Lekcija br. 9
Pohod na jevreje Benu Kajnuka
Video “Pohod na jevreje Benu Kajnuka”
Preuzmite lekciju u mp3 formtu
Preuzmite tekst u word formatu
Ladda ner på svenska
Pohod na jevreje Benu Kajnuka
Video “Pohod na jevreje Benu Kajnuka”
Preuzmite lekciju u mp3 formtu
Preuzmite tekst u word formatu
Ladda ner på svenska
Allahove knjige
Preuzmite lekciju u mp3 formtu
Preuzmite tekst u word formatu
Allahove knjige
1. Svaki vjernik treba biti čvrsto ubjeđen da je Allah dž.š. svakom poslaniku a.s. objavio knjigu kao uputstvo za uspjeh i na dunjaluku i ahiretu.
لَقَدْ أَرْسَلْنَا رُسُلَنَا بِالْبَيِّنَاتِ وَأَنْزَلْنَا مَعَهُمُ الْكِتَابَ وَالْمِيزَانَ لِيَقُومَ النَّاسُ بِالْقِسْطِ
”Mi smo poslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima Knjige i Mjrerilo-pravdu slali, da bi ljudi pravedno postupali…” (El-Hadid, 25.)
2. Sve ove knjige su Allahov govor, a objava je bila direktnim govorom Allaha dž.š. nekom od poslanika iza zastora, slanjem objave preko meleka Džibrila na razne načine, kao što kaže Uzvišeni:
وَمَا كَانَ لِبَشَرٍ أَنْ يُكَلِّمَهُ اللَّهُ إِلَّا وَحْيًا أَوْ مِنْ وَرَاءِ حِجَابٍ أَوْ يُرْسِلَ رَسُولًا فَيُوحِيَ بِإِذْنِهِ مَا يَشَاءُ
”Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća, osim objavom, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika, pa s dozvolom Njegovom, objavi ono što On hoće…” (Eš-Šura, 51.)
وَكَلَّمَ اللّهُ مُوسَى تَكْلِيمًا
”a Allah je sigurno s Musaom razgovarao.” (An-Nisa’, 164.)
Dijelove nekih objava je direktno Allah dž.š. pisao na način koji odgovara Njegovoj Uzvišenosti, kao što stoji u Tefsiru od Ibn Kesira u ajetu:
وَكَتَبْنَا لَهُ فِي الْأَلْوَاحِ مِنْ كُلِّ شَيْءٍ مَوْعِظَةً وَتَفْصِيلًا لِكُلِّ شَيْءٍ
” I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve, i objašnjenje za svašta.” (El-E’araf, 145.)
3. Pojedinačno u Kur’anu su spomenute sljedeće knjige:
a) Kur’an – objavljen Muhammedu s.a.w.s.
b) Indžil (Jevanđelje, Novi Zavjet) – objavljen Isau a.s.
c) Tevrat (Tora, Stari zavjet) – objavljen Musau a.s. (Tora i Jevanđelje sa još 22 poslanice čine današnju Bibliju)
نَزَّلَ عَلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ مُصَدِّقاً لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ وَأَنزَلَ التَّوْرَاةَ وَالإِنجِيلَ
”On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil je objavio…” (Ali ‘Imran, 3.)
d) Zebur – objavljen Davudu a.s.
وآتينا داود زبورا
”a Davudu smo dali Zebur” (An-Nisa’, 163.)
e) Suhufi – objavljeni Musau a.s. i Ibrahimu a.s.
صُحُفِ إِبْرَاهِيمَ وَمُوسَىٰ
”listovima Ibrahimovim i Musaovim.” (El-E’ala, 19.)
4. Objavom Kur’ana sve prijašnje objave su dokinute, i svi ljudi i džini nakon njegove objave dužni su slijediti Kur’an, a dokaz je sljedeći:
وَأَنزَلْنَا إِلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ مُصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ مِنَ الْكِتَابِ وَمُهَيْمِنًا عَلَيْهِ
”A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi.” (Al-Maide, 48.)
U Tefsiru od Ibn Kesira kao komentar na riječi ”da nad njima bdi” stoje sljedeća značenja:
– sigurnost, svjedok, sudija (drugim knjigama objavljenim prije, tj. da potvrdi ono što je istina od njih, i dokine ono što je od njih dokinuto ili izmijenjeno)
5. Prijašnje knjige su iskrivljene, kao što kaže Uzvišeni:
مِنَ الَّذِينَ هَادُوا يُحَرِّفُونَ الْكَلِمَ عَنْ مَوَاضِعِهِ
”Ima Jevreja koji izvrću smisao riječima…” (An-Nisa’, 46.)
فَوَيْلٌ لِلَّذِينَ يَكْتُبُونَ الْكِتَابَ بِأَيْدِيهِمْ ثُمَّ يَقُولُونَ هَٰذَا مِنْ عِنْدِ اللَّهِ لِيَشْتَرُوا بِهِ ثَمَنًا قَلِيلًا
”A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: “Evo, ovo je od Allaha” – da bi za to korist neznatnu izvukli.” (Al-Baqara, 79.)
6. Kur’an je jedina ispravna knjiga od vremena Poslanika s.a.w.s. i tako će ostati do Sudnjega dana:
لَا يَأْتِيهِ الْبَاطِلُ مِنْ بَيْنِ يَدَيْهِ وَلَا مِنْ خَلْفِهِ
”laž joj ne može prići ni sprijeda ni ozada.” (Fusilet, 42.)
Allah dž.š. je obećao da će Kur’an od iskrivljenja čuvati do Sudnjega dana:
إِنَّا نَحْنُ نَزَّلْنَا الذِّكْرَ وَإِنَّا لَهُ لَحَافِظُونَ
”Mi, uistinu, Opomenu objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti.” (El-Hidžr, 9.)
7. Dokazi da je Biblija (Stari i Novi zavjet) iskrivljena:
a) Ne postoji lanac predaja iz Biblije koji seže do poslanika kojima su objavljene. NIti postoji originalan primjerak Biblije iz vremena Isa a.s. niti njegovih učenika. Najstariji primjerci Biblija danas datiraju poslje 200. g. po Isau a.s.
b) Postojanje više primjeraka tj. verzija Biblije koji se međusobno razlikuju, i u mnogim činjenicama iznose različite podatke.
Što se Starog zavjeta (čija je osnova Tevrat, Tora) tiče postoje tri različite verzije: Samirijska, Hebrejska i Grčka verzija.
Što se Novog zavjeta (čija je osnova Indžil, Jevanđelje) tiče danas imamo 4 verzije i to Jevanđelje po Mateji, po Luki, po Ivanu i po Marku. Ova 4 Jevanđelja su izabrana kao autentična od ukupno 70 Jevanđelja, i to godine 325. godine po Isau a.s.
c) Opisivanje Allaha dž.š. osobinama koje ne dolikuju Njemu Uzvišenom kao što je umor nakon šestog dana stvaranja Zemlje i Nebesa, ili da se On Uzvišeni pokajao, kao što stoji u Bibliji:
”Gospod se ražalosti što je stvorio čovjeka i duboko u svom srcu se pokaja.” (Biblija, Knjiga postanka 3/22)
d) Opisivanje Allahovih poslanika osobinama koje njima ne dolikuju, kao što je nazivanje Ibrahima a.s. lažovom, da je Lut počinio blud sa svoje dvije kćeri, da je Davud a.s. također počinio blud, da je Harun pozvao Izraelćane da obožavaju tele, da je Sulejman a.s. obožavao kipove kako bi udovoljio svojoj ženi… (Pogledati u El akaidul islamije od Sejida Sabika, 168. str.)
Napomena: O iskrivljenosti Biblije opširnije pročitati u knjizi Trijumf istine (Izharul hakk), ili pogledati serijal predavanja od Ahmeda Didata, rahimehullah.
8. Odnos muslimana prema sadržaju sadašnje Biblije može biti jedan od tri slučaja:
a) Da u Kur’anu ili sahih sunnetu ima potvrda za nešto iz Biblije. U tom slučaju i mi to potvrđujemo na način kao što je došlo u Kur’anu i sunnetu (kao na primjer vijesti o prošlim narodima, vijesti o potopu Nuhovog a.s. naroda, vijest o uništenju Lutovog a.s. naroda, prelazak Musaa a.s. sa Izraelćanima kroz Crveno more, propis ”oko za oko, zub za zub, itd.)
b) Da Kur’an i hadisi negiraju ili dokidaju nešto iz sadašnje Biblije. U tom slučaju i mi smatramo da je taj sadržaj Biblije lažan (kao što je smatranje Isaa.a.s. božanstvom, raspeće Isaa a.s., opisivanje Allahovih poslanika a.s. kao velikih griješnika, itd.) ili dokinut (kao što je dokinut propis zabrane jela loja koji je važio u vrijeme Musaa a.s., ili svetkovanje subote, itd.)
c) Vijesti iz Biblije za koje u Kur’anu i sunnetu nemamo ni potvrde, niti negiranja. Takav sadržaj nećemo smatrati lažnim, jer postoji mogućnost da su to Allahove riječi objavljene Musau a.s. ili Isau a.s. Niti mi takav sadržaj smatramo objavom, jer postoji mogućnost da je to ubačeno od strane onih koji su mijenjali sadržaj Allahove objave, pa da onda budemo od onih koji na Allaha iznose laži.
9. Muslimanima nije dozvoljeno da čitaju Bibliju. Učenjaci ehli sunneta ovo jedino dozvoljavaju u slučaju da se želi dokazati njena iskrivljenost zbog poziva kršćana u Islam.
Većina učenjaka koji su donosili fetvu o zabranjenosti muslimanima da čitaju Bibliju koristili su hadis kojeg bilježi Imam Ahmed, a u kojem Poslanik s.a.w.s. ukorava Omera r.a. kada ga je vidio da čita list Tevrata: ”Tako mi Onoga u čijoj je rucimoja duša da je Musa a.s. živ morao bi mene daslijedi.” (Iako u svim rivajetima ovog hadisa postoji slabost u sennedu, Ibn Hadžer kaže: ”…ali svi ovi rivajeti nas obavezuju da vjerujemo da ovaj hadis ima osnovu.” Fethul Bari 13/525)
Rekao je šejh Bin Baz, rahimehullah: ”Na svakom vjerniku je da vjeruje da su Indžil, Tevrat i Zebur objava od Allaha dž.š. Svi trebamo vjerovati da je Allah dž.š. objavljivao knjige svojim poslanicima, i u tim knjigama listove u kojima su naredbe i zabrane, opomene i podsjećanja, vijesti o prošlim vremenima, o džennetu i vatri, itd. Ali ne smijemo koristiti (te knjige sada), jer u njima ima krivotvorenja, iskrivljavanja i izmjene. Zato vjernik ne smije uzimati Tevrat, Indžil ili Zebur i čitati ih, jer je to opsanost: može da potvrdi laž, ili da negira istinu…” (Fetva preuzeta sa stranice www.binbaz.org.sa)
Rekao je šejh Ibn Usejmin, rahimehullah: ”Nije dozvoljeno nikome da čita knjigu Indžila, niti knjigu Tevrata…..”, a zatim u istoj fetvi dodaje: ”Ako neko od učenjaka koji je učio islamsko znanje i ima znanja o ovim knjigama želi da odgovori kršćanima i Židovima nanjihovim zabludama onda u tome ne vidim ništa loše da čita te knjige. A što se tiče običnih muslimana njima to nije dozvoljeno. I vidim kao obavezu svakome muslimanu da kada vidi nešto od ovih knjiga da to odmah spali.” (Fetva preuzeta sa http://www.ibnothaimeen.com)
10. U Kur’anu ima sve ono što je jednom vjerniku potrebno od upute za postizanje uspjeha ma oba svijeta, i nema potrebe za traganjem i istraživanjem po prijethodno objavljenim knjigama.
Rekao je Uzvišeni:
وَنَزَّلْنَا عَلَيْكَ الْكِتَابَ تِبْيَانًا لِّكُلِّ شَيْءٍ وَهُدًى وَرَحْمَةً وَبُشْرَى لِلْمُسْلِمِينَ
”Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.” (An-Nahl, 89.)
Ibn Kesir u svom Tefsiru prenosi predaju od Ibn Mesuda da je rekao za ovaj ajet: ”U ovom Kur’anu nam je pojašnjeno svako znanje, i sve ostale stvari.”
11. Zabludjele grupe po pitanju Allahovih knjiga (danas):
a) Židovi – negiraju Kur’an i Indžil kao Allahove objave.
b) Kršćani – negiraju Kur’an u potpunosti kao Allahovu objavu.
c) Šije rafidije (dvanestoimamci) – vjeruju da je Kur’an Allahova objava, ali vjeruju da je verzija koju posjeduju sunnije iskrivljena i nepotpuna. Vjeruju da oni posjeduju ”ispravnu” verziju Kur’ana koja je tri puta veća od pravog Kur’ana.
d) Behaije – sekta koja vjeruje da je Kur’an dokinut ”šerijatom” sa kojim je došao Behai.
e) Ahmedije (kadijanije) – sekta koja vjeruje da su neki propisi iz Kur’ana dokinuti šerijatom kojeg je donio Mirza Gulam Ahmed (kao što je propis o zabrani alkohola, kao što je vjerovanje da je Muhammed s.a.w.s. posljednji Allahov poslanik, itd)
f) Tidžanije – sufijska sekta iz Afrike (najraširenija sufijska sektau Africi, koja ima sljedbenike u mnoge muslimanske zemlje crnačkog dijela Afrike), koji vjeruju da su njihovi sufijsko zikrovi kao što je namaz ”El-Fatih” bolji i vrjedniji od Kur’ana. Smatraju da je čitanje ”Slaltul Fatiha” vrjednije od čitanja cijelog Kur’ana šest hiljada puta.
g) Ortodoksne sufijske sekte koje vjeruju da su snovi o otkrovenja njihovih šejhova preči u slijeđenju od propisa Kur’ana.
h) Nusajrije i Duruzi koji smatraju da Kur’an ima skriveno značenje, koje se u potpunosti razlikuje od onoga kako ga je tumačio Poslanik s.a.w.s. i njegovi ashabi r.a.
i) Svi oni koji sude po nekom drugom zakonu mimo onoga što je došlo u posljednjoj Allahovoj Knjizi i Njegovom govoru – Kur’anu.
Literatura:
1. Me’aridžul kubul od Hakemija
2. Iman od Dr. Muhammeda Jasina
3. Trijumf istine od Muhammeda Ahmeda Rahmetullaha Hindija
Preveo i prilagodio: Sanel Ramić, prof.
Ovo pismo upućujem svakom onom muslimanu koji dočekuje ramazan u zdravlju i snazi, kako bi ga iskoristio u pokornosti Stvoritelju. Pokušao sam u ovom tekstu da objasnim načine i sredstva koja će pobuditi imansku motivaciju za što većim činjenjem ibadeta u ovom plemenitom mjesecu. Molim Allaha, azze ve dželle, da nam podari uspjeha i učini da ovo djelo bude iskreno u Njegovo, subhanehu ve te’ala, ime!
Pitanje: Koji je ispravan način da se dočeka ovaj plemeniti mjesec?
Musliman ne treba da dozvoli sebi da propusti hajrate i dobra djela, posebno ako se radi o određenim danima koji su potvrđeni da se u njima djelo vrednuje mnogo više od drugih dana i mjeseci, naprotiv treba da se natječe u činjenju dobrih djela, kako kaže Allah, tebareke ve te’ala:
وَفِي ذٰلِكَ فَلْيَتَنَافَسِ الْمُتَنَافِسُونَ
“I neka se za to natječu oni koji hoće da se natječu!” (Prijevod značenja El-Mutaffifun, 26.)
Zato, dragi brate, potrudi se da dočekaš ramazan na sljedeći način:
1. Dova
Trebaš doviti Allahu da ti omogući da dočekaš ramazan u zdravlju i rahatluku, kako bi bio poletan u izvršavanju ibadeta, poput posta, namaza, zekata i zikra. Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je rekao: “Kada bi nastupio mjesec redžeb, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio bi dovu: ‘Allahu, podari nam berićet u mjesecu redžebu i ša’banu i omogući nam da dočekamo ramazan!’” (Hadis bilježe imam Ahmed i Taberani)
Naši dobri prethodnici imali su običaj moliti Allaha da im omogući da dočekaju ramazan, a poslije ramazana da im Allah primi dobra djela, koja su radili u ramazanu. Kada izađe mlađak, reci kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: “Allah je najveći, Allahu, učini da nam ovaj mjesec nastupi u sigurnosti i imanu, miru i islamu, te pomoći u onome što Ti voliš i čime si zadovoljan. Naš Gospodar i tvoj Gospodar (Mjeseče) jeste Allah.” (Hadis bilježi Tirmizi, a vjerodostojnim ga je ocijenio Ibn Hibban)
2. Zahvalnost Allahu što ti je omogućio da dočekaš mjesec ramazan
Rekao je imam En-Nevevi u knjizi “El-Ezkar”: “Znaj da je pohvalno (mustehab), svakom onom kome se ponovi neka od vidljivih blagodati, ili otkloni neka od vidljivih nedaća, da učini sedždu zahvalnosti Allahu, te’ala, ili da Ga pohvali kako Njemu dolikuje.”
Od najvećih Allahovih blagodati prema robu jeste da mu omogući da Mu ispravno robuje i ibadet čini. Nema sumnje da je dočekati ramazan u zdravlju velika Allahova blagodat prema čovjeku, i zato treba zahvaliti Allahu koji mu je podario tu blagodat: “Hvala Allahu neizmjernom zahvalom, hvala Ti koliko dolikuje veličini Tvoga lica i moći Tvoje vladavine!”
3. Osjećaj sreće i radosti zbog nastupanja mjeseca ramazana
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao običaj da obraduje ashabe, nagovještavajući im dolazak ramazana, riječima: “Došao vam je mjesec ramazan, mjesec bereketa, mjesec koji vam je Allah propisao da postite, u njemu se otvaraju vrata Dženneta, a zatvaraju vrata Džehennema…” (Hadis bilježi Ahmed) Naši ispravni prethodnici posvećivali su veliku pažnju mjesecu ramazanu, radovali su se njegovom dolasku. A zar ima veće radosti od vijesti da se mjesec ramazan bliži, mjesec svakog dobra, mjesec Allahove milosti!
4. Jasno pripremljen plan i čvrsta odluka da se mjesec ramazan maksimalno iskoristi u hajru
Mnogi ljudi, pa čak i oni koji se više pridržavaju vjere i njenih propisa, imaju jasno i precizno pripremljene dunjalučke planove, ali je malo onih koji imaju pripremljene ahiretske planove. Razlog tome je nedostatak shvatanja uloge jednog vjernika na ovom dunjaluku, ili zaborav i nemarnost prema mogobrojnim šansama koje Allah, subhanehu ve te’ala, pruža robu da iskoristi u hajru i odgoju samoga sebe, kako bi ostao čvrst i ustrajan u svojoj vjeri.
Primjer jednog preciznog ahiretskog plana je planiranje kako iskoristiti ramazan u što većem ibadetu. Musliman treba da pripremi sebi plan i program kako bi iskoristio dane i noći mjeseca ramazana. Ovaj tekst koji čitaš, pomoći će ti da iskoristiš mjesec ramazan u pokornosti Allahu, te’ala, inšallah!
5. Čvrsta i iskrena odluka da se vrijeme ramazana iskoristi u činjenju dobrih djela
Ko bude iskren prema Allahu, Allah će mu olakšati puteve dobra i pomoći će mu da čini ibadete. Allah kaže:
فَلَوْ صَدَقُوا اللَّهَ لَكَانَ خَيْرًا لَّهُمْ
“…bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni.” (Prijevod značenja Muhammed, 21.)
6. Potrebno je da imamo znanje o propisima koji su vezani za post.
Obaveza je muslimanu da obožava Allaha sa znanjem, i nema opravdanja za svoje neznanje kada su u pitanju obaveze (farzovi), koje je Allah propisao Svojim robovima. Od tih farzova je i post ramazana, zato musliman treba da uči i izučava propise vezane za post, prije nego ramazan počne, kako bi njegov post bio ispravan i primljen kod Allaha, azze ve dželle. Allah kaže:
فَاسْأَلُوا أَهْلَ الذِّكْرِ إِن كُنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ
“Zato pitajte učene, ako ne znate vi! ” (Prijevod značenja El-Enbija, 21.)
7. Trebamo dočekati ramazan sa čvrstom odlukom da ostavljamo sve vrste grijeha, sa iskrenim pokajanjem od svih grijeha koje smo počinili, i odlukom da se više nećemo vratiti istim.
Mjesec ramazan je mjesec pokajanja, onaj ko se ne pokaje u ramazanu, pa kada će onda? Allah, tebareke ve te’ala, kaže:
وَتُوبُوا إِلَى اللَّهِ جَمِيعًا أَيُّهَ الْمُؤْمِنُونَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ
“I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. ” (Prijevod značenja En-Nur, 24.)
8. Duševna priprema za doček ramazana, kroz čitanje knjiga, letaka, slušanje predavanja, koji pojašnjavaju vrijednost ramazana i propise vezane za post.
9. Priprema za da’vetske aktivnosti, a neke od njih su:
a) davanje savjeta svima kojima su potrebni;
b) dijeljenje brošura, letaka vezanih za ramazan;
c) spremiti neki ramazanski poklon, npr. upakovati neku knjigu i pokloniti nekom kome je potrebno, a na njoj napisati ramazanski poklon;
d) ukazivati na siromašne, i podsticanje na udjeljivanje sadake i zekata njima.
10. Dočekati ramazan sa novim, čistim i blistavim stranicama:
a) sa iskrenim pokajanjem Allahu;
b) sa slijeđenjem i uz pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u onome što je naredio i klonjenjem onog što je zabranio;
c) dobročinstvo prema roditeljima, bližnjim, ženi, djeci, kao i briga o očuvanju rodbinskih veza;
d) opća korist za zajednicu u kojoj živiš, kako bi bio dobar i društveno koristan. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolji od ljudi je onaj koji im najviše koristi. “
Svaki musliman treba ovako dočekati ramazan: poput žedne zemlje kojoj je potrebna kiša, bolesnika kojem je potreban doktor da mu dadne lijek, poput iščekivanja voljene osobe koja je odsutna, a treba da dođe.
Allahu dragi, omogući nam da dočekamo ramazan, i primi ga od nas, Ti si Onaj koji sve čuje i zna! Amin!
Autor teksta: Šejh Halid ibn Abdurrahman ed-Durvejš
Dr Safet Kuduyović: Post žene i šta je prioritetnije napostiti dane Ramazana ili Ašuru/Ševal postiti
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Poplave, kao opomena, iskušenje ili kazna. Poplave su ovih nekoliko dana u Bosni i Hercegovini nanijele velike materijalne štete javnim i privatnim dobrima i zbog toga smo tužni i zabrinuti. Kada su se braćo i sestre upregnule sve institucije zakonodavne i izvršene vlasti na svim nivoima, pa i Oružane snage u spašavanju ljudi u teško pogođenim područjima Maglaja, Zavidovića, Ilidže, Doboj Juga, Olova i drugih mjesta, pokazala se Allahova, subhanehu ve te’ala, Svemoć i naša nemoć i bespomoćnost! Zato iz pomenutih poplava svi mi treba da izvučemo pouke i da se mijenjamo nabolje!
Allah, subhanehu ve te’ala, govoreći o potopu Nuhova, alejhis-selelam, naroda kaže u ajetima 11. – 16. Sure El-Kamer:
فَفَتَحْنَا أَبْوَابَ السَّمَاءِ بِمَاءٍ مُنْهَمِرٍ(11) وَفَجَّرْنَا الْأَرْضَ عُيُونًا فَالْتَقَى الْمَاءُ عَلَى أَمْرٍ قَدْ قُدِرَ(12) وَحَمَلْنَاهُ عَلَى ذَاتِ أَلْوَاحٍ وَدُسُرٍ(13) تَجْرِي بِأَعْيُنِنَا جَزَاءً لِمَنْ كَانَ كُفِرَ(14) وَلَقَدْ تَرَكْنَاهَا آيَةً فَهَلْ مِنْ مُدَّكِرٍ(15) فَكَيْفَ كَانَ عَذَابِي وَنُذُرِ(16)
I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila,(11) i učinili da iz Zemlje izvori provru i vode su se sastajale kako je određeno bilo,(12) a njega (Nuha, alejhis-selam) Smo nosili na (lađi) od dasaka i eksera sagrađenoj,(13) koja je plovila pod brigom Našom – nagrada je to bila za onoga ko je odbačen bio.(14) I Mi to ostavismo kao pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?(15) I kakve su bile kazna Moja i opomene Moje?!(16)
Braćo i sestre, ima li koga da primi pouku iz popalava proteklih dana? Ima li ko da se pokaje i odluči da neće više griješiti?! Ima li onih koji čine tevbu i natječu se u dobru?! Ima li onih koji će razmisliti o težini grijeha koji se javno čine?! I ima li onih koji će pravilno razumjeti hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
عَنْ زَيْنَبَ بِنْتِ جَحْشٍ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ اِسْتَيْقَظَ مِنْ نَوْمِهِ وَهُوَ يَقُولُ: “لَا إِلَهَ إِلَّا اللهُ، وَيْلٌ لِلْعَرَبِ مِنْ شَرٍّ قَدْ اقْتَرَبَ. فُتِحَ الْيَوْمَ مِنْ رَدْمِ يَأْجُوجَ وَمَأْجُوجَ مِثْلَ هَذِهِ، وَحَلَّقَ بِإِصْبَعِهِ الْإِبْهَامَ وَالَّتِي تَلِيهَا.”قُلْتُ: “يَا رَسُولَ الله،ِأَنُهْلَكُ وَفِينَا الصَّالِحُونَ؟” قَالَ: “نَعَمْ. إِذَا كَثُرَ الْخَبَثُ.” (البخاري)
Prenosi Zejneba bint Džahš da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, probudio iz sna i rekao: „Nema drugog gospodara sem Allaha! Teško Arapima od zla koje se približilo! Danas je Je’džudžu i Me’džudžu otvorena brana ovoliko!“ pa je spojio palac i kažiprst.“ Rekoh: „Allahov Poslaniče, zar ćemo biti uništeni, a među nama ima dobrih?“ Reče: „Da, kada se rasprostrani razvrat!“ (Buharija)
Na kakvom su braćo i sestre gubitku oni koji ne obavljaju namaz, svjedoči hadis koji bilježi imam Nesaija:
عَنْ نَوْفَلَ بْنِ مُعَاوِيَةَ الدَّيْلِي أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مَنْ فَاتَتْهُ صَلَاةُ الْعَصْرِ، فَكَأَنَّمَا وُتِرَ أهْلَهُ، وَمَالَهُ” (النسائي)
Prenosi Nevfel bin Muavija Ed-Dejli da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kome prođe ikindija, kao da je izgubio porodicu i imetak!“ (Nesaija)
Kako je braćo i sestre, teško ovo poređenje propuštanja namaza, pa zato čuvajmo svoj namaz i nikada ne prekidajmo vezu sa našim Stvoriteljem! Uistinu su pravi gubitnici oni koji prekidaju vezu sa Allahom, dželle še’nuhu, Koji nam je u Noći Mi’radža, u redžebu, jednom od četiri Sveta mjeseca u kojem se nalazimo propisao namaz, kao stub islama i stalnu vezu sa Njim, azze ve dželle! Pravi su gubitnici oni koji svoje kuće pretvaraju u kabure ili ruševine, a svaka kuća u kojoj se ne klanja, ne uči Kur’an i ne spominje Allahovo, subhanehu ve te’ala, Ime je kabur i svaka kuća u kojoj se gledaju i slušaju ili konzumiraju i čine harami je kuća nesretnika, kuća kojom su ovladali prokleti šejtani i to je kuća pravih gubitnika! Ne dozvolimo da naše kuće budu kaburi, ruševine i kuće nesretnika i gubitnika!
Šta misle oni koji ne čuju mujezine i ne odazivaju se na njihov poziv u džamiju, šta misle oni koji u našim mahalama po cijeli dan i noć loču alkohol ili drže birtije da u njima drugi loču, šta misle oni koji otvaraju sportske kladionice i šta misle oni koji se u njima klade, šta misle oni koji otvaraju noćne klubove i šta misle oni koji ih posjećuju i šta misle oni kojima smetaju ezan, nikab, hidžab i brada, a ne smetaju im preglasna muzika i golotinja?
Draga moja braćo i sestre, ko od muslimana danas, pa i nas imama zna za dovu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za prestanak kiše:
“اَللَّهُمَّ حَوَالَيْنَا وَلَا عَلَيْنَا، اَللَّهُمَّ عَلَى الْآكَامِ والظِّرَابِ، وَبُطُونِ الْأَوْدِيَةِ وَمنَابِتِ الشَّجَرِ.” (البخاري)
“Allahu, (spusti kišu) oko nas, ne po nama, na ravnice, brda, doline i na korijenje drveća!“ (Buharija)
A kako bi mi Bošnjaci, pa i mi njihova ulema znali ovu dovu i kako bi ona bila kabul, kada su mnogima od nas važnije i poznatije zvijezde raznih šoua, za koje mnogi glasaju telefonskim putem i tako na njih troše više novca nego što troše na telefonske razgovore sa svojom rodbinom i kada se u kućama velikog broja nas gledaju razvratne serije i filmovi, dok nam po Mushafima pada prašina i dok nam djeca u svojim sobama bez ograničenja surfaju po internetu i tamo traže i nalaze lažne autoritete!?
Braćo i sestre, institucije vlasti su dužne da u skladu sa zakonom i mogućnostima ugroženima pruže pomoć, ali i mi kao vjernici smo to isto dužni, pa zato dovama i materijalno, pomozimo našoj ugroženoj braći i sestrama, otvorimo vrata naših kuća svima onima koji su ostali bez krova nad glavom, jer oni imaju pravo da bez naknade stanuju zajedno sa nama dok im se stanje ne popravi, oni i njihove porodice imaju hak u našim soframa i oni ne smiju biti gladni, žedni i bosi, a nakon prestanka kiše i povlačenja voda, pomozimo im u saniranju šteta i tako ćemo posvjedočiti jačinu našega imana!
Braćo i sestre, svako od nas ko je iskušan posljednjim poplavama i ko je preživio određenu materijalnu ili ljudsku štetu, neka se pronađe u jednoj od tri kategorije, a svi mi sami sebi možemo biti najrealne sudije? Razmislimo, jesmo li ovim poplavama: opomenuti, iskušani ili ne dao Allah kažnjeni?
MolimAllaha, dželle še’nuhu, da pomogne našoj ugroženoj i obespravljenoj braći ma gdje bili, da od nas otkloni poplave i sve druge nevolje i iskušenja, da olakša onima koji su pogođeni posljednjim poplavama, da popravi naše stanje, danassačuvaiskušenjakojanemožemopodnijeti, da se smiluje našim roditeljima i precima, da našudjecuipotomkeučiniradostimanašihočijuisrca i da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u Džennetu nas počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Nezim Halilović Muderris – hutba: 18/2014 – 17. redžeb 1435.H. / 16. maj 2014.g.
Kaburska iskušenja potvrđena su tekstovima iz Kur’ana i sunneta Poslanika s.a.w.s.
Rekao je Uzvišeni:
وَلَوْ تَرَى إِذِ الظَّالِمُونَ فِي غَمَرَاتِ الْمَوْتِ وَالْمَلآئِكَةُ بَاسِطُواْ أَيْدِيهِمْ أَخْرِجُواْ أَنفُسَكُمُ الْيَوْمَ تُجْزَوْنَ عَذَابَ الْهُونِ بِمَا كُنتُمْ تَقُولُونَ عَلَى اللّهِ غَيْرَ الْحَقِّ وَكُنتُمْ عَنْ آيَاتِهِ تَسْتَكْبِرُونَ
“A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: “Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste Allaha ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.” (Al-En’am, 93)
Allah dž.š nas obavještava o faraonovim sljedbenicima:
النَّارُ يُعْرَضُونَ عَلَيْهَا غُدُوًّا وَعَشِيًّا وَيَوْمَ تَقُومُ السَّاعَةُ أَدْخِلُوا آَلَ فِرْعَوْنَ أَشَدَّ الْعَذَابِ
“Oni će se ujutru i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi čas: “Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!” (Al-Mu’min 46)
Što se tiče sunneta Poslanika s.a.w.s. on je pun tekstova u kjima se spominje iskušenje u kaburu. Svima je dobro poznata dova koja se uči na zadnjem sjedenju u namazu, a koju je Poslanik s.a.w.s. često učio:
“Gospodaru moj, utječem ti se od kaburskih iskušenja, i od džehenemskih patnji. I utječem ti se od iskušenja života i smrti, i od iskušenja mesiha Dedžala.”(Bilježi Buharija)
Osnova kaburskih iskušenja jeste da će ona biti vezana samo za dušu, ali je moguće da će u nekim trenitcima ta iskušenja osjetiti i tijelo. Pogotovu je ovo moguće kada se postave pitanja u kaburu o Gospodaru, vjeri i poslaniku i kada se duša ponovo vrati u tijelo u kaburu. Međutim, tada će se duša vratiti u tijelo u berzahu (stanju čovjeka između smrti i ponovnog oživljenja na Sudnjemu danu, o.p.) i to neće biti isto onako kako su tijelo i duša bili spojeni u dunjalučkom životu.
Tada će se mejit upitati o tome ko mu je bio Gospodar, koja mu je vjera i kojeg poslanika je slijedio. Nevjernik i munafik će tada reći: “Ah, ah, ne znam. Ali čuo sam ljude kako o tome govore.”, pa će biti udareni sa velikim čeličnim čekićem, a njihov vrisak će biti toliko jak da će ga čuti sve što se nalazi u okolini osim čovjeka. A kada bi taj vrisak čuo čovjek zanijemio bi od straha.
Odgovorio šejh Bin Usejmin, rahmetullahi alejhi
Sa arapskog preveo i obradio Adnan Nišić
Prof Hajrudin Ahmetović, druga TV emisija iz serijala emisija “Vjera je ophođenje”