Tefsir – Definicija Kur’ana
Definicija Kur’ana
- U čemu se ogleda bitnost proučavanja Kur’ana u Islamu i nauka koje se bave proučavanjem pojedinih oblasti vezanih za Kur’an?
Bitnost proučavanja Kur’ana i Kur’anskih znanosti ogleda se u sljedećem:
- a) Zato što je Kur’an prvi i osnovni izvor Islama i vjerskih propisa. Rekao je Uzvišeni:
ونزلنا عليك الكتاب تبيانا لكل شيء
‘’ Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve…’’ (An-Nahl, 89.)
Rekao je Abdullah Ibn Mes’ud r.a: ‘’Ko želi da nauči (stekne znanje) neka se vrati Kur’anu, jer u njemu je znanje i prvih i posljednjih generacija.’’ (Taberani, Bejheki, Ibn Ebi Šejbe)
Zato što je Kur’an uputa, milost i radosna vijest onima koji u nju vjeruju:
ونزلنا عليك الكتاب تبيانا لكل شيء وهدى ورحمة وبشرى للمسلمين
‘’ Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.’’ (An-Nahl, 89.)
- b) Zato što prvi temelj Islama – namaz nije ispravan bez da se u njemu prouči nešto iz Kur’ana. Dokaz za to su riječi Poslanika s.a.w.s:
”Nema namaza onome koji ne prouči Uvod u Knjigu (Fatihu) u njemu.” (Buharija i Muslim)
- c) Zato što je samo čitanje i učenje Kur’ana samo po sebi Ibadet, toliki da se za svaki pročitani harf dobija deset sevapa.
Rekao je Poslanik s.a.w.s: ”Ko proči harf iz Allahove knjige imaće dobro djelo u vrijednosti od deset sevapa. I ne kažem da je Elif-lam-mim jedan harf, nego je Elif jedan harf, lam je jedan harf i mim je jedan harf.” (Bilježi Tirmizi i kaže hasenu-sahih)
- d) Učenjem Kur’ana i Kur’anskih znanosti spoznaćemo veličinu truda selefa i islamskih učenjaka koje su uložili u proučavanju Kur’ana, pa je Allah dž.š. njih učinio bedemom čuvanja Kur’ana i njegovog značenja od iskrivljivanja i bilo kakve izmjene u njemu.
- e) Učenjem Kur’ana i njegovih znanosti čuvamo sebe i druge muslimane od pokušaja nevjernika i sektaških zabluda da nam pokvare istinsku sliku o Islamu i Kur’anu.
Definicija Kur’ana
- Šta je to Kur’an?
U arapskom jeziku riječ Kur’an prema mišljenju islamskih učenjaka ima više značenja od kojih su: Ono što se uči (čita); ili Zbirka (u kojoj su sabrane priče o ranijim narodima, naređenja, zabrane, opomena i prijetnje).
Šerijatska definicija Kur’ana jeste da je to Allahov Govor spušten Muhammedu s.a.w.s. čije učenje predstavlja ibadet.
Ova definicija se sastoji od nekoliko dijelova:
Kur’an je Allahov Govor – Ovaj dio definicije isključuje mišljenje sekti i svih nevjernika koji smatraju da je Kur’an stvoren, da nije Allahovo svojstvo, ili da je djelo koje je izmislio Muhammed s.a.w.s.
Spušten je Muhammedu s.a.w.s. – Ovaj dio definicije Kur’ana isključuje mišljenje svih onih koji smatraju da u Kur’anu ima nešto što je dodao Poslanik s.a.w.s. sam od sebe, ili neko nakon njega od ashaba ili kasnijih generacija ljudi, ili neko od meleka, džina itd, već je spušten od Allaha dž.š. preko meleka Džibrila a.s. Poslaniku s.a.w.s.
Njegovo učenje predstavlja ibadet – Ovaj dio definicije naglašava činjenicu da je samo učenje Kur’ana ibadet sam po sebi, za razliku od Allahovih riječi koje je prenio Poslanik s.a.w.s. od Allaha dž.š. ali svojim riječima što se u šerijatksoj terminologiji naziva Hadisom Kudsij.
- Napomena: Neke od razlika između Kur’ana i Hadisil Kudsija:
- Kur’an je do nas prenesen Mutevatir putem (u isto vrijeme u istoj generaciji prenosi više osoba istu stvar od više drugih različitih osoba), dok sa hadisom kudsij to nije slucaj.
- Kur’an je od Allaha dž.š. i izrazom i značenjem, dok je hadis kudsij od Allaha značenjem a izrazom je od Poslanika s.a.w.s.
- Za učenje Kur’ana treba imati abdest, a za hadis kudsij to nije slučaj.
- Kur’an se ne može prenositi u značenju, a hadis kudsij može.
- Kur’an se uči u namazu, a hadis kudsij se ne uči u namazu.
- Koja se imena u šerijatu koriste za Kur’an?
Za Kur’an u Allahovoj knjizi su spomenuta još neka imena, kao na primjer:
- القرآن:{إِنَّهُ لَقُرْآنٌ كَرِيمٌ}
- a) El-Kur’an, kao što se spominje u suri El- Waki’a, 77. ajet
- الكتاب:{الم، ذَلِكَ الْكِتَابُ لا رَيْبَ فِيهِ هُدًى لِلْمُتَّقِينَ}
- b) El-Kitab (Knjiga), kao što se spominje u suri Al-Baqara, 1. ajet
- الذكر:{إِنَّا نَحْنُ نَزَّلْنَا الذِّكْرَ وَإِنَّا لَهُ لَحَافِظُونَ}
- c) Ez-Zikr (Opomena), kao što se spominje u suri El-Hidžr, 9. ajet
- الفرقان:{تَبَارَكَ الَّذِي نَزَّلَ الْفُرْقَانَ عَلَى عَبْدِهِ}
- d) El-Furkan (Rastavljač istine od neistine), kao u suri El-Furqan, 1. ajet
- النور:{فَآمِنُوا بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ وَالنُّورِ الَّذِي أَنزَلْنَا}
- e) En-Nur (Svjetlost), kao u suri Et-Tegabun, 8. Ajet
- Šta je to mushaf i koja je razlika između mushafa i Kur’ana?
Riječ mushaf nije jedno od imena Kur’ana.
- To je riječ koja označava listove na kojima su ispisani harfovi Kur’ana. Riječ mushaf se počela upotrebljavati tek nakon skupljanja Kur’ana u listovima (u knjizi) u vrijeme hilafeta Ebu Bekra r.a.
- Zato kada ulema govori o propisu prodavanja mushafa, onda ne upotrebljava riječ Kur’an, jer je to Allahov Govor i Njegovo svojstvo, a mushaf je proizvod ljudskih ruku.
- Također riječ Kur’an nije dozvoljeno upotrebljavati u množini, jer Kur’an je jedan jedini, a za mushaf se može upotrijebiti množina – mushafi, jer postoji mnogo različitih verzija i oblika mushafa zavisno kad i gdje su napravljeni i štampani.
- Isto tako nije dozvoljeno riječ Kur’an koristiti u genitivnoj vezi, kao da kažeš Kur’an Osmanov, već u tom slučaju se koristi riječ mushaf, pa se kaže Osmanov mushaf.
- Koje su to opće karakteristike Kur’ana koje ga čine specifičnim u odnosu na druge knjige:
- a) Od osnovnih specifičnosti Kur’ana po kojoj se razlikuje od ostalih objava i knjiga jeste što je Allah dž.š. Kur’an učinio lakim za pamćenje napamet.
Kaže Uzvišeni:
ولقد يسرنا القرآن للذكر فهل من مدكر
’’ A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio?’’ (El-Qamer, 17)
Od prve generacije ashaba pa do današnjih dana Kur’an se napamet učio I prenosio mutevatir putem.
Danas samo u Egiptu ima vise hafiza Kur’ana nego što na svijetu postoji ljudi koji znaju čitati Toru i Jevanđelje na izvornim jezicima.
- b) Lanac pamćenja I čuvanja Kur’ana usmenim putem doseže sve do Poslanika s.a.w.s.. Dakle, u svakoj generaciji nakon ashaba oni koji su Kur’an učili napamet pred svojim učiteljima učili su ga sa lancem do tabe’ina, potom do ashaba r.a. i na kraju se lanac završava do Poslanika s.a.w.s..
Tako je u svakoj generaciji pa sve do danas postojao lanac hifza Kur’ana koji je spojen sve do Poslanika s.a.w.s. što nije slučaj niti sa jednom knjigom danas, koja ima osnovu u objavama Tevratu I Indžilu.
- c) Nije ga dozvoljeno učiti osim onome ko je čist imanski i fizički.
Kaže Uzvišeni:
لَا يَمَسُّهُ إِلَّا الْمُطَهَّرُونَ
‘’ dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti.’’ (El-Waqi’a, 79.)
Nije dozvoljeno mushaf da dodiruje nevjernik, niti se sa njime putuje u nevjerničkim zemljama gdje je moguće njegovo skrnavljenje.
Nije ga dozvoljeno učiti u odjeću na kojoj ima nečistoće (nedžaseta), niti ga je dozvoljeno unositi na prljavim mjestima.
Niti ga je dozvoljeno učiti muslimanu koji je džunub, ili ženi koja je u hajzu ili nifasu. Iako ima razilaženja među islamskim učenjacima oko toga da li je dozvoljeno učiti Kur’an bez abdesta, svakako je bolje uzeti abdest prije njegovog učenja.
- d) Allah dž.š. je obećao da će Kur’an čuvati od svakog iskrivljivanja i izmjene nakon smrti Poslanika s.a.w.s. pa sve do Sudnjega dana.
Rekao je Uzvišeni:
إِنَّا نَحْنُ نَزَّلْنَا الذِّكْرَ وَإِنَّا لَهُ لَحَافِظُونَ
‘’ Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!’’ (El-Hidžr, 9.)
A da je sačuvan od svake vrste iskrivljenja, falsifikovanja I bilo kakve izmjene svjedoče I riječi Uzvišenog:
لَا يَأْتِيهِ الْبَاطِلُ مِنْ بَيْنِ يَدَيْهِ وَلَا مِنْ خَلْفِهِ
‘’ laž joj je strana, bilo s koje strane.’’ (Fussilet, 42.)
Literatura:
- Dirasat fi ‘ulumil Kur’an od Fahda Er-Rumija
Prijevod i obrada: Adnan Nišić
Definicija Imana, njegovi sastavni dijelovi, raste i opada – Prof. Adnan Nišić
Definicija Imana, njegovi sastavni dijelovi, dokazi da iman raste i opada
1. Iman je čvrsto ubjeđenje srcem u Allaha dž.š., i u ono o čemu nas je On Uzvišeni obavjestio u Kur’anu i o čemu nas je obavjestio Njegov Poslanik s.a.w.s., svjedočenje toga jezikom i potvrđivanje toga djelima. Iman raste pokornošću Allahu s.w.t. i činjenjem dobrih djela, a opada činjenjem grijeha.
2. Kod Ehli sunneta vel džemata, pored ubjeđenja srcem, i svjedočenje jezikom i potvrđivanje djelima su SASTAVNI (to jest nerazdvojivi) dijelovi Imana.
3. Po pitanju sasavnih dijelova Imana (vjerovanje srcem, svjedočenje jezikom i potvrđivanje djelima) kao i toga da Iman raste i opada Ehli Sunnet vel džemat je zauzeo srednji put između:
a) Haridžija i Mu’tezila – koji smatraju da ako vjernik počini veliki grijeh, njemu se iman ne smanjuje, već počinioc velikog grijeha ostaje bez kompletnog imana, tj. postaje kod haridžija nevjernik, kod mu’tezila ostaje u stanju između vjernika i nevjernika, a na ahiretu će takav vječno u vatru. (O velikim grijesima i stavu Ehli sunneta po pitanju velikih grijeha radit ćemo na predavanju br. 15)
b) Murdžija (džehmija, ešarija, maturidija…) – onih koji djela i govor ne smatraju sastavnim dijelovima Imana (osim grupe Murdžietul Fukaha, koja ima najbliži stav Ehli sunnetu, jer oni govor smatraju Imanom), niti smatraju da se Iman može povećati ili smanjiti. Dakle, oni vjeruju da djela i govor nemaju nikakvog uticaja na Iman, niti na njegovo smanjivanje i povećavanje. Po ovom shvatanju, kako to navodi Ibn Tejmije u knjizi ”El-Iman”, ove sekte izjednačuju iman Džibrila a.s. i Ebu Bekra r.a. sa svima onima koji imaju iman u srcu.
4. Dokazi da su djela i govor sastavni dijelovi Imana:
a) Dokazi iz Kur’ana
وما كان الله ليضيع إيمانكم
”A Alllah neće dopustiti da propadne vaš Iman (namaz)…” (Al-Baqara, 143.)
U ovom ajetu Allah dž.š. namaz direktno naziva Imanom. Zbog čega:
U 143. ajetu sure Al-Baqara Allah dž.š. kaže u vezi promjene kible iz Kudsa ka Kabi u Mekki:
”I Mi smo promjenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika i na one koji će se stopama svojim vratiti. – nekima je to bilo doista teško, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na pravi put.”
Ibn Kesir u svome tefsiru navodi hadis od Bahrije u vezi tog događaja i kaže: ”Bilo je ljudi (od muslimana) koji su poginuli prije nego je kibla promijenjena ka Kabi, i nismo znali kakvu će oni nagradu imati za njihov namaz, pa je Allah spustio ajet: ”A Alllah neće dopustiti da propadne vaš Iman (namaz)…”
وَمَا أُمِرُوا إِلَّا لِيَعْبُدُوا اللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ حُنَفَاءَ وَيُقِيمُوا الصَّلَاةَ وَيُؤْتُوا الزَّكَاةَ ۚ وَذَٰلِكَ دِينُ الْقَيِّمَةِ
Kaže Allah dž.š.: “a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju (ibadet čine), da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu (namaz) obavljaju, i da zekat daju; a to je – ispravna vjera.” (Al-Bajina, 5.)
Rekao je Ibnul Kudame El Makdisi: ”U ovom ajetu Allah dž.š. je činjenje ibadeta Njemu, iskrenost srca, obavljanje namaza, davanje zekata nazvao vjerom.” (Lum’etul ‘Itikad od Ibnul Kudame El-Makdisija)
إنما المؤمنون الذين آمنوا بالله ورسوله ثم لم يرتابوا وجاهدوا بأموالهم وأنفسهم في سبيل الله أولئك هم الصادقون
”Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju i poslije više ne sumnjaju i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim, oni su iskreni.” (El-Hudžurat, 15.)
Imam El-Adžuri (rođen, 280.h.g) u svojoj knjizi ”Kitabu Šerija” kaže da je u Kur’anu našao 56 ajeta u kojima je dokaz da su djela sastavni dio Imana, i da su djela pored Allahove Milosti i vjerovanja srcem uslov za ulazak u džennet.
b) Hadisi Poslanika s.a.w.s:
– Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ili šesdeset i nekoliko dijelova. Najuzvišeniji dio je govor La ilahe ilallah, a najniži jeste uklanjanje prepreke sa puta, a i stid je dio Imana.” (Mutefekun alejhi)
U ovom hadisu Poslanik s.a.w.s. jasno navodi da su i govor (šehadet), i djelo organa (uklanjanje prepreke sa puta), i djelo srca (stid) dijelovi imana.
– Od Ebu Malija El-Eš’arija r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Čistoća je uslov imana.” (Bilježi Muslim) I u ovom hadisu se vidi da je Poslanik s.a.w.s. uvrstio djelo u Iman.
– Poslanik s.a.w.s. je upitao ashabe: ”Znate li šta je Iman u Allaha Jedinog?”, a oni su odgovorili: ”Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Tada im Poslanik s.a.w.s. reče: ”Svjedočenje da nema drugog božanstva sem Allaha dž.š. i da je Muhammed Njegov Poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata, post ramazana, i da dajete od ratnog plijena petinu.” (Buharija i Muslim)
c) Govor selefa:
Rekao je Alija r.a: ”Strpljenje je imanu isto što i glava tijelu. Ko nema strpljenja nema ni imana.” (Predaju sa ispravnim lancem prenosi Imam Lelekai u Usuli ‘Itikad)
Rekao je Imam Malik rhm.: ”Iman je govor i djelo, raste i opada.” (Tertibu Medarik, 53/1)
Rekao je Ishak ibn Rahuja rhm: ”Iman je govor i djela, raste i opada.” (Mudžmu’ul fetava, 308/7)
Rekao je imam Šafi’ rhm: ”Iman je govor i djelo, raste i opada.” (Menakib Eš-Šafi’, od Bejhekija, 1/ 387-393)
Ibn Hadžer El-Askalani u Fethul Bari prenosi riječi imama Buharija da je rekao: ”Sreo sam više od hiljadu učenjaka svoga vremena i nisam našao niti jednog da se razišao po pitanju da su govor i djelo od Imana, da raste i opada.”
5. Dokazi da iman raste i opada:
a) Dokazi iz Kur’ana:
إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ إِذَا ذُكِرَ اللّهُ وَجِلَتْ قُلُوبُهُمْ وَإِذَا تُلِيَتْ عَلَيْهِمْ آيَاتُهُ زَادَتْهُمْ إِيمَانًا
”Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju” (Al-Anfal, 2.)
الَّذِينَ قَالَ لَهُمُ النَّاسُ إِنَّ النَّاسَ قَدْ جَمَعُواْ لَكُمْ فَاخْشَوْهُمْ فَزَادَهُمْ إِيمَاناً
”one kojima je, kada su im ljudi rekli: “Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!” – to učvrstilo vjerovanje,” (Ali ‘Imran, 173.)
U oba gore navedena ajeta prije riječi Iman na arapskom stoje oblici glagola (زاد, يزيد) što znači povećati.
b) Dokazi iz sunneta Poslanika s.a.w.s..
– Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Vjernik najpotpunijeg imana je onaj sa najboljim ahlakom.” (Bilježe Tirmizi i Ebu Davud)
Iz hadisa se može razumjeti da iman može biti potpun i krnjav (nepotpun).
– Od Ebu Saida El Hudrija se prenosi da je čuo Poslanika s.a.w.s. kako kaže: ”Ko od vas vidi kako zlo neka ga ukloni rukom, a ako ne mogne onda jezikom, a ako ni to ne mogne onda neka to prezire srcem, a to je najslabiji Iman.” (Bilježi Muslim)
Najslabiji vid imana, spomenut u hadisu, daje nam za pravo da razumijemo da suprotno tome postoji i najjači oblik imana.
c) Govor Selefa:
Rekao je Abdullah ibn Mesud r.a: ”Allahu, povećaj nam iman, ubjeđenje i razumijevanje.” (Bilježi Lelekai u Usuli ‘Itikad)
Rekli su Abdullah ibn Abbas r.a., Ebu Hurejre r.a., Ebu Derda r.a.: ”Iman raste i opada.” (Bilježi Lelekai u Usuli ‘Itikad)
Rekao je imam Ahmed ibn Hanbel: ”Iman raste i opada. Raste činjenjem dobrih djela, a opada ostavljanjem dobrih djela” (Lelekai u Usul ‘Itikad)
Rekao je Ibn Hadžer u Fethul Bariju: ”Selef je mišljenja da iman raste i opada.”
Rekao je imam Nevevi u komentaru hadisa broj 80. u Muslimovom Sahihu: ”U njemu je dokaz rasta imana i njegovog opadanja.”
Korištena literatura:
1. ”El-Iman” od Ibn Tejmije
2. ”Knjiga Šerijata” od Ebu Bekra El-Adžurija
3. ”Lum’etul ‘Itikad” od Ibnul Kudame El-Makdisija
4. ”Usul ‘Itikad” od Lelekaia
5. ”Fethul Bari” od Ibn Hadžera
Razlozi objave (Esbabun nuzul)
Lekcija br.5
Razlozi objave (Esbabun nuzul)
Razlozi objave (Esbabun-nuzul)
- Šta je razlog objave?
Postoje dvije vrste razloga objave:
- a) opći razlog, koji je zajednički za sve ajete, a to je uputa ljudima i džinima do Sudnjega dana.
- b) posebni razlog, a to je razlog zbog kojeg je Allah dž.š. objavio pojedine ajete u Kur’anu, na primjer spuštanje ajeta iz sure An-Nur, koji su spušteni zbog munafičke potvore na majku vjernika Aišu r.a., a u kojima Allah dž.š. spušta propis kažnjavanja onih koji potvaraju čestite vjernice.
- Koji su to sve razlozi zbog kojih je Allah dž.š. spuštao pojedine ajete?
- a) Postupak Poslanika s.a.w.s.
Kao kada mu je jedne prilike, dok je Poslanik s.a.w.s. pozivao ugledne Kurejšije u Islam, prišao slijepi ashab Ibn Ummi Mektum r.a. i htio ga nešto upitati, a Poslanik s.a.w.s. nije obratio na njega pažnju, pa je Allah dž.š. spustio prve ajete iz sure Abese, u kojima je ukorio postupak Poslanika s.a.w.s.
”On se namrštio i okrenuo, zato što je slijepac njemu prišao, A šta ti znaš – možda on želi da se očisti, ili pouči pa da mu pouka bude od koristi.” (Abasa, 1-4)
- b) Postupak ashaba r.a.
Primjer kada je Hafsa r.a. zatekla Poslanika s.a.w.s. u svojoj postelji sa Marijom Ummu Ibrahim, pa ju je to pogodilo, nakon čega se Poslanik s.a.w.s. zakleo da više neće nikako prilaziti Ummu Ibrahim. Tada su objavljeni prvi ajeti sure At-Tahrim
يا أيها النبي لم تحرم ما أحل الله لك تبتغي مرضاة أزواجك والله غفور رحيم
‘’O Vjerovjesniče, zašto sebi uskraćuješ ono što ti je Allah dozvolio – u nastojanju da žene svoje zadovoljiš? A Allah prašta i samilostan je.’’ (At-Tahrim, 1.)
- c) Postupak nevjernika (mušrika, ili ehlul-kitabija)
Primjer tome je zahtjev mušrika Poslaniku s.a.w.s. da se dogovore da jedne godine Poslanik s.a.w.s. sa ashabima r.a. obožava kipove zajedno sa mušricima, a da druge godine mušrici zajedno sa Poslanikom s.a.w.s. obožavaju Allaha dž.š.
- d) Ili razlog objave može biti pitanje postavljeno Poslaniku s.a.w.s., a on o tome nije dobio nikakvu objavu, pa onda Allah dž.š. spusti ajete u kojima daje odgovor na postavljeno pitanje.
Primjer:
يسألونك عن الساعة أيان مرساها فيم أنت من ذكراها إلى ربك منتهاها
’’Pitaju te o Smaku svijeta: “Kada će se dogoditi?” Ti ne znaš, pa kako da o njemu zboriš, o njemu samo Gospodar tvoj zna.’’ (An-Nazi’at, 42-44.)
- Koja je korist poznavanja razloga objave pojedinih ajeta?
- a) Poznavanje razloga objave pomaže u ispravnom tumačenju ajeta i ispravnog izvlačenja fikhskih propisa iz njih.
Na primjer, ajet iz sure Al-Baqara:
فَأَيْنَمَا تُوَلُّوا فَثَمَّ وَجْهُ اللَّهِ
’’Kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova strana.’’ (Al-Baqara, 115.)
Imam Muslim bilježi u svome sahihu da je prilikom putovanja iz Mekke za Medinu Poslanik s.a.w.s. klanjao u putu na svojoj jahalici nafilu, pa su tada objavljeni ovi ajeti. Tako učenjaci fikha smatraju da se nafila na putu može klanjati u prijevoznom sredstvu, iako osoba nije okrenuta ka kibli.
- b) Ispravno razumijevanje ajeta i odgovor na zablude sektaša.
Primjer jeste razlog objave ajeta iz sure An-Nu,r koji govore o propisima kažnjavanja onih koji potvaraju čestite vjernice. Ako znamo da su ti ajeti objavljeni povodom potvore na Aišu r.a. lako ćemo odgovoriti na zablude šijitskih sekti koje i nakon ovih ajeta, do dan danas ne vjeruju u čestitost Aiše r.a.
- c) Poznavanje vrijednosti pojednih ljudi, ili skupina spomenutih u Kur’anu po lijepom.
Na primjer ajet iz sure Al-Fath:
لقد رضي الله عن المؤمنين إذ يبايعونك تحت الشجرة
’’Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli.’’(Al-Fath, 18.)
U Sahihu kod Muslima stoji hadis u kome Poslanik s.a.w.s. kaže: ’’Niko od onih, koji su mi dali prisjegu ispod drveta, neće ući u vatru, inša Allahu.’’
Ova prisjega se desila nakon ugovora Hudejbije između Poslania s.a.w.s. i mušrika Mekke, a broj ashaba koji su tada dali prisjegu Poslaniku s.a.w.s. bio je 1500.
- d) Razumijevanje mudrosti pojedinih propisa i Allahove milosti prema ljudima.
Primjer tome jeste i propis koji je Allah dž.š. spustio iz milosti prema jednoj sahabijki koja se zvala Havla bint Sa’lebe r.a., a kojoj se muž zakleo, nakon što je ona ušla u godine, da joj neće prilaziti kao ženi isto kao što ne prilazi ni svojoj majci na taj način.
قَدْ سَمِعَ اللَّهُ قَوْلَ الَّتِي تُجَادِلُكَ فِي زَوْجِهَا
’’Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala.’’ (Al-Mudžadala, 1.)