Iako mi je, kao islamskom teologu, neprihvatljivo ulaziti u imaginarnu dilemu tipa ’’šta bi bilo, kad bi bilo???’’, obzirom da nužda zakon mijenja, u narednim redovima dat ću sebi za parvo da zamislim situaciju u kojoj bi neko francuskim velikanima i misliocima ’poturio papir pod nos’ da potpiše peticiju, koja je popularna ovih dana, a koja glasi: ’I ja sam Šarli’?

Prije nego nastavim sa daljnim razvojem situacije u mojoj mašti, da pojasnim dvije stvari, više onako radi islamofoba i vještačkih instaliranih islamologa (vještačkih – to su vam kao oni sa mišićima na steroide) koji vrebaju iza svakog ’internet ćoška’ ne bi li naišao neko na koga će, kao mala djeca, uperiti prstom i tako zaraditi lizalicu od čike koji ih je zadužio da motre na ’opasne momke’.

Prvo, kada sam rekao nužda zakon mijenja, mislio sam na današnju svakodnevnicu ovdje u zemljama zapadne Evrope, u kojoj živi nemali broj muslimana, koji su u školama, fakultetima, na poslu, u prodavnicama, na ulicama, pa čak i na bezinskim pumpama na neki način primorani slušati priče o ’velikom herojskom činu’ preostalih novinara francuskog lista ’Šarli Ebdo’ da ponovo objave sarkastičnu karikaturu sa likom, za nas muslimane, najboljeg i najsavršenijeg insana koji je hodao zemljom, našeg miljenika i Poslanika Muhameda, sallallahu alejhi ve selem. Ako danas kada, ponavljam, i čovjek koji radi na benzinskoj pumpi i toči gorivo, prepričava muslimanima ’herojstvo preostalih novinara ’Šarli Ebdo’, a koje u stvarnosti vrijeđa vjerska osjećanja na milijardu i po ljudi, nije nužda govoriti o stvarnim činjenicama vezanim za Poslanika s.a.w.s., onda se pitamo da li ta nužda u Islamu uopće postoji.

A da je nužda možda najbolje pokazuje činjenica da je ovaj zadnji ’’herojski čin’’ novinara ’’Šarli Ebdoa’’ izazvao ’osjećaj mučnine u stomaku’ i kod Srpske pravoslavne crkve, čiji nekadašnji vladika Njegoš u svom ’Gorskom vijencu’ napisa: ’’Zaudara zemlja Muhamedom.’’, pa i oni stadoše apelovati na novinare da se okane vrijeđanja Islama i muslimana na način na koji to čini francuski list.

Druga stvar koju sam mislio pojasniti jeste da, kada sam rekao da zamislim situaciju u kojoj bi neki novinar iz neke zapadnoevropske države, koji vjeruje u ’mit o slobodi govora’, upitao nekog francuskog velikana da dadne svoje mišljenje o činu vrijeđanja ličnosti Poslanika s.a.w.s., kakav je zasigurno čin crtanja njegovog lika u najgorem mogućem izdanju od strane novinara lista ’Šarli Ebdo’, mislio sam pojasniti ovaj izraz ’’francuski velikani’’.

Francuska je zemlja sa bogatom političkom, naučnom i kulturnom historijom, čija historija obiluje ličnostima koji su dali veliki doprinos svjetskoj i evropskoj kulturi i nauci, ili su svojim intelektualnim djelovanjem ostavili dubokog traga u svjetskim dešavanjima nakon njihove smrti.

Meni nije cilj da ovdje sad, sa tačke gledišta nas muslimana, dajem pozitivnu ili negativnu ocjenu tim historijskim ličnostima, obzirom na to kakvog su traga ostavili na islamski svijet, već mi je namjera da stavim akcenat na to da SU TE LIČNOSTI OSTAVILI POZITIVNOG TRAGA U FRANCUSKOJ HISTORIJI I FRANCUSKOM DRUŠTVU UOPŠTE, I DA SU NJIHOVA MIŠLJENJA SVAKAKO VRIJEDNA PAŽNJE SVAKOG FRANCUZA DANAS, PA I NOVINARA ’ŠARLI EBDOA’.

Jer, glupo je pozivati se na ’slobodu govora’ u Francuskoj, koja bi i dalje živjela u tami nepravde kraljeva iz dinastije Luj, da se nije desila ’Francuska revolucija’, a onda bi još gluplje bilo pisati o Francuskoj revoluciji, a da se ne spomene jedan od njenih ideologa Žan Žak Ruso, čije su ideje i teorije bile inspiracija nosiocima ’Francuske revolucije.’

Ako skratimo prethodnu misao, i malo prevedemo na jezik današnje svakodnevnice, onda bi kazali da je glupo da se novinari ’Šarli Ebdoa’ pozivaju na ’slobodu govora’, a da svojim djelima ’’lijepe intelektualne šamare’’ ideologu ’’Francuske revolucije’’ čiji je direktan produkt ono što se danas zove ’sloboda govora’.

A da vidimo šta je taj veliki francuski mislilac i intelektualac Žan Žak Ruso, čiju riječ je smiješno danas i porediti sa težinom riječi novinara ’’Šarli ebdoa’’, rekao o čovjeku koga ovi neukusno ismijavaju:

’’Ljudi poput Muhammeda, koje osposobljava Nebo, drže sve uzde života jer upravo oni provode ispravan život!’’ (Žan Žak Ruso, švajcarsko-francuski filozof, pisac, politički teoretičar)

Šta bi normalan čovjek rekao svome djetetu osnovcu, koje dođe kući, i sav radostan kaže svome roditelju: ’Danas sam rekao profesoru matematike da laže. Jedan plus jedan nije dva, već tri.’’

A sada budite pravedni i recite ko je u pravu po pitanju mišljenja o Muhamedu a.s.: onaj koji je jedan od mislilaca i tvoraca ’’slobode govora’’ Žan Žak Ruso, ili oni kojima je on učitelj i profesor?!

Srećom Ruso nije jedini historijski velikan svjetske i evropske nauke i kulture , a uz to još i Francuz, koji je imao pozitivno mišljenje o Muhamedu a.s. i Islamu.

Čitajte i uživajte u opisu Muhameda a.s., kojeg su iza sebe ostavili poznati francuski mislioci i velikani:

’’U ljudskoj vrsti se rijetko može naći čovjek kojem se toliko pokoravalo, koliko se pokoravalo Muhammedu!’’ (Emil Dermenghem, francuski književnik)

’’Istina je da svijet nije upoznao tako širokogrude osvajače kakvi su bili Arapi, ni tako otvorenu vjeru kakva je bila njihova.’’(Gustav Le Bon, francuski sociolog)

’’Da nisam volio islam ne bih odjenuo njegovo najviše obilježje, azharsku uniformu, i ne bih sjedio u njegovom najstarijem univerzitetu, Univerzitetu El-Azhar, da u njemu učim i stječem obrazovanje!’’(Luj Masinjon, francuski orjentalista)

’’Nema sumnje da je onu tolerantnost, u njenom božanskom značenju, Poslanik islama zasadio u dušama muslimana. Sam on – neka su s njim blagoslovi Božiji – bio je najstrpljiviji čovjek.’’(E. F. Gotije, francuski književnik)

’’Muhammed nije čitao neku svetu knjigu i u svojoj vjeri se nije orijentisao po nekoj prethodnoj religiji. Zato je knjiga koja je njemu objavljena jedinstvena po svome monoteizmu.’’(Anri De Kastri, oficir francuske vojske)

Jedan od najpoznatijih Francuza, pa može se reći i historijski brend Francuske, Napoleon Bonaparta, dao je sljedeće izjave o Poslaniku Muhamedu s.a.w.s. i Kur’anu:

’’Mojsije je objavio Božiju egzistenciju svom narodu, Isus rim­skom svijetu, a Muhammed cijelom svijetu. Arabija je bila paganska zemija kada je, šest stoljeća poslije Isusa, Muhammed upoznao svijet sa jednim Božanstvom koje je i Abrahamo­vo, i Ismailovo, i Mojsijevo, i Isusovo.
Arijanci i ostali sektaši uzbudili su svijet raspravama o trojstvu: o ocu, sinu i sv. duhu. Muhammed objavljuje da je samo jedan Bog, da On nema ni oca ni sina i da trojstvo nameće misao idolotarije.
Nadam se da nije daleko vrijeme kada ću biti u mogućnosti da ujedinim sve pametne i obrazovane ljude svih zemalja i da uspostavim jedinstvenu upravu na temelju principa Kur’ana, koji su jedini ispravni i jedino oni mogu dovesti ljude sreći”.

Također je rekao:

’’Izgleda da je Kur’an jedna viša sila, koja se ne da ni savladati, ni poraziti. Ja nisam u stanju savladati više sile!’’

Ah…. Da! Zaboravio sam opisati kako bi recimo jedan Napoleon, ili Ruso reagovali na pitanje novinara da li su i oni ’’Šarli’’. To prepuštam vašoj mašti. Ali prije nego pođete zamišljati obavezno se sjetite šta su Napoleon i Ruso rekli o Muhamedu s.a.w.s.

 

Adnan Nišić

Malmö, 15.01.2015. godine