Tuesday, May 13, 2025
Home Blog Page 298

Biografija Ebu Bekra es-Siddika, r.a.

By
Halim M.
-
0

Njegovo ime

On je Abdullah b. Osman b. Amir b. Amr b. Ka‘b b. Sa‘d b. Tejm b. Murra b. Ka‘b b. Lu’ejj b. Galib b. Fihr[1], a Fihr je Kurejš.

Alija, radijallahu anhu, govorio je: “Uzvišeni Allah nazvao je Ebu Bekra Es-Siddikom”, i zaklinjao se da je to istina.[2]

Njegovo prihvatanje islama

 

Prenosi se od Ebu Derdaa, radijallahu anhu, da je rekao: “Sjedio sam kod Allahovog Poslanika kada se je pojavio Ebu Bekr, držeći krajeve svoje odjeće, toliko da su mu se ukazala koljena. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Vašeg je prijatelja neko uznemirio.’ On tada nazva selam i reče: ‘Allahov Poslaniče! Između mene i Ibn Hattaba nešto se desilo. Prenaglio sam prema njemu, a potom se pokajao. Zatražio sam da mi oprosti, ali on je odbio, pa ja, evo, dođoh tebi.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allah neka ti oprosti, Ebu Bekre!’, ponovivši to tri puta. Nakon toga i Omer se pokajao zbog svoga postupka. Otišao je Ebu Bekrovoj kući i upitao: ‘Je li Ebu Bekr tu?’, i odgovorili su mu: ‘Nije.’ Nakon toga Omer dođe Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nazva selam, a lice Allahovog Poslanika promijeni se od srdžbe. Ebu Bekr se sažali, pade na koljena i reče: ‘Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, ja sam njemu nepravdu učinio!’, i ponovi to dva puta. Allahov Poslanik reče: ‘Uzvišeni Allah poslao me je vama, a vi ste kazali: – Lažeš!, a Ebu Bekr je rekao: – Istinu govoriš!’ Pomogao mi je svojim životom i svojim imetkom, pa hoćete li se okaniti moga druga!’, i to ponovi dva puta. Nakon toga, više ga niko nije uznemiravao.”[3]

Ammar b. Jasir, radijallahu anhu, rekao je: “Vidio sam Allahovog Poslanika, a s njim nije bilo nikoga osim pet robova, dvije žene i Ebu Bekra.”[4]

Ebu Bekrovo iseljenje – hidžra

 

Od Ebu Bekra, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Bio sam s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem u pećini, pa sam podigao glavu i vidio stopala nevjernika koji su tragali za nama, pa sam kazao: ‘Allahov Poslaniče, kada bi neko od njih samo pogledao u svoja stopala, vidio bi nas!’, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Šuti, Ebu Bekre, mi smo dvojica s kojima je Allah treći.’”[5]

Njegove supruge i djeca

  1. Kutejla bint Abduluzza, rodila mu je Abdullaha i Esmu,
  2. Ummu Ruman el-Kinanijja, rodila mu je Aišu i Abdurrahmana,
  3. Esma bint Umejs el-Hus‘amijje, rodila mu je Muhammeda,
  4. Habiba bint Haridža, rodila mu je Ummu Kulsum.

Odlike Ebu Bekra

Ebu Hurejra prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Ko na Allahovom putu žrtvuje dvije vrste imetka, bit će pozvan sa svih vrata Dženneta: ‘Allahov robe, to je veliko dobro!’ Ko bude redovno i ustrajno obavljao namaz, bit će pozvan s Vrata namaza. Ko se bude borio na Allahovom putu, bit će pozvan s Vrata džihada. Ko bude postio, bit će pozvan s vrata Er-Rejjan, a ko bude dijelio milostinju, bit će pozvan s Vrata milostinje.’ Tada Ebu Bekr upita: ‘Allahov Poslaniče, draži si mi od oca i majke, svejedno je s kojih god vrata bude pozvan, ali da li će iko biti pozvan sa svih vrata?’ ‘Da’, rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ‘i nadam se da ćeš ti biti jedan od njih.’”[6]

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom popeo na Uhud, a s njim su bili Ebu Bekr, Omer i Osman, pa se Uhud zatresao. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Uhude, smiri se, na tebi se nalaze Vjerovjesnik, Ebu Bekr i dvojica šehida!”[7]

Od Amra b. El-Āsa prenosi se da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao na čelu vojske u bitki “Zatus-Selasil”, pa je, prije odlaska u pohod, otišao do Allahovog Poslanika i upitao ga: “Koga najviše voliš?”, a on odgovori: “Aišu.” Amr ga opet upita: “A od muškaraca?”, a on odgovori: “Njenog oca.” Amr ga zatim upita: “A koga nakon njega?”, a on reče: “Omera b. El-Hattaba”, a zatim nabroja i druge ljude.”[8]

 

Njegovo znanje

 

Od Ebu Seida el-Hudrija prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ljudima je držao hutbu i rekao: ‘Uzvišeni Allah dao je jednom robu da izabere između dunjaluka i onoga što je kod Njega, pa je taj rob odabrao ono što je kod Allaha.’ Na to je Ebu Bekr zaplakao, a mi smo se čudili njegovom plaču, jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava o nekom robu kojem je data mogućnost odabira! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je taj kome je dato da izabere, a Ebu Bekr je to od nas najbolje znao.

Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ebu Bekr mi je najodaniji prijatelj, a njegov imetak stavljen mi je na raspolaganje. Da sam nekoga uzeo za prisnog prijatelja, osim svoga Gospodara, uzeo bih Ebu Bekra, ali preče je islamsko bratstvo i ljubav. Neka se sva vrata mesdžida[9] ukinu, osim vrata na koja ulazi Ebu Bekr.’”[10]

 

Ebu Bekrova privrženost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem

 

Od Urve b. Zubejra prenosi se da je kazao: “Pitao sam Abdullaha b. Amra o onom najgorem što su kurejšijski mušrici uradili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on je rekao: ‘Vidio sam Ukbu b. Ebu Muajta kada je prišao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je klanjao, stavio svoj ogrtač oko njegovog vrata i počeo ga snažno daviti. Utom je došao Ebu Bekr i odgurnuo ga od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći: ‘Zar da ubijete čovjeka samo zato što govori: – Moj Gospodar je Allah!, a došao vam je s jasnim dokazima od vašeg Gospodara?!’”[11]

 

Poslanikov nagovještaj da će Ebu Bekr biti halifa nakon njega

 

  1. Od Ebu Musaa prenosi se da je kazao: “Allahov Poslanik se razbolio, a kada se pogoršala njegova bolest, rekao je: ‘Naredite Ebu Bekru da ljude predvodi u namazu.’ Aiša, radijallahu anha, reče: ‘On je izrazito osjetljiv (emotivan) čovjek i kada bude stao na tvoje mjesto, on to neće moći podnijeti.’ Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Naredite Ebu Bekru da predvodi ljude u namazu’, a i ona ponovi isto. Onda on reče: ‘Naredi Ebu Bekru da predvodi ljude u namazu, doista ste vi poput žena iz vremena Jusufa.’ Ebu Bekr je obaviješten o tome i istupi da ljude predvodi u namazu za života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”[12]
  2. Od Džubejra b. Mut‘ima prenosi se da je kazao: “Neka je žena došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa joj je naredio da mu ponovo dođe, a ona upita: ‘Šta misliš, ako ja jednom dođem i tebe ne nađem?’, kao da je aludirala na smrt. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ako mene ne nađeš, traži Ebu Bekra.’”[13]
  3. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Rekao mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj bolesti: ‘Pozovi mi Ebu Bekra, svoga oca, i svoga brata, želim da napišem pismo. Ja se bojim da neće doći pohlepnik i reći: ‘Ja sam preči, a Allah ne prihvata, a i vjernici također, osim da to bude Ebu Bekr.’”[14]

 

Psobenosti Ebu Bekra u odnosu prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem

 

Ebu Bekra, radijallahu anhu, krasile su mnoge odlike u njegovom odnosu prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, za čije bi detaljnije spominjanje trebalo dosta vremena,[15] stoga ćemo ih rezimirano prikazati na sljedećem dijagramu.

 

Ebu Bekrova smrt

 

Trinaeste godine po Hidžri, u mjesecu džumadel-ahire, Ebu Bekr es-Siddik smrtno se razbolio. Kada su mu nastupile smrtne muke, kod njega je bila njegova kćerka Aiša, radijallahu anha, majka pravovjernih, pa je kazala u stihovima:

Kunem ti se, bogatstvo neće čovjeku koristiti

Kada jednoga dana zahropti i kada mu se prsa počnu stezati.

Ebu Bekr, radijallahu anhu, podigao je pogled prema njoj i rekao: “Kamo sreće da si kazala:‘Smrtne muke će zbilja doći.’”[16] Prisutni su ga upitali: “Hoćeš li da ti pozovemo ljekara?”, a on odgovori: “Ljekar me je već pregledao i rekao: ‘Ja činim ono što hoću’ (aludirajući riječju ‘ljekar’ na Allaha).”[17]

Predao je dušu njenom Stvoritelju, odlazeći s ovoga svijeta u Džennet, čije je prostranstvo kao nebesa i Zemlja, kao što ga je o tome obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pored kojeg je i ukopan.

 

Iz Knjige: Hukbetun minet-tarih  –  Historijska epoha, od smrti Allahovog Poslanika do ubistva Husejna, 61. h. g.

 

Preveo: Elvedin Pezić

 

 

[1] Ebu Nuajm, Ma‘rifetus-sahabe, 1/150.

[2] Taberani, El-Mu‘džemul-kebir, 1/55, a hafiz Ibn Hadžer spomenuo je ovu predaju u El-Fethu, 7/11, i rekao: “Njeni prenosioci su povjerljivi.”

[3] Buhari, Sahih, br. 3661.

[4] Buhari, Sahih, br. 3660.

[5] Buhari, Sahih, br. 3922; Muslim, Sahih, br. 2381.

[6] Buhari, Sahih, br. 3666; Muslim, Sahih, br. 1028.

[7] Buhari, Sahih, br. 3675; Muslim, Sahih, br. 2417.

[8] Buhari, Sahih, br. 3662; Muslim, Sahih, br. 2384.

[9] Mesdžid Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, imao je troja vrata kojima su se služili svi ljudi, odnosno tri javna ulaza. Pored tih javnih ulaza, postojalo je više “privatnih ulaza”, odnosno, neki ashabi kojima su kuće bile pored mesdžida pravili su manja vrata na zidu mesdžida, nasuprot svojih kućnih ulaza, da bi brže i lakše ulazili u mesdžid. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se zatvore sva ta “privatna vrata”, osim Ebu Bekrovih, i da svi ulaze na javne ulaze.

[10] Buhari, Sahih, br. 3654.

[11] Buhari, Sahih, br. 3678.

[12] Buhari, Sahih, br. 678; Muslim, Sahih, br. 420.

[13] Buhari, Sahih, br. 3659; Muslim, Sahih, br. 2386.

[14] Buhari, Sahih, br. 5666; Muslim, Sahih, br. 2387.

[15] O odlikama Ebu Bekra u pogledu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vidjeti: Ebu Zendževi, Er-Revdul-enik fi isbati imameti Ebi Bekr es-Siddik (rukopis); Ahmed, Fedailus-sahabe; Ašari, Fedailu Ebi Bekr es-Siddik; Ebu Kasim Alija b. Belban el-Makdisi, Tuhfetus-siddik fi fedaili Ebi Bekr es-Siddik.

[16] Kaf, 19.

[17] Vidjeti: Ebu Sa‘d, Et-Tabekatul-kubra, 3/197.

 

Preuzeto sa Minber.ba

Prof. Elvedin Pezić – Džibrilov hadis

By
Halim M.
-
0

Profesor Evedin Pezić – Džibrilov hadis

Dr. Safet Kuduzović – “Čednost žene muslimanke”

By
Halim M.
-
0

downmp3

Prof. Muhidin Halilović – Propast ummeta u ostavljanu mutevatir sunneta 1 dio

By
Halim M.
-
0

downmp3Prof. Muhidin Halilović – Propast ummeta u ostavljanu mutevatir sunneta 1 dio

Akida – Islamsko Vjerovanje Prof. Adnan Nišić

By
Halim M.
-
0

Uvod u islamsku Akidu

 

youtubdownmp3image_docSvenska

 

1. Definicija akide i njeni izvori

1. Jezičko značenje riječi Akida: Riječ Akida potiče od arapske riječi (عقد) što znači svezati, zategnuti, pričvrstiti. (Dr. Nasir El ‘Akl, Akida i islamski pokreti)

2. Opće jezičko značenje Akide jeste da je to čvrsto vjerovanje tj. ubjeđenje koje u sebi nema nimalo sumnje i nesigurnosti.  (Dr. Nasir El ‘Akl, Akida i islamski pokreti)

3. Šerijatsko značenje:

a) Islamska Akida je čvrsto vjerovanje u Allaha dž.š. i u ono što to vjerovanje zahtjeva po pitanju Allahove jednoće u Rububijetu (stvaranju svega i Gospodarenju svim što je On stvorio), Njegovim Savršenim Imenima i Uzvišenim Svojstvima i Njegove jednoće u robovanju samo Njemu Jedinom.

b) To je također vjerovanje u stvari gajba (tj. stvari koje nismo u stanju osjetiti našim čulima direktno, a o kojima su nas obavjestili Allah dž.š. i Njegov Poslanik s.a.w.s.) poput vjerovanja u Allaha dž.š., meleke, Allahove knjige, Allahove Poslanike, Sudnji dan i u Allahovo određenje (kader) dobra i zla.

c) Islamska Akida također znači i potpuno vjerovanje u sve ono o čemu nas je obavjestio Allah dž.š. u Kur’anu i Njegov Poslanik s.a.w.s. u sunnetu, i pokornost u sve ono što je došlo od naredbi, zabrana, vjerovanja i propisa u njima.  (Dr. Nasir El ‘Akl, Akida i islamski pokreti)

4. Nazivi koji se koriste za ovu islamsku nauku su:

a) Akida i imena koja u sebi sadrže ovu riječ kao npr. Akida Selefa, Akida Ehli sunneta. Primjer toga je knjiga ”Akida Ehli sunneta i učenjaka hadisa” od Ismaila Es-Sabuniija, ili knjiga ”Komentar osnova akide Ehli sunneta” od imama Lelekaia.

b) Tewhid. Iako je to samo dio akide ehli sunneta, obzirom da je to i najvažniji dio akide onda se ova nauka često zove tewhidom. Primjer je poglavlje o akidi u Sahihu Buharije koje je imam Buhari nazvao ”Poglavlje o Tewhidu”, ili knjiga ”Knjiga tewhida i potvrđivanje svojstava Gospodaru” od imama Ibn Huzejme.

c) Es-Sunne ili samo Sunne, iako se danas ovaj naziv kod naroda ograničio na hadis i praksu Poslanika s.a.w.s. Međutim prve generacije učenjaka su akidu nazivali također sunnetom a primjeri toga su knjiga ”Es-Sunne” od imama Ahmeda ibn Hanbela, ili ”Es-Sunne” od Ebu Davuda.

d) Usul-din (Osnovi vjere). Primjer knjiga ”Usulu din” od Bagdadija, i knjiga ”El Ibane ‘an Usuli dijane” od Ebu Hasana El-Ešarija u kojoj potvrđuje svoje pokajanje od ešarijske akide i povratak akidi ehli sunneta.

e) Eš-Šeri’a (Šerijat), iako se rijetko koristi ali je naziv ispravan. Knjiga od imama El-Adžurija ”Eš-Šeri’a” (prevedena je i na bosanski jezik). (Dr. Nasir El ‘Akl, Akida i islamski pokreti)

5. Dva su osnovna izvora Islamske akide: Kur’an i sunnet Poslanika s.a.w.s. Potrebno je naglasiti da učenjaci Ehli sunneta kada govore o ova dva osnovna izvora Akide dodaju da su Kur’an i sunnet dva osnovna izvora islamskog vjerovanja na način na koji su ih shvatili ashabi – drugovi Allahovog Poslanika s.a.w.s. i kako su to do nas prenijeli učenjaci selefa. (Neki učenjaci razumijevanje akide od strane ashaba i idžma’ – koncenzus učenjaka selefa dodaju kao dva sporedna izvora islamske akide. Pogledati ”Ahmijetul akida we masder talkiha ‘indes-selef” od Abdurrahmana Saliha El-Mahmuda)

6. Dokazi da je Kur’an izvor Akide:

a) وَنَزَّلْنَا عَلَيْكَ الْكِتَابَ تِبْيَانًا لِّكُلِّ شَيْءٍ وَهُدًى وَرَحْمَةً وَبُشْرَى لِلْمُسْلِمِينَ

”Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.” (An-Nahl, 89.)

Ibn Kesir u svom Tefsiru prenosi predaju od Ibn Mesuda da je rekao za ovaj ajet: ”U ovom Kur’anu nam je pojašnjeno svako znanje, i sve ostale stvari.”

b) Zatim opći ajeti u kojima nam Uzvišeni naređuje da budemo pokorni Njemu i Poslaniku Njegovu, kao npr.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ أَطِيعُواْ اللّهَ وَأَطِيعُواْ الرَّسُولَ

”O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku..” (An-Nisa, 59.)

c) Naredba vjernicima da se u svemu vraćaju Allahu i Njegovom Poslaniku, a posebno u stvarima u kojima se raziđu:

فَإِن تَنَازَعْتُمْ فِي شَيْءٍ فَرُدُّوهُ إِلَى اللّهِ وَالرَّسُولِ إِن كُنتُمْ تُؤْمِنُونَ بِاللّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ ذَلِكَ خَيْرٌ وَأَحْسَنُ تَأْوِيلاً

”A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allah i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” (An-Nisa, 59.)

d) Ajeti koji govore o istinitosti Kur’ana i da je on uputa vjernicima:

ذَلِكَ الْكِتَابُ لاَ رَيْبَ فِيهِ هُدًى لِّلْمُتَّقِينَ

”Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.” (Al-Baqara, 2)

لا يَأْتِيهِ الْبَاطِلُ مِنْ بَيْنِ يَدَيْهِ وَلا مِنْ خَلْفِهِ

”Laž joj je strana, bilo s koje strane..” (Fussilat, 42.)

e) Od Ibn Abbasa r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. na oprosnom hadžu rekao: ”Ostavio sam vam ono što, ako ga se budete držali nikada nećete zalutati: Allahovu Knjigu i Sunnet Njegovog Poslanika.” (Bilježi Hakim u Mustedreku, šejh Albani ga ocjenjuje ispravnim)

7. Dokazi da je Sunnet izvor islamske akide:

a) Opći ajeti u kojima Allah dž.š. naređuje vjernicima pokoravanje Njemu i Poslaniku s.a.w.s:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ أَطِيعُواْ اللّهَ وَأَطِيعُواْ الرَّسُولَ

”O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku..” (An-Nisa, 59.)

b) Naredba Uzvišenog  vjernicima da prihvate Poslanika s.a.w.s. i njegov sunnet kao izvor kome se treba vratiti u međusobnim sporovima

فَلاَ وَرَبِّكَ لاَ يُؤْمِنُونَ حَتَّىَ يُحَكِّمُوكَ فِيمَا شَجَرَ بَيْنَهُمْ ثُمَّ لاَ يَجِدُواْ فِي أَنفُسِهِمْ حَرَجًا مِّمَّا قَضَيْتَ وَيُسَلِّمُواْ تَسْلِيمًا

” I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (An-Nisa, 65.)

c) Allah s.w.t. uslovljava ljubav prema Njemu slijeđenjem Poslanika s.a.w.s.

قُلْ إِن كُنتُمْ تُحِبُّونَ اللّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللّهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَاللّهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ

”Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – a Allah prašta i samilostan je.” (Ali-‘Imran, 31.)

d) Hadis: ”Zaista mi je data Knjiga i nešto slično njoj.” (Bilježi Ebu Davud u svom Sunenu)

 

8. Što se tiče oslanjanja u akidi na razumijevanje ashaba možemo dokazati sa više gledišta:

a) To je generacija koja je živjela zajedno sa Poslanikom s.a.w.s., koja je bila svjedok spuštanja objave, mnogi ajeti su spušteni zbog nekih ashaba i događaja u kojima su oni učestvovali. Oni su znali zbog koga ili čega su pojedini ajeti objavljivani.

A Allah dž.š. ih je pohvalio u Kur’anu i pohvalio je one koji njih slijede:

وَالسَّابِقُونَ الأَوَّلُونَ مِنَ الْمُهَاجِرِينَ وَالأَنصَارِ وَالَّذِينَ اتَّبَعُوهُم بِإِحْسَانٍ رَّضِيَ اللّهُ عَنْهُمْ وَرَضُواْ عَنْهُ وَأَعَدَّ لَهُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِي تَحْتَهَا الأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا ذَلِكَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ

” Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime: za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.” (At-Tewba, 100.)

b) Allahov Poslanik s.a.w.s. je za njih rekao da su najbolja generacija muslimana do Sudnjega dana, prema tome najbolji su i u Akidi:

Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Najbolji od moga ummeta je generacija u kojoj sam poslan, a zatim ona poslije njih…” (Hadis bilježi Muslim)

c) Poslanikova naredba da se slijedi njegov suunet i praksa četvorice pravednih halifa:

Rekao je Poslanik s.a.w.s: ”Držite se moga sunneta i sunneta mojih pravednih halifa nakon mene, uhvatite se za to svojim kutnjacima.” (Bilježe Hakim u Mustedreku, Ibn Madže. Rekao je Ebu Davud u knjizi ”Mesail” na stranici 360.: ”Više od jednog puta sam čuo da je imam Ahmed upitan da li su postupci Ebu Bekra r.a., Omera r.a., Osmana r.a. i Alije r.a. od sunneta?” , pa bi odgovorio. ”Da!”, a jednom je i spomenuo hadis: ”Držite se moga sunneta i sunneta mojih ispravnih halifa nakon mene.”)

 

Primjeri kada su ashabi nakon smrti Poslanika s.a.w.s. stali u odbranu osnovnih akidetskih postulata su mnogobrojni:

– Primjer čuvene izjave Ebu Bekra r.a. odmah nakon smrti Poslanika s.a.w.s: ”Ko je obožavao Muhammeda neka zna da je Muhammed upravo umro. A ko je obožavao Allaha, pa Allah je Živ, nikada ne umire.”

– Primjer kada je Ebu Bekr r.a. ostao sam u odluci da pokrene vojsku protiv onih koji su napravili razliku u obavezi između namaza i zekata.

– Primjer kada je Ibn Abbas r.a. odgovorio na sve tri šubhe haridžija: o zarobljavanju majke Aiše r.a., o Alijinom brisanju riječi ”halifa svih muslimana” iz ugovora sa Muavijinom r.a. stranom, i po pitanju validnosti ”tahkima” (pregovora između Alijine r.a.i Muavijine r.a. strane); i kada je uspio da od 12 000 haridžija njih 8000 podstakne na tevbu.

– Primjer kada se Abdullah ibn Omer r.a. odrekao kaderija, sekte koja negira Allahovo određenje.

 

9. Razumijevanje akide na način ne koji su je do nas prenijeli učenjaci Ehli sunneta je veoma bitno. Koliko puta su upravo učenjaci bili neprobojni zid za napade različitih sektaških zabluda kroz historiju.

Sjetimo se samo čuvene izjave imama Malika, koju nam prenosi Imam Lelekai sa ispravnim lancem, a koja je stala kao kost u grlu svim onima koji udaraju na ispravnost vjere Ebu Bekra r.a. i Omera r.a.: ”Selef je učio svoju djecu da vole Ebu Bekra i Omera kao što ih uče sure iz Kur’ana.” (Predaju prenosi imam Lelekai u knjizi ”Usulu ‘Itikad”)

Sjetimo se također njegovog čuvenog odgovora na novotarsko pitanje o načinu Allahovog uzdizanja na Aršu, kada je imama Malik odgovorio: ”Uzdizanje je poznata stvar, a način uzdizanja je nepoznat. Vjerovanje u to je obaveza, a pitanje o načinu je novotarija.” (Bilježi Lelekai u ”Usulu ‘itikad” i Bejheki u ”El-Esmai wes Sifat”)

Sjetimo se samo primjera Imama Ahmeda koji je odbijao da prizna mu’tezilijsku zabludu da je Kur’an stvoren, tj. da nije Allahov Govor, kada je zatvaran i bičevan zbog toga. Ali je do kraja ostao na onome na čemu su bili Poslanik s.a.w.s. i njegovi ashabi r.a. tj. da je Kur’an Allahov Govor.

ALLAHOV POSLANIK, sallallahu alejhi we sellem, UZOR SVIM MUŽEVIMA

By
Halim M.
-
0

Brak nije igra i zabava, prolazno uživanje, kratkotrajna veza, puko zadovoljavanje svojih strasti, već je brak velika odgovornost, težak emanet; potreban je velikog strpljenja, zalaganja i odricanja, blagosti i mudrosti, odlučnosti ali i samilosti, popuštanja i prelaženja preko grešaka.

Brak može opstati i u braku uživati može se samo ukoliko se brak shvati na ovakav način!

Ukoliko brak bude zasnovan od supruga muslimana i supruge muslimanke, Allahu pokornih robova, tada će brak biti velika Allahova blagodat, kako za njih same tako i za društvo zajednicu u kojoj žive.

Čak šta više u Kur’anu nalazimo da sklapanje braka, smiraj muža uz svoju suprugu, Uzvišeni Allah naziva Njegovim ajetom, dokazom. Kaže Uzvišeni Allah: „I od Njegovih (Allahovih) dokaza je taj što za vas, od vrste vaše stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost, to su zaista pouke za ljude koji razmišljaju.“ (Prijevod značenja Er-Rum, 21.)

Kada dođe do sklapanja braka između vjernika i vjernice, očekivati je da njih dvoje grade čvrstu islamsku porodicu, u kojoj je samo dobro, kako za nju tako i za druge.

Uzvišeni Allah kaže: „U lijepom plodnom predjelu izniče svakovrsno bilje, Allahovom dozvolom, dok u nečistom i neplodnom izrasta s mukom.“ (Prijevod značenja El-E’araf, 58.)

Upravo zbog toga islam posvećuje veliku pažnju izgradnji islamske porodice. Porodica predstavlja osnovu svakog naroda. Prva je cigla od koje se gradi zajednica, pa ukolilo ta cigla bude jaka i čvrsta, toliko će biti jaka, čvrsta i napredna i zajednica i obrnuto.

Zasigurno, bez imalo sumnje, najbolji i najljepši brak koji je imao i kojim je živio bio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Danas imamo mnogobrojna pogrešna mišljenja, pogrešna razumije-vanja braka i odnosa među supružnicima, mnogo je žena muslimanki koje se žale na ophođenje svojih muževa muslimana; zato je neophodno govoriti o bračnom životu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bismo se upoznali sa istinskim značenjem riječi Uzvišenog Allaha: „S njima lijepo živite!“ (Prijevod značenja En-Nisa, 19.)

I ovakav je slučaj ne samo s brakom već sa svakim segmentom našeg života; u svemu tome se moramo ugledati na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ukoliko želimo sebi spas na dunjaluku i ahiretu, ukoliko želimo Allahovo zadovoljstvo!

Rekao je Uzvišeni Allah: „Vi u Allahovom poslaniku imate najljepši uzor; ali (on je najljepši uzor) samo za one koji se nadaju Allahu i Drugome svijetu i koji Allaha mnogo spominju!“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 21.)

Također je rekao Uzvišeni Allah: „Reci: ‘Ako Allaha volite, onda mene slijedite pa će i Allah vas zavoljeti i grijehe vam oprostiti a Allah mnogo prašta i milostiv je!’“ (Prijevod značenja Ali Imran, 31.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Svi iz moga ummeta će ući u Džennet, osim onoga koji odbije! Upitali su: ‘A ko će to odbiti, Allahov poslaniče?!’ Odgovorio je: ‘Ko mi se bude pokoravao ući će u Džennet, dočim, ko mi bude nepokoran, taj je odbio da uđe u Džennet.’“ (Buharija)

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim porodicama, a ja sam najbolji mojoj porodici.” (Tirmizi, hadis sahih, Sahihu džami`a 3314. Albani)

www.islamske-nauke.com

Čuvanje Kur’ana usmenim i pismenim putom

By
Halim M.
-
0

Lekcija br. 3

Čuvanje Kur’ana usmenim i pismenim putom

youtubdownmp3image_docswedoc2

 

Početak pisanja hadisa

By
Halim M.
-
0

Lekcija br. 3

Početak pisanja hadisa

youtubdownmp3image_docswedoc2

 

Početak pisanja hadisa

 

Rad na pisanju i sabiranju hadisa prošao je kroz pet faza (razdoblja):

1)      Pisanje hadisa u vrijeme Poslanika s.a.w.s.

2)      Pisanje hadisa nakon smrti Poslanika s.a.w.s. u vrijeme ashaba i tabe’ina

3)      Početak pisanja i sabiranja hadisa u zasebnim knjigama

4)      Odvajanje hadisa od govora ashaba i tabe’ina u zasebnim knjigama

5)      Odvajanje sahih hadisa od daif hadisa u zasebnim knjigama

 

  1. Da li je hadis zapisivan za vrijeme života Poslanika s.a.w.s.?

Bilježenje hadisa za vrijeme života Poslanika s.a.w.s. proteklo je kroz dvije faze.

a)      U početku Poslanik s.a.w.s. je zabranio da se išta od njegova govora ili postupaka bilježi, osim Kur’ana.

Dokaz ovoj tvrdnji su i njegove s.a.w.s. riječi:

”Nemojte od mene ništa zapisivati. Ko od mene zapiše nešto osim Kur’ana neka to pobriše, a ko bude prenosio usmeno u tome nema grijeha….” (Muslim)

Ebu Seid El Hudri r.a. je rekao: ”Tražili smo dozvolu od Poslanika s.a.w.s. da zapisujemo njegove riječi pa nam nije dozvolio.” (Tirmizi)

Glavni razlozi zbog čega je Poslanik s.a.w.s. u početku branio ashabima da zapisuju njegove riječi i postupke su sljedeći:

–          Mali broj pismenih ashaba koje je Allahov Poslanik s.a.w.s. želio iskoristiti u pisanju objave, tj. Kur’ana

–          Da se hadis ne bi pomiješao sa Kur’anom

–          Da ljudi ne bi posvetili punu pažnju zapisivanju hadisa, a zapostavili pisanje Kur’ana

 

b)      Nakon što su ova tri navedena razloga, zbog kojih je Poslanik s.a.w.s. branio da se zapisuje hadis, izgubila smisao tek onda je Poslanik s.a.w.s. dozvolio da se pored Kur’ana zapisuje i njegov s.a.w.s. govor i praksa.

Dokaz ovoj tvrdnji su i riječi Ebu Hurejre r.a: ”Niko od ashaba Allahovog Poslanika s.a.w.s. osim Abdullaha ibn Amra r.a., nije prenio više hadisa od Poslanika s.a.w.s. od mene, jer je on pisao, a ja nisam.” (Tirmizi)

Tirmizi bilježi predaju od Ebu Hurejre r.a. da se jedan ensarija požalio Poslaniku s.a.w.s. kako mu se neki hadisi puno svide, a on ne može da ih zapamti, pa mu je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Pomozi se svojom desnom rukom!” , pokazavši na pisanje.

Od Abdullaha ibn Omera r.a. se prenosi da su nakon smrti Poslanika s.a.w.s. u koricama njegove sablje pronašli bilješke o načinu raspodjele zekata. (Ovu predaju bilježi Tirmizi)

 

  1. Zapisivanje hadisa od strane ashaba r.a. i tabe’ina:

Jedan od najvećih učenjaka našeg doba iz Sire Allahovog Poslanika s.a.w.s. Dr. Ekrem Dija Umeri u svojoj knjizi ”Buhusus fi tarihis-sunnetil-mušerrefeti” detaljno je obradio temu zapisivanja hadisa od strane ashaba r.a. i tabe’ina. On u knjizi iznosi i podatke o dijelovima rukopisa iz vremena ashaba r.a. i tabe’ina na kojima su zapisani hadisi Poslanika s.a.w.s., a koji se danas čuvaju u muzejima i velikim islamskim kutubhanama kako u muslimanskim tako i u nemuslimanskim zemljama.

Neki od tih rukopisa sa zabilježenim hadisima iz vremena ashaba r.a. su:

a)      Hadisi o hadžu koje je zapisao ashab Džabir ibn Abdullah r.a. (umro, 78. H.g.), a primjerak ovog rukopisa se nalazi u biblioteci Šehid Ali u Turskoj. (navedenda knjiga str. 223.) Inače svi navedeni hadisi su zapisani i u Muslimovom Sahihu.

b)      U istoj biblioteci, Šehid Ali u Turskoj nalazi se i primjerak rukopisa hadisa koje je zabilježio ashab Ebu Musa El Eš’ari r.a. (isiti izvor, str. 223.)

c)      U Damasku u biblioteci Darul kutub Ez-Zehrije sačuvan je i dio hadisa koje je zapisivao ashab Ebu Seleme El-Ešdžai r.a. U biblioteci je sačuvan dio ove zbirke od 13 listova na kojima je 279 hadisa. (isti izvor, str 223)

 

Bilo je još ashaba koji su pisali hadise, ali njihovi rukopisi nisu sačuvani do danas, već su, nakon što su te hadise zabilježili autori poznatih hadiskih zbirki, sagubljeni.

 

Takav slučaj je sa:

–          1000 hadisa koje je zabilježio ashab Abdullah ibn Amr r.a. Ovu zbirku hadisa je vidio i poznati tabe’in mufesir Mudžahid, a praunuk ovog ashaba ju je i napamet naučio. Kompletnu ju je zabilježio imam Ahmed ibn Hanbel u svome Musnedu. Rukopis ovih hadisa je sagubljen i nije došao do nas.

–          Hadisi koje je bilježio i Ebu Hurejre r.a., a od njega ih prenio i zapisao tebe’in Hammam ibn Munebbih (živio od 40. do 131. H.g). Zbirka koju je napisao ovaj tabe’in sastoji se od 138 hadisa prenesenih od Ebu Hurejre r.a. a sve ih je zabilježio imam Ahmed u svome Musnedu. Dr. Muhammed Hamidullah pronašao je dva primjerka ove zbirke u originalnom manuskriptu koji se u potpunosti poklapaju sa hadisima koje je zabilježio imam Ahmed u Musnedu. Jedan primjerak se nalazi u Berlinskoj biblioteci, a drugi u biblioteci Ez-Zehrije u Damasku.

 

Mnogi tabe’ini su nakon ashaba r.a. zapisivali hadise. Ako uzmemo činjenicu da je posljednji ashab r.a. Ebu Tufejl r.a. preselio na ahiret 110. h.g., a posljednji tabe’in Halef ibn Hulejfe rhm. umro 180. H. G., tj. neposredno pred tzv. ”zlatnu eru hadisa” kada su nastale i sve zbirke hadisa koje mi danas čitamo, onda se otklanja svaka sumnja da hadis nije bilo moguće sačuvati u izvornoj formi. A sumnjama nema mjesta ni nakon činjenice da je nauka provjere hadisa i lanaca prenosioca hadisa počela da se razvija još u vrijeme ashaba r.a.

 

3. U vrijeme mlađih ashaba r.a. i tabe’ina počelo je zapisivanje hadisa po naredbi halife i emira pokrajina.

Prvi takav slučaj, da je emir zvanično naredio bilježenje hadisa, desio se u vrijeme namjesnika Egipta Abdul-Aziza bin Mervana koji je bio namjesnik od 65. do 85. G.h. Ibn Sa’d u poznatom djelu Tabakat bilježi predaju kako je ovaj namjesnik uputio naređenje poznatom tabe’inu Kesiru ibn Murreu El-Hadremiju iz Homsa (Sirija) da zapiše sve hadise od ashaba koje je zatekao, a zatekao je njih mnogo od kojih su i 70 učesnika Bedra. U naredbi je stajalo da ne zapisuje hadise od Ebu Hurejre r.a. jer je njih već imao sve zapisane.

Dakle prvi apokrifni hadisi su se pojavili nakon smrti Osmana r.a., a već prvo zvanično zašisivanje hadisa počinje 65. G.h. samo 30 godina nakon pojave prvih izmišljenih hadisa.

 

Drugo zvanično zapisivanje hadisa počinje naredbom halife Omera ibn Abdul’aziza ibn Mervana, kada 100.g.h. šalje naredbu svome kadiji u Medini da zapiše sve hadise od Amre bint Abdurrahman bin Auf i od Kasima ibn Muhammeda ibn Ebu Bekra koje su zapamtili od Aiše r.a.

 

Nakon toga počinju da se pišu prve hadiske knjige razvrstane po temama. Prva takva, smatraju učenjaci, jeste ona koju je napisao poznati tabe’in Eš-Šabi (umro 103.g.h.).

 

Ono što je karakteristično za ovaj period jeste da su u prvim knjigama hadisa, pisane i fetve i mišljenja ashaba r.a. i tabeina.

 

Tada nastaju i prve knjige koje su poredane po fikhskim poglavljima, ali pored hadisa još uvijek sadrže govor ashaba r.a. i tabe’ina, i one se nazivaju Musenefi.

Jedan od najpoznatijih Musenefa danas jeste onaj od Ibn Ebi Šejbe rhm. (umro 235.g.h.) a danas je štampan u 15 tomova.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Snimamo dawetski, igrani film “Smisao života”

By
Halim M.
-
0
Igrano – dokumentarni igrani film Smisao života je novi projekat web portala www.zlatniljiljan.org autora Semir Lokmića.
Švedska Dawetska Organizacija će učestvovati u prikupljanju sredstava za ovaj projekat, i na taj način biti sponzor da se omogući realizacija ovoga filma.
Ovaj Islamski, dawetski film se snima u Švedskoj a biće preveden na bosanski jezik. Predvidjeno vrijeme trajanja filma je 45 min.
Kroz nekoliko vremenskih skokova u filmu pratimo odrastanje 2 dječaka koji postaju nerazdvojni prijatelji. Kada dodju u tinejdžerski period tada se prekida kontakt izmedju njih. Jedan kreće putem kriminala dok drugi bira praktikovanje Islama. Nakon završene svake igrane scene pojavljuju se imami koji govore kakav je stav Islama po mnogobrojnim pitanjima koja dolaze kroz film. Predvidjeno vrijeme trajanja filma je 45 min.
Vaše donacije možete uplatiti na račun SDO-a (navesti smisao zivota) ili na www.zlatniljiljan.org

Abdullah b. Mubarek

By
Halim M.
-
0

Rekao je Ebu Usame: “Ibn Mubarek je kod učenjaka hadisa kao vođa pravovjernih kod ljudi.” Evzai je upitao nekog čovjeka: “Da li si vidio Abdullaha b. Mubareka?, a on mu je odgovorio: “Nisam.” “Da si ga vidio, bio bi presretan”, reče Evzai. Rekao je Ismail b. Ijjaš: “Na Zemlji nema sličnog Ibn Mubareku. Uzvišeni Allah nije stvorio neku lijepu osobinu a da je nije podario Ibn Mubareku.” Rekao je Sufjan: “Volio bih da budem kao Ibn Mubarek godinu dana, ali ne mogu da budem kao on ni tri dana.” U časnom Haremu sjedili su Sufjan i Fudajl, kada dođe Ibn Mubarek. Sufjan reče: “Ovo je najučenija osoba na Istoku”, a Fudajl reče: “On je najučeniji na Istoku i na Zapadu i onome što je između toga.” Rekao je Sufjan b. Ujejna: “Iz Horosana nije izašao sličan Ibn Mubareku.” Slično se prenosi i od Sellama b. Ebu Mutia. Rekao je Alija b. Ishak b. Ibrahim: “Razmišljao sam o stanju ashaba i o stanju Abdullaha b. Mubareka, pa nisam našao nikakvu razliku osim što su se oni družili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i što su sa njim išli u bitke.” Imam Ahmed rekao je o Ibn Mubareku: “Ne znam nikoga u njegovom vremenu da je više stjecao znanje od njega.” Rekao je Nuajm: “Nisam vidio nijednu osobu da je pametnija i da više čini ibadet od Ibn Mubareka.”

Ovaj vrli tabiin bio je imam, šejhul-islam i predvodnik bogobojaznih u svom vremenu. Njegovo puno ime je Ebu Abdurrahman Abdullah b. Mubarek el-Hanzali el-Mervezi. Rođen je 118. h. g., a putem traženja i stjecanja znanja zaputio se kada je imao dvadeset godina. Cijeli svoj život posvetio je traženju i stjecanju znanja, zatim borbi na Allahovom putu, a bavio se i  trgovinom, od čijih je prihoda i zarađenog imetka pomagao muslimane.

Ibn Mubarek – alim

●  Ibn Mubarekov prijatelj Sahr kazuje da su jednog dana on i Ibn Mubarek, dok su još bili djeca, prošli pored čovjeka koji je držao govor. Kada je ovaj čovjek završio sa govorom, Ibn Mubarek je rekao: ‘Zapamtio sam cijeli njegov govor’, pa je počeo da priča ono što je čuo.”

●  Jednom prilikom Abdullah b. Mubarek došao je kod Hammada b. Zejda u kružok – naučni skup. Kada je sjeo, prisutni rekoše Hammadu b. Zejdu: “Zamoli Ebu Abdurrahmana, tj. Ibn Mubareka, da nam kaže nekoliko hadisa.” Hammad b. Zejd upita ga da im citira nekoliko hadisa, a on reče: “O Ebu Ismaile (Hammad b. Zejd), kako da citiram hadise u tvom prisustvu!?” Ali, nakon što ga je Hammad zakleo da citira hadise, Abdullah b. Mubarek počeo je da navodi sve hadise koje je čuo od Hammada b. Zejda, iz poštovanja prema učitelju.

●  Rekao je Jahja: “Vidio sam samo šestericu da govore u ime Allaha, a jedan od njih je Abdullah b. Mubarek.”

●  Ibn Medini je rekao: “Znanje su sabrali dvojica: Ibn Mubarek i Jahja b. Mein.”

●  Jahja b. Mein, čuvši jednog čovjeka kako govori da Ibn Mubarek nije imao veliko znanje, rekao je: “Abdullah je bio pronicljiv, povjerljiv, učen, prenosio je ispravne hadise, a broj knjiga iz kojih je govorio prešao je dvadeset hiljada.”

●  Također, Jahja b. Mein rekao je za njega: “Bio je emirul-mu’minin u hadisu.”

●  Otac Abdullaha b. Mubareka rekao mu je: “Ako ti nađem knjige, sve ću ih zapaliti”, na što mu on odgovori: “Time ništa nećeš postići. Sve je to u mojim prsima.”

●  Rekao je Abdullah b. Mubarek: “Stjecao sam znanje kod četiri hiljade učenjaka, a prenosio sam od njih hiljadu.”

●  Rekao je Abdullah b. Idris: “Svaki hadis koji ne zna Ibn Mubarek, mi se od njega utječemo.”

●  Alija b. Hasen b. Šekik prenosi: “Jedne hladne noći izašao sam sa Ibn Mubarekom iz mesdžida, te mi je spomenuo hadis, ili sam mu ja spomenuo hadis, pa smo tako ostali i ponavljali hadise sve dok nije došao mujezin da uči ezan za sabah-namaz.”

Učio je kod sljedećih učenjaka: Humejda et-Ta‘vila, Hišama b. Urve, El-A‘meša, Ebu Burde, Jahje b. Seida el-Ensarija, Musaa b. Ukbe, Kehmesa, Evzaija, Ebu Hanife, Ibn Džurejdža, Ma‘mera, Es-Sevrija, Šu‘be, Ibn Ebu Zibaa, Hammada b. Zejda, Hammada b. Seleme, Malika, Lejsa, Ismaila b. Ijjaša, Ibn Ujejne i drugih. Od njega su prenosili: Ma‘mer, Es-Sevri, Bekijje, Ibn Vehb, Ibn Mehdi, El-Kattan, Ibn Mein, Ebu Bekr b. Ebu Šejbe, Ebu Usama, Ahmed b. Menia, Alija b. Hudžr i mnogi drugi.

Pobožnjak

Kada bi sa prijateljima putovao iz Egipta u Mekku, tokom cijelog puta davao bi im hranu i piće, a on bi postio svaki dan. Jednom prilikom kada je Ibn Mubarek došao u časni Harem, uzeo je zemzem-vodu da se napije i rekao je: “Allahu moj, pričao nam je Ibn Ebu Meval da je čuo Muhammeda b. Menkedera kako kazuje da je čuo od Džabira da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Voda zemzem je za ono zbog čega se pije’, a ja je pijem zbog žeđi na Sudnjem danu.” (Imam Zehebi ovu je predaju ocijenio ništavnom.) Ebu Vehb spominje da je Ibn Mubarek prošao pored čovjeka koji je bio slijep, te mu ovaj reče: “Zamoli Allaha da mi vrati vid!” Ibn Mubarek je uputio dovu Allahu i čovjeku su odmah vratio vid. Navodi se da bi cijelu noć klanjao učeći suru Et-Tekasur, ne mogavši da je završi. Kada je Ibn Mubarek upitan: “Šta je najbolje što je dato čovjeku?”, rekao je: “Pamet.” “A šta ako nema to?”, upitali su. “Onda lijep moral”, odgovorio je. “A šta ako nema ni to?”, ponovo su ga upitali. “Onda brat kojeg može za savjet pitati”, rekao je. “A šta ako nema ni to?”, opet su pitali. “Onda duga šutnja”, odgovorio je. “A šta ako nema ni to?”, upitali su. “Onda brza smrt”, rekao je.

Darežljivost Abdullaha b. Mubareka

Kada bi krenuo na hadž, sa njim bi krenuli i neki stanovnici Merva. Tom prilikom od njih bi tražio da mu dadnu sav novac i opskrbu koju su ponijeli, te bi to uzeo, stavio u kutiju i zatvorio katancem. Prvo bi se zaputili prema Bagdadu gdje bi im kupovao hranu i vodu, a zatim bi se uputili ka Medini gdje bi malo odsjeli. Jeli bi najbolju i najslađu hranu. Potom bi ih u Medini upitao: “A zašto ne biste kupili neki poklon koji biste ponijeli svojim porodicama?” Oni bi se složili sa njegovim prijedlogom, a on bi im kupio sve što su tražili. Kada bi došli u Mekku i obavili sve hadžske obrede, upitao bi ih isto, te bi im kupio sve što su tražili. Nakon toga, vratili bi se u Merv, a on bi cijelim putem kupovao hranu i piće i dijelio to saputnicima. Kada bi se nakon dugog puta odmorili, Ibn Mubarek bi ih sve pozvao u svoju kuću na jelo. Nakon što bi se razveselili i jeli, iznio bi kutiju u kojoj je bio njihov novac i vratio bi svakoj osobi onoliko koliko mu je dala prije odlaska na put. Prenosi se da bi godišnje trošio na siromahe sto hiljada dirhema. Jednog dana došao mu je neki čovjek žaleći se da ima dug od sedam stotina dirhema i da ga mora vratiti. Abdullah b. Mubarek prihvatio je da mu vrati dug, te mu je dao sedam hiljada dirhema. Spominje se da je jedan mladić dolazio kod Abdullaha b. Mubareka da ga služi i pri tome bi učio hadis. Potom je Ibn Mubarek otputovao iz grada i kada se vratio, nije našao tog mladića. Pitao je za njega i obavijestili su ga da je uhapšen i da je u zatvoru zbog duga koji je imao. Ibn Mubarek je upitao koliki je iznos njegovog duga i rekli su mu da je dužan deset hiljada dirhema. Navečer je Abdullah b. Mubarek otišao kod čovjeka kojem je ovaj mladić bio dužan i vratio mu čitav dug, uz njegovo obećanje da mladića sutra pusti iz zatvora, te da nikome ne kaže ko je vratio dug. Kada je nakon toga Abdullah b. Mubarek sreo mladića, upitao ga je ko mu je vratio dug. Ovaj reče da samo zna da je došao neki čovjek koji je za njega vratio dug. Kada je Abdullah b. Mubarek preselio, čovjek kome je vratio dug obavijestio je ostale kako je dug mladića vratio Ibn Mubarek. Upitan je Abdullah b. Mubarek zašto mnogo imetka izdvaja na one koji traže znanje, pa je rekao: “Tražili su hadis zbog potrebe ljudi za znanjem, pa ako njih ne budemo potpomagali, nestat će znanja, a ako ih budemo pomagali, proširit će znanje ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.” Prenosi Mensur b. Dinar da bi Abdullah b. Mubarek, tokom boravka u Bagdadu, svaki dan udjeljivao jedan dinar sadake. Ibn Mubarek je Ebu Bekr b. Ajjašu poslao četiri hiljade dirhema da izmiri potrebe svoga naroda.

Hrabrost Ibn Mubareka

Abde b. Sulejman el-Mervezi kazuje da je sa Abdullahom b. Mubarekom bio u pohodu na Rimljane. “Kada smo se približili neprijatelju i stali ispred njih, izašao je jedan rimski borac i pozvao na dvoboj. Izašao je jedan od nas i ubio tog neprijatelja. Potom je izašao drugi neprijatelj koji je isto ubijen. Zatim je došao sljedeći i on je bio ubijen. Kada je došao četvrti, borio se sa njim dok ga nije ubio. Potom su se ljudi primakli mjestu dvoboja, te se stvorila gužva, a ja sam ugledao Ibn Mubareka kako rukavom prekriva lice da ga ne poznamo. Prišao sam mu i otkrio rukav sa njegova lica i uvjerio sam se da je to on.”

Riznica Abdullaha b. Mubareka

Ibn Mubarek je iza sebe ostavio jednu riznicu mudrih i korisnih izreka, od kojih ovom prilikom navodimo neke.

●  “Ako kod čovjeka prevladavaju dobra djela u odnosu na loša, onda se njegova loša djela neće spominjati. A ako kod čovjeka prevladavaju loša djela u odnosu na dobra, tada se dobra djela neće spominjati.”

●  “Čudim se osobi koja ne stječe znanje, kako ga duša može podsticati da radi plemenita djela.”

●  Kada su Ibn Mubareka upitali: “Zašto kada obaviš namaz ne ostaneš sjediti sa nama?”, on je rekao: “Sjedim sa ashabima i tabiinima, gledam u njihove knjige i predaje. Šta ću ja sa vama? Vi samo ogovarate ljude.”

●  “Ko bude škrt sa znanjem, bit će iskušan sa jednom od tri stvari: sa smrću koja će uzeti njegovo znanje, ili sa zaboravom, ili sa pokornošću vladaru.”

●  “Bolje ti je da sjediš sa siromahom nego sa novotarom.”

●  “Možda će malo djelo zbog nijjeta postati veliko, a možda će veliko djelo zbog nijjeta postati malo.”

●  Kada je upitan gdje se nalazi Gospodar, Ibn Mubarek je rekao: “Na nebesima iznad Arša. Nećemo reći da je On sa nama, kao što kažu džehmijje.”

●  “Ne vidim kod klanjača ništa gore od samodopadljivosti.”

●  “Ko bude potcjenjivao ulemu, propao mu je ahiret. Ko bude potcjenjivao vladare, propao mu je dunjaluk, a ko bude potcjenjivao prijatelje, propala mu je čast.”

●  “Da nije zapisivanja znanja, šta bismo onda zapamtili!”

Drugi o Ibn Mubareku

●  Rekao je Abbas b. Musab: “Objedinio je hadis, fikh, arapski jezik, hrabrost, trgovinu i ljubav.”

●  Rekao je Ebu Usame: “Ibn Mubarek je kod učenjaka hadisa kao vođa pravovjernih kod ljudi.”

●  Evzai je upitao nekog čovjeka: “Da li si vidio Abdullaha b. Mubareka?, a on mu je odgovorio: “Nisam.” “Da si ga vidio, bio bi presretan”, reče Evzai.

●  Rekao je Ismail b. Ijjaš: “Na Zemlji nema sličnog Ibn Mubareku. Uzvišeni Allah nije stvorio neku lijepu osobinu a da je nije podario Ibn Mubareku.”

●  Rekao je Abdurrahman b. Mehdi: “Četverica su imami: Sufjan, Malik, Hammad b. Zejd i Ibn Mubarek.”

●  Također, Abdurrahman b. Mehdi rekao je: “Ne znam osobu učeniju u hadisu od Sufjana, osobu boljeg razmišljanja od Malika, osobu skromnijeg života od Šube i boljeg savjetodavca ummetu od Ibn Mubareka.”

●  Rekao je Sufjan: “Volio bih da budem kao Ibn Mubarek godinu dana, ali ne mogu da budem kao on ni tri dana.”

●  U časnom Haremu sjedili su Sufjan i Fudajl, kada dođe Ibn Mubarek. Sufjan reče: “Ovo je najučenija osoba na Istoku”, a Fudajl reče: “On je najučeniji na Istoku i na Zapadu i onome što je između toga.”

●  Rekao je Sufjan b. Ujejna: “Iz Horosana nije izašao sličan Ibn Mubareku.” Slično se prenosi i od Sellama b. Ebu Mutia.

●  Rekao je Alija b. Ishak b. Ibrahim: “Razmišljao sam o stanju ashaba i o stanju Abdullaha b. Mubareka, pa nisam našao nikakvu razliku osim što su se oni družili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i što su sa njim išli u bitke.”

●  Imam Ahmed rekao je o Ibn Mubareku: “Ne znam nikoga u njegovom vremenu da je više stjecao znanje od njega.”

●  Rekao je Nuajm: “Nisam vidio nijednu osobu da je pametnija i da više čini ibadet od Ibn Mubareka.”

Smrt Abdullaha b. Mubareka

Kada su vođu pravovjernih Haruna obavijestili o smrti Ibn Mubareka, on je rekao: “Preselio je predvodnik učenjaka.” Fudajl b. Ijad prenosi da je u snu vidio Ibn Mubareka i da ga je upitao: “Šta ti se desilo kada si sreo svog Gospodara?”, a on je rekao: “Oprostio mi je.” Prenosi Nevfel da je usnio Abdullaha b. Mubareka kako mu govori: “Oprostio mi je moj Gospodar zbog traženja hadisa. Drži se Kur’ana! Drži se Kur’ana!” Abdullah b. Mubarek preselio je u ramazanu 181. h. g.

Preuzeto sa: http://el-asr.com/tekstovi/abdullah-b-mubarek/

1...297298299...331Page 298 of 331

EDITOR PICKS

POPULAR POSTS

POPULAR CATEGORY

Švedska Davetska Organizacija

Širite dawu. Možda baš vi budete sebebom da se neko okrene vjeri.

Podržite naš rad.

© Newspaper WordPress Theme by TagDiv