Lekcija br. 5
Prva i druga hidžra
Preuzmite lekciju u mp3 formtu
Preuzmite tekst u word formatu -uskoro-
Ladda ner på svenska -snart-
Prva i druga hidžra
Ruknovi (temelji) šehadeta
Lekcija br. 5
Ruknovi (temelji) šehadeta
Video “Ruknovi (temelji) šehadeta”
Preuzmite lekciju u mp3 formtu
Preuzmite tekst u word formatu
La ilahe illallah, Muhammedun resulullah
(Ruknovi i šartovi)
1. O važnosti šehadeta i njegovog značenja govore sljedeće činjenice:
a) Zbog značenja ovih riječi i onoga na što one upućuju Allah je poslao sve Svoje poslanike:
وَمَا أَرْسَلْنَا مِن قَبْلِكَ مِن رَّسُولٍ إِلاَّ نُوحِي إِلَيْهِ أَنَّهُ لاَ إِلَهَ إِلاَّ أَنَا فَاعْبُدُونِ
”Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!” (El-Enbija, 25.)
b) Svjedočenje šehadeta je rukn (temelj) Islama, dokaz je Džibrilov hadis, ili hadis kojeg od Poslanika s.a.w.s. prenosi Ibn Omer, r.a.:
”Islam je izgrađen na pet stvari: na svjedočenju da nema božanstva sem Allaha i da je Muhamed Njego Poslanik, na obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu ramazana.” (Buharija i Muslim)
c) Ove riječi su najlakše riječi za izgovor, a biće najteže na vagi od dobrih djela na Sudnjemu danu. Ovome nam svjedoči hadis poznat po imenu ”Hadis kartice”:
Od Abdullaha ibn Amra ibn El-‘Asa, r.a., se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Dozvaće se čovjek iz mog ummeta na Sudnjemu danu ispred ostalih stvorenja i biće mu predočeno 99 dugih bilješki (od grijeha), dugih koliko vid može doprijeti. Tada će ga Allah dž.š. upitati: ”Da li negiraš išta od ovoga?”, a on će odgovoriti: ”Ne, Gospodaru moj!”. Zatim će ga Allah dž.š. upitati: ”Da li su te oštetili pisari čuvari (meleki)?”, a potom će ga upitati: ”Da li imaš nešto od dobrih djela.” Tada će ovaj čovjek iz straha reći: ”Ne!” Tada će Allah dž.š. reći: ”Nije tako, ti zaista imaš dobro djelo, tebi se danas zaista neće učiniti nepravda.” Zatim će se izvaditi jedna kartica na kojoj piše: Ešhedu en La ilahe illallah ve ene Muhammeden abduhu ve resuluhu.
Tada će reći čovjek: ”Gospodaru moj, šta je ova mala kartica u odnosu na ove bilješke?!”, a biće mu rečeno: ”Neće ti se nepravda učiniti.”
Pa će se onda staviti bilješke na jednu stranu vage, a kartica na drugu stranu, pa će prevagnuti kartica.” (Hadis bilježe Ahmed, Tirmizi, Ibn Madže i Hakim, a šejh Albani ga je ocjenio ispravnim)
d) Ko bude ”iskreno” (ova riječ je i ključ razumijevanja ovog hadisa) svjedočio šehadet biće zabranjen džehennemu, i ući će u džennet:
Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s: ”Ko bude rekao La ilahe illallah, Allah će ga zabraniti vatri.” (Buharija)
Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s: ”Nema toga roba koji kaže: La ilahe illallah, a zatim umre na tome, a da neće ući u džennet.” (Buharija i Muslim)
2. Puko izgovaranje ovih riječi, bez znanja o njihovom značenju i prihvatanja tog značenja iskreno, bez pridržavanja onoga čime te ove riječi obavezuju, i bez klonjenja od onoga što se suprostavlja ovim riječima, neće koristiti. Dokazi su sljedeći:
a) Munafici su izgovarali ove riječi, kao što stoji u suri El Munafikun:
إذا جاءك المنافقون قالوا نشهد إنك لرسول الله والله يعلم إنك لرسوله والله يشهد إن المنافقين لكاذبون
”Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: ”Mi tvrdimo da si ti zaista Allahov Poslanik!” – I Allah zna da si ti zaista, Njegov poslanik, a Allah tvrdi da su licemjeri pravi lašci.” (El-Munafikun, 1.)
A Allah je njima obezbjedio mjesto u vatri, i pored njihovog pukog izgovaranja šehadeta:
إِنَّ الْمُنَافِقِينَ فِي الدَّرْكِ الأَسْفَلِ مِنَ النَّارِ وَلَن تَجِدَ لَهُمْ نَصِيرًا
”Licemjeri će na samom dnu džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći.” (An-Nisa’, 145.)
b) Allah svjedoči u suri Al-Baqara da ima onih koji svojim jezicima govore da vjeruju u Allaha i Sudnji dan, a da oni nisu vjernici:
وَمِنَ النَّاسِ مَن يَقُولُ آمَنَّا بِاللّهِ وَبِالْيَوْمِ الآخِرِ وَمَا هُم بِمُؤْمِنِينَ
”Ima ljudi koji govore: “Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!”- a oni nisu vjernici.” (Al-Baqara, 8.)
c) Da samo izgovaranje šehadeta nije dovoljno svjedoči nam i postupak Poslanika s.a.w.s. prilikom slanja Muaza ibn Džebela r.a. u Jemen, kada mu je rekao:
”Ti ćeš doći narodu od Ehlul Kitabija (kršćana i židova), pa ih pozovi u svjedočenje da nema drugog božanstva sem Allaha i da sam ja Allahov poslanik. Ako se odazovu (pokore) tome, poduči ih da im je Allah naredio pet namaza u toku svakog dana i noći. Ako se odazovu (pokore) tome poduči ih da im je Allah naredio obaveznu sadaku (zekat) koja se uzima od njihovih bogataša i dijeli se njihovim siromašnim…” (Muslim)
d) Da onaj ko izgovori šehadet, može isti poništiti svojim djelima nakon toga, svjedoči nam i postupak Ebu Bekra r.a. koji se borio nakon smrti Poslanika s.a.w.s. protiv plemena i ljudi koji su izgovorili šehadet u vrijeme Poslanika s.a.w.s., a zatim nakon njegove smrti, počinili djela kojim su negirali taj šehadet.
Bitke koje je Ebu Bekr r.a. vodio protiv tih plemena učenjaci i historičari su nazvali ”Hurubul Murtedin” – Ratovi protiv otpadnika, kao što to navodi Ibn Abdul Ber, rhm. (El-Istizkar, 3/213):
”A otpadništvo (nakon Poslanika s.a.w.s.) se desilo na tri načina:
1 – Plemena koja su se vratila obožavanju kipova;
2 – Plemena koja su se odazvali Musejlemi Lažnom poslaniku, u Jemami
3 – Plemena koja su odbili dati zekat,…misleći da je to bila obaveza samo u vrijeme Poslanika s.a.w.s.”
Kada je Ebu Bekr r.a. spremio vojsku, koju će uputiti protiv plemena koja su odbila dati zekat, Omer r.a. je citirao hadis Poslanika s.a.w.s: ”Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu La ilahe ilallah. Pa ko kaže La ilahe illallah sačuvao je od mene svoj imateka i svoj život, osim sa pravom, a račun će polagati kod Allaha.” (Buharija i Muslim)
Dio prethodnog hadisa ”Osim sa pravom”, znači kazna ubistvom, i to objašnjava drugi hadis:
”Krv muslimana, koji svjedoči da nema drugog božanstva sem Allaha i da sam ja Njegov poslanik, je zabranjena, osim u tri slučaja: ženjeni bludnik, ubica i otpadnik od vjere odmetnik od džemata.” (Bilježi Tirmizija, hasenu-sahih)
Pa je Ebu Bekr r.a. shvatio ovaj propis bolje od Omera r.a., smatrao je da je negiranje obaveze zekata stvar koja negira šehadet, tj. taj je otpadnik od vjere, zato je rekao: ”Vallahi, borit ću se protiv svakoga ko napravi razliku između namaza i zekata (u obaveznosti)” (El-Istizkar, 9/224)
VAŽNO: Prijethodna tačka treba biti upozorenje svakom nosiocu šehadeta da treba dobro naučiti značenje šehadeta, naučiti i sprovesti u djelo sve ono što šehadet traži od nas, kao i naučiti i kloniti se svih stvari koje ruše šehadet.
3. Značenje šehadeta
Šehadet se sastoji iz dva dijela:
1 – La ilahe illallah (Nema božanstva sem Allaha)
2 – Muhameden resulullah (Muhammed je Allahov Poslanik)
4. Značenje La ilahe illallah
Prvi dio šehadeta La ilahe illallah ima dva temlja (rukna), i bez jednog od njih šehadet nije ispravan.
1 – Prvi rukn je La ilahe, tj. odricanje od svih božanstava mimo Allaha. Ovo negiranje (odricanje) biva u 4 stvari, kao što kaže šejh Muhammed ibn Abdulwehab:
a) Negiranje božanstava, tj. svih onih koji se mimo Allaha obožavaju smatrajući da su ta božasntva u mogućnosti pribaviti ljudima neku korist, i otkloniti neku štetu od njih.
أَئِنَّكُمْ لَتَشْهَدُونَ أَنَّ مَعَ اللّهِ آلِهَةً أُخْرَى قُل لاَّ أَشْهَدُ قُلْ إِنَّمَا هُوَ إِلَـهٌ وَاحِدٌ وَإِنَّنِي بَرِيءٌ مِّمَّا تُشْرِكُونَ
”Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?” Reci: “Ja ne tvrdim.” Reci: “Samo je On – Bog, i ja nemam ništa s tim što vi smatrate druge Njemu ravnim.” (El-En’am, 19.)
b) Negiranje Taguta: a to je sve ono što se obožava mimo Allaha, i time je zadovoljno. Rekao je Uzvišeni:
وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَّسُولاً أَنِ اعْبُدُواْ اللّهَ وَاجْتَنِبُواْ الطَّاغُوتَ
”Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu se klanjajte, a kumira (Taguta) se klonite!” (An-Nahl, 36)
c) Negiranje Endada, a Endad je sve što se voli više od Allaha dž.š. i čija ljubav odvraća od Islama:
وَمِنَ النَّاسِ مَن يَتَّخِذُ مِن دُونِ اللّهِ أَندَاداً يُحِبُّونَهُمْ كَحُبِّ اللّهِ وَالَّذِينَ آمَنُواْ أَشَدُّ حُبًّا لِّلّهِ
”Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.” (Al-Baqara, 165)
d) Negiranje Erbaba, a Erbabi su oni koji dozvoljavaju ono što je Allah zabranio, i zabranjuju ono što je Allah dozvolio, i pozivaju ljude da ih slijede u tome:
اتَّخَذُواْ أَحْبَارَهُمْ وَرُهْبَانَهُمْ أَرْبَابًا مِّن دُونِ اللّهِ
”Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje…” (Et-Tevba, 31.)
Kaže Poslanik s.a.w.s. u tumačenju ovog ajeta: ”Oni im dozvoljavaju haram, i zabranjuju halal, pa ih slijede u tome…” (Bilježe Ahmed i Tirmizi)
2 – Drugi rukn je illallah (osim Allaha), tj, potvrđivanje božanstva samo Allahu dž.š.
A to je potvrđivanje ove 4 gore navedene stvari samo Allahu dž.š.
5. Značenje Muhammedun resulullah
Značenje drugog dijela šehadeta je sljedeće:
– Priznavanje njegovog, s.a.v.s., poslanstva
– Ubjeđenje da je Muhammed, s.a.v.s., Allahov rob i da on sam ne posjeduje nikakva svojstva božanstva.
Ovaj dio šehadeta od nas traži sljedeće stvari:
– Vjerovanje u ono o čemu nas je Poslanik s.a.v.s., obavijestio,
– Pokoravanje u onome što nam je naredio,
– Nepribližavanje onome što nam je zabranio i upozorio na njega,
– Neobožavanje Allaha, subhanehu ve te’ala, osim onako kako je to on činio i kako nam je naredio.
6. Šartovi (uslovi ispravnosti) šehadeta La ilahe illallah, Muhamedun resulullah:
Šartova (uslova ispravnosti) dva šehadeta ima 7:
Prvi šart: El ‘Ilm – Znanje
Znanje izgovora, značenja, i onoga što ga ruši.
فاعلم أنه لا إله إلا الله
”Znaj da nema drugog božanstva osim Allaha.” (Sura Muhammed, 19.)
Rekao je Poslanik s.a.w.s.: ”Ko umre sa znanjem da nema drugog božanstva sem Allaha dž.š. ući će u džennet.” (Bilježi Muslim)
Drugi šart: El Jekin – Ubjeđenje
Ubjeđenje u ove riječi i u njihovo značenje, bez imalo sumnje.
إنما المؤمنون الذين آمنوا بالله ورسوله ثم لم يرتابوا
”Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju i poslije više ne sumnjaju…” (El-Hudžurat, 15.)
Rekao je Poslanik s.a.w.s.: ”Ešhedu en la ilahe illallah we eni resulullah, neće Allah zabraniti džennet robu koga sretne sa ovim riječima u koje ni malo ne sumnja.” (Muslim)
Treći šart: El Kubul -Prihvatanje
Prihvatanje značenja ovih riječi i svega onoga što od nas zahtjevaju, bez da čovjek bilo šta od ovoga odbije, posebno iz oholosti.
Rekao je Uzvišeni:
إنَّهم كانوا إذا قيل لهم لا إله إلا اللهُ يستكبرُون
”Kad im se govorilo: ”Samo je Allah Bog!” – oni su se oholili.” (As-Saffat, 35.)
Četvrti šart: El Inkijad – Potpuna predaja i poslušnost
Predaja i poslušnost u svemu što ove riječi od nas zahtjevaju:
وَمَنْ أَحْسَنُ دِينًا مِّمَّنْ أَسْلَمَ وَجْهَهُ لله وَهُوَ مُحْسِنٌ
”Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, čineći još i dobra djela…” (An-Nisa, 125.)
Peti šart: Es Sidk – Iskrenost u srcu i djelima
To jest da ovo ne budu riječi samo na jeziku, već da i djela budu potvrda tome a i ono što je u srcu.
Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s: ”Nema toga ko posvjedoči da nema božanstva sem Allaha i da je Muhammed NJegov rob i poslanik, iskreno iz srca, a da ga Allah neće zabraniti vatri.” (Buharija i Muslim)
Šesti šart:El Ihlas
To jeste da u ovom svjedočenju nema primjesa širka.
Rekao je Uzvišeni:
وَمَا أُمِرُوا إِلَّا لِيَعْبُدُوا اللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ حُنَفَاءَ
”A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju (ibadet čine), da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju…” (Al-Bajina, 5.)
Sedmi šart: El Mehabe – Ljubav
Ljubav prema ovim riječima, prema onome što od nas traže, ljubav prema onima koji su sljedbenici ovih riječi, i mržnja prema onome što je suprotno ovim riječima.
Od Enesa ibn Malika se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Tri stvari kod koga se nađu osjetiće slast imana: ”Da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega ostalog, da voli nekoga samo u ime Allaha, i da mrzi da se vrati u nevjerstvo, nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru.” (Buharija i Muslim)
(Izvor šartova šehadeta: ”Skraćena verzija Me’aridžul Kubula” od Muhammeda ibn Sa’ida El-Kahtanija, str. 119. – 122.)
Napomena: Neki od učenjaka dodaju još dva uslova:
a) Negiranje svega što se obožava mimo Allaha dž.š., a dokaz tome navode hadis kojeg bilježi imam Muslim: ”Ko kaže La ilahe illallah i zanegira ono što se obožava mimo Allaha, njegov imetak i krv biva zabranjena, a konačan račun će polagati kod Allaha dž.š.” (Gore navedena knjiga od El-Kahtanija)
b) Da se umre na tome
Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s: ”Nema toga roba koji kaže: La ilahe illallah, a zatim umre na tome, a da neće ući u džennet.” (Buharija i Muslim)
Hadis dana – pravo puta
Prenosi se od Ebu-Se’ida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Čuvajte se sjedenja po putevima.” Rekoše: ”O Allahov Poslaniče, sjedenje na putu je nama neophodno, mi tu razgovaramo.” Pa reče Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: “Ako ćete sjediti, onda dajte putu njegovo pravo.” Kažu: ”Šta je pravo puta, o Allahov Poslaniče?” Reče: “Obaranje pogleda, otklanjanje neprijatnosti, odvraćanje selama i naređivanje dobra i zabranjivanje zla.”[1]
Biografija ravije:
S’ad ibn Malik ibn Sinan el-Ensari, radijallhu anhu, je plemeniti ashab. Učestvovao je u svim bitkama poslije Uhuda. Prenio je mnogo hadisa. Preselio je u Medini 53. god. po Hidžri.
Kratki komentar hadisa:
U hadisu je došla zabrana sjedenja po putevima. Mudrost ove zabrane je što se sjedenjem čovjek izlaže iskušenju. Ponekad onaj ko se boji iskušenja za sebe, gledajući u žene kada prolaze, vidi ono što budi strasti. Na putu se izlaže obavezi davanja prava Allahu i muslimanima zbog toga što su tražili dozvolu da ostanu sjediti po putu. A da je čovjek sjedio u kući ne bi to znao, niti bi bio obavezan obavljati prava koja često ne izvršava.
Smjernice hadisa:
- Sjedenje sa prijateljima u kući je bolje od stajanja na ulici.
- Čuvanje od igranja po ulici.
- Obaveza obaranja pogleda od onog što je Allah zabranio.
- Ne uznemiravati muslimane ako je neophodno da se sjedi na ulici.
- Onaj koji sjedi na ulici obavezan je odvraćati selam, upućivati na dobro i upozoravati na zlo.
[1] Buharija (2/870), broj 2465, Knjiga o žalbama, poglavlje: Dvorišta kuća i sjedenje u njima, i Muslim (3/1675), broj 2121, poglavlje: Zabrana sjedenja po putevima i davanje putu njegovo pravo.
Dvadesetdvogodišnjica Armije Republike Bosne i Hercegovine
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Dvadestdvogodišnjica Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ista je sama po sebi nametnuta obzirom da inša-Allah za pet dana, tačnije 15. aprila, u utorak na dijelu Federacije Bosne i Hercegovine s bošnjačkom većinom, obilježavamo Dan naše Armije.
Današnja hutba govori o Armiji Republike Bosne i Hercegovine, njenim šehidima, invalidima znanim i neznanim junacima, pohvaljenim i nepohvaljenim herojima, demobiliziranim borcima, profesionalnim vojnicima i svima onima koji su hrabro i bez oklijevanja stali da brane Republiku Bosnu i Hercegovinu. Policija Republike Bosne i Hercegovine i Armija Republike Bosne i Hercegovine su se uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć, u nemogućim uvjetima oduprli znatno nadmoćnijim i brojnijim neprijateljima, koji su nadirali izvan granica Republike Bosne i Hercegovine, potpomognuti zločincima iznutra.
Braćo i sestre! Sjećajmo se sa ponosom dana u kojima se u Republici Bosni i Hercegovini vodila odsudna bitka za: vjeru, čast i Državu i nemojmo kriti nepobitne historijske činjenice niti ih se stidjeti, jer se Bošnjaci nemaju čega stidjeti niti koga mimo Allaha, subhanehu ve te’ala, bojati!
Muslimanima se propisuje borba koja im nije po volji, a ima stvari koje muslimani ne vole, a one su dobro za njih i onih koje vole, a one su zlo za njih, kao što stoji u 216. ajetu Sure El-Bekare:
كُتِبَ عَلَيْكُمْ الْقِتَالُ وَهُوَ كُرْهٌ لَكُمْ وَعَسى أَنْ تَكْرَهُوا شَيْئًا وَهُوَ خَيْرٌ لَكُمْ وَعَسَى أَنْ تُحِبُّوا شَيْئًا وَهُوَ شَرٌّ لَكُمْ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنْتُمْ لَا تَعْلَمُونَ
Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.
Aprila 1992. godine došlo je vrijeme da Bošnjaci i druge patriote ginu za svoju Zemlju, a više od jednog stoljeća su to činili za tuđe zemlje i tuđe interese, u prvim borbenim ešalonima – širom kršovitog Balkana i šire. Spominjali su se podvizi hrabrih Bošnjana na: Kavkazu, Austriji, Italiji, Mađarskoj i drugim zemljama, ali je ta borba bila pod nečijom tuđom komandom i za nečije “više ciljeve”. Bošnjaci su nakon dugog vremenskog perioda bili u prilici da se dokažu u odbrani: vjere, zemlje Bosne i Hercegovine i svih naroda u njoj.
U tako teškom historijskom trenutku, Armija Republike Bosne i Hercegovine i jedinice MUP-a su pokazale najviši stupanj morala i spremnosti da se bore za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost, a u redovima Armije i MUP-a je bilo mjesta za sve one koji su se željeli dokazati kao patriote ove zemlje.
Hiljade šehida su pali na putu otpora agresorima, hiljade neznanih bosanskih junaka, čija se imena ne spominju u knjigama, ne čitaju na svečanim postrojavanjima i koji se ne pozivaju na obilježavanja značajnijih događaja; svi oni su se svojim hrabrim podvizima nebrojeno puta suprotstavili agresoru oslobađajući kote za koje su vojni stratezi tvrdili da su neosvojive. Oni ostaju zapisani tamo odakle se ne brišu pohvale, gdje se ne poništavaju naredbe, gdje je vječnost, kod Onoga Koji sve stvara i rastvara. Budimo ponosni što smo bili sudionici herojske odbrane Republike Bosne i Hercegovine i što smo u svoju Bosnu i Hercegovinu ugradili dio sebe!
Zasigurno bi neprijatelji Republike Bosne i Hercegovine uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć bili potpuno poraženi da im njihovi sponzori i supervizori sa Zapada i Istoka nisu pomagali na razne načine. Embargo na uvoz oružja bio je jedan od poteza kojim nas je Zapad želio prisiliti na predaju! Uprkos tome nije se desio naš očekivani poraz i predaja bez borbe, već smo vodili borbu s kojom se treba ponositi svaki istinski građanin Bosne i Hercegovine.
Hiljade Bošnjaka se mjesecima goloruko odupiralo neprijatelju u nadi da će uspjeti zarobiti nešto od lahkog naoružanja, tenkovi su zaustavljani sa flašama benzina i balvanima i tako je obarana teorija o četvrtoj vojnoj sili u Evropi, koja se smatrala nepobjedivom. Koliko je vodovodnih cijevi prepravljeno u lovačke puške, koje su nerijetko eksplodirale u vlastiti rukama, kako su u početku spravljane ručne bombe, jer drugih nije bilo itd.? Sve bi to bilo drugačije da Zapad nije potvrdio embargo na uvoz naoružanja.
Bošnjaci su bili izloženi napadu onih koji su se Zapadu predstavljali za one koji i njih čuvaju od islama ili kako to oni kažu “zelene opasnosti”.
Armija Republike Bosne i Hercegovine se rodila u krvi i u kricima vlastitog naroda, koji nije imao drugog izbora, nego da se suprotstavi zlu, makar to suprotstavljanje ne imalo zdravu logiku i vrlo malo šanse po aršinima eksperata rata. Zbog toga bi mogli kazati da je borba u Bosni i Hercegovini bila puna kerameta, koji su se pojavljivali na naše oči, ali o njima Bošnjaci stidljivo ili nikako ne pričaju. Možda je razlog za to što kerameti nisu dolazili sa Zapada, pa ih je bilo stid da ih neko ne ospori, jer je “dobro” samo ono što je dolazilo i dolazi sa Zapada ili je padalo odozgo iz utroba transportnih aviona, kao humanitarna pomoć Bošnjacima, koji tu preveliku “dobrotu” svijeta nikada neće zaboraviti.
Takvi su Bošnajci; sve znaju priznati, osim uspjeha vlastitog naroda i sve znaju spominjati, osim svoje rezultate… Bosna i Hercegovina je zemlja čuda, Zemlja u kojoj su zagarantirana prava svih njenih građana, a najmanje onih koji su se istinski borili za nju…
Danas u Bosni i Hercegovini klasično oružje šuti, ali se vodi teška borba na drugim poljima na kojima imamo sve manje istinskih boraca. Zato svi odgovorni Bošnjaci i patriote iz reda drugih naroda trebaju stalno imati na umu težinu odgovornosti koju su preuzeli na svoja pleća i predano raditi na očuvanju Države koja je skupo plaćena!
Braćo i sestre, moramo mijenjati svoje stavove i predrasude, kako nam svi drugi osim nas žele dobro, te kako su samo drugi sposobni i spremni na žrtvu! A, nije tako!!! Neka nam je sretan Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine!
Gospodaru, nagradi najboljom nagradom naše šehide i sve istinske borce, oslobodi nasilja one kojima se ono nanosi, opomeni i uputi nasilnike, prije nego dođe konačni obračun, oprosti našim roditeljima, uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca i učini ih boljim čuvarima dina i Države od nas, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 13/2014 – 11. džumade-l-uhra 1435.H. / 11. april 2014.g.
Hadis dana – uticaj prijatelja na čovjeka
Prenosi Ebu-Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Zaista, primjer dobrog i lošeg prijatelja je kao onaj koji nosi miris misk i onaj koji puše u kovački mijeh. Onaj koji nosi miris misk ili će ti ga poklonit, ili ćeš ga kupiti od njeg, ili ćeš osjetit od njeg ugodan miris. A onaj koji puše u kovački mijeh ili će ti zapaliti odjeću, ili ćeš osjetit od njeg neugodan miris.”[1]
Značenje manje poznatih riječi:
kovački mijeh – kožna futrola pomoću koje kovač puše u vatru
Biografija ravije:
Ebu-Musa Abdullah ibn Kajs ibn Sulejm el-Eš’ari je plemeniti ashab, bio je namjesnik Kufe. Preselio je 50. god. po Hidžri.
Kratki komentar hadisa:
Hadis je dokaz da druženje sa dobrim i moralnim ljudima utiče na sreću čovjeka, i svaki čovjek se na svog prijatelja ugleda. Suprotno tome, druženje sa prostacima i pokvarenjacima donosi čovjeku nesreću. Da bi to pojasnio Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je naveo dva jasna primjera.
Upute hadisa:
- Islam vodi brigu o usmjerenju svojih sljedbenika da se druže sa dobrim ljudima.
- Čovjek je pod uticajem svog prijatelja u dobru ili zlu.
- Nastojanje da se prijateljuje sa odabranim ljudima.
- Od koristi druženja sa dobrim ljudima je što pomažu u hajru i upozoravaju na zlo.
- Musliman se čuva prijateljevanja sa društvom koje ima poročne navike poput ostavljanja namaza, pušenja cigareta i tome slično.
[1] Buharija (5/2104), broj 5534, Knjiga o klanju i lovu, Poglavlje o misku, i Muslim (4/2026), broj 2628, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Preporučljivost druženja sa dobrim ljudima.
Važnost poznavanja Allahovih imena
Ekskluzivno!!! Predstavljamo vam prvu tv emisiju našeg uvaženog profesora Hajrudina Ahmetovića. Emisija je iz serijala “Upoznaj svoga Gospodara” koji se prenosi preko kablovske Moja TV.
Hadis dana – slast imana
Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu aleji ve sellem, rekao:
“Kod koga se nađu tri osobine osjetiće slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega drugog, da voli čovjeka ni zbog čega drugog osim radi Allaha i da mrzi da se vrati u nevjerstvo nakon što ga je Allah izbavio iz njega kao što mrzi da bude bačen u vatru.“[1]
Značenje manje poznatih riječi:
slast imana – užitak koji je produkt imana
Biografija ravije:
Enes ibn Malik el-Ensari, rahimehullah, časni ashab, sluga Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. Služio ga je deset godina. Prenio je mnogo hadisa i ubraja se među fakihe i učene ashabe. Preselio je 92. god. po Hidžri.
Kratki komentar hadisa:
U ovom vrijednom hadisu izlaže nam Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, određena svojstva koja, kada se neko okiti njima, osjeti ljepotu imana i doživi njegovu slast sticanjem užitka i sigurnosti na dunjaluku i ahiretu.
Prvo od ovih svojstava je da mu ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku bude u srcu draža od svega drugog što voli, pa makar bila voljena osoba, roditelj ili dijete, pa čak i on sam. Ova ljubav ima znakove, od njih su: rad po Allahovoj knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, zaštita dina i tome slično.
Drugo svojstvo je da musliman gradi svoju vezu sa drugim muslimanima na temelju ljubavi u ime Allaha, a ne radi dunjaluka ili neke koristi.
I treće svojstvo je da musliman mrzi kufr (nevjerstvo) takvom mržnjom koja je ravna mržnji upropaštujuće vatre, i da mrzi da se vrati u kufr, kao što mrzi da bude bačen u vatru. A znak toga je poslušnost Allahu, ostavljanje grijeha i žurba u činjenju iskrene tevbe.
Smjernice hadisa:
- Obaveza davanja prednosti ljubavi prema Allahu i ljubavi prema Njegovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, nad svim stvorenjima.
- Neposlušnost ljudima u griješenju prema Allahu i griješenju prema Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem.
- Od potpunog imana je da musliman voli svoga brata muslimana radi Allaha, dž.š..
- Obaveza je muslimanu da mrzi kufr kao što mrzi da bude bačen u vatru.
- U kome se nađu ova svojstva osjetiće sigurnost u svom srcu i mir u duši.
[1] Buharija (1/14), broj 21, Knjiga o imanu, poglavlje: Slast imana, i Muslim (1/66), broj 43, Knjiga o imanu, poglavlje: Pojašnjenje osobina, ko se njima odlikuje osjeti slast imana.
