Lekcija 6

Kutubus-Site

Kutubus-Site

(Šest hadiskih zbirki)

1. Šta znači termin Kutubus-Site?

U hadiskoj nauci najviše korištene i najpoznatije zbirke hadisa jesu one koje muhadisi nazivaju ”Kutubus-Site” ili šest hadiskih zbirki.

To su: Buharijin Sahih, Muslimov Sahih (za ove prve dvije knjige često se koristi termin ”Sahihejn”, ili Dva Sahiha), Džami’u Tirmizi, i Suneni od Ebu Davuda, Nesaia i Ibn Madže.

2. Kako poredati ovih šest zbirki obzirom na njihovu vjerodostojnost?

Svi muhadisi su složni na tome da su Dva Sahiha (Buharija i Muslim) najvjerodostojnije hadiske zbirke ikada napisane, i da su to dvije najvjerodostojnije knjige nakon Kur’ana uopšte.

Osim rijetkih pojedinaca, muhadisi daju prijednost Buharijinog Sahiha u odnosu na Muslimov što se vjerodostojnosti tiče. Inače svi glavni hadisi u oba Sahiha su ispravni.

Što se ostale 4 zbirke hadisa tiče, svi muhadisi su složni da je na posljednjem mjestu po vjerodostojnosti Sunen od Ibn Madže. To je zbog toga što se u toj zbirci nalazi najviše slabih hadisa, a od tih slabih hadisa čak njih 99 su jako slabi hadisi.

Sunen od Nesaia ima najmanje slabih hadisa od njih, obzirom da imam Nesai spada u kategoriju ”tvrđih” kritičara muhadisa, koji su bili mnogo kritičniji po pitanju prihvatanja hadisa i mahana prenosioca hadisa.

Međutim, mnogi muhadisi daju prijednost Sunenu Ebu Davuda u odnosu na Sunen Nesaia, obzirom na to da je Sunen od Ebu Davuda bolje i praktičnije podijeljena po fikhskim poglavljima, da su u njoj hadisi kraći, tj. imam Ebu Davud bi u datom fikhskom poglavlju navodio samo dio hadisa koji se odnosi na dato poglavlje.

Neki učenjaci hadisa pak daju prijednost Džami’u Tirmizija u odnosu na Sunen Ebu Davuda po pitanju praktičnosti za korištenje od strane širih masa muslimana, ne samo onih koji su stručnjaci po pitanju hadisek znanosti. Sa tim da u Sunenu Ebu Davuda ima manje slabih hadisa u odnosu na Džami’u od Tirmizija.

3. Da li su svi učenjaci hadisa složni na tome da su ovih 6 zbirki zaista najkorisnije zbirke hadisa?

Mnogi učenjaci hadisa na početku su u Kutubus-Site šestom zbirkom hadisa po važnosti umjesto Sunena ibn Madže smatrali Muvetu od imama Malika.

Kasniji muhadisi međutim daju prijednost Sunenu Ibn Madže u odnosu na Muvetu imama Malika obzirom na veliki broj novih hadisa u Sunenu Ibn Madže, a kojih nema u ostalim zbirkama, iako je po ispravnosti Muveta od imama Malika ispred Sunena ibn Madže. U Sunenu Ibn Madže ima 1 339 hadisa kojih nema u ostalih 5 zbirki hadisa.

Imam Nevevi i Ibn Hadžer smatraju da je korisnije uvrstiti u Kutubus-Site Sunen od Ed-Darimija umjesto Sunena od Ibn Madže.

4. Kakva je razlika po strukturi između ovih 6 zbirki hadisa.

Dva Sahiha od Buharije i Muslima i Džami’ od imama Tirmizija spadaju u hadiske zbirke Džami’. To znači da pored fikhskih poglavlja u ovim zbirkama ima i poglavlja hadisa koji govore o akidi, ahlaku, tefsiru i dr.

Dok Suneni od Ebu Davuda, Nesai’a i Ibn Madže su podijeljeni samo na osnovu fikskih poglavlja i sadrže hadise koji se odnose samo na fikhske propise.

5. Kakve sve koristi možemo izvući iz proučavanja biografija 6 hadiskih zbirki, zajedno sa autorom Muvete, imamom Malikom, i autorom najpoznatijeg Musneda, imamom Ahmedom?

Pouke koje možemo izvući proučavajući biografije ovih 8 velikana u historiji islamske nauke uopće su mnogobrojen. Neke od njih su:

1. a) Svi oni prije nego su postali učenjaci bili su žedni za islamskim znanjem, pa su sjedili pred velikim brojem šejhova, kako bi skupili što više znanja.

Imam Malik je učio pred oko 300 tabe’ina i oko 600 etbau tabe’ina.

Imam Buharija je, kako sam kaže, sjedio, slušao i kasnije prenosio hadise od 1 080 učenjaka.

Ibn Hadžer ističe da je imam Ebu Davud sjedio pred 300 šejhova.

1. b) Oni se nisu oholili jedni nad drugima, već bi jedni drugima bili u isto vrijeme šejhovi i učenici.

Na primjer, imam Ahmed, koji je inače bio jedan od učitelja imamu Ebu Davudu, od njega je prenio jedan hadis, i na taj način je svrstao imama Ebu Davuda, svoga učenika, u šejhove od kojih je slušao hadise.

Isto je uradio i imam Buharija sa imamom Tirmizijom koji mu je bio učenik. Imam Buharija je u svome Sahihu uvrstio dva hadisa koje je čuo od imama Tirmizija, i time ga uvrstio u svoje šejhove, iako mu je on bio učenik. Imam Buharija je jednom prilikom i rekao imamu Tirmiziju: ”Ja sam više naučio od tebe, nego si ti naučio od mene.”

Da su učili jedni kod drugih pokazuju i sljedeće činjenice:

Imam Ahmed je bio učitelj Buhariji, Muslimu i Ebu Davudu.

Imam Buharija je bio učitelj imamu Muslimu i imamu Tirmiziji.

Imam Ebu Davud je bio učitelj imamu Tirmiziju i imamu Nesaiu.

Imam Malik je bio jedan od šejhova Buharijinom ocu i njegovom prvom učitelju Ismailu.

1. c) I pored njihovog naprikosnovenog znanja, svoja djela nisu izdavali dok za to nisu dobili potvrdu učenjaka svoga vremena.

Tako je imam Malik, prije nego je objavio svoju Muvetu, istu dao na provjeru kod 70 učenjaka Medine u svome vremenu.

Imam Buharija je prije objave svoga Sahiha isti dao na provjeru imamu Ahmedu, Jahji ibn Ma’inu i Aliju bin El Mediniju.

Imam Muslim je svoj Sahih prije objave dao na provjeru muhadisu Ebu Zur’i Er-Raziju.

1. d) Niti jedan od njih nije podlegao pritiscima vlasti, da na uštrb vjere, već su na kraju vladari bili ti koji su bili njima potčinjeni.

Imam Malik je odbio da se podčini namjesniku Medine, koji ga je prisiljavao da bude kadija. Nakon što je imam Malik odbio, ovaj ga je kaznio bičevanjem, od čijih posljedica imam Malik pred kraj života nije mogao vezati ruke u namazu. Na kraju mu se halifa Ebu Džafer El Mensur izvinuo i podstakao imama Malika da napiše Muvetu. Pred njim su sjedili i učili vjeru i halifa Harun Er Rašid i njegova dva sina, kasnije i halife: Emin i Me’mun.

Imam Buharija je odbio poziv namjesnika El-Buhare da dolazi na njegov dvor i podučava njegovu djecu posebno i odvojeno od svih ostalih.

Imam Ebu Davud je na isti način odbio namjesnika Basre rekavši mu: ”Kad se radi o nauci tu su svi jednaki.”, odbivši tako da odvoji posebno vrijeme za podučavanje namjesnikove djece.

1. e) Svi učenjaci, pa tako i ovih 8 velikana, zbog svog znanja česta su meta zavidnika iz redova svojih savremenika, koji se nisu mirili sa činjenicom da je Allah dž.š. izdvojio neke od svojih robova sa znanjem koje nije dao ostalima u njihovo vrijeme.

Tako je imam Buhari bio žrtva zavisti svog bivšeg učitelja i muhadisa Ez-Zuhlija, koji ga je potvorio pa je to bio uzrok da imam Buharija bude protjeravan iz mnogih mjesta. Umro je u najvećoj anonimnosti, nakon što je mplio Allaha dž.š. da ga uzme k Sebi, jer nije više mogao da podnese to poniženje koje su mu priredili zavidnici.

Isto tako je i imam Nesai morao da napusti Egipat, pred kraj svoga života, iako je većinu svoga đivota posvećenog nauci proveo u Egipat, a razlog je bio zavist svojih savremenika koji se nisu mirili sa činjenicom da je imam Nesai mnogo ispred njih što se nauke fikha i hadisa tiče.

1. f) Mnogi od njih su prošli kroz fizičke torture neistomišljenika, pripdanika raznih zabludjelih ideologija, ili sljedbenika strasti.

Imam Malik je bičevan toliko da kasnije od posljedica toga nije mogao vezati ruke u namazu.

Imam Ahmed je trpio veliku torturu u zatvoru, u kojeg je dospio jer nije htio popustiti pred zabludom mu’tezila, koji su tada bili okrenuli halifu na svoju stranu, a koji su između ostalog tvrdili da je Kur’an stvoren.

Imam Nesa’i je, nakon boravka u Damasku, pred kraj svog života, vidio da mnogi njeni stanovnici imaju pogrešno ubjeđenje po pitanju četvrtog halife Alije r.a. pa je napisao knjigu ”Hasaisu Alij”. To se nije svidjelo onima koji su davali prednost Muaviji r.a. nad Alijom r.a., pa su imama Nesaija, iako je tada bio u poznim 80-tim godinama svoga života, udarajući ga nogama izbacili iz džamije. Od posljedica tih batina imam Nesai umro ubrzo nakon tog događaja.

Lekcija 6

Jasni i manje jasni ajeti

Jasni i manje jasni ajeti

(Muhkem ve mutešabih)

1. Šta su to jasni, a šta manje jasni ajeti?

Jasni ajeti su oni kojima se zna značenje, koji se ne mogu tumačiti i shvatati na više načina, i koji su jasni sami po sebi i nije ih potrebno dodatno tumačiti. Većina ajeta u Kur’anu pripadaju ovoj grupi ajeta.

Manje jasni su oni ajeti, čije pravo značenje poznaje samo Allah dž.š. ili čije razumijevanje se može shvatiti na više načina, ili koji nisu jasni sami po sebi već ih je potrebno dodatno tumačenje od strane onih koji su stručnjaci u tefsiru. Manje jasnih ajeta u Kur’anu ima malo u odnosu na jasne ajete.

2. Da li postoji dokaz da u Kur’anu ima ajeta čije potpuno značenje poznaje samo Allah dž.š.­?

Dokaz da u Kur’anu postoje potpuno jasni ajeti, i oni koji su manje jasni ili totalno nejasni su ajeti iz sure Ali ’Imran:

هُوَ الَّذِيَ أَنزَلَ عَلَيْكَ الْكِتَابَ مِنْهُ آيَاتٌ مُّحْكَمَاتٌ هُنَّ أُمُّ الْكِتَابِ وَأُخَرُ مُتَشَابِهَاتٌ

’’On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su galvnina Knjige, a drugi su manje jasni.’’ (Ali ’Imran, 7.)

3. Vrste i primjeri manje jasnih ajeta

Postoje dvije osnovne vrste manje jasnih ajeta:

1. a) ajeti koji su jezički manje jasni, a primjeri toga jesu pojedinačni harfovi kojima počinje neke sure u Kur’anu, kao Elif-Lam-Mim, Alif-Lam-Ra, Ja-Sin, Kaf itd.

Ili kao što stoji u 36. Ajetu sure Al-Haqqa:

وَلا طَعَامٌ إِلَّا مِنْ غِسْلِين

’’ni drugog jela osim pomija’’

Prenosi se od Ibn Abbasa r.a. da je rekao: ’’Ne znam šta znači El-Gislin.’’ (Et-Tahrir ve Et-Tenvir, Ibn Ašur, 3/159)

1. b) Ajeti čije značenje jeste nejasno ili manje jasno, a to su ajeti koji opisuju nastupanje Sudnjeg dana, opis dženneta, opis džehennema, i druge stvari gajba čije potpuno znanje je kod Allaha dž.š. od čega mi znamo samo jedan mali dio koji se nalazi u Kur’anu i u hadisu Poslanika s.a.w.s.

4. Kako se trebamo odnositi prema jasnim i manje jasnim ajetima?
5. a) Vjernik treba vjerovati u istinitost i jasnih i manje jasnih ajeta, i da su svi ti ajeti objava od Allaha dž.š., kao što kaže Uzvišeni u suri Ali ’Imran:

وَالرَّاسِخُونَ فِي الْعِلْمِ يَقُولُونَ آمَنَّا بِهِ كُلٌّ مِّنْ عِندِ رَبِّنَا

’’Oni koji su dobro u nauku upućeni govore: “Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!” (Ali ’Imran, 7.)

1. b) Propise koji se nalaze u jasnim ajetima slijediti u potpunosti.
2. c) Značenje manje jasnih ajeta ostaviti ashabima, mufesirima iz generacije tabe’ina i kasnijim mufesirima iz redova učenjaka ehli sunneta. A ako ni oni nisu znali značenje nekih ajeta, onda ne ulaziti u njihovo tumačenje, jer je to suprotno naredbi Uzvišenog:

فَأَمَّا الَّذِينَ في قُلُوبِهِمْ زَيْغٌ فَيَتَّبِعُونَ مَا تَشَابَهَ مِنْهُ ابْتِغَاء الْفِتْنَةِ وَابْتِغَاء تَأْوِيلِهِ وَمَا يَعْلَمُ تَأْوِيلَهُ إِلاَّ اللّهُ

”Oni čija su srca pokvarena – željni smutnje i svog tumačenja – slijede one što su manje jasni. a tumačenje njihovo zna samo Allah.’’ (Ali ‘Imran, 7)

5. Koja je korist objave manje jasnih ajeta u Kur’anu?

Koristi objave manje jasnih ajeta u Kur’anu su sljedeće:

1. Iskušenje vjernicima. Oni koji su iskreni oni neće ulaziti u tumačenje ajeta čije značenje ne poznaje, a oni sa bolesnim srcima ostavljaće jasne ajete i propise iz njih, a svu svoju pažnju posvetiće manje jasnim i nejasnim ajetima.
2. Podsticaj vjernicima da se što više trude oko učenja Kur’ana, jer što više uče i vraćaju se učenijim od sebe, više će napredovati u znanju pa će im i ajeti postajati sve jasniji.
3. Oni koji se trude da što više i što bolje razumiju Kur’an, njima slijedi i veća nagrada na ahiretu.
4. Shvatanje potrebe za učenim ljudima, koji će ljudima pojašnjavati ono što ne znaju
5. Allahova milost prema ummetu Muhameda s.a.w.s. tako što je pravu sliku džehennema sakrio od njih, da bi ih sačuvao od ružnog prizora, a sa druge strane sve džennetske ljepote su im ostale skrivene, koje će biti iznenađenje za njih kad budu u njega ušli, a na dunjaluku će se truditi da svojim djelima zarade ulazak u džennet, Allahovom milošću.