Lekcija br. 9

Vjerodostojni (sahih) hadisi

Sahih-hadis

Riječ sahih u arapskom jeziku znači istinit, ispravan, vjerodostojan,

autentičan, punovažan, pravovaljan i sl. Hadiski učenjaci ovako

definiraju sahih-hadis:

“Sahih je onaj hadis koji kontinuirano prenosi pošten i precizan

prenosilac od istoga takvog ravije sve do kraja seneda, te koji ne protivurječi

drugim pouzdanim predajama i koji u sebi nema skrivenih

nedostataka.”832

Shodno spomenutoj definiciji, da bi jedan hadis bio sahih on

mora ispuniti pet uvjeta:

‘ , ,

1 . da mu je niz prenosilaca sastavljen, neprekinut. To

znači da je svaki prenosilac u nizu prenosilaca čuo taj hadis od prethodnog

prenosioca. Ovaj uvjet treba da se nalazi od početka do kraja

sen eda;

2. da su svi prenosioci u senedu hadisa čestiti i pošteni.

To podrazumijeva da je svaki prenosilac

1. a) musliman, shodno riječima Uzvišenog Allaha: . . . s kojima ste

kao svjedocima zadovoljni.833 Sa nemuslimanom kao svjedokom musliman ne može biti zadovoljan. A ako ne može sa njim biti zadovoljan

kao sa svjedokom, kako može biti zadovoljan da mu on prenosi

vjeru. Dakle, uvjet je da su svi prenosioci u senedu hadisa muslimani.

1. b) punoljetan – maloljetna osoba je po šerijatu oslobođena i obaveza

i odgovornosti. Imajući u vidu da je hadis Allahova Poslanika,

s.a.v.s., vjera, on se ne može prihvati od maloljetne osobe;

1. e) pametan – umno bolesna osoba, isto kao i maloljetna, nema

odgovornosti, te se ni od nje hadis ne može prihvatiti.

1. d) bogobojazan – shodno riječima uzvišenog Allaha:

O vjerm’cJ; ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu VJjest,

dobro je provferite, da u neznanju nekome zlo ne učinite� pa da se

zbog onoga što ste učinilipokajete.834

Bogobojaznim se smatra onaj koji ne laže, ne čini velike grijehe i

ne ustrajava u činjenju manjih grijeha. Hadiski učenjaci nisu prihvatali

hadis niti od jednog prenosioca za kojeg su utvrdili da je makar jednom

u životu slagao, ili da je svjesno učinio neki haram ili propustio

farz, ako se nije iskreno pokajao. Od osobe koja je bila sklona laži

nisu prihvatali hadise ni nakon njenog pokajanja.

1. e) da ne krši norme islamskog ponašanja – većina hadiskih učenjaka

nije prihvatala hadis od čovjeka koga su vidjeli da, na primjer,

ulazi lijevo)m /n o..g. om u džamiju ili da obavlja malu nuždu na putu i sl. 835 J

3. da su svi prenosioci u sen edu hadisa tačni i precizni

– do te mjere da su u stanju sve što jedanput čuju doslovno upamtiti,

ukoliko usmeno prenose, odnosno tačno i bez grešaka zapisati

ukoliko to čin) e pismenim putem, i to doslovno drugom prenijeti.

4. – da nijedan prenosilaca u njegovu senedu ne protivurječi

drugom pouzdanom raviji. Ukoliko se desi da jedan prenosilaca

o istoj temi ili događaju priča drukčije od drugog pouzdanog

ravije, ili, pak, ravije koji je pouzdaniji od njega – hadis koji on priča

će automatski postati slab ukoliko se ne nađe neko kompromisno

objašnjenje među njima.

5. da preneseni hadis nema kakvih mahana ili nedostataka

koji se na prvi pogled ne primjećuju. Bilo je dosta slučajeva

da hadis ispuni sve prethodne uvjete vjerodostojnosti, a onda neki

hadiski ekspert otkrije u njemu kakav skriveni nedostatak zbog koga

hadis postane slab. Na primjer: Svi su hadisi koje je prenio Hasan elBasri

od Omera b. El-Hattaba zbog ovog uzroka postali slabi i ako

na prvi pogled izgledaju vjerodostojni. Učenjaci su otkrili da je Hasan

el-Basri, koji je vremenski dočekao Omera b. El-Hattaba, imao svega

dvije godine kad je Omer b. El-Hattab umro, a dijete od dvije godine

nije bilo u stanju upamtiti te hadise.

Svaki hadis koji ispuni spomenutih pet uvjeta smatra se sahih-hadisom.

Hadiski, usuli-fikhski i fikhski učenjaci jednoglasni su u mišljenju

da je sahih-hadis argument po kome je svaki musliman dužan

postupiti, svejedno da li je prenesen pojedinačnom ili, pak, mutevatirpredajom.

836

Vrste sahih-hadisa

Učenjaci dijele sahih-hadis na dvije vrste:

1 . to je hadis koji je sam po sebi vjerodostojan, odnosno

hadis k’oji ispunjava gore spomenute uvjet. Primjer za hadis koji je

sam po sebi vjerodostojan:

El-Buhari kaže: “Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf: ‘Obavijestio

nas je Malik prenijevši od Ibn Šihaba, on od Muhammeda b. Džubejra

1. Mut’ima, a on od svoga oca, koji je kazao: ‘Čuo sam Allahova

Poslanika, s.a.v.s., kada je na akšamskom fardu učio suru Et-Tur.”‘

Ovaj hadis je sahih jer ispunjava svih pet uvjeta vjerodostojnog hadisa,

i

2. hadis koji je vjerodostojan zbog drugog hadisa, odnosno

hadis ‘Koji ne ispunjava spomenute uvjete, ali je došao u više predaja,

te je zbog mnoštva tih predaja postao sahih. Naime, ova vrsta

sahih-hadisa je, u osnovi, hasen-hadis, pa čak nekada i elif ali je došao

u mnogo predaja koje ga uzdižu na rang sahih-hadisa.837

Kategorije sahih-hadisa

Nisu svi sahih-hadisi na istom stupnju vrijednosti. Postoji razlika

i među njima. Jedni su pouzdaniji od drugih. Hadiski učenjaci ih rangiraju

ovako:

1 . najbolja vrsta sahih-hadisa su oni koje su i El-Buhari i Muslim

zabilježili (sa potpunim senedima) u svojim sahihima. 4a oxu vrstu

vjerodostojnih hadisa, hadiski učenjaci koriste izraze: a to

znači da se El-Buhari i Muslim slažu da je hadis vjerodostojan,

da ga bilježe dva šejha – El-Buhari i Muslim;

‘

2. sahih-hadisi koje je zabilježio samo El-Buhari u Sahihu;
3. sahih-hadisi koje je zabilježio samo Muslim u Sahihu;
4. sahih-hadisi koji ispunjavaju kriterije vjerodostojnosti ElBuharija

i Muslima, a oni ih nisu zabilježili u svojim Sahihima;

1. sahih-hadisi koji ispunjavaju kriterije vjerodostojnosti samo ElBuharija,

a on ih nije zabilježio u svome Sahihu;

6. sahih-hadisi koji ispunjavaju kriterije vjerodostojnosti Muslima,

a on ih nije zabilježio u svome Sahihu, i

7. sahih-hadisi koje su drugi učenjaci, osim Buharije i Muslima,

ocijenili sahihom.

Hasen-hadis

‘

Riječ hasenun u arapskom jeziku znači: lijep, dobar, izvrstan, krasan.

U hadiskoj terminologiji, hadiski učenjaci različito definiraju pojam

hasen-hadisa.

Prema mišljenju El-Hattabija, hasen je onaj hadis čiji se ishod zna,

čiji su prenosioci poznati, na kome obitava većina hadisa, te koji je

prihvatila većina učenjaka i po njemu postupila većina fakiha.

Et-Tirmizi smatra hasenom svaki hadis u čijem se senedu ne nađe

osoba osumnjičena za laž, koji ne protivurječi pouzdanijim hadisima

i koji je prenesen u više predaja.

Na temelju onoga što je Ibn Hadžer el-Askalani rekao, hasen se

može definirati ovako:

356 TERMINOLOGIJA HADISA I NJIHOVA PODJELA

“Hasen hadis je onaj koji kontinuirano prenosi čestit i pošten niz

prenosilaca, slabije preciznosti, od istog takvog do kraja seneda, koji

ne prutivurječi pouzdanijem prenosiocu i koji u sebi nema skrivenih

nedostataka.”

Hasen-hadis ispunjava sve uvjete sahih-hadisa, s tim što ravije kod

hasena nisu na onom stepenu, što se tiče preciznosti, kao što su kod

sahiha.

Vrste hasen-hadisa

Hadiski učenjaci dijele hasen-hadis na dvije vrste:

1 hadis koji je sam po sebi dobar, odnosno hadis koji

ispunjava spomenute uvjete hasen-hadisa. Evo jednog primjera ove

vrste hasen-hadisa:

Et-Tirrnizi kaže: “Ispričao nam je Kutejbe: ‘Ispričao nam je

Dža’fer b. Sulejman Ed-Dube’i, prenijevši od Ebu Imrana el-Dževnija,

a on od Ebu Bekra b. Ebu Musaa el-Eš’arija, koji je kazao: ‘Čuo

sam svoga oca kada, pred bitku s neprijateljem, reče: ‘Džennetska

vrata su ispod sjene mačeva.’ Na to će neki čovjek neugledne vanjštine:

‘A jesi li to ti izravno čuo od Allahova Poslanika, s.a.v.s.?’ ‘Jesam!’

– odgovori on. On se tad vrati svom društvu, nazva im oproštajni

selam, slomi korice svoga mača i nastavi da udara njime dok ne poginu.”

Ovaj hadis je hasen (dobar) jer su sve ravije u njegovu senedu pouzdani,

osim Džafera b. Sulejmana ed-Dabija. On je manje pouzdan

prenosilac, te su hadisi koje on prenosi hasen-hadisi;838

2. hadis koji je hasen zbog drugih haclisa. Dakle, to je,

u osnovi, slab haclis koji je došao u više predaja, te ga one uzdižu na

stepen hasen-hadisa. Evo primjera hadisa koji je hasen li gajrihi:

Et-Tirmizi kaže: “Obavijestio nas je Šu’be prenijevši od Asima

1. Ubejdullaha koji je kazao: ‘Čuo sam Abdullaha b. Amira b. Rebi’a

kada je prenio od svoga oca sljedeće: ‘Neka se žena iz plemena BenuFezare

odluči vjenčati prihvativši sandale kao vjenčani dar (mehr).’

Allahov Poslanik, s.a.v.s., Goi) reče: ‘Jesi li zdaovoljna sandalama,

kao vjenčanim darom koji ti je ponuđen?’ ‘Jesam.’ – odgovori ona, a

Vjerovjesnik, s.a.v.s., odobri takvo vjenčanje.”

Iako je Asim b. Ubejdullah koji je u senedu ovog hadisa, slab prenosilac

zbog lošeg pamćenja, Et-Tirmizi je ovaj hadis ocijenio hasenom

zbog toga što je on došao sa više seneda i od drugih ashaba:

Omera b. El-Hattaba, Ehu Hurejrea, Aiše i Ehu Dardaa.839

Prema mišljenju ogromne većine hadiskih, fikhskih i usuli-fikhskih

učenjaka, hasen-hadis je, kao i sahih, potpuno valjan argument na

kome se temelje propisi islama.840

Hadiske zbirke koje sadrže mnogo hasen-hadisa

Za razliku od sahih-hadisa, koje su pojedini učenjaci bilježili u

zasebne zbirke, hasen-hadis niko nije ni pokušavao izdvajati u zasebne

zbirke. Međutim, pojedine hadiske zbirke obiluju velikim brojem

hasen-hadisa. Od postojećih hadiskih zbirki, najviše hasen-hadisa sadrže:

1 . Et-Tirmizijev Džami’

2. Ehu Davudov Sunen
3. Ed-Darekutnijev Sunen
4. En-Nesaijev Sunen
5. Ibn Madžin Sunen
6. Musned Ahmeda b. Hanbela.
7. Musned Ebu Ja’laa El-Mevsilija (umro 307. god. po Hidžri) i dr.