Dr Safet Kuduzović, Proslava i čestitanje praznika
Daif hadisi
Lekcija br. 10
Daif-haadis
Riječ daif u arapskom jeziku znači slab, nemoćan, bolestan, nepotpun, nevjerodostojan. Hadiski učenjaci definiraju daif-hadis ovako:
“Slab – daif je onaj hadis koji ne posjeduje atribute hasen-hadisa zbog toga što mu nedostaje jedan ili više uvjeta hasen-hadisa.”841
Evo jednog primjera daif (slabog) hadisa: Zabilježio je Et-Tirmizi, preko El-Hakima El-Esrema, od Ehu
Temimea el-Hudžejmija, on od Ehu Hurejrea, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao:
“Ko spolno opći sa ženom dok ima mjesečnicu, ili ko opći sa ženom u stražnjicu, ili ko ode gataru, zanijekao je ono što je objavljeno
Muhammedu, s.a.v.s.” Et-Tirmizi za ovaj hadis kaže: “Poznat mi je samo preko ElHakima El-Esrema od Ehu Temimea el-Hudžejmija.”
El-Buhari ovaj hadis smatra slabim hadisom sa stanovišta njegova seneda u kome je El-Hakim El-Esrem, koga su učenjaci ocijenili
slabim prenosiocem. 842
Jedan hadis može biti slab zbog prekida u senedu, ili zbog nekog drugog uzroka, kao što su: poremećaj u metnu ili u senedu ili negativno
izrečenog suda o prenosiocima. Negativan sud o prenosiocima može biti izrečen zbog deset stvari, od kojih se pet vezuju za njihovo
poštenje, a pet za njihovu preciznost. Stvari koje se vezuju za poštenje ravije Hadiski učenjaci izricali su negativan sud o prenosiocima zbog
stvari koje se vezuju za njihovo poštenje – adalet:
- zbog laži
- zbog sumnje da lažu
- zbog griješenja u vjeri
- zbog njihove sklonosti novotarijama i
- zbog njihove anonimnosti
Stvari koje se vezuju za preciznost ravije. Također, hadiski učenjaci su izricali negativan sud o prenosiocima
zbog pet stvari koje se vezuju za njihovu preciznost – dabt:
- zbog čestog griješenja prilikom prenošenja hadisa
- zbog lošeg pamćenja
- zbog nemarnosti
- zbog čestih previda
- zbog njihove protivurječnosti pouzdanim prenosiocima.843
Imajući u to vidu, sve daif – slabe hadise možemo svrstati u dvije kategorije:
- daif -hadise koji su slabi zbog prekida u senedu i
- daif-hadise koji su slabi zbog nekog drugog uzroka.
Derogirani ajeti
Lekcija br. 10
Derogirani ajeti
- Jezičko značenje derogiranih ajeta upućuje na nešto što je prošlo, zamijenjeno, ili se promijenilo.
Šerijatska definicija derogiranih ajeta jeste: To su ajeti u kojem je spomenuti šerijatski propis dokinut, drugim propisom koji je stigao objavom i to nakon dokinutog propisa, a ta derogacija je dokazana (ispravna).
- Iz šerijatske definicije derogiranih ajeta možemo zaključiti nekoliko stvari:
- a) Da derogirani ajet bude derogiran drugim šerijatskim tekstom (Kur’anom ili sunnetom), jer derogacija ne važi ako derogirajuća stvar bude neki narodni običaj ili slično.
- b) Da derogirajući tekst bude objavom, a ne da to bude neko šerijatsko pravilo koje su učenjaci izvukli na osnovu šerijatskih tekstova.
- c) Da je derogirajući tekst vremenski objavljen nakon derogiranog ajeta
- d) Da derogiranje ne bude ograničeno vremenski, kao što je to u ajetu
فَاعْفُوا وَاصْفَحُوا حَتَّى يَأْتِيَ اللَّهُ بِأَمْرِهِ
‘’ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese…’’ (Al-Baqara, 109.)
- e) Da između derogirajućeg i derogiranog propisa bude suprotnosti, tj. da je nemoguće da se ova dva propisa sastave u značenju, tj. da dopunjuju jedan drugog.
- Većina islamskih učenjaka je na stavu da se derogiranje desilo samo nad ajetima u kojima su propisi naredbe ili zabrane. (Ovaj stav iznosi Ez-Zerkeši u knjizi El-Burhan, 2/23)
Dakle, većina islamskih učenjaka su na stavu da se derogiranje ne odnosi na ajete u kojim su spomenute akaidske stvari, kao npr. po pitanju Allahovih svojstava, ili po pitanju Sudnjega dana, i slično.
- Poznavanje derogiranih ajeta i propisa je bitno kako za mufesire tako i za islamske pravnike (Fekihe), i za sudije.
Alija r.a. je rekao jednom kadiji: ”Da li poznaješ derogirane i derogirajuće ajete?” Kada mu je ovaj rekao da ne zna, Alija r.a. mu je rekao: ”Upropastio si druge, pa ćeš biti upropašten.” (El-Itkan fi ‘ulumil-Kur’an, od Sujutija 3/59)
- Kako znamo koji su to ajeti derogirani?
- a) Jasnim govorom Poslanika s.a.w.s.
- b) Govorom nekog ashaba,
- c) Idžma’om (koncenzusom) ummeta
- d) Poznavanjem vremena objave ajeta.
- Vrste derogiranja:
- a) derogiranje Kur’ana Kur’anom (učenjaci su složni da je ovo dozvoljeno)
- b) derogiranje Kur’ana mutevatir hadisima (većina učenjaka ovo dozvoljava)
- c) derogiranje Kur’ana ahaad hadisima (većina učenjaka ovo ne dozvoljava)
- d) derogiranje sunneta Kur’anom (učenjaci su složni da je ovo dozvoljeno), kao na primjer promjena kible iz Kudsa, koji je propisan sunnetom, ka Mekki koji je propisan Kur’anom.
Kako je imam Ševkani tragao za znanjem?
Kako je imam Ševkani tragao za znanjem?
Veliki islamski učenjak, muhaddis, fakih i kadija Muhammed ibn Ali Ševkani je rođen u jemenskom gradu Ševkanu 1173./1758. godine, a na ahiret je preselio 1250/1834. godine. U svom djelu El-Bedru-t-tali iznosi veoma zanimljive detalje o svom odgoju, obrazovanju i naučnom radu. a ono iz čega možemo uzeti pouku jeste šejhov odnos prema nauci. Od ranog djetinjstva kadija Ševkani je satima učio i izučavao nauku, da bi nakon stjecanja adekvatnog nivoa znanja počeo da predaje učenicima. Sate i sate, dane i dane, mjesece i mjesece, godine i godine svog života je utrošio na Allahovom Putu, šireći svjetlo šerijatske nauke, Allah mu se smilovao.
Šejh Ševkani kazuje o svom putu traženja znanja (zbog svoje poniznosti i skromnosti, šejh je o sebi govorio u trećem licu):
„U toku jednog dana i noći imao je oko trinaest časova. Jednim dijelom su to bila predavanja njegovih učitelja koje je slušao, a drugi dio tih predavanja su bila ona koja je on održavao svojim učenicima. Dugo vremena je tako radio, da bi nakon toga napustio slušanje predavanja učitelja kako bi podučavao učenike. Njegovi učenici su od njega svakog dana slušali predavanja iz više od deset različitih predmeta. Ponekad bi jedan dio ovih predavanja zajedno držao. Ti predmeti su bili: tefsir, hadis, metodologija, sintaksa, morfologija, semantika, stilistika, logika, islamsko pravo, dijalektika i kvantitativna metrika.“ (Izvor: Eš-Ševkani, El-Bedru-t-tali, izdavač: Es-Seade, 1326. II,/218.)
Istovremeno s sticanjem novih znanja i podučavanjem učenika, imam Ševkani je odgovarao na pitanja i izdavao fetve na pitanja koja su dolazila iz Sanae i drugih okolnih gradova punih dvadeset godina. Kasnije se prihvatio dužnosti kadije (šerijatskog sudije) u gradu Sana. Dužnost kadije je obavljao sve do svoje smrti. Kada je preselio na ahiret, iza sebe je ostavio 114 djela, Allah mu se smilovao i uveo ga u Džennetu-l-Firdevs.
Pripremio: Nedim Botić
Islamska psihologija: Podsjećanje na nagradu i kaznu kao odgojna metoda
Islamska psihologija: Podsjećanje na nagradu i kaznu kao odgojna metoda
Ukoliko osmotrimo i istražimo proces odgoja ličnosti i usvajanja vještina, sposobnosti i znanja iz oblasti emocionalne inteligencije, uviđamo da je konačni cilj formiranje emocionalno zrele i samostalne ličnosti, spremne da na plećima ponese emanet vjere i odgoja. Kako postići taj cilj, na koji način islam pristupa tom problemu?
Islam je vjera koja je bliska ljudskoj iskonskoj naravi, i kao takva je bliska poimanju i shvatanju ljudi. Među osnovnim sredstvima koje islam koristi u odgoju ličnosti, ističe se koncept nagrade i kazne. Pozitivno ponašanje, sposobnosti i znanja emocionalne inteligencije se u islamskom učenju afirmišu uz pomoć nagrade, nakon čega se ponašanje učvršćuje i produžava.
Vjernik nagradu za svoje postupke očekuje na drugom svijetu. Vjera u drugi svijet nosi i zahtjev za životom usklađenim s tom vjerom. On se obraća Allahu, dž.š. Njegovi postupci nisu motivirani nikakvim interesom. Oni dolaze iz dubine njegovog srca. Njegova nutrina i vanjština su isti. Interesuje ga samo da li će njegov Gospodar biti njime zadovoljan. On govori istinu i kada je to protiv njega, sudi i svjedoči pravedno, bez obzira koga to pogađa, čini dobro drugima i od njih ne očekuje da mu dobrim uzvrate niti da mu izraze zahvalnost. Njegova nagrada za moralno ponašanje nije tu i neće mu na ovoj Zemlji biti isplaćena.
Nagrada je tamo, na Drugom svijetu. Njegovi motivi su jaki, postojani i svjestan je da nijedno dobro djelo neće ostati nenagrađeno.Negativni oblici ponašanja se kažnjavanjem žele dokinuti, tj. putem kazne se žele iskorijeniti loše posljedice, usvojene loše navike. Time se želi postići prekid negativnih navika, koje se također mogu ukorijeniti i učvrstiti, poput onih pozitivnih.
Ova sredstva imaju za cilj da spriječe i potisnu negativne utjecaje na odgajanika, odnosno, ako takvi utjecaji već postoje, da spriječe odgojenike u vršenju loših, društveno neprihvatljivih činova i postupaka.
Navest ćemo samo dva primjera iz prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:
– Kod javnog upozoravanja Božiji Poslanik, a.s., uvijek je pazio da ona budu uopćena, da se jasno prepozna osuda počinjenog čina, ali je vodio računa i o tome da ne proziva pojedinca koji je to učinio kako ne bi povrijedio njegov ponos i ego. Tako kaže: “Šta je ljudima koji u namazu podižu poglede ka nebu!” Nakon toga je pojačao osudu navedenog čina govoreći: “Ili će se proći toga ili će bez vida ostati!” (Hadis bilježi Buhari)
– Muhammed, a.s., bio je smiren i blag i u trenucima kada bi svi ostali prisutni negodovali. Tako je bilo sa Mu’avijom ibnu-1-Hakemom, koji je pokvario namaz progovorivši u njemu. O tom slučaju sam Mu’avija govori: “Dok sam klanjao sa Božijim Poslanikom, a.s., neko je kihnuo, pa sam mu rekao: ‘Jerhamukellah!’ (Allah ti se smilovao). Prisutni su me presijecali pogledom, a ja rekoh: ‘Jadna vam majka, šta vam je pa gledate u mene?’ Tada oni počeše udarati rukama po stegnima. Kada sam shvatio da me ušutkavaju, ušutio sam. Nakon što je Božiji Poslanik, a.s., koji mi je draži i od oca i od majke, završio sa namazom, nisam vidio učitelja, ni prije, ni poslije toga da bolje podučava od njega. Tako mi Allaha, dž.š., nije me ni krivo pogledao, ni udario, niti izgrdio, nego je samo rekao: ‘Ovo je namaz i u njemu ne valja ništa govoriti, nego samo slaviti (tesbih) i veličati (tekbir) Allaha, dž.š., i učiti Kur’an.'” (Hadis bilježi Muslim)
Možemo povući paralelu između ovog islamskog koncepta, i kompletnog ustrojstva ličnosti i društva, koje također počiva na nagradi i kazni. Internalizacija, socijalizacija, socijalna i emocionalna interakcija – sve su one posljedica učvršćivanja pozitivnih i moralnih načela i ponašanja kod ljudi općenito.
Piše: Nedim Botić
Najbolji imetak – Prof. Hajrudin Ahmetović
Najbolji imetak – Prof. Hajrudin Ahmetović
Kratka napomena od Prof. Hajrudina Ahmetovića obavezno poslušati.
Da li dozivaš Allaha tek onda kad iscrpiš sve druge opcije?
Da li dozivaš Allaha tek onda kad iscrpiš sve druge opcije?
Sjećam se kad sam prije par mjeseci naišla na teškoće. Problem je bio veoma ozbiljan, i našla sam se u velikoj neprilici. Osjećala sam se kao da sam iznevjerila vlastitu porodicu i sebe samu. Nikome nije lahko da prolazi kroz oluju, posebno kad nemate nikoga da vam podršku pruži.
Do današnjeg dana nisam zaboravila te bolne dane! Nisam imala nikoga da mi pomogne, nikoga da s mnom popriča, nikoga da me sasluša i nikoga nisam imala na svojoj strani. Ostala sam potpuno sama. Osjećala sam se kao da me napustila i vlastita sjenka. Pokušavala sam razne stvari samo da spriječim utapanje u tim mukama.
Prva stvar koju sam učinila jeste da sam nazvala jednu prijateljicu u nadi da će mi ona pomoći. Kad sam uvidjela da ona to nije u stanju, nazvala sam drugu prijateljicu očekujući i od nje podršku. Vjerujte mi kad kažem da sam nazvala ukupno 25 prijateljica od kojih sam čula isti odgovor – nisu mi u stanju pomoći. Osjetila sam se bespomoćno.
Smišljala sam mnoge planove, razmišljala o mnogim idejama, samo da bih na kraju shvatila da su sve one uzalud. Kada sam isprobala sve što sam mogla i ništa mi nije koristilo, preostala mi je opcija da se obratim Allahu za pomoć. Dovila sam mu na svakom namazu, zvala sam Ga u kasnim noćima, molila sam Ga s suzama u očima, zazivala Ga s malo nade u srcu da će mi se odazvati, a i s strahom da možda neće uslišati moju molbu…
Zar nisu ljudi čudni? Mi Allaha, azze we dželle, molimo i dozivamo samo kada smo u belajima. Mi se Njemu obraćamo samo onda kad znamo da sami ne možemo promijeniti našu situaciju. Dozivamo Ga tek kad stvari krenu nizbrdo. Mi Ga molimo tek onda kad nam naše porodice i prijatelji nisu u stanju pomoći.
Ukratko, mi se Allahu obratimo tek onda kad iscrpimo sve opcije i izgubimo nadu da će nam neko drugi mimo Njega pomoći.
Kao što Allah, azze we dželle, kaže u Kur’anu: „Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade.“ Kur’an, Junus, 12.
Baš ovako se mi ponašamo u našim životima. Kada nas oluje zadese, molimo se Allahu, a kada one prohujaju sve zaboravimo; i ponašamo se kako da nas nevolja nikad nije ni pogodila i kao da se nikad nismo Svevišnjem obratili za pomoć.
Ali i prije nego se sjetimo Milostivog, zatražimo od porodica i prijatelja da nas pomognu, a ako nisu u stanju, onda kujemo plan za planom. Tek ako nam se i ti planovi izjalove, kao zadnju opciju koristimo dovu Allahu. I čim nas On pomogne i otkloni od nas belaj, postajemo nezahvalni na blagodatima kojima nas obasipa…
Kao što kaže Allah, azze we dželle, u Kur’anu: „On vam daje život i zatim će vam ga oduzeti i poslije vas opet oživiti; a čovjek je, zaista, nezahvalan!“ Kur’an, El-Hadždž, 66.
Praktični savjeti:
- Nemojte se Allahu obraćati samo kada vas zadese belaji, krize i iskušenja; spominjite Ga i zovite SVAKOG dana, SVAKOG sata i SVAKE minute vaših života.
- Znajte da vam je Allah, aze we dželle, Zaštitnik i pomagač. Kada vam je nešto potrebno, obratite se prvo Njemu, a tek poslije ljudima.
- Razvijte naviku da dovite Allahu i za male stvari, npr. kada nešto izgubite i sl. Na ovaj način ćete se navići da se Njemu obraćate svakodnevno.
- Kada vam se učini budućnost mračnom, upamtite da je Allah vaš jedini vodič.
- Sjećajte se Allaha u vremenima blagostanja, i On će se vas sjetiti kad vam bude teško.
Autor: Sayema Zulfeqar
Preveo: Nedim Botić
Vjerodostojni (sahih) hadisi
Lekcija br. 9
Vjerodostojni (sahih) hadisi
Sahih-hadis
Riječ sahih u arapskom jeziku znači istinit, ispravan, vjerodostojan,
autentičan, punovažan, pravovaljan i sl. Hadiski učenjaci ovako
definiraju sahih-hadis:
“Sahih je onaj hadis koji kontinuirano prenosi pošten i precizan
prenosilac od istoga takvog ravije sve do kraja seneda, te koji ne protivurječi
drugim pouzdanim predajama i koji u sebi nema skrivenih
nedostataka.”832
Shodno spomenutoj definiciji, da bi jedan hadis bio sahih on
mora ispuniti pet uvjeta:
‘ , ,
1 . da mu je niz prenosilaca sastavljen, neprekinut. To
znači da je svaki prenosilac u nizu prenosilaca čuo taj hadis od prethodnog
prenosioca. Ovaj uvjet treba da se nalazi od početka do kraja
sen eda;
- da su svi prenosioci u senedu hadisa čestiti i pošteni.
To podrazumijeva da je svaki prenosilac
- a) musliman, shodno riječima Uzvišenog Allaha: . . . s kojima ste
kao svjedocima zadovoljni.833 Sa nemuslimanom kao svjedokom musliman ne može biti zadovoljan. A ako ne može sa njim biti zadovoljan
kao sa svjedokom, kako može biti zadovoljan da mu on prenosi
vjeru. Dakle, uvjet je da su svi prenosioci u senedu hadisa muslimani.
- b) punoljetan – maloljetna osoba je po šerijatu oslobođena i obaveza
i odgovornosti. Imajući u vidu da je hadis Allahova Poslanika,
s.a.v.s., vjera, on se ne može prihvati od maloljetne osobe;
- e) pametan – umno bolesna osoba, isto kao i maloljetna, nema
odgovornosti, te se ni od nje hadis ne može prihvatiti.
- d) bogobojazan – shodno riječima uzvišenog Allaha:
O vjerm’cJ; ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu VJjest,
dobro je provferite, da u neznanju nekome zlo ne učinite� pa da se
zbog onoga što ste učinilipokajete.834
Bogobojaznim se smatra onaj koji ne laže, ne čini velike grijehe i
ne ustrajava u činjenju manjih grijeha. Hadiski učenjaci nisu prihvatali
hadis niti od jednog prenosioca za kojeg su utvrdili da je makar jednom
u životu slagao, ili da je svjesno učinio neki haram ili propustio
farz, ako se nije iskreno pokajao. Od osobe koja je bila sklona laži
nisu prihvatali hadise ni nakon njenog pokajanja.
- e) da ne krši norme islamskog ponašanja – većina hadiskih učenjaka
nije prihvatala hadis od čovjeka koga su vidjeli da, na primjer,
ulazi lijevo)m /n o..g. om u džamiju ili da obavlja malu nuždu na putu i sl. 835 J
- da su svi prenosioci u sen edu hadisa tačni i precizni
– do te mjere da su u stanju sve što jedanput čuju doslovno upamtiti,
ukoliko usmeno prenose, odnosno tačno i bez grešaka zapisati
ukoliko to čin) e pismenim putem, i to doslovno drugom prenijeti.
- – da nijedan prenosilaca u njegovu senedu ne protivurječi
drugom pouzdanom raviji. Ukoliko se desi da jedan prenosilaca
o istoj temi ili događaju priča drukčije od drugog pouzdanog
ravije, ili, pak, ravije koji je pouzdaniji od njega – hadis koji on priča
će automatski postati slab ukoliko se ne nađe neko kompromisno
objašnjenje među njima.
- da preneseni hadis nema kakvih mahana ili nedostataka
koji se na prvi pogled ne primjećuju. Bilo je dosta slučajeva
da hadis ispuni sve prethodne uvjete vjerodostojnosti, a onda neki
hadiski ekspert otkrije u njemu kakav skriveni nedostatak zbog koga
hadis postane slab. Na primjer: Svi su hadisi koje je prenio Hasan elBasri
od Omera b. El-Hattaba zbog ovog uzroka postali slabi i ako
na prvi pogled izgledaju vjerodostojni. Učenjaci su otkrili da je Hasan
el-Basri, koji je vremenski dočekao Omera b. El-Hattaba, imao svega
dvije godine kad je Omer b. El-Hattab umro, a dijete od dvije godine
nije bilo u stanju upamtiti te hadise.
Svaki hadis koji ispuni spomenutih pet uvjeta smatra se sahih-hadisom.
Hadiski, usuli-fikhski i fikhski učenjaci jednoglasni su u mišljenju
da je sahih-hadis argument po kome je svaki musliman dužan
postupiti, svejedno da li je prenesen pojedinačnom ili, pak, mutevatirpredajom.
836
Vrste sahih-hadisa
Učenjaci dijele sahih-hadis na dvije vrste:
1 . to je hadis koji je sam po sebi vjerodostojan, odnosno
hadis k’oji ispunjava gore spomenute uvjet. Primjer za hadis koji je
sam po sebi vjerodostojan:
El-Buhari kaže: “Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf: ‘Obavijestio
nas je Malik prenijevši od Ibn Šihaba, on od Muhammeda b. Džubejra
- Mut’ima, a on od svoga oca, koji je kazao: ‘Čuo sam Allahova
Poslanika, s.a.v.s., kada je na akšamskom fardu učio suru Et-Tur.”‘
Ovaj hadis je sahih jer ispunjava svih pet uvjeta vjerodostojnog hadisa,
i
- hadis koji je vjerodostojan zbog drugog hadisa, odnosno
hadis ‘Koji ne ispunjava spomenute uvjete, ali je došao u više predaja,
te je zbog mnoštva tih predaja postao sahih. Naime, ova vrsta
sahih-hadisa je, u osnovi, hasen-hadis, pa čak nekada i elif ali je došao
u mnogo predaja koje ga uzdižu na rang sahih-hadisa.837
Kategorije sahih-hadisa
Nisu svi sahih-hadisi na istom stupnju vrijednosti. Postoji razlika
i među njima. Jedni su pouzdaniji od drugih. Hadiski učenjaci ih rangiraju
ovako:
1 . najbolja vrsta sahih-hadisa su oni koje su i El-Buhari i Muslim
zabilježili (sa potpunim senedima) u svojim sahihima. 4a oxu vrstu
vjerodostojnih hadisa, hadiski učenjaci koriste izraze: a to
znači da se El-Buhari i Muslim slažu da je hadis vjerodostojan,
da ga bilježe dva šejha – El-Buhari i Muslim;
‘
- sahih-hadisi koje je zabilježio samo El-Buhari u Sahihu;
- sahih-hadisi koje je zabilježio samo Muslim u Sahihu;
- sahih-hadisi koji ispunjavaju kriterije vjerodostojnosti ElBuharija
i Muslima, a oni ih nisu zabilježili u svojim Sahihima;
- sahih-hadisi koji ispunjavaju kriterije vjerodostojnosti samo ElBuharija,
a on ih nije zabilježio u svome Sahihu;
- sahih-hadisi koji ispunjavaju kriterije vjerodostojnosti Muslima,
a on ih nije zabilježio u svome Sahihu, i
- sahih-hadisi koje su drugi učenjaci, osim Buharije i Muslima,
ocijenili sahihom.
Hasen-hadis
‘
Riječ hasenun u arapskom jeziku znači: lijep, dobar, izvrstan, krasan.
U hadiskoj terminologiji, hadiski učenjaci različito definiraju pojam
hasen-hadisa.
Prema mišljenju El-Hattabija, hasen je onaj hadis čiji se ishod zna,
čiji su prenosioci poznati, na kome obitava većina hadisa, te koji je
prihvatila većina učenjaka i po njemu postupila većina fakiha.
Et-Tirmizi smatra hasenom svaki hadis u čijem se senedu ne nađe
osoba osumnjičena za laž, koji ne protivurječi pouzdanijim hadisima
i koji je prenesen u više predaja.
Na temelju onoga što je Ibn Hadžer el-Askalani rekao, hasen se
može definirati ovako:
356 TERMINOLOGIJA HADISA I NJIHOVA PODJELA
“Hasen hadis je onaj koji kontinuirano prenosi čestit i pošten niz
prenosilaca, slabije preciznosti, od istog takvog do kraja seneda, koji
ne prutivurječi pouzdanijem prenosiocu i koji u sebi nema skrivenih
nedostataka.”
Hasen-hadis ispunjava sve uvjete sahih-hadisa, s tim što ravije kod
hasena nisu na onom stepenu, što se tiče preciznosti, kao što su kod
sahiha.
Vrste hasen-hadisa
Hadiski učenjaci dijele hasen-hadis na dvije vrste:
1 hadis koji je sam po sebi dobar, odnosno hadis koji
ispunjava spomenute uvjete hasen-hadisa. Evo jednog primjera ove
vrste hasen-hadisa:
Et-Tirrnizi kaže: “Ispričao nam je Kutejbe: ‘Ispričao nam je
Dža’fer b. Sulejman Ed-Dube’i, prenijevši od Ebu Imrana el-Dževnija,
a on od Ebu Bekra b. Ebu Musaa el-Eš’arija, koji je kazao: ‘Čuo
sam svoga oca kada, pred bitku s neprijateljem, reče: ‘Džennetska
vrata su ispod sjene mačeva.’ Na to će neki čovjek neugledne vanjštine:
‘A jesi li to ti izravno čuo od Allahova Poslanika, s.a.v.s.?’ ‘Jesam!’
– odgovori on. On se tad vrati svom društvu, nazva im oproštajni
selam, slomi korice svoga mača i nastavi da udara njime dok ne poginu.”
Ovaj hadis je hasen (dobar) jer su sve ravije u njegovu senedu pouzdani,
osim Džafera b. Sulejmana ed-Dabija. On je manje pouzdan
prenosilac, te su hadisi koje on prenosi hasen-hadisi;838
- hadis koji je hasen zbog drugih haclisa. Dakle, to je,
u osnovi, slab haclis koji je došao u više predaja, te ga one uzdižu na
stepen hasen-hadisa. Evo primjera hadisa koji je hasen li gajrihi:
Et-Tirmizi kaže: “Obavijestio nas je Šu’be prenijevši od Asima
- Ubejdullaha koji je kazao: ‘Čuo sam Abdullaha b. Amira b. Rebi’a
kada je prenio od svoga oca sljedeće: ‘Neka se žena iz plemena BenuFezare
odluči vjenčati prihvativši sandale kao vjenčani dar (mehr).’
Allahov Poslanik, s.a.v.s., Goi) reče: ‘Jesi li zdaovoljna sandalama,
kao vjenčanim darom koji ti je ponuđen?’ ‘Jesam.’ – odgovori ona, a
Vjerovjesnik, s.a.v.s., odobri takvo vjenčanje.”
Iako je Asim b. Ubejdullah koji je u senedu ovog hadisa, slab prenosilac
zbog lošeg pamćenja, Et-Tirmizi je ovaj hadis ocijenio hasenom
zbog toga što je on došao sa više seneda i od drugih ashaba:
Omera b. El-Hattaba, Ehu Hurejrea, Aiše i Ehu Dardaa.839
Prema mišljenju ogromne većine hadiskih, fikhskih i usuli-fikhskih
učenjaka, hasen-hadis je, kao i sahih, potpuno valjan argument na
kome se temelje propisi islama.840
Hadiske zbirke koje sadrže mnogo hasen-hadisa
Za razliku od sahih-hadisa, koje su pojedini učenjaci bilježili u
zasebne zbirke, hasen-hadis niko nije ni pokušavao izdvajati u zasebne
zbirke. Međutim, pojedine hadiske zbirke obiluju velikim brojem
hasen-hadisa. Od postojećih hadiskih zbirki, najviše hasen-hadisa sadrže:
1 . Et-Tirmizijev Džami’
- Ehu Davudov Sunen
- Ed-Darekutnijev Sunen
- En-Nesaijev Sunen
- Ibn Madžin Sunen
- Musned Ahmeda b. Hanbela.
- Musned Ebu Ja’laa El-Mevsilija (umro 307. god. po Hidžri) i dr.