Braćo i sestre u islamu, vi koji volite Allaha, dželle še’nuhu, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, hutbu sam naslovio sa Na početku školske/studentske 2014. godine.

Ukrasi ovoga svijeta su po Kur’anu draga moja braćo i sestre imeci i djeca, koji su za nas u isto vrijeme i veliki emanet na našim plećima i za njih ćemo biti pitani na Sudnjem danu.

Kaže Allah, subhanehu ve te’ala., u 46. ajetu Sure El-Kehf:

الْمَالُ وَالْبَنُونَ زِينَةُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَالْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌ عِندَ رَبِّكَ ثَوَابًا وَخَيْرٌ أَمَلاً

Imetak i djeca su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i u njih se čovjek može bolje pouzdati. 

Prema citiranom ajetu, imeci i djeca su dunjalučki ukrasi, a dobra djela su trajna. Na nama je braćo i sestre da te dunjalučke ukrase uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć učinimo ukrasima na obadva svijeta, a to možemo učiniti na način što ćemo imetke sticati isključivo na dozvoljen način i trošiti ih na Allahovu, subhanehu ve te’ala, putu, a djecu odgajati da budu iskreni vjernici, koji će se natjecati u dobru i koji će dobro koje prema njima činimo znati cijeniti i uzvratiti na najbolji način.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud:

عَنْ عَبْدِ اللهِ بْنِ عَمْرِو بْنِ الْعَاصِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “إِنَّ أَوْلاَدَكُمْ مِنْ أطْيَبِ كَسْبِكُم“

Prenosi Abdullah ibn Amr ibn El-As, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Vaša djeca su vaša najbolja opskrba!“

Kada su nam naša djeca najbolja ospkrba i poklon, od Allaha, subhanehu ve te’ala, dobro ih čuvajmo i budimo zahvalni našem Gospodaru što nas je počastio takvim porodom! Učimo ih ličnim primjerom da budu bogobojazni, poslušni, povjerljivi, solidarni, skrušeni, obrazovani, skromni, stidljivi, darežljivi, odvažni, hrabri, jasni i u svakom hairli poslu angažirani i predani!

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas u hadisu koji bilježi imam Buharija podučava da sa puno ozbiljnosti pazimo na ono što nam je povjereno na čuvanje:

عَنِ ابْنِ عُمَرَ رَضِي اللَّه عَنْهُمَا: “سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: “كُلُّكُمْ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْإِمَامُ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالرَّجُلُ رَاعٍ فِي أَهْلِهِ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْمَرْأَةُ فِي بَيْتِ زَوْجِهَا رَاعِيَةٌ وَمَسْئُولَةٌ عَنْ رَعِيَّتِهَا وَالْخَادِمُ فِي مَالِ سَيِّدِهِ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ.”

Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate; vođa (imam) je čuvar i biće pitan za ono što čuva, muž je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju, žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje i sluga je čuvar imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje.” 

Da li i mi braćo i sestre ispunjavamo preuzete obaveze i čuvamo li ono za što ćemo biti pitani? Da li naši vladari i imami ispunjavaju svoje obaveze ili vode računa samo o svojim pravima i privilegijama? Da li čuvamo svoje porodice ili smo brigu o njihovu čuvanju predali ulici, medijima i „dušebriznicima“ iz raznih organizacija koji uništavaju njihov moral? Da li naše supruge u našim kućama čuvaju našu djecu i imetke ili iste više znaju šta se dešava u španski, meksičkim i truskim razvratnim serijama, nego u vlastitim kućama, da li bolje znaju imena glumaca i glumica nemoralnih serija od toga sa kime se druže njihova djeca i čime su zaokupljena? Da li pretpostavljeni vode računa da ne opterećuju potčinjene više nego što mogu podnijeti i da li ih za njihov trud adekvatno nagrađuju i da li potčinjeni ispunjavaju svoje obaveze? Protiv sam toga da vlasnici firmi čine hajr na račun svojih radnika, kao što imamo slučajeva da npr. prave džamije, munare, puteve i slično, a onda radnicima kažu da taj mjesec nema plate, jer je uradio taj i taj hajr! Takvi od toga hajrata Allah najbolje zna nemaju sevaba, jer su to učinili na račun svojih radnika, koji su preči da im se islate plate i izmire obaveze prema Državi, jer onda pružaju priliku i radniku da i on pored izdržavanja porodice da sadaku i prilog za određeni hairli projekat. Znači, ne smijemo braćo i sestre biti doboročinitelji i vakifi sa tuđih leđa, već da hajrate činimo u skladu sa našim mogućnostima od onoga što nama pripada, tj. od naše čiste zarade!

Jedna od važnih roditeljskih obaveza je i školovanje i obrazovanje naše djece, pa tako na početku školske i mektebske godine treba da našoj djeci u skladu sa našim mogućnostima pružimo što bolje uslove za postizanje korisnog znanja, da pratimo njihov rad i ocjene tokom cijele godine i da ih podstičemo da budu što bolji učenici i studenti, jer će im to uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć olakšati život koji je pred njima. Budimo u kontaktu sa njihovim razrednim starješinama i tražimo od njih da po pitanju naše djece budu iskreni i kažu nam istinu o djeci, jer hvaljenje djece i skrivanje njihovih propusta je na našu zajedničku štetu, prisustvujmo roditeljskim sastancima i informacijama, svakodnevno razgovarajmo sa našom djecom i stalno ih podsjećajmo ko su i zašto su na ovom prolaznom svijetu, govorimo im o našoj krvavoj prošlosti i rijekama šehidske krvi, govorimo im o: Srebrenici, Potočarima, Gazi, Dir Jasinu, Sabri, Šatili, Prijedoru, Žepi, Goraždu, Bihaću, Mostaru, Gornjem Vakufu, Trnopolju, Omarskoj, Tomašici i Korićanskim stijenama, govorimo im sve ono što na žalost ne mogu slušati i učiti u školi, šaljimo ih u mekteb i provjeravajmo šta su naučili, učimo ih da se svakodnevno druže sa Kur’anom, da ga uče napamet i iščitavaju njegovo značenje, privikavajmo ih da pored redovne nastave uvijek imaju neku korisnu knjigu koju čitaju, govorimo im o opasnosti interneta i televizije i ograničimo ih u njihovu korištenju, privikavajmo ih na džemat i učimo ih da ispunjavaju džematske obaveze u pogledu održavanja naših džamija i njihovih dvorišta, jer su naše džamije naše ogledalo, govorimo im o moralu i čuvanju „obraza“ i ne dozvoljavajmo im da se druže sa neodgojenom i nemoralnom djecom,

Braćo i sestre, osvrnimo se oko sebe i pomozimo koliko možemo svima onima koji nisu u mogućnosti opremiti za školu svoje dijete, pomozimo onima koji ne mogu da kupe knjige i plate upisnine za djecu koja studiraju, a imamo takve braće koji stoje zajedno sa nama u istom safu, imamo ih među našom rodbinom i među komšijama, jer ćemo na taj način posvjedočiti jačinu svoga imana i međusobne ljubavi u ime Allaha, dželle še’nuhu, koja je temeljni uslov da nas naš Gospodar upiše među istinske mu’mine.

Braćo i sestre, budimo pravi roditelji, koji prema svojoj djeci ispunjavaju sve svoje obaveze i nakon toga se nadajmo njihovoj poslušnosti i sreći na obadva svijeta!

Gospodaru, pomozi našoj ucvijeljenoj braći u Palestini, Siriji i na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, zatresi Zemlju ispod nogu zulumćara i učini ih ibretom za one koji pouku primaju, učvrsti nas na Tvome putu, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji odgajaju svoju djecu u skladu sa Tvojim propisima, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, oprosti našim roditeljima i našim plemenitim precima, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi.

Nezim Halilović Muderris