomenutih medija skupe, mi se u ime uvaženog doktora unaprijed zahvaljujemo. A doista je čudno kako ti ljudi ama baš ništa ne uče iz događaja koji se dešavaju oko njih. Hajde što ne znaju ništa o historiji od prije hiljadu i četiri stotine godina, i o tome da su i najveći neprijatelji Allahovog Poslanika, Kurejšije, baš na isti način reklamirali Allahovog Poslanika prilikom dolaska ljudi u Meku na hadž, odvraćajući ljude od njega i upozoravajući ljude da ne stupaju u kontakt s njim, pa je to bio jedan od glavnih razloga širenja vijesti o njegovoj misiji. Oni, isto tako, ne poznaju savremenu historiju u kojoj je zabilježeno da se, nakon 11. septembra i događaja koji su prvenstveno imali za cilj da islam u očima Amerikanaca prikažu u najgorem svjetlu, postigao upravo suprotan rezultat: broj ljudi koji konvertira u islam nakon ovih događaja se umnogostručio.
Uvaženi čitatelji, koji je to paradoks pisati i prozivati doktora Safeta koji je sav svoj život i sav svoj imetak potčinio radeći za dobrobit ovog društva! Da, baš tako. Pošto ga lično poznajem, odgovorno to tvrdim. Koliko je samo porodičnih problema on lično riješio, koliko je omladinaca ostavilo drogu, alkohol, prostituciju, krađu, razbojništvo, slušajući njega i njegove savjete. A korist toga sigurno se vraća svima nama kolektivno. I umjesto da naše društvo nagradi tog velikog čovjeka, da ga naši mediji spominju po dobru, mi imamo ono što vidite.
Pojavi se neko ko to ništa ne vidi, niti to spominje u svojim prozivanjima, i počne se žaliti kako uvaženi doktor smatra da su Tuzla i Zenica daleko od Sarajeva.
Jer, nakon što su riješili sve probleme i svojih i susjednih država, a kojih ima toliko da se sigurno za sedam dana ne mogu prebrojati samo njihovi naslovi, siromasima ništa ne ostaje osim da riješe taj jedini i najveći problem koji se zove doktor Safet, koji tvrdi da je Zenica daleko od Sarajeva.
Da nije žalosno, doista bi bilo smiješno. Ali šta ćeš, oni koji naručuju prozivke ne pitaju ima li materijala, već samo naruče. I koliko onda siromasi izvršioci moraju da poslušaju video zapisa i kompletnih predavanja, da bi našli nešto što se ne slaže sa njihovim razumijevanjem vjere, jer oni u osnovi ne mogu naći ništa što nije ispravno, oni mogu naći samo ono što oni smatraju neispravnim. Znam da je i to teško, slušati nešto što organski ne podnosiš i što će još biti dokaz protiv tebe na Sudnjem danu, jer nećeš moći kazati Gospodaru da nisi znao, ali šta ćeš, mora se od nečega živjeti.
Znajući kako je stanje u društvu, ja uopće ne sumnjam da ovo nije slučajno, da se iz dana u dan, iz različitih medija, iz različitih naroda, javljaju prozivke na račun doktora Safeta, te da to najvjerovatnije neko dobro plaća, a neko dobro naplaćuje. Ali, i to nas muslimane ne iznenađuje, jer Uzvišeni Allah nam je jasno ukazao da će uvijek biti onih koji će se boriti da bi utrnuli Allahovo svijetlo: “Oni koji ne vjeruju troše imanja svoja da bi od Allahovog puta odvraćali. Oni će ih, sigurno, utrošiti, zatim će, zbog toga, žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali – u Džehennem će biti potjerani, da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u Džehennem bacio. Oni će doista biti izgubljeni. Reci onima koji ne vjeruju: Ako se okane, bit će im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane – pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo.” (El-Enfal, 36–37)
U drugom ajetu Uzvišeni Allah kaže: “Oni žele utrnuti Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegovog uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima. On po Poslaniku Svome šalje uputstvo i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mnogobošcima.” (Es-Saff, 8–9)
Na kraju, Allaha Uzvišenog molim da sačuva našeg doktora Safeta od svakog zla, da ga učvrsti na putu istine, da mu poveća ugled na oba svijeta!
Amin!
Autor: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa www.sandzkpress.net
Islam naređuje rad
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Islam naređuje rad. Rad je braćo i sestre naša islamska, ali i tjelesna i društvena obaveza, kojom uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć obezbjeđujemo egzistenciju nas i naših porodica, te učestvujemo u izgradnji našeg društva.
Na početku hutbe podsjećam sebe i vas da se prekjuče navršila 21 godina od srpskog zločina u Dobrinji, gdje je od tri četničke granate ubijeno 9 civila. Juče se navršila 21 godina i od maskarna na Markalama u kojem je od granate ispaljene sa srspkih položaja ubijeno 68 civila. I pored neoborivih dokaza da je odgovornost za masakr na Markalama na srpskim zločincima, isti još uvijek pokušavaju da ovaj zločin pripišu nama Bošnjacima. Ne zaboravimo ove i druge zločine i na to podsjećajmo našu djecu i potomke, jer mi ne smijemo zaboraviti, niti imamo pravo oprostiti i zločince moramo prozivati, pozivati na odgovornost i procesuirati sve do njihove smrti, a u dovama moliti Allaha, subhanehu ve te’ala, da njima i njihovim najmilijim zamete svaki trag, a dova mazluma se ne odbija!
Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 15. ajetu Sure El-Mulk:
هُوَ الَّذِي جَعَلَ لَكُمُ الأَرْضَ ذَلُولًا فَامْشُوا فِي مَنَاكِبِهَا وَكُلُوا مِن رِزْقِهِ وَإِلَيْهِ النُّشُورُ
On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje i pred Njim ćete biti skupljeni!
Allah, subhanehu ve te’ala, je čovjeka stvorio i zadužio ga da gradi i izgrađuje Zemlju i da se prirodnim dobrima sa Nje racionalno koristi. On je čovjeka upozorio da ga dunjaluk ne odvrati od robovanja samo Njemu i razmišljanja o Danu proživljenja, na kojem će se položiti računi i kada će nam biti izložena sva naša djela.
Kaže Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, drugi halifa Hulefair-rašidina: „Neka niko od vas ne sjedi i ne traži opskrbu (ne boreći se da preživi), govoreći: “Gospodaru podari mi opskrbu!“ Dobro znate da sa neba ne pada ni zlato ni srebro!“ Ovim riječima ovaj velikan islama podstiče muslimane da ne smiju sjediti i čekati pomoć drugih, već se trebaju potruditi da sebi i svojim porodicama obezbijede halal nafaku.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kaže:
عَنِ الْمِقْدَامِ رَضِي اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مَا أَكَلَ أَحَدٌ طَعَامًا قَطُّ خَيْرًا مِنْ أَنْ يَأْكُلَ مِنْ عَمَلِ يَدِهِ وَإِنَّ نَبِيَّ اللَّهِ دَاوُدَ عَلَيْهِ السَّلَام كَانَ يَأْكُلُ مِنْ عَمَلِ يَدِهِ.” (البحاري)
Prenosi Mikdam, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Niko od vas ne pojede ništa bolje od onoga što je zaradio svojim rukama. I Davud, alejhis-selam, se izdržavao od svoga rada.“ (Buharija)
Ako mu’min radi svoj halal posao u ime Allaha, dželle še’nuhu, onda je to ibadet. Dužni smo braćo i sestre u našim poslovima imati čist nijet, da posao obavljamo kako treba, da nikome ne činimo nepravdu i da nas poslovi koje obavljamo ne odvraćaju od Allahovih, dželle še’nuhu, propisa. Ukoliko se musliman pridržava ovih uslova, on je tada u stanju da čitav svoj život pretvori u ibadet, a ibadet su braćo i sestre naši: šehadet, namaz, post, zekat, hadž, džihad, poslušnost roditeljima, bračni život, odgoj djece, obezbjeđenje halal nafake za nas i naše ukućane, edukacija i odgoj učenika i studenata od strane profesora, polaganje ispita i postizanje što boljih rezultata u školama i na fakultetima, liječenje pacijenata od strane ljekara i medicinskog osoblja, savjesno obavljanje naših radnih obaveza od visokih državnih funkcija pa sve do komunalnih poslova, čuvanje komšijskih i hakova jetima, obilazak rodbine i bolesnika, savjetovanje zalutalih, pomoć obespravljenih i siromašnih i uklanjanje prepreka na putu i trunki sa tepiha naših džamija.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se obraća Allahu, dželle še’nuhu, dovom:
عَنْ أَنَسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وسَلَّمَ كَانَ يَدْعُو فَيَقُولُ: “اللَّهُمَّ إِنِّي أَعُوذُ بِكَ مِنْ الْكَسَلِ وَالْهَرَمِ وَالْجُبْنِ وَالْبُخْلِ وَفِتْنَةِ الْمَسِيحِ وَعَذَابِ الْقَبْرِ.” (الترمذي)
Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio: „Allahu moj, utičem Ti se od lijenosti, starosti, kukavičluka, škrtosti, iskušenja Dedždžala i kaburskog azaba!“ (Tirmizija)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi su bili aktivni u svim sferama života i oni su naš najbolji primjer u pogledu odgovornosti i požrtvovanosti u poslovima. Oni su se bavili da’vom, trgovinom, poljoprivredom, stočarstvom i zanatstvom i nisu dozvoljavali da budu na teret društvu i pojedincima.
Naše dobre đede (dede), nene, babe i mame (majke) su nas učili radu i redu i njihove metode su neprevaziđene. Čim bi mi završili neki posao, čekao bi nas drugi, a nismo bili pošteđeni ni onda kada su padali kiša i snijeg, jer bi se tada imalo šta raditi i pod strehama, kućama i štalama. Naše nene i majke su učile naše sestre da budu čestite i vrijedne i učile su ih i ženskim i muškim poslovima i pripremale ih za život. Mi štedeći našu djecu i ne učeći ih radu i redu činimo i nama i njima veliko zlo i time ih učimo neradu i neredu, tako da stasa generacija neradnika, sa potrošačkim mentalitetom, generacija koja samo zna tražiti i koristiti, a ne privrijeđivati i štediti.
Naši dobri preci nikada nisu bili besposleni i nije im bilo dosadno. Uvijek su bili aktivni i svoju djecu su učili da budu takvi. Njihove džamije, mezarja, skromne kuće, avlije, njive, štale i putevi koji su graničili sa njihovim imanjima su bili čisti i uređeni. Naše nene i majke nikada nisu bile besposlene, kuće su im uvijek bile pometene i uredne, a nisu imale skupocjene usisivače, već metle, nisu imale neopranih suda, a bile su bez mašina za suđe, nisu imale neoprane i uščule haljine, a bile su bez mašina za veš i skupocjenih deterdženata, nikada nisu bile bez domaćeg hljeba, kada bi sjedile prele su vunu, plele, tkale i heklale i nisu se mrštile dolasku gostiju. I Allah im je davao bereketa u njihovim imecima i životima.
Trgovac Šekik El-Berhi je krenuo na put sa ciljem trgovine i velike zarade. Prije polaska je kazao svome prijatelju Ibrahimu ibn Edhemu da će se duže zadržati. Ali on se vrati kući za nekoliko dana. Vidjevši ga u džamiji Ibrahim ibn Edhem se začudi i upita ga zašto se tako brzo vratio sa puta. Šekik odgovori: „Na putu sam vidio, jednu veoma čudnu stvar, pa sam odlučio da se vratim.“ Reče Ibrahim: „Bi-l-hajr! A šta si vidio?“ Šekik nastavi: „Putujući, umorio sam se, pa se odlučih odmoriti u jednoj pustoj i neplodnoj dolini. Tada primijetih pticu slomljenih krila, te se upitah kako li ova ptica živi u ovakvom zabačenom mjestu, a ne može da leti. Nije prošlo puno vremena kad doletje druga ptica i donese joj u kljunu hranu i to ponovi nekoliko puta u toku dana. Tada sam rekao: „Onaj koji je opskrbio ovu nemoćnu pticu, opskrbi će i mene, te sam odustao od puta i vratio se kući.“ Tada mu Ibrahim reče: „Baš si čudan čovjek! Zašto si pristao da budeš slijepa i hroma ptica, koja živi od tuđe pomoći? Zašto ne budeš ona druga ptica koja donosi hranu za sebe i druge? Zar si zaboravio hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: الْيَدُ الْعُلْيَا خَيْرٌ مِنَ الْيَدِ السُّفْلَى „Doista je gornja ruka (ona koja daje), bolja od one koja uzima!“ Blago onome koga Allah, subhanehu ve te’ala, učini da pomaže drugima, a ne od onih koji traže tuđu pomoć!“ Kada Šekik ču ove riječi od svoga prijatelja, ustade, zagrli ga i reče: „Ti si zaista naš pravi učitelj!“ Potom se vrati na put i nastavi sa trgovinom.
Braćo i sestre, budimo odgovorni u našim poslovima i korisni i vrijedni članovi društva i natječimo se u činjenju dobrih djela!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da nas učini vrijednim i odgovornim u našim poslovima, da pomogne našoj ugroženoj braći, ma gdje bili, da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti, da se smiluje našim roditeljima i dobrim precima, da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Nezim Halilović Muderris
