Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je neki čovjek crnac, ili žena crnkinja, čistio mesdžid, te je umro. Pa je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, pitao o njemu i rekoše mu da je umro. A on reče:
“Zar me niste mogli o tome obavijestiti, pokažite mi njegov kabur, ili je rekao, njen kabur“, pa je otišao na njegov kabur i klanjao mu dženazu.[1]
Biografija ravije:
Abdurrahman ibn Sahr ed-Devsi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u godini Bitke na Hajberu, tj. 7. god. po Hidžri. Stalno je bio uz Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, nastojeći da što više stekne znanja. Smatra se ashabom koji je zapamtio najviše hadisa. Preselio je 57. god. po Hidžri, s tim da ima i drugih mišljenja o godini njegove smrti.
Kratki komentar hadisa:
U hadisu je dokaz da islam vodi računa o čistoći mesdžida. Takođe, u njemu je dokaz o ispravnosti dženaze namaza poslije ukopavanja umrlog, svejedno da li mu je klanjana dženaza prije ukopa ili ne. A isto tako hadis upućuje da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, posvećivao veliku pažnju mesdžidima.
Propisi vezani za hadis:
Islam vodi računa o održavanju čistoće mesdžida.
Pažnja Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, prema ovom čovjeku ukazuje koliko je, sallahu alejhi ve sellem, vodio računa o svojim ashabima i pitao o njima kada su odsutni.
Podsticanje na održavanje Allahovih kuća i na učestvovanje u njihovom čiščenju.
Nebacanje maramica i sličnog u mesdžidima.
Čišćenje mesdžida, uređivanje mushafa i prostirki i zatvaranje vrata je vid brige o mesdžidu.
Ne treba pisati po vanjskim ili unutrašnjim zidovima mesdžida.
Podsticanja na klanjanje dženaze namaza dobrim ljudima, i preporučljivost klanjanja dženaze prije ukopa, ili poslije na kaburu za onog ko ne prisustvuje dženazi.
[1] Buharija (1/175), broj 460, Knjga o namazu, poglavlje: Čišćenje mesdžida, i Muslim (2/659), broj 956, knjiga: Dženaza, poglavlje: Namaz na kaburu.
– Kakav je imao osjećaj Muaaz ibn Džebel kada mu je Poslanik, salallahu alejhi we selem rekao:
“O Muaaz, tako mi Allaha, ja te volim!”
– Kakav je osjećaj imao Abdullah ibn Abbas, Allah bio zadovoljan sa njim, kada ga je Poslanik, salallahu alejhi we selem, uzeo u naručje i proučio dovu za njega:
“Gospodaru moj, poduči ga Kur anu!”
– Kakav je bio osjećaj Alije ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu, nakon što je saznao da je Poslanik, salallahu alejhi we selem, rekao:
“Sutra ću zastavu dati čovjeku koji voli Allaha i Njegovog Poslanika i koga Allah i Njegov Poslanik vole!”
Pa je ispalo da se to odnosi na njega.
– Kakav je bio osjećaj Sa’d ibn ebi Vekasa, radijAllahu anhu, kada mu je Poslanik, salallahu alejhi we selem, govorio:
“Gađaj Sa’de, draži si mi i od oca i od majke!”
– Kakv je bio osjećaj Osmana ibn Afana, radijAllahu anhu, kada je Poslanik, salallahu alejhi we selem, o njemu rekao, nakon što je Osman opremio vojsku za Tebuk:
“Neće naškoditi Osmanu ništa što učini nakon ovoga dana!”
– Kakav je bio osjećaj Ebu Muse El-Ešarija, radijAllahu anhu, kada mu je Poslanik, salallahu alejhi we selem, rekao:
“Da si me samo vidio kako sam sinoć užvao slušajući tvoje učenje Kur’ana!?”
– Kakav je bio osjećaj Es-Saiba ibn Jezida, radijAllahu anhu, kada ga je Poslanik, salallahu alejhi we selem, pomilovao po kosi, pa je Saib dugo živio i sva kosa mu je pobjelila (osjedio je), osim mjesta gdje ga je Poslanik, salallahu alejhiwe selem, pomilovao.
– Kakav je bio osjećaj Ensarija kada je Poslanik, salallahu alejhi we selem, rekao njima:
“Kada bi svi ljudi pošli jednom dolinom, a Ensarije drugom, pošao bih dolinom kojom idu Ensarije!”
– Kakav je bio osjećaj Ensarija, a Poslanik, salallahu alejhi we selem, je rekao o njima:
“Znak imana je ljubav prema Ensarijama, a znak nifaka je mržnja prema Ensarijama!”
– Kakav je bio osjećaj Ebu Bekra Es-Sidika, radijallahu anhu, kada je Poslanik, salallahu alejhi we selem, rekao:
“Kada bih nekog uzeo za El-halila, to bi bio ebu Bekr Es-sidik, radijAllahu anhu.
– Kakav je bio osjećaj Aiše, radijAllahu anha, a Poslanik je, salallahu alejhi we selem, bez oklijevanja spomenu njeno ime kada je bio upitan:
” Ko ti je najdraži insan?”
– Kakav je bio osjećaj BIlala ibn Rebaha, radijAllahu anhu, kada mu je Poslanik, salallhu alejhi we selem, rekao:
“O Bilale, obavjesti me o djelu koje si učinio u Islamu, jer sam ja zaista čuo zvuk tvojih nanula ispred mene u dzennetu!”
– Kakav je bio osjećaj Omera ibn Hattaba, radijAllahu anhu, kada je jedne prilike zatražio dozvolu za ulazak kod Poslanika, salallahu alejhi we selem, pa je čuo glas ispred vrata kako Poslanik, salallahu alejhi we selem, kaže:
“Dozvolite mu da uđe i obradujte ga džennetom!”
– Kakav je bio osjećaj svih ashaba zajedno kada su gledali Poslanika, salallahu alejhi we selem, i ujutro i naveče?!
A najljepše od svega toga…..
– Kakav će biti naš osjećaj kada nam Poslanik, salallahu alejhi we selem, bude rekao, kada nas ugleda:
“Vi ste moja braća koju sam željno očekivao da vidim. Vi ste moja braća koji ste mi vjerovali, a nikada me vidjeli niste!”
Gospodaru naš, spusti Svoj selam, salavat i bereket na Tvog roba i Tvog Poslanika Muhameda!
Sa arapskog prevela i obradila Medisa Dedović-Nišić
1. U hadisu kojeg bilježei Buharija i Muslim, Allahov Poslanik s.a.w.s. je upitao ashabe: ”Poslanik s.a.w.s. je upitao ashabe: ”Znate li šta je Iman u Allaha Jedinog?”
Da bi ispravno shvatili vjerovanje u Allaha dž.š. moramo pojasniti značenje riječi Allahovog Poslanika s.a.w.s. (بالله وحده) – ”…u Allaha Jedinog”.
Ovom riječju Allah dž.š. opisuje sebe na nekoliko mjesta u Kur’anu:
a) قُلْ هُوَ اللَّهُ أَحَدٌ
”Reci: On je Allah Jedan”
b) قُلْ إِنَّمَا هُوَ إِلَـهٌ وَاحِدٌ
”Reci: Samo je On Bog Jedan” (El-En’am, 19.)
c) لِمَنِ الْمُلْكُ الْيَوْمَ ۖ لِلَّهِ الْوَاحِدِ الْقَهَّارِ
”Ko će imati vlast toga dana? Allah, Jedini i Svemoćni!” (El-Mu’min, 16.)
Otuda i Allahova lijepa imena El-Ehad (الأحد) – Jedan i El-Vahid (الواحد) – Jedini.
Ova riječ se često može naći i u hadisima u kojima Allahov Poslanik s.a.w.s. Allaha opisuje Njegovim Uzvišenim Svojstvom Jednoće:
”Neće niko od vas na propisan način abdestiti, a zatim reči: Ešhedu en la ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu, a da mu se neće otvoriti svih osam džennetskih vrata i ući će na koja hoće vrata u džennet.’0′ (Muslim)
Allahovo svojstvo Jednoće u Kur’anu i sunnetu Poslanika s.a.w.s. ukazuje na Allahovu Jednoću u tri stvari:
1 – Allahova Jednoća u Stvaranju svega i Njegeovom Vladanju svim, tj. da je On Gospodar svega – TEVHIDU RUBUBIJE
2 – Allahova Jednoća u ibadetu – TEVHIDUl ULUHIJE
3 – Allahova Jednoća u Njegovim lijepim imenima i Uzvišenim savršenim svojstvima – TEVHIDUL ESMAI VE SIFAT
2. Iz prethodno rečenog možemo reći da je Iman u Allaha:
Vjerovanje da je Allaha dž.š. Jedini Tvorac svega, da je On Jedini Gospodar i Jedini Vladar svega što je stvorio; da On Jedini zbog toga zasližuje da mu se čini ibadet; i da samo On Jedini ima potpuno lijepa imena i savršena svojstva.
3. Tevhidu rububije je vjerovanje da je Allah dž.š. Jedini Tvorac, Gospodar, Vladar, Obskrbitelj svega, Onaj koji iz neživog stvara živo i ornuto, Koji se o svemu brine.
”Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se.” (El-Enbija, 22.)
4. Tevhidu rububije bez priznavanja ostala dva tevhida nije dovoljan. Mušrici Mekke priznavali su ovaj Tevhid, ali su negirali druga dva tevhida, pa time nisu prestali da budu nevjernici:
”Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu se klanjajte, a kumira (Taguta) se klonite!” (An-Nahl, 36)
7. Ibadet je sve ono što Allah dž.š. voli i čime je zadovoljan od unutrašnjih djela (djela srca) i vanjskih djela.
Svaki ibadet mora biti rađen iz tri razloga:
– iz ljubavi prema Allahu dž.š.
– zbog nade u nagradu od Allaha za to djelo
– iz straha od kazne koju je Allah dž.š. pripremio za one koji ostave taj ibadet.
U knjizi ”Me’aridžul kubul” od Hakemija prenosi se mišljenje selefa:
”Ko Allaha bude obožavao samo iz ljubavi prema Njemu, taj je otpadnik. Ko Ga bude obožavao samo nadajući se džennetu, taj je murdžija. Ko Ga bude obožavao samo iz straha od kazne, taj je harurija (haridžija). A ko Ga bude obožavao iz ljubavi, sa nadom i strahom taj je mu’min muvehid.” (Treće poglavlje: Značenje ibadeta)
8. Dokazi za Tevhidul Uluhije:
a) إياك نعبد وإياك نستعين
”Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo.” (El-Fatiha, 5.)
b) اللّهُ لاَ إِلَـهَ إِلاَّ هُوَ الْحَيُّ الْقَيُّومُ
”Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni!” (Al-Baqara, 255., Ajetul Kursij)
9. Tevhidul Esmai ve Sifat je vjerovanje da Allah Jedini posjeduje Savršena svojstva i da On ima najljepša imena. Ehli sunnet opisuje Allaha s.w.t. onako kako je On Sam Sebe opisao u Kur’anu, ili ga je opisao Poslanik s.a.w.s. u sunnetu.
وَلِلّهِ الأَسْمَاء الْحُسْنَى فَادْعُوهُ بِهَا
”Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima.” (Al-‘Araf, 180.)
10. Dokazi za ovaj tevhid:
a) ليس كمثله شيء
”Niko nije kao On.” (Aš-Šura, 11.)
b) ولم يكن له كفوا أحد
” i niko Mu ravan nije.” (Al-Ihlas, 4.)
11. Da bi ovaj vjerovanje u ovaj tevhid bilo ispravno trebamo se čuvati 4 stvari:
1 – Tešbiha – upoređivanja Allahovih imena i svojstava sa imenima i svojstvima stvorenja;
2 – Te’vila – iskrivljenog tumačenja Allahvoih imena i Njegovih svojstava, suprotno od onoga što je došlo u Kur’anu i Sunnetu.
3 – Ta’tila – negiranja Allahovih imena ili svojstava koja su spomenuta u Kur’anu i sunnetu
4 – Tekjifa – ulaženje u kakvoću Allahovih imena i svojstava, o čemu ništa nije došlo u Kur’anu i sunnetu.
12. Govor Imama po pitanju Allahovih imena i Njegovih savršenih svojstava:
a) Imam Ebu Hanifa, rhm:
”On ima Ruku, Lice i Nefs (Svoje Biće), kao što je to Allah Uzvišeni spomenuo u Kur’anu. Pa ono što je Allah spomenuo u Kur’anu o Ruci, Licu i Nefsu to su Njegova svojstva bez ulaženja u njihovu kakvoću. Pa nećemo reći da je Njegova Ruka Njegova moć ili blagodat, jer bi to bilo iskrivljivanje Allahovih svojstava, a to je govor Kaderija i Mu’tezila” (Fikhul Ekber, Akida četvorice imama – Dr. Muhammed El Humejs, str. 6)
b) Imam Malik, rhm:
”Uzdizanje (Allahovo) je poznata stvar, a način uzdizanja je nepoznat. Vjerovanje u to je obaveza, a pitanje o načinu je novotarija.” (Bilježi Lelekai u ”Usulu ‘itikad” i Bejheki u ”El-Esmai wes Sifat”)
c) Imam Šafija, rhm:
”Zaista je Allah Uzvišeni je iznad Svoga Arša na nebesima, približava se Svojim stvorenjima kako On hoće. I zaista se Allah Uzviženi spušta na dunjalučko nebo kako On hoće.” (El ‘Uluv od Zehebija, 120. str.)
d) Imam Ahmed, rhm:
”Ko ustvrdi da Allah dž.š. ne govori takav je nevjernik.” (Es-Sune od Abdullaha ibn Ahmeda ibn Hanbela, 71. str.)
”Opisujte Allaha onako kako je On Sam Sebe opisao, a negirajte ona svojstva koja je On Sam Sebi negirao.” (Menakib El Imam Ahmed, 221. str.)
13. Allah dž.š. nas je obavijestio o Njegovih 99 imena:
Rekao je Poslanik s.a.w.s: ”Allah ima 99 imena, stitinu manje jedno, ko ih spozna ući će u džennet.” (Buharija i Muslim)
Spoznati Allahova dž.š. imena znači:
a) naučiti ih napamet;
b) naučiti njihovo značenje;
c) ponašati se u skladu sa značenjem tih imena
d) doviti Allahu dž.š. sa tim imenima.
Korištena literatura:
1. Me’aridžul kubul, Imam Hakemi
2. Iman – suština, temelji, negacija, Dr Muhammed Nu’ajm Jasin
Braćo i sestre! U drugom nastavku uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć govorim na temu Naša djeca su naš veliki emanet.
Jesmo li mi braćo i sestre zaista svjesni tog emaneta i ispunjavamo li svoje obaveze prema našoj djeci, koju nam je Allah, dželle še’nuhu, dao kao Svoj veliki poklon i povjerio ih nam na čuvanje?
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 6. ajetu Sure Et-Tahrim:
Ovi koji vjerujete,sebeisvojeporodice čuvajteodvatre čije ćegorivo biti ljudiikamenje, okojoj ćesemelekistrogiisnažnibrinuti, kojiseonome štoimAllah naredi nećeopiratiikoji ćeono štoimsenarediizvršiti!
OvojebraćoisestrenaredbaAllaha, dželle še’nuhu, a Njegove naredbe bi za nas trebale da budu najprioritetnije i najvažnije. On, subhanehu ve te’ala, nam naređuje da sebe i porodice čuvamo od vatre i to ne obične vatre, koja se koristi za zagrijavanje, kuhanje i sušenje, već džehennemske vatre, čije gorivo će biti ljudi i kamenje. U citiranom ajetu Allah, subhanehu ve te’ala, ne kaže da će ljudi goreti u vatri, već da će biti “gorivo”, to jeste “osnovna supstanca vatre”, što je još teži oblik kazne. A pored tako žestoke vatre će biti čuvari meleki, koji će biti strogi i jaki i oni će bez pogovora izvršavati naredbe svoga Gospodara.
Pa šta se to onda dešava sa nama braćo i sestre, pa neki od nas ne vodimo računa o sebi i svojim porodicama i ne razmišljamo o budućem svijetu, nagradi i kazni?! Djeca koju rađamo i ispunjavamo im sve njihove želje, pa i na račun naših potreba i mogućnosti, su emanet na našim plećima. Mi prema njima nemamo samo obavezu materijalnih davanja, već na prvom mjestu imamo obavezu njihova odgoja.
Neka znaju svaka majka i babo da će biti pitani za svoju čeljad; jesu li svoju djecu začinjali na halal način, jesu li im davali muslimanska imena, jesu li ih majke propisno dojile, jesu li ih hranili i oblačili halal opskrbom, jesu li ih privikavali na rad i red, jesu li ih podučavali islamskim vrijednostima i jesu li ih školovali!
Obaveza je majki po Kur’anu da doje svoju djecu pune dvije godine ili da nađu dojilje koje će to učiniti umjesto njih. Dojilje po islamu postaju majke po mlijeku dojenčadi, a sve što je zabranjeno po krvi, zabranjeno je i po mlijeku. U vremenu u kojem majke odbijaju dojenje svoje djece i to zamjenjuju kravljim, ovčijim ili mlijekom u prahu i ne čudi što djeca sve više oponašaju hajvane, umjesto insana. Djeca su zato neotporna, bezosjećajna i nasilna, te umjesto da normalno komuniciraju sa ljudima, ona riču, buču i bodu i ona ne daju živiti ni roditeljima ni komšiluku.
Odgoj je najvažniji aspekt odgovornosti roditelja, prema djeci, jer bez odgoja dijete neće biti svjesno svojih obaveza i cilja života na ovom i budućem svijetu, već će živjeti životinjskim životom gdje neće imati brige osim da utoli svoju glad i žeđ, zasiti svoje strasti i preda se ovodunjalučkim uživanjima.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Tirmizija:
Prenosi Amr ibn El-As, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:“Ništa vrijednije roditelj ne može u naslijeđe ostaviti svome djetetu od lijepog odgoja (u duhu islama).” (Tirmizija)
Jedna od najvažnijih odgojnih mjera je podučavanje djece islamskim propisima i privikavanje na njihovo praktikovanje, a na prvom mjestu namaza.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 132. ajetu Sure Ta-ha:
Naredi čeljadi svojoj da obavlja namaz i istraj u tome! Mi od tebe ne tražimo opskrbu! Mi tebe opskrbljujemo, a bogobojazni će imati najljepši svršetak.
Prenosi Amr ibn Šuajb, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Naređujte vašoj djeci namaz u sedmoj godini, a išibajte ih zbog njege (namaza) u desetoj i razdvojite ih u posteljama!“ (Ebu Davud)
Naši dobri preci su svoju djecu podučavali namazu, Kur’anu i postu, od malih nogu i njihove metode su neprevaziđene. Oni nisu dali večerati prije klanjanja akšam namaza, a niti spavati prije jacije, oni su svoju djecu od malih nogu učili kratkim surama i privikavali su ih postu na način da su ih podsticali da poste do podne, da se nahrane i nastave postiti, a da će to oni „prešiti“ i da će to biti čitav dan i td.. Nama braćo i sestre fali ovih metoda privikavanja djece na islamske propise.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi Ed-Dejlemi:
Prenosi Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Odgajajtesvojudjecuuznakutrisvojstva: davolevašegPoslanika(sallallahu alejhi ve sellem), davolenjegovuporodicuidavoleučitiKur‘an!” (Ed-Dejlemi)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje svome ummetu, da svoju djecu odgajaju na tri principa, koji su temelj zdrave ličnosti, pa budimo od onih koji se odazivaju na naredbe njihova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!
Braćo i sestre, budimo pravi roditelji, koji prema svojoj djeci ispunjavaju sve svoje roditeljske obaveze i nakon toga se nadajmo da će oni biti dobri mu’mini, a kao takvi će nam inša-Allah biti poslušni i biti naša radost ovog i budućeg svijeta!
Gospodaru, učvrsti nas na Tvome putu, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji odgajaju svoju djecu u skladu sa Tvojim propisima, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 14/2014 – 18. džumade-l-uhra 1435.H. / 18. april 2014.g.
Prenosi Ebu-Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Zaista, primjer dobrog i lošeg prijatelja je kao onaj koji nosi miris misk i onaj koji puše u kovački mijeh. Onaj koji nosi miris misk ili će ti ga poklonit, ili ćeš ga kupiti od njeg, ili ćeš osjetit od njeg ugodan miris. A onaj koji puše u kovački mijeh ili će ti zapaliti odjeću, ili ćeš osjetit od njeg neugodan miris.”[1]
Značenje manje poznatih riječi:
kovački mijeh – kožna futrola pomoću koje kovač puše u vatru
Biografija ravije:
Ebu-Musa Abdullah ibn Kajs ibn Sulejm el-Eš’ari je plemeniti ashab, bio je namjesnik Kufe. Preselio je 50. god. po Hidžri.
Kratki komentar hadisa:
Hadis je dokaz da druženje sa dobrim i moralnim ljudima utiče na sreću čovjeka, i svaki čovjek se na svog prijatelja ugleda. Suprotno tome, druženje sa prostacima i pokvarenjacima donosi čovjeku nesreću. Da bi to pojasnio Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je naveo dva jasna primjera.
Upute hadisa:
Islam vodi brigu o usmjerenju svojih sljedbenika da se druže sa dobrim ljudima.
Čovjek je pod uticajem svog prijatelja u dobru ili zlu.
Nastojanje da se prijateljuje sa odabranim ljudima.
Od koristi druženja sa dobrim ljudima je što pomažu u hajru i upozoravaju na zlo.
Musliman se čuva prijateljevanja sa društvom koje ima poročne navike poput ostavljanja namaza, pušenja cigareta i tome slično.
[1] Buharija (5/2104), broj 5534, Knjiga o klanju i lovu, Poglavlje o misku, i Muslim (4/2026), broj 2628, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Preporučljivost druženja sa dobrim ljudima.
