Pravila poštivanja predavača
Definicija Imana, njegovi sastavni dijelovi, raste i opada – Prof. Adnan Nišić
Definicija Imana, njegovi sastavni dijelovi, dokazi da iman raste i opada
1. Iman je čvrsto ubjeđenje srcem u Allaha dž.š., i u ono o čemu nas je On Uzvišeni obavjestio u Kur’anu i o čemu nas je obavjestio Njegov Poslanik s.a.w.s., svjedočenje toga jezikom i potvrđivanje toga djelima. Iman raste pokornošću Allahu s.w.t. i činjenjem dobrih djela, a opada činjenjem grijeha.
2. Kod Ehli sunneta vel džemata, pored ubjeđenja srcem, i svjedočenje jezikom i potvrđivanje djelima su SASTAVNI (to jest nerazdvojivi) dijelovi Imana.
3. Po pitanju sasavnih dijelova Imana (vjerovanje srcem, svjedočenje jezikom i potvrđivanje djelima) kao i toga da Iman raste i opada Ehli Sunnet vel džemat je zauzeo srednji put između:
a) Haridžija i Mu’tezila – koji smatraju da ako vjernik počini veliki grijeh, njemu se iman ne smanjuje, već počinioc velikog grijeha ostaje bez kompletnog imana, tj. postaje kod haridžija nevjernik, kod mu’tezila ostaje u stanju između vjernika i nevjernika, a na ahiretu će takav vječno u vatru. (O velikim grijesima i stavu Ehli sunneta po pitanju velikih grijeha radit ćemo na predavanju br. 15)
b) Murdžija (džehmija, ešarija, maturidija…) – onih koji djela i govor ne smatraju sastavnim dijelovima Imana (osim grupe Murdžietul Fukaha, koja ima najbliži stav Ehli sunnetu, jer oni govor smatraju Imanom), niti smatraju da se Iman može povećati ili smanjiti. Dakle, oni vjeruju da djela i govor nemaju nikakvog uticaja na Iman, niti na njegovo smanjivanje i povećavanje. Po ovom shvatanju, kako to navodi Ibn Tejmije u knjizi ”El-Iman”, ove sekte izjednačuju iman Džibrila a.s. i Ebu Bekra r.a. sa svima onima koji imaju iman u srcu.
4. Dokazi da su djela i govor sastavni dijelovi Imana:
a) Dokazi iz Kur’ana
وما كان الله ليضيع إيمانكم
”A Alllah neće dopustiti da propadne vaš Iman (namaz)…” (Al-Baqara, 143.)
U ovom ajetu Allah dž.š. namaz direktno naziva Imanom. Zbog čega:
U 143. ajetu sure Al-Baqara Allah dž.š. kaže u vezi promjene kible iz Kudsa ka Kabi u Mekki:
”I Mi smo promjenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika i na one koji će se stopama svojim vratiti. – nekima je to bilo doista teško, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na pravi put.”
Ibn Kesir u svome tefsiru navodi hadis od Bahrije u vezi tog događaja i kaže: ”Bilo je ljudi (od muslimana) koji su poginuli prije nego je kibla promijenjena ka Kabi, i nismo znali kakvu će oni nagradu imati za njihov namaz, pa je Allah spustio ajet: ”A Alllah neće dopustiti da propadne vaš Iman (namaz)…”
وَمَا أُمِرُوا إِلَّا لِيَعْبُدُوا اللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ حُنَفَاءَ وَيُقِيمُوا الصَّلَاةَ وَيُؤْتُوا الزَّكَاةَ ۚ وَذَٰلِكَ دِينُ الْقَيِّمَةِ
Kaže Allah dž.š.: “a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju (ibadet čine), da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu (namaz) obavljaju, i da zekat daju; a to je – ispravna vjera.” (Al-Bajina, 5.)
Rekao je Ibnul Kudame El Makdisi: ”U ovom ajetu Allah dž.š. je činjenje ibadeta Njemu, iskrenost srca, obavljanje namaza, davanje zekata nazvao vjerom.” (Lum’etul ‘Itikad od Ibnul Kudame El-Makdisija)
إنما المؤمنون الذين آمنوا بالله ورسوله ثم لم يرتابوا وجاهدوا بأموالهم وأنفسهم في سبيل الله أولئك هم الصادقون
”Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju i poslije više ne sumnjaju i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim, oni su iskreni.” (El-Hudžurat, 15.)
Imam El-Adžuri (rođen, 280.h.g) u svojoj knjizi ”Kitabu Šerija” kaže da je u Kur’anu našao 56 ajeta u kojima je dokaz da su djela sastavni dio Imana, i da su djela pored Allahove Milosti i vjerovanja srcem uslov za ulazak u džennet.
b) Hadisi Poslanika s.a.w.s:
– Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ili šesdeset i nekoliko dijelova. Najuzvišeniji dio je govor La ilahe ilallah, a najniži jeste uklanjanje prepreke sa puta, a i stid je dio Imana.” (Mutefekun alejhi)
U ovom hadisu Poslanik s.a.w.s. jasno navodi da su i govor (šehadet), i djelo organa (uklanjanje prepreke sa puta), i djelo srca (stid) dijelovi imana.
– Od Ebu Malija El-Eš’arija r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Čistoća je uslov imana.” (Bilježi Muslim) I u ovom hadisu se vidi da je Poslanik s.a.w.s. uvrstio djelo u Iman.
– Poslanik s.a.w.s. je upitao ashabe: ”Znate li šta je Iman u Allaha Jedinog?”, a oni su odgovorili: ”Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Tada im Poslanik s.a.w.s. reče: ”Svjedočenje da nema drugog božanstva sem Allaha dž.š. i da je Muhammed Njegov Poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata, post ramazana, i da dajete od ratnog plijena petinu.” (Buharija i Muslim)
c) Govor selefa:
Rekao je Alija r.a: ”Strpljenje je imanu isto što i glava tijelu. Ko nema strpljenja nema ni imana.” (Predaju sa ispravnim lancem prenosi Imam Lelekai u Usuli ‘Itikad)
Rekao je Imam Malik rhm.: ”Iman je govor i djelo, raste i opada.” (Tertibu Medarik, 53/1)
Rekao je Ishak ibn Rahuja rhm: ”Iman je govor i djela, raste i opada.” (Mudžmu’ul fetava, 308/7)
Rekao je imam Šafi’ rhm: ”Iman je govor i djelo, raste i opada.” (Menakib Eš-Šafi’, od Bejhekija, 1/ 387-393)
Ibn Hadžer El-Askalani u Fethul Bari prenosi riječi imama Buharija da je rekao: ”Sreo sam više od hiljadu učenjaka svoga vremena i nisam našao niti jednog da se razišao po pitanju da su govor i djelo od Imana, da raste i opada.”
5. Dokazi da iman raste i opada:
a) Dokazi iz Kur’ana:
إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ إِذَا ذُكِرَ اللّهُ وَجِلَتْ قُلُوبُهُمْ وَإِذَا تُلِيَتْ عَلَيْهِمْ آيَاتُهُ زَادَتْهُمْ إِيمَانًا
”Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju” (Al-Anfal, 2.)
الَّذِينَ قَالَ لَهُمُ النَّاسُ إِنَّ النَّاسَ قَدْ جَمَعُواْ لَكُمْ فَاخْشَوْهُمْ فَزَادَهُمْ إِيمَاناً
”one kojima je, kada su im ljudi rekli: “Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!” – to učvrstilo vjerovanje,” (Ali ‘Imran, 173.)
U oba gore navedena ajeta prije riječi Iman na arapskom stoje oblici glagola (زاد, يزيد) što znači povećati.
b) Dokazi iz sunneta Poslanika s.a.w.s..
– Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Vjernik najpotpunijeg imana je onaj sa najboljim ahlakom.” (Bilježe Tirmizi i Ebu Davud)
Iz hadisa se može razumjeti da iman može biti potpun i krnjav (nepotpun).
– Od Ebu Saida El Hudrija se prenosi da je čuo Poslanika s.a.w.s. kako kaže: ”Ko od vas vidi kako zlo neka ga ukloni rukom, a ako ne mogne onda jezikom, a ako ni to ne mogne onda neka to prezire srcem, a to je najslabiji Iman.” (Bilježi Muslim)
Najslabiji vid imana, spomenut u hadisu, daje nam za pravo da razumijemo da suprotno tome postoji i najjači oblik imana.
c) Govor Selefa:
Rekao je Abdullah ibn Mesud r.a: ”Allahu, povećaj nam iman, ubjeđenje i razumijevanje.” (Bilježi Lelekai u Usuli ‘Itikad)
Rekli su Abdullah ibn Abbas r.a., Ebu Hurejre r.a., Ebu Derda r.a.: ”Iman raste i opada.” (Bilježi Lelekai u Usuli ‘Itikad)
Rekao je imam Ahmed ibn Hanbel: ”Iman raste i opada. Raste činjenjem dobrih djela, a opada ostavljanjem dobrih djela” (Lelekai u Usul ‘Itikad)
Rekao je Ibn Hadžer u Fethul Bariju: ”Selef je mišljenja da iman raste i opada.”
Rekao je imam Nevevi u komentaru hadisa broj 80. u Muslimovom Sahihu: ”U njemu je dokaz rasta imana i njegovog opadanja.”
Korištena literatura:
1. ”El-Iman” od Ibn Tejmije
2. ”Knjiga Šerijata” od Ebu Bekra El-Adžurija
3. ”Lum’etul ‘Itikad” od Ibnul Kudame El-Makdisija
4. ”Usul ‘Itikad” od Lelekaia
5. ”Fethul Bari” od Ibn Hadžera
Razlozi objave (Esbabun nuzul)
Lekcija br.5
Razlozi objave (Esbabun nuzul)
Razlozi objave (Esbabun-nuzul)
- Šta je razlog objave?
Postoje dvije vrste razloga objave:
- a) opći razlog, koji je zajednički za sve ajete, a to je uputa ljudima i džinima do Sudnjega dana.
- b) posebni razlog, a to je razlog zbog kojeg je Allah dž.š. objavio pojedine ajete u Kur’anu, na primjer spuštanje ajeta iz sure An-Nur, koji su spušteni zbog munafičke potvore na majku vjernika Aišu r.a., a u kojima Allah dž.š. spušta propis kažnjavanja onih koji potvaraju čestite vjernice.
- Koji su to sve razlozi zbog kojih je Allah dž.š. spuštao pojedine ajete?
- a) Postupak Poslanika s.a.w.s.
Kao kada mu je jedne prilike, dok je Poslanik s.a.w.s. pozivao ugledne Kurejšije u Islam, prišao slijepi ashab Ibn Ummi Mektum r.a. i htio ga nešto upitati, a Poslanik s.a.w.s. nije obratio na njega pažnju, pa je Allah dž.š. spustio prve ajete iz sure Abese, u kojima je ukorio postupak Poslanika s.a.w.s.
”On se namrštio i okrenuo, zato što je slijepac njemu prišao, A šta ti znaš – možda on želi da se očisti, ili pouči pa da mu pouka bude od koristi.” (Abasa, 1-4)
- b) Postupak ashaba r.a.
Primjer kada je Hafsa r.a. zatekla Poslanika s.a.w.s. u svojoj postelji sa Marijom Ummu Ibrahim, pa ju je to pogodilo, nakon čega se Poslanik s.a.w.s. zakleo da više neće nikako prilaziti Ummu Ibrahim. Tada su objavljeni prvi ajeti sure At-Tahrim
يا أيها النبي لم تحرم ما أحل الله لك تبتغي مرضاة أزواجك والله غفور رحيم
‘’O Vjerovjesniče, zašto sebi uskraćuješ ono što ti je Allah dozvolio – u nastojanju da žene svoje zadovoljiš? A Allah prašta i samilostan je.’’ (At-Tahrim, 1.)
- c) Postupak nevjernika (mušrika, ili ehlul-kitabija)
Primjer tome je zahtjev mušrika Poslaniku s.a.w.s. da se dogovore da jedne godine Poslanik s.a.w.s. sa ashabima r.a. obožava kipove zajedno sa mušricima, a da druge godine mušrici zajedno sa Poslanikom s.a.w.s. obožavaju Allaha dž.š.
- d) Ili razlog objave može biti pitanje postavljeno Poslaniku s.a.w.s., a on o tome nije dobio nikakvu objavu, pa onda Allah dž.š. spusti ajete u kojima daje odgovor na postavljeno pitanje.
Primjer:
يسألونك عن الساعة أيان مرساها فيم أنت من ذكراها إلى ربك منتهاها
’’Pitaju te o Smaku svijeta: “Kada će se dogoditi?” Ti ne znaš, pa kako da o njemu zboriš, o njemu samo Gospodar tvoj zna.’’ (An-Nazi’at, 42-44.)
- Koja je korist poznavanja razloga objave pojedinih ajeta?
- a) Poznavanje razloga objave pomaže u ispravnom tumačenju ajeta i ispravnog izvlačenja fikhskih propisa iz njih.
Na primjer, ajet iz sure Al-Baqara:
فَأَيْنَمَا تُوَلُّوا فَثَمَّ وَجْهُ اللَّهِ
’’Kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova strana.’’ (Al-Baqara, 115.)
Imam Muslim bilježi u svome sahihu da je prilikom putovanja iz Mekke za Medinu Poslanik s.a.w.s. klanjao u putu na svojoj jahalici nafilu, pa su tada objavljeni ovi ajeti. Tako učenjaci fikha smatraju da se nafila na putu može klanjati u prijevoznom sredstvu, iako osoba nije okrenuta ka kibli.
- b) Ispravno razumijevanje ajeta i odgovor na zablude sektaša.
Primjer jeste razlog objave ajeta iz sure An-Nu,r koji govore o propisima kažnjavanja onih koji potvaraju čestite vjernice. Ako znamo da su ti ajeti objavljeni povodom potvore na Aišu r.a. lako ćemo odgovoriti na zablude šijitskih sekti koje i nakon ovih ajeta, do dan danas ne vjeruju u čestitost Aiše r.a.
- c) Poznavanje vrijednosti pojednih ljudi, ili skupina spomenutih u Kur’anu po lijepom.
Na primjer ajet iz sure Al-Fath:
لقد رضي الله عن المؤمنين إذ يبايعونك تحت الشجرة
’’Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli.’’(Al-Fath, 18.)
U Sahihu kod Muslima stoji hadis u kome Poslanik s.a.w.s. kaže: ’’Niko od onih, koji su mi dali prisjegu ispod drveta, neće ući u vatru, inša Allahu.’’
Ova prisjega se desila nakon ugovora Hudejbije između Poslania s.a.w.s. i mušrika Mekke, a broj ashaba koji su tada dali prisjegu Poslaniku s.a.w.s. bio je 1500.
- d) Razumijevanje mudrosti pojedinih propisa i Allahove milosti prema ljudima.
Primjer tome jeste i propis koji je Allah dž.š. spustio iz milosti prema jednoj sahabijki koja se zvala Havla bint Sa’lebe r.a., a kojoj se muž zakleo, nakon što je ona ušla u godine, da joj neće prilaziti kao ženi isto kao što ne prilazi ni svojoj majci na taj način.
قَدْ سَمِعَ اللَّهُ قَوْلَ الَّتِي تُجَادِلُكَ فِي زَوْجِهَا
’’Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala.’’ (Al-Mudžadala, 1.)
Vrste tefsira
Lekcija br.4
Vrste tefsira
Vrste tefsira
- Šta je to tefsir?
Riječ ”tefsir” ima značenje otkriti i pojasniti.
Tefsir je nauka koja nam pomaže da razumijemo Kur’an, kao i da shvatimo značenje pojedinih ajeta, i da iz njih izvučemo vjerske propise i pouke.
- Kako je nastao tefsir kao nauka?
Nakon smrti Poslanika s.a.w.s. ashabi su putovali širom tadašnjeg hilafeta kako bi podučavali muslimane propisima vjere.
Tako su od trojice najučenijih ashaba po pitanju tefsira nastale i poznate tri tefsirske škole:
- a) Škola mufesira Ibn Abbasa r.a. u Mekki, a njegovi najpoznatiji učenici i mufesiri Kur’ana su Sa’id ibn Džebejir, Mudžahid, Ikrime, Tawus i A’ta ibn Ebi Rebah, rahmetullahi ‘alejhim edžmein.
- b) Škola mufesira Ubeja ibn Ka’ba r.a. u Medini, a njegovi učenici i poznai mufesiri su Zejd ibn Eslem, Ebul A’lije i Muhammed ibn Ka’b, rahmetullahi alejhim.
- c) Škola Abdullaha ibn Mes’da r.a. u Kufi, a njegovi najpoznatiji učenici su Katade, A’lkame, Ebu Abdurrahman Es-Sulemi, rahmetullahi alejhim.
- Kad su nastale prve knjige tefsira?
Poznati tabe’ini mufesiri Kur’ana su predaje, koje su naučili od ashaba po pitanju tefsira, prenosili usmenim putem.
Prvi pisani tefsiri napisani su, ne kao posebne knjige, vec kao sastavni dio neke hadiske zbirke, kao poglavlje koje je vezano za tefsir, i to krajem drugog hidžretskog stoljeća.
Tefsir kao posebna nauka počela je da se bilježi polovinom trećeg stoljeća po hidžri, da bi svoj vrhunac dostigla kao nauka u 4. Stoljeću hidžretskom, kada su nastala i prva kapitalna djela iz oblasti tefsira i to od Taberija (umro 310.), od Ibn Ebi Hatima (umro 327.), od Ibn Hibana (umro 369.), od Hakima (umro 405.) i drugih.
Danas postoje dvije vrste tefsira:
Prva vrsta tefsira: Tradicionalni tefsir
Tradicionalni tefsiri su oni koji se temelje na tefsir Kur’ana ajetima iz Kur’ana, tefsir sunnetom Poslanika s.a.w.s., i na govor ashaba (i prema nekim učenjacima mišljenje tabe’ina mufesira se uzima kao validno), bez da se ulazi u tumačenje ajeta od strane onih koji nisu pripadali ovim prvim spomenutim generacijama.
- a) Tefsir Kur’ana ajetima iz Kur’ana
Primjeri tefsira Kur’ana ajetima iz Kur’ana:
– Ajet iz sure Al-Baqara, br. 37.
فَتَلَقَّى آدَمُ مِنْ رَبِّهِ كَلِمَاتٍ
”I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga’’
Riječi koje je Adem tada primio od Gospdara spomenute su u suri Al-’Araf, u ajetu br. 23:
قَالاَ رَبَّنَا ظَلَمْنَا أَنفُسَنَا وَإِن لَّمْ تَغْفِرْ لَنَا وَتَرْحَمْنَا لَنَكُونَنَّ مِنَ الْخَاسِرِينَ
“Gospodaru naš”, – rekoše oni – “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.”
– Ili 47. Ajet iz sure Al-Baqara:
يَا بَنِي إِسْرَائِيلَ اذْكُرُواْ نِعْمَتِيَ الَّتِي أَنْعَمْتُ عَلَيْكُمْ وَأَنِّي فَضَّلْتُكُمْ عَلَى الْعَالَمِينَ
’’O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao.’’
U drugim ajetima Allah dž.š. spominje pojedinačno te blagodati koje je podario Jevrejima:
وَظَلَّلْنَا عَلَيْكُمُ الْغَمَامَ وَأَنزَلْنَا عَلَيْكُمُ الْمَنَّ وَالسَّلْوَى
’’I Mi smo vam od oblaka hladovinu načinili i manu i prepelice vam slali…’’ (Al-Baqara, 57.)
- b) Hadis u mnogim situacijam pojašnjava Kur’anske ajete.
Čak šta više Allah dž.š. je naredio Poslaniku s.a.w.s. da ashabima pojašnjava Kur’an, a to možemo vidjetu u ruječima Uzvišenog:
وَأَنْزَلْنَا إِلَيْكَ الذِّكْرَ لِتُبَيِّنَ لِلنَّاسِ مَا نُزِّلَ إِلَيْهِمْ وَلَعَلَّهُمْ يَتَفَكَّرُونَ
’’ A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.’’ (An-Nahl, 44.)
Evo i nekoliko primjera u kojima se to jasno i vidi (da sunnet najbolje pojašnjava Kur’an):
- Muslim bilježi hadis od Enesa r.a. da kada je objavljena sura El Kewser i kada ju je Poslanik s.a.w.s. proučio ashabima upitao ih je za značenje riječi El Kewser (koja je inače bila tada nepoznata ashabima), a oni su odgovorili da Allah i Njegov Poslanik s.a.w.s. najbolje znaju. Tada ih je Poslanik s.a.w.s. obavjestio da je to rijeka u džennetu.
- Allah dž.š. u Kur’anu naređuje muslimanima da, ako žive u državi u kojoj imaju vlast nad kradljivcem izvrše kaznu odsjecanja ruke:
وَالسَّارِقُ وَالسَّارِقَةُ فَاقْطَعُواْ أَيْدِيَهُمَا جَزَاء بِمَا كَسَبَا نَكَالاً مِّنَ اللّهِ
‘’ Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha!’’ (Al-Ma’ide, 38.)
Međutim u Kur’anu nigdje nije pojašnjeno za koliki ukradeni iznos se sprovodi kazna odsjecanja ruke kradljivcu. Ali je to Poslanik s.a.w.s. pojasnio.
Od Aiše r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. odsjecao kradljivcu ruku kada bi krađa bila u vrijednosti četvrtine dinara i više. (Hadis bilježe Muslim, Ibn Madže I Ahmed)
- U Kur’anu se u mnogo ajeta spominje obavljanje namaza u formi naredbe svim vjernicima.
Ali, kao što kaže ashab Allahovog Poslanika s.a.w.s. Imran ibn Husejn r.a. čovjeku koji nije htio da od njega sluša hadis: ‘’Jesi li igdje u Kur’anu pročitao da jacijski fard ima 4 rekata, akšamski 3, sabahski dva I podnevski I ikindijski po četiri?’’ (Predaju bilježi Bejheki)
Zato ćemo način obavljanja namaza u kompletu naći u praksi Poslanika s.a.w.s. koji je rekao: ‘’Klanjajte onako kako mene vidite da klanjam.’’ (Buhari)
Isto pravilo važi I za hadž koji je naređen jasnim ajetima u Kur’anu, ali u istom nije u detalje pojašnjeno kako se obavlja sam obred hadža od početka do kraja. Zato je tu sačuvana praksa Poslanika s.a.w.s. koji je rekao: ’’Uzmite od mene propise hadža.’’ (Muslim)
- c) Što se tiče tefsira govorom ashaba i tabe’ina uslov je da lanac do ashaba i tabe’ina bude ispravan i spojen.
Ashabi su generacija koja je živjela u vremenu objave Kur’ana, svjedočili su događajima koji su bili razlog objave pojedinih propisa, i učili su Kur’an direktno od Poslanika s.a.w.s.
Rekao je Ibn Mes’ud r.a: ”Tako mi Allaha, pored Koga nema drugog božanstva, nije spuštena niti jedna sura, a da ja ne znam gdje je spuštena. I nije spušten niti jedan ajet, a da ja ne znam zbog koga je spušten. Da znam da je neko učeniji u Kur’anu od mene a da se do njega može doći, uzjahao bih kamilu i otišao bih do njega.” (Buharija)
Rekao je Alij ibn Ebi Talib r.a: ”Pitajte me, jer, Allaha mi, šta god da me upitate odgovoriću vam. Pitajte me iz Allahove Knjige, jer, Allaha mi, nema niti jednog ajeta a da ja ne znam da li je spušten noću ili danju, ili u dolini ili na brdu.” (itifak fi ulumil Kur’an, Es-Sujuti 2/187)
Ashabi od kojih se najviše prenosi tefsira su: četvorica halifa r.a., zatim Ibn Abbas r.a., Ibn Mes’ud r.a., Ibn Zubejr r.a., Zejd Ibn Haris r.a., Ubej ibn Ka’b r.a.
Među najpoznatije i najbolje tradicionalne tefsire spadaju:
– Tefsir od Ibn Džerira Et-Taberija, (umro 310.g.h.) za kojeg je šejhul Islam Ibn Tejmije rekao: ”Što se tiče tefsira koji su prisutni među ljudima, najispravniji je onaj od Ibn Džerira Et-Taberija.” (Medžmu’ul Fetawa, 13/385)
A imam Newewi je rekao za taj tefsir: ”Umet se složio da nije napisan tefsir sličan Et-Taberijevom.” (Tehzibul Esmai vel Lugat, 1/78)
– Tefsir od Ibn Kesira (umro 774.g.h), kojeg učenjaci po vrijednosti svrstavaju odmah na drugom mjestu nakon tefsira od Et-Taberija. Rekao je imam Šewkani: ”Jedan je od najboljih tefsira, ako ne i najbolji.” (Mukademetu tahkik tefsir Ibn Kesir, 1/19)
– Od novijih tradicionalnih tefsira treba istaći ”Adwaul-bejan” od Muhameda El-Emina Eš-Šankitija (umro 1393.g.h. u Mekki). Ovaj tefsir se ističe po mnogobrojnosti tefsira Kur’ana Kur’anom, i izvlačenjem mnogobrojnih fikhskih propisa iz ajeta.
Druga vrsta tefsira: Razumski tefsiri
Ova vrsta tefsira temelji se na mišljenju učenjaka po pitanju značenja pojedinih ajeta.
Učenjaci su ove tefsire svrstali u dvije kategorije:
- a) Pohvaljeni razumski tefsiri, koji su zasnovani na idžtihadu učenjaka ehli sunneta wel džemata, koji su vrsni poznavaoci arapskog jezika, kiraeta, osnova vjere, fikha i ostalih šerijatskih znanosti.
Primjer takvog tefsira jeste tefsir od Ibn Sa’dija (umro 1376.g.h), koji se odlikuje kratkoćom i lahkoćom u objašnjavanju.
- b) Razumski tefsiri koji su pokuđeni po mišljenju učenjaka ehli sunneta.
– Takav je tefsir od Zamahšerija (umro 538.g.h), koji je bio mu’tezilijske akide. Iako se njegov tefsir odlikuje vrlo jakim stilom arapskog jezika, ulema je pokudila ovaj tefsir zbog iznošenja mu’tezilijskih stavova u njemu.
– Ulema je pokudila i kritikovala i tefsir od Fahrudina Er-Razija ”Mafatihul gajb” (umro 606.g.h), u kojem se autor trudio da navede što više teorija iz matematike, fizike, astronomije i ostalih prirodnih nauka, u toj mjeri da je imam Es-Sujuti za taj tefsir rekao: ”U njemu ima svega, osim tefsira.” (Tabakat El-Mufesirin, str. 115-116.)
Literatura:
Dirasat fi U’lumil-Kur’an od Fahda Er-Rumija
J E V M U – A Š U R A / D A N A Š U R E – 1436.H. / 2014. GOD.
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 30/2014 – 07. muharrem 1436.H. / 31. oktobar 2014.g.
J E V M U – A Š U R A / D A N A Š U R E – 1436.H. / 2014. GOD.
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Jevmu – Ašura / Dan Ašure – 1436.H. / 2014. god. Ista inša-Allah pada u naredni ponedjeljak, tj. 03. novembra.
Allahova, dželle še’nuhu, je odredba da je danom stvaranja nebesa i Zemlje, odlučio da se vrijeme računa sa dvanaest mjeseci, među kojima je posebnu počast dao za četiri “Sveta mjeseca” (Ešhuri hurum).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Ebu Bekre, radijallahu anhu, pojašnjava koja su to četiri mjeseca:
عَنْ أَبِي بَكْرَةَ رَضِي اللَّه عَنْه أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “الزَّمَانُ قَدِ اسْتَدَارَ كَهَيْئَتِهِ يَوْمَ خَلَقَ اللَّهُ السَّمَوَاتِ وَالْأَرْضَ، السَّنَةُ اثْنَا عَشَرَ شَهْرًا مِنْهَا أَرْبَعَةٌ حُرُمٌ ثَلَاثَةٌ مُتَوَالِيَاتٌ ذُو الْقَعْدَةِ وَذُو الْحِجَّةِ وَالْمُحَرَّمُ وَرَجَبُ مُضَرَ الَّذِي بَيْنَ جُمَادَى وَشَعْبَانَ.” (البخاري)
Prenosi Ebu Bekre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vrijeme kruži, kao i onoga dana kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju. Godina ima dvanaest mjeseci, od čega su četiri sveta: tri, jedan za drugim: zu-l-ka’de, zu-l-hidždže i muharrem i redžeb, koji je između džumade-l-uhra i ša’bana!” (Buharija)
Ibn Abbas, radijallahu anhu, smatra da je Allah, dželle še’nuhu, dao za ova četiri mjeseca posebno mjesto, time što se u njima grijesi uvećavaju, ali i dobra djela. Zbog toga u tim mjesecima treba paziti na svoja djela. Postavimo sebi pitanja: Da li se naše ponašanje i život u ovim mjesecima razlikuju od ostalih mjeseci i jesmo li uopće svjesni šta znači hurmet (svetost) Ešhuri huruma? Da li u njima imamo pojačan ibadet ili uobičajeno griješimo, zaboravivši gdje smo i kuda idemo? Da neki od nas nismo zaboravili da smo obični smrtnici, koji će samo za koji sat, dan ili godinu morati ostaviti dunjaluk i njegove varljive ukrase, onda kada Azrail, Melek smrti po naredbi Stvoritelja dođe da nam u davno propisanom trenutku iščupa dušu? Da možda nismo zanemarili i to da ćemo na Sudnjem danu odgovarati za svaki svoj korak, djelo i misao, da ćemo odgovarati za preuzete emanete, a posebno za naše supruge i djecu, koji su nam povjereni na čuvanje i da ćemo odgovarati za to na koji način smo koristili vrijeme kao Allahovu blagodat? To je Dan u kojem će se tajne objelodaniti, osim onih koje Allah, dželle še’nuhu, Svojom voljom i milošću sakrije i kada će nevjernici i munafici poželjeti da tlo ispod njih propadne ili će poželjeti da budu obična prašina i to je Dan u kojem će protiv ljudi svjedočiti njihova tijela, a usta će im biti zapečaćena! Razmišljajmo o Danu u kojem neće biti podmitljivih sudija, advokata i svjedoka, niti će biti odgađanja rasprava! Razmišljajmo o Danu u kojem se niko od nas, kao što stoji u hadisu neće moći pomjeriti sa svoga mjesta dok ne budemo odgovorili na četiri pitanja: u što smo život proveli, kako smo mladost iskoristili, da li smo se po onome što smo naučili vladali i na koji način smo sticali i trošili naše imetke!
U ova četiri Sveta mjeseca ubraja se i mjesec muharrem, čiji je deseti dan “Jevmu-Ašura”.
O vrijednosti posta mjeseca muharrema i obavljanja noćnog namaza, govori hadis, koji bilježi imam Muslim:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِي اللَّه عَنْه أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ:“أَفْضَلُ الصِّيَامِ بَعْدَ رَمَضَانَ شَهْرُ اللَّهِ الْمُحَرَّمُ وَأَفْضَلُ الصَّلَاةِ بَعْدَ الْفَرِيضَةِ صَلَاةُ اللَّيْلِ!” (مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji post poslije ramazana je post mjeseca muharrema, a najbolji namaz poslije fard namaza je noćni namaz!” (Muslim)
Kako stoji u predajama, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je za vrijeme svoga boravka u Meki postio deseti dan muharrema. Nakon dolaska u Medinu našao je Jevreje kako poste Ašuru, pa je u tom smislu i slijedeća predaja:
عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ رَضِي اللَّه عَنْه قَالَ: “قَدِمَ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ الْمَدِينَةَ فَرَأَى الْيَهُودَ تَصُومُ يَوْمَ عَاشُورَاءَ فَقَالَ: “مَا هَذَا؟” قَالُوا: “هَذَا يَوْمٌ صَالِحٌ، هَذَا يَوْمٌ نَجَّى اللَّهُ بَنِي إِسْرَائِيلَ مِنْ عَدُوِّهِمْ فَصَامَهُ مُوسَى.” قَالَ: “فَأَنَا أَحَقُّ بِمُوسَى مِنْكُمْ.” فَصَامَهُ وَأَمَرَ بِصِيَامِهِ.” (البخاري)
Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhu: „Došao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu i vidio je Jevreje kako poste Ašuru, pa je upitao: “Šta je ovo?” Rekli su: “Ovo je lijep dan, dan u kojem je spašen Musa, alejhis-selam, sa Benu Israelćanima, od njihova neprijatelja, pa ga je Musa postio.” Rekao je: “Meni je Musa bliži od vas!” – pa je postio i naredio drugima da poste. (Buharija)
U imam Ahmedovoj zbirci se nalazi predaja:
“… وَهَذَا يَوْمُ اسْتَوَتْ فِيهِ السَّفِينَةُ عَلَى الْجُودِيِّ فَصَامَهُ نُوحٌ… “ (أحمد)
“…To je dan u kojem se zaustavila lađa na brdu Džudijj, pa ga je Nuh postio…” (Ahmed)
Imam Buharija u Sahihu bilježi hadis:
عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ رَضِي اللَّه عَنْه، قَالَ: “مَا رَأَيْتُ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَتَحَرَّى صِيَامَ يَوْمٍ فَضَّلَهُ عَلَى غَيْرِهِ إِلَّا هَذَا الْيَوْمَ يَوْمَ عَاشُورَاءَ وَهَذَا الشَّهْرَ يَعْنِي شَهْرَ رَمَضَانَ.“ (البخاري)
Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhu: “Nisam vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da sa više želje posti neki dan od Ašure i ovoga mubarek mjeseca (misleći na ramazan).” (Buharija)
U imam Ahmedovoj zbirci se nalazi hadis, koji govori o tome da je post Ašure uzrok praštanja grijeha učinjenih u protekloj godini:
“صِيَامُ يَوْمِ عَاشُورَاءَ أَحْتَسِبُ عَلَى اللَّهِ أَنْ يُكَفِّرَ السَّنَةَ الَّتِي قَبْلَهُ!” (مسلم)
“Post Ašure je uzrokom praštanja grijeha koji su učinjeni protekle godine!” (Muslim)
Preporuka je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se pored desetog dana muharrema posti dan prije ili dan poslije, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Muslim:
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنَ عَبَّاسٍ رَضِي اللَّه عَنْه، أَنَّهُ قَالَ: “حِينَ صَامَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَوْمَ عَاشُورَاءَ وَأَمَرَ بِصِيَامِهِ قَالُوا: يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنَّهُ يَوْمٌ تُعَظِّمُهُ الْيَهُودُ وَالنَّصَارَى!” فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “فَإِذَا كَانَ الْعَامُ الْمُقْبِلُ إِنْ شَاءَ اللَّهُ صُمْنَا الْيَوْمَ التَّاسِعَ!” قَالَ: “فَلَمْ يَأْتِ الْعَامُ الْمُقْبِلُ، حَتَّى تُوُفِّيَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهم عَلَيْهِ وَسَلَّم!” (مسلم)
Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je postio i naredio ashabima da poste Ašuru rečeno: “O Allahov Poslaniče, to je dan koji obilježavaju Židovi i Kršćani!” Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “U narednoj godini ćemo inša-Allah postiti i deveti dan!” Pa on nije dočekao narednu godinu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio te godine!” (Muslim)
Posteći deveti dan muharrema, muslimani se i u ovom ibadetu razlikuju od Sljedbenika knjiga (Ehlu-l-Kitaba).
Islamski učenjaci su kazali da imaju tri stepena posta Ašure: 1) Oni koji poste samo deseti dan i to je u suprotnosti sa onim što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: «Ako doživim slijedeću godinu, postiću i deveti dan!» 2) Da posti Ašuru i dan prije ili dan poslije i 3) Da posti Ašuru i dan prije i dan poslije.
Posteći Ašuru i dan prije ili poslije mi slijedimo sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa zato braćo i sestre, postimo narednu nedjelju i ponedjeljak ili ponedjeljak i utorak!
Braćo i sestre! Pred nama je još jedna prilika da zaradimo dobro djelo i očistimo se od grijeha! Ne propustimo da postom, kao jednim od najiskrenijih ibadeta, ovih dana oživimo pritvrđeni sunnet našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da zaradimo hajr, da steknemo ljubav Allaha, dželle še’nuhu, da Mu se i na ovaj način približimo i da Mu iskažemo pokornost!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da pomogne našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, da nas učini svojim iskrenim robovima, koji slijede sunnet svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da oprosti našim umrlim roditeljima i precima, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u džennetu nas počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!