Lekcija br. 2

Briga selefa u čuvanju hadisa

Briga selefa u čuvanju hadisa

Brigu selefa (prve tri generacije: ashaba, tabe’ina, etbau tabe’ina) u čuvanju prakse Poslanika s.a.w.s. možemo:

1. Trud ashaba r.a. u praćenju, pamćenju i slijeđenju svega vezanog za Poslanika s.a.w.s.
2. Trud i briga ashaba da što dosljednije prenesu ono što su zatekli i zapamtili od prakse Poslanika s.a.w.s. na kasnije generacije
3. Opreznost ashaba i tabe’ina u preuzimanju hadisa

1. Trud ashaba r.a. u praćenju, pamćenju i slijeđenju svega vezanog za Poslanika s.a.w.s.

a)      Praćenje Poslanika s.a.w.s. i svega što je vezano za njega od strane ashaba r.a.

Ashabi r.a. su se trudili da što više vremena provedu sa Poslanikom s.a.w.s. kako bi naučili što više od vjere i to primijenili kod sebe. Na tom putu često su žrtvovali i svoje vrijeme, zdravlje, poslove…Trudili su se da i kada nešto ne bi mogli direktno saznati od Poslanika s.a.w.s., kao što je npr. Intimni život, onda bi slali svoje supruge da o tome upitaju supruge Poslanika s.a.w.s. kako bi i oni u tome slijedili svoga uzora.

Omer r.a. bi jedne večeri išao sam u halke Poslanika s.a.w.s., a drugu noć bi on ostao kući i obavljao svoje obaveze, a slao bi kod Poslanika s.a.w.s. svoga komšiju ensariju, pa bi ga poslje pitao o svemu o čemu je Poslanik s.a.w.s. govorio. (Predaju o tome bilježe Buharij i Muslim)

Buharija bilježi predaju da je Ukbe bin Haris r.a. prevalio put iz Mekke za Medinu, kako bi upitao za propis ženidbe sestre po mlijeku, jer se to njemu desilo a on nije imao znanja o tome. Kada je direktno od Poslanika s.a.w.s. saznao da je to zabranjeno odmah se razveo.”

Ebu Ejjub El-Ensari r.a. je u poznim godinama otputovao iz Medine do Egipta da bi čuo jedan hadis od Ukbe bin Amira r.a. jer je samo on ostao među živima koji je čuo hadis od Poslanika s.a.w.s. da je rejkao: ”Ko prikrije sramotu vjernika na ovome svijetu, Allah će prikriti njegovu sramotu na Sudnjemu danu.”

Džabir ibn Abdullah r.a. kako sam kaže putovao mjesec dana do Šama da bi tamo čuo hadis od Abdullaha ibn Unejsa r.a. da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Allah će robove ili je kazao ljude, sakupiti gole i neobrezane.”

b)      Ashabi su se trudili u pamćenju sunneta Poslanika s.a.w.s.

Ashabi su se maksimalno trudili da zapamte što više mogu sunneta Poslanika s.a.w.s. Majka Enesa ibn Malika r.a. dala je svoga sina dok je bio dječak da služi Allahovog Poslanika s.a.w.s. kako bi naučio što više sunneta. Tako je postao i jedan od ashaba sa najviše upamćenih i prenesenih Hdisa od poslanika s.a.w.s.

Slično je uradila i majka od Zejda bin Sabita r.a., jednog od pisara objave, pa je kasnije on u vrijeme Ebu Bekra r.a., i Osmana r.a. odigrao ključnu ulogu u sakupljanju Kur’ana u mushaf.

Poslanik s.a.w.s. je oženio Aišu r.a. dok je bila mlada, a bila je i oštroumna, a jedan od razloga ženidbe sa njom jeste i da što više detalja iz njegovog života prenese na kasnije generacije. Postala je najučenija žena u Islamu i tako je ostalo do današnjih dana. Također je žena sa najviše prenesenih hadisa.

Od Ebu Hurejre r.a. preneseno je više od 5.000 hadisa, od Aiše r.a. i Abdullaha ibn Omera oko 2.000, a približno toliko je preneseno od Abdullaha ibn Mes’uda i Enesa bin Malika r.a.

c)      Trud ashaba r.a. i tabeina u slijeđenju sunneta u praksi:

Ashabi r.a. su bili vrlo strogi po pitanju sprovođenja sunneta Poslanika s.a.w.s. Tako je Ebu Bekr r.a. odmah nakon smrti Poslanika s.a.w.s. odlučio poslati vojsku Usameta bin Zejda r.a. koju je pripremio Poslanik s.a.w.s.. Ebu Bekr r.a. se odlučio poslati vojsku samo zato da bi ispoštovao odluku Poslanika s.a.w.s. iako je vojska itekako bila potrebna Medini obzirom na veliki broj plemena oko Medine koji su se vratili u nevjerstvu nakon smrti Poslanika s.a.w.s.

Abdullah ibn Omer r.a. je jednom prilikom citirao hadis: ”Ne sprečavajte žene da noću idu u džamije.”, na što je njegov sin rekao da neće puštati žene nožu u džamiju kako ne bi činile nered. Tada ga Abdullah r.a. udari i reče: ”Ja ti kažem rekao Allahov Poslanik s.a.w.s., a ti tako kažeš.” (Buharija i Muslim)

Ibn Omer r.a. bi također uvijek na putovanju od Medine do Mekke pod jednim drvetom nakon podne namaza uvijek prilegao, samo zato što je to uradio Allahov Poslanik s.a.w.s.

Buharija i Muslim bilježe predaju da je ashab Abdullah ibn Mugaffel r.a. upozorio jednog čovjeka hadisom Poslanika s.a.w.s. na zabranjenost gađanja kamenjem, nakon čega je čovjek nastavio da gađa sa kamenjem. Tada mu je ovaj ashab rekao: ”Ja ti prenosim hadis od Allahovog Poslanika s.a.w.s., a ti i dalje bacaš kamenčiće. Tako mi Allaha ja sa tobom više nikada neću prozboriti.”

Es-Sujuti bilježi predaju da je plemeniti tabe’in Ibn Sirin rhm. citirao hadis jednom čovjeku koji mu je nakon toga citirao mišljenje jednog čovjeka, na što mu je ibn Sirin rekao: ”Velim ti da je rekao Vjerovjesnik s.a.w.s., a ti spominješ mišljenje tog i tog. Tako mi Allaha ka sa tobom više neću prozboriti.” (Miftahul dženneti fil ihtidžadži bis sunneti, Es-Sijuti, 33. Str.)

2. Trud i briga ashaba r.a. i tabeina u preciznom prenošenju sunneta

Ashabi r.a. su bili vrlo precizni i odgovorni u prenošenju hadisa. Znajući kolika je odgovornost u prenošenju sunneta Poslanika s.a.w.s. često su se sustezali da često spominju hadise:

–          Kao što je slučaj sa Zubejrom ibn El-Awamom r.a. kada ga je upitao sin Abdullah r.a. da ga ne čuje često da prenosi hadise, pa mu je zubejr r.a. odgovorio: ”Ja se nisam odvajao od Poslanika s.a.w.s. ali sam ga čuo kada je rekao: ”Ko na mene slaže neka pripremi mjesto u Džehennemu.” (Buharija)

–          Ibn Madže bilježi u svome Sunenu da je neko rekao Zejdu ibn Erkamu r.a. da im priča hadise, na što je on odgovorio: ”Ostarili smo i zaboravili, a prenositi hadise od Allahova Poslanika s.a.w.s. velika je odgovornost.”

–          Abdurrahman ibn Ebi Lejla kaže: ”Zatekao sam 120 ensarija Muhammedovih s.a.w.s. i ni jedan od njih ne bi prenio hadis a da pri tome ne bi volio da to neko drugi mjesto njega učini. Niti bi ijedan dao odgovor na postavljeno pitanje, a da ne bi volio da to neko drugi umjesto njega uradi.” (Usulul hadisi ulumuhu ve mustelahuhu, od Muhammeda Adžadća El Hatiba, str. 85.)

Ashabi r.a. i pored toga što su svi bili povjerljivi i što su najpovjerljiviji dio ummeta, imali su običaj da nakon citiranja hadisa kažu: Tako otprilike, ili slično tome, ili približno tome. To su radili iz straha od odgovornosti onoga koji prenosi hadise:

–          Amr ibn Me’mun kaže: ”Nisam propustio niti jednu noć uoči petka a da nisam otišao Ibn Mes’udu. Niti jednom ga nisam čuo da je rekao: ”rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s.” sve do jedne večeri kda reče. ”Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s….” Kada ga pogledah dugmad mu na košulji bejahu raskopčana, oči mu bejahu pune suza, a vratne žile mu bejahu iskočile. Kada završi sa citiranjem hadisa reče: ”Tako otprilike, slično tome, ili približno tome.”

3. Opreznost ashaba r.a. i tabe’ina kod preuzimanja hadisa

Što se tiče brige i opreznosti prilikom preuzimanja hadisa kod ashaba r.a. i tabe’ina su one dostigle visoki stepen. Od temelja koje su postavili ashabi r.a. i tabe’ini u opreznosti prilikom preuzimanja i prihvatanja hadisa kasnije se i razvila posebne hadiske nauke koje se bavie uslovima koje ljudi trebaju ispunjavati da bi se od njih prihvatio hadis, kao i uslovima načina prenošenja hadisa sa generacije na generaciju da bi hadis bio ispravan.

Iako su ashabi jedni druge smatrali povjerljivim, iako su jedni od drugih prihvatali govor kao istinit, dešavale su se iznimne situacije u kojima su ashabi r.a. tražili dodatni uslov da bi prihvatili hadis jednih od drugih. U tom smislu su i sljedeće predaje:

–          Hafiz Ez-Zehebi bilježi predaju kada je jedna stara nena došla halifi Ebu Bekru r.a. da uzme svoj dio nasljedstva. Ebu Bekr r.a. joj je odgovorio da ne zna ništa od hadisa Poslanika s.a.w.s. da neni pripada išta od nasljedstva, pa je upitao prisutne ashabe da li neko zna hadis po tom pitanju. Tada je ustao Mugire ibn Š’ube r.a. i rekao da je Poslanik s.a.w.s. neni davao šestinu nasljedstva. Tada je Ebu Bekr r.a. tražio jo jednog ashaba da posvjedoči da je čuo isti hadis pa je ustao i posvjedočio Muhammed ibn Meslema r.a. Tada joj je Ebu Bekr r.a. dao šestinu nasljedstva. (Dr. Mustafa Es-Sibai, Es-sunne ve mekanetuha fit-tešri’il-islami, str, 66.)

–          Omer r.a. tražio je od Ebu Muse El-Eš’arija da mu dovede još nekog ashaba ko je pored njega čuo hadis o traženju dozvole tri puta za ulazak u nečiju kuću, pa ako se niko ne javi da se ovaj vrati. Pa je posvjedočio hadis i Ubej ibn Ka’b r.a. i tek tada je Omer r.a. prihvatio hadis. (Isti izvor)

–          Alija r.a je pak tražio ponekad od ashaba r.a. koji bi mu prenio neki hadis da mu se zakune Allahom, pa bi nakon zakletve tek prihvatio hadis. (Isti izvor)

Sve do pojave fitni pri kraju hilafeta Osmana r.a. nije inače bio običaj ashaba r.a. i tabe’ina da pitaju za ljude u lancu hadisa.

Međutim, nakon pojave fitni (smutnji) i pojava prvih sekti u Islamu pred kraj hilafeta Osmana r.a. i u vrijeme hilafeta Alije r.a. mlađi ashabi r.a., koji su tada bili živi, i tabe’ini počeli su da se raspituju za ljude koji su prenosili hadise. Pa ako je bio hadis dolazio od sektaša oni ga ne bi prihvatali. U tom smislu su i predaje:

–          Muhamed ibn Sirin rhm. (jedan od najučenijih tabe’ina u hadisu, umro 110. Godine po hidžri) kaže: ”Ljudi nisu pitali za senede hadisa dok nisu nastupile fitne. Kad nastupiše fitne oni počeše zahtijevati od onih koji su im prenosili hadise: ”Saopćite nam imena ljudi koji su vam saopćili hadise.” Sve hadise koji su im prenosili pouzdani ljudi prihvatali su, a odbijali su sve što im je stizalo od nepouzdanih ljudi. (Dr. Ekrem Dija Umeri: Buhusu fi tarihis-sunnetil-mušerrefeti., str. 46.)

–          Abdullah ibn Mubarrek i Ibn Sirrin su rekli: ”Senned je dio vjere, da nije seneda svako bi govorio šta god bi htio.” (Isti izvor)

–          Ukbe ibn Nafi’ (umro 63. Godine po hidžri) na samrti rekao je svojim sinovima: ”Sinovi moji, prihvatajte hadis Allahovog Poslanika s.a.w.s. samo od pouzdanih ljudi.” (Usulul hadisi ulumuhu ve mustelahuhu, Muhammed Adžadž El-Hatib, str. 92.

Od ashaba koji su javno počeli iznositi sud o ljudima u sennedu, ističući njihove vrline i mahane su: Aiša r.a., Abdullah ibn Abbas r.a., Ubade ibn Samit r.a., Enes ibn Malik r.a. i drugi.

Lekcija br. 2

Način objave i redosljed ajeta i sura u Kur’anu

Način objave i redosljed ajeta i sura u Kur’anu

1. Na koji način je Kur’an objavljen Poslaniku s.a.w.s?

Prije nego je počela objava Kur’ana Poslaniku s.a.w.s. on je već bio čuvan u Levhi Mahfuzu, kao što kaže Uzvišeni:

بَلْ هُوَ قُرْآنٌ مَجِيدٌ فِي لَوْحٍ مَحْفُوظٍ

”A Ovo je Kur’an veličanstveni, na ploči pomno čuvanoj (Levhi mahfuzu).” (Al-Burudž, 21-22.)

Ibn Kesir prenosi predaju u tefsiru sure Zuhruf 4. Ajet od Ibn Abbasa r.a. i Mudžahida rhm. Da su rekli: Kur’an se nalazi u Umul-Kitab (Glavnoj knjizi), to jest u Levhi Mahfuzu.

Većina islamskih učenjaka smatra da je spuštanje Kur’ana izvršeno u dva dijela:

Prvi dio: Tada je Kur’an iz Levhi Mahfuza spušten sa sedmog na dunjalučko nebo. Kao dokaz tome su riječi Uzvišenog:

إِنَّا أَنْزَلْنَاهُ فِي لَيْلَةِ الْقَدْرِ

”Mi smo ga objavili u noći Kadr.” (Al-Qadr, 1.)

إِنَّا أَنْزَلْنَاهُ فِي لَيْلَةٍ مُبَارَكَةٍ

”Mi smo je u Blagoslovljenoj noći objavili.” (Ad-Duhan, 3.)

شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِي أُنْزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ

”U mjesecu ramazanu je objavljen Kur’an.” (Al-Baqara, 185.)

Bejheki, Taberani i Ibn Ebi Hatim bilježe odgovor Ibn Abbasa r.a. kada je upitan kako da spoji ova tri ajeta, pa je rekao r.a: ”Kur’an je spušten u mjesecu Ramazanu, u noći Kadra, tj. u blagoslovljenoj noći odjednom, a potom je odatle objavljivan mjesecima i danima.”

Učenjaci ovo dokazuju i predajom koju bilježi Hakim u Mustedreku sa ispravnim lancem od Ibn Abbasa r.a. da je rekao: ”Kur’an je spušten odvojeno. Prvi put je spušten odjednom na dunjalučko nebo kod Bejtul-‘Ize, a potom ga je melek Džibril a.s. spuštao Poslaniku s.a.w.s. i učio ga usmenim putem ajet po ajet.”

Drugio dio: Kao što stoji u prijethodnoj predaji od Ibn Abbasa r.a. da se drugi dio spuštanja Kur’ana odnosi na samu njegovu objavu Poslaniku s.a.w.s. na način da ga je njemu sa prvog nebesa donosio melek Džibril a.s. Spuštanje Kur’ana u ovom dijelu trajalo je oko 23 godine.

Dokaz tome su i riječi Uzvišenog:

وَقَالَ الَّذِينَ كَفَرُوا لَوْلا نُزِّلَ عَلَيْهِ الْقُرْآنُ جُمْلَةً وَاحِدَةً كَذَلِكَ لِنُثَبِّتَ بِهِ فُؤَادَكَ وَرَتَّلْنَاهُ تَرْتِيلًا

”Oni koji ne vjeruju govore: “Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen čitav, i to odjednom!” A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.” (Al-Furqan, 12)

Melek koji je bio zadužen za spuštanje Kur’ana Poslaniku s.a.w.s. je melek obajve tj. Džibril a.s.

قُلْ نَزَّلَهُ رُوحُ الْقُدُسِ مِنْ رَبِّكَ بِالْحَقِّ

”Reci: “Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Džibril kao istinu…” (An-Nahl, 102.)

Melek Džibril je imao zadatak da svake godine Poslanika s.a.w.s. presluša sve što je do tada objavljeno iz Kur’ana, a zadnje godine ga je preslušao dva puta. (Hadis o tome bilježi Buharija)

2. Kakva je korist i mudrost u objavljivanju Kur’ana dio po dio u tako dugom periodu?

Korist i mudrost u objavljivanju Kur’ana dio po dio u periodu od oko 23 godine ogledaju se u sljedećem:

–          Učvršćivanje srca Poslanikovog s.a.w.s.

–          Olakšavanje njegovog pamćenja i razumijevanja za Poslanika s.a.w.s. i ashabe r.a.

–          Praćenje događaja i njihovo pojašnjenje koji su se dešavali za vrijeme Poslanika s.a.w.s.

–          Postepenost u objavljivanju propisa

–          Dugotrajnost Kur’anskog savršenstva i izazov nevjernicima da dokažu svoje sumnje po pitanju Kur’ana

–          Dokaz da je on od Allaha dž.š., jer da je od nekog drugog mimo Allaha dž.š. za toliki dugi period objave sigurno bi se desila neka greška ili kontradiktornost.

3. Šta je prvo objavljeno od Kur’ana Poslaniku s.a.w.s:

Prvo što je objavljeno Poslaniku s.a.w.s. jesu prvi ajeti sure Al-A’laq: Ikre! (na ovome je većina islamskih učenjaka):

اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ الَّذِي خَلَقَ، خَلَقَ الْإِنْسَانَ مِنْ عَلَقٍ، اقْرَأْ وَرَبُّكَ الْأَكْرَمُ

”Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj…’’ (Al-A’laq, 1-3)

Dokaz je hadis od Aiše r.a. kojeg bilježi imam Buharija a u kojem jasno stoji da su prve riječi objave bile u pećini Hira, i da su to bili prvi ajeti sure Al-Aleq.

4. Koji ajeti su posljednji objavljeni Poslaniku s.a.w.s.?

Ono na čemu je složna većina učenjaka jeste da su ajeti iz sure Al- Baqara koji se odnose na kamatu, i ajet koji dolazi nakon njih posljednji objavljeni Poslaniku s.a.w.s, sa razilaženjem među njima koji od tih ajeta je bio posljednji objavljen:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَذَرُوا مَا بَقِيَ مِنَ الرِّبا إِنْ كُنْتُمْ مُؤْمِنِينَ

”O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici.’’ (Al-Baqara, 278.)

Buharija bilježi hadis u kome je Ibn Abbas r.a. upitan o ajetima koji su također među posljednje objavljenim a koji dolazi nakon ajeta kamate:

وَاتَّقُواْ يَوْمًا تُرْجَعُونَ فِيهِ إِلَى اللّهِ ثُمَّ تُوَفَّى كُلُّ نَفْسٍ مَّا كَسَبَتْ وَهُمْ لاَ يُظْلَمُونَ

’’ I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti, – nikome krivo neće učinjeno biti.’’ (Al-Baqara, 281.),

pa je rekao Ibn Abbas r.a: ’’Posljednji ajet objavljen Poslaniku s.a.w.s. je ajet o kamati.’’

5. Da li je redosljed ajeta i sura u Kur’anu, kakvog mi danas znamo prema oporuci od Poslanika s.a.w.s. ili su redosljed napravili ashabi r.a. koji su kasnije sakupljali Kur’an u mushaf nakon smrti Poslanika s.a.w.s.?

a) Redosljed ajeta:

Ono što je poznato i na čemu nema razilaženja među učenjacima jeste da su redosljed objave ajeta nije isti sa njihovim redosljedom u toj suri. To se može i zaključiti iz govora Ibn Abbasa r.a. o posljednje objavljenom ajetu. To jest on kaže da je posljednje objavljeni ajet ajet o kamati. On se u suri Al-Baqara nalazi po redosljedu kao 278. Ajet, a sura Al-Baqara ima 286. Ajeta.

Poslanik bi, nakon što bi mu ajeti bili objavljeni, pozvao nekog od svojih pisara objave a zatim bi mu rekao: ’’Stavite ovaj ajet u suri u kojoj se spominje to i to.’’ (Bilježi Hakim u Mustedreku)

Slična predaja se bilježi od Zejda bin Sabita r.a.: ’’Bili smo kod Poslanika s.a.w.s. i sastavljali smo Kur’an iz onoga što smo (prethodno) napisali na listovima od kože.’’ (Bilježi Hakim u Mustedreku)

Nema razilaženja među učenjacima da je, dakle, redosljed ajeta u surama izvršen direktnom naredbom Poslanika s.a.w.s.. Ovaj koncenzus učenjaka (Idžma’) prenosi imam Sujuti od Ez-Zerkešija iz njegove knjige El Burhan, i od Ebu Džafera ibn Zubejra iz njegove knjige Munasebat.

b) Redosljed sura:

U Kur’anu ima 114. sura. Prva u mushafu je El-Fatiha, a posljednja je sura En-Nas.

Što se redosljeda sura u današnjem mushafu tiče na njemu je koncenzus svih ashaba r.a. koji su bili živi u vrijeme hilafeta Osmana r.a. kada je po njegovoj naredbi sakupljen mushaf na samo Kurejšijskom jeziku, dok su svi ostali mushafi na ostalih 6 jezika uništeni iz razloga da se izbjegne razilaženje muslimana po pitanju Kur’ana.

Dakle nakon što je Zejd ibn Sabit r.a. izvršio naređenje Osmana r.a. sakupivši Kur’an u mushaf na samo Kurejšijskom jeziku, i to iz mushafa kojeg je prijethodno sakupio u vrijeme Ebu Bekra r.a. na 7 jezika, niko od prisutnih živih ashaba nije imao primjedbu na redoslijed sura u mushafu Osmana r.a.

Kao dokaz da je redosljed sura u Kur’anu također naredba Poslanika s.a.w.s. Ibn Hadžer rhm. Navodi predaju koju bilježe imam Ahmed i Ebu Davud od Evsa Ibn Ebi Evsa da je bio prisutan u grupi ljudi koji su upitali ashabe na koji način je Kur’an podijeljen na manje cijeline, a oni su odgovorili: ’’Podijeljen je na 3 sure, potom na 5, potom na 7, potom 9, potom 11, potom 13, pa onda dolazi sure Qaf, i tako do kraja.’’ Dalje kaže Ibn Hadžer: ’’Ovo dokazuje da ovaj redosljed sura u Kur’anu koji je prisutan danas u mushafima je isti kao u vrijeme Poslanika s.a.w.s.’’ (Fethul Bari, 9/42,43)

Dakle ako saberemo brojeve sura po hizbovima (dijelovima) spomenutim u prethodnom hadisu 3+5+7+9+11+13 onda je do sure Qaf bilo 48 a sura Qaf je 49 po redu. Takav redosljed je i danas u mushafu za suru Qaf.

Literatura:

Dirasat fi U’lumil-Kur’an od Fahda Er-Rumija

Lekcija br. 1

Definicija Hadisa

Definicija hadisa

1. Šta je to hadis?

Jezičko značenje riječi hadis jeste nešto novo (suprotno starom), a hadis znači još i govor.

Šerijatska definicija Hadisa jeste da je to sve ono što je preneseno od Poslanika s.a.w.s. od njegovih riječi, postupaka, njegovih odobrenja ili njegovih tjelesnih i moralnih osobina.

a)      Primjer hadisa kao govor Poslanika s.a.w.s:

Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je došao čovjek Poslaniku s.a.w.s. i rekao mu: ”Posjavjetuj me!”. Poslanik s.a.w.s. mu reče: ”Ne srdi se!”, i to ponovi nekoliko puta. (Buharija)

b)      Primjer hadisa kao postupak Poslanika s.a.w.s:

Od Aiše r.a. se prenosi da je rekla: ”Poslanik s.a.w.s. bi ponekad postio dok ne bi pomislili da se nikako ne iftari, a ponekad bi jeo pa bi pomislili da nikako ne posti. Nikada poslanik s.a.w.s. nije ispostio cio mjesec osim ramazana.” (Buharija i Muslim)

c)      Primjer hadisa kao Poslanikovog s.a.w.s. odobrenja ćutnjom:

Došao je Muavija bin El Hakem Essulemi r.a. Poslaniku s.a.w.s. i pitao da li da oslobodi jednu djevojčicu, koja je bila njegova robinja, na što mu je Poslanik s.a.w.s. rekao da dođe sa njom. Pa ju je Poslanik s.a.w.s. upitao: ”Gdje je Allah?”, a ona je odgovorila: ”Na nebu.” Tada ju je Poslanik s.a.w.s. upitao: ”A ko sam ja?”, a ona je odgovorila: ”Ti si Allahov Poslanik!”, pa je Poslanik s.a.w.s. rekao Muaviji bin El Hakemu: ”Oslobodi je. Ona je vjernica!” (Muslim)

d)      Primjer hadisa kao Poslanikove s.a.w.s. fizičke osobine:

Od Bera’a r.a. se prenosi da je rekao: ”Poslanik s.a.w.s. je bio najljepši čovjek izgledom i imao je najljepši stas. Nije bio ni previše visok ni previše nizak.” (Buharija)

e)      Primjer hadisa kao Poslanikove moralne osobine:

Rekla je Aiša r.a: ”Njegov moral bio je Kur’an.” (Muslim)

2. Koje riječi se koriste u šerijatskoj terminologiji kao sinonim za hadis?

Kao sinonim hadisu u šerijatskoj terminologiji koriste se još riječi: sunnet, haber i el-eser.

Važnost hadisa i hadiskih nauka

3. Zbog čega su hadis i hadiske nauke važne nama muslimanima?

Hadis i nauke koje se bave proučavanjem hadisa bitni su nama muslimanima iz sljedećih razloga:

a)      Hadis je nakon Kur’ana drugi izvor iz kojeg se crpe propisi Islama.

Dokazi ovoj tvrdnji iz Kur’ana su riječi Uzvišenog:

وما كان لمؤمن ولا مؤمنة إذا قضى الله ورسوله أمرا أن يكون لهم الخيرة من أمرهم

‘’ Kada Allah i Posalnik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. ‘’ (Al-Ahzab, 36.)

فلا وربك لا يؤمنون حتى يحكموك فيما شجر بينهم ثم لا يجدوا في أنفسهم حرجا مما قضيت ويسلموا تسليما

‘’ I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.’’ (An-Nisa’, 65.)

Dokazi iz sunneta Poslanika s.a.w.s:

Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ’’Ko mi se pokori, taj se pokorio Allahu dž.š.. A ko mi bude nepokoran, taj je nepokoran Allahu.’’ (Buharija i Muslim)

Rekao je Poslanik s.a.w.s: ’’Zaista mi je data Knjiga i sa njom nešto slično njoj.’’ (Ebu Davud)

b)      Zato što hadis u mnogim situacijam pojašnjava Kur’anske ajete.

Čak šta više Allah dž.š. je naredio Poslaniku s.a.w.s. da ashabima pojašnjava Kur’an, a to možemo vidjetu u ruječima Uzvišenog:

وَأَنْزَلْنَا إِلَيْكَ الذِّكْرَ لِتُبَيِّنَ لِلنَّاسِ مَا نُزِّلَ إِلَيْهِمْ وَلَعَلَّهُمْ يَتَفَكَّرُونَ

’’ A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.’’ (An-Nahl, 44.)

Evo i nekoliko primjera u kojima se to jasno i vidi (da sunnet najbolje pojašnjava Kur’an):

–          Muslim bilježi hadis od Enesa r.a. da kada je objavljena sura El Kewser i kada ju je Poslanik s.a.w.s. proučio ashabima upitao ih je za značenje riječi El Kewser (koja je inače bila tada nepoznata ashabima), a oni su odgovorili da Allah i Njegov Poslanik s.a.w.s. najbolje znaju. Tada ih je Poslanik s.a.w.s. obavjestio da je to rijeka u džennetu.

–          Allah dž.š. u Kur’anu naređuje muslimanima da, ako žive u državi u kojoj imaju vlast nad kradljivcem izvrše kaznu odsjecanja ruke:

وَالسَّارِقُ وَالسَّارِقَةُ فَاقْطَعُواْ أَيْدِيَهُمَا جَزَاء بِمَا كَسَبَا نَكَالاً مِّنَ اللّهِ

‘’ Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha!’’ (Al-Ma’ide, 38.)

Međutim u Kur’anu nigdje nije pojašnjeno za koliki ukradeni iznos se sprovodi kazna odsjecanja ruke kradljivcu. Ali je to Poslanik s.a.w.s. pojasnio.

Od Aiše r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. odsjecao kradljivcu ruku kada bi krađa bila u vrijednosti četvrtine dinara i vise. (Hadis bilježe Muslim, Ibn Madže I Ahmed)

–          U Kur’anu se u mnogo ajeta spominje obavljanje namaza u formi naredbe svim vjernicima.

Ali, kao što kaže ashab Allahovog Poslanika s.a.w.s. Imran ibn Husejn r.a. čovjeku koji nije htio da od njega sluša hadis: ‘’Jesi li igdje u Kur’anu pročitao da jacijski fard ima 4 rekata, akšamski 3, sabahski dva I podnevski I kindijski po četiri?’’ (Predaju bilježi Bejheki)

Zato ćemo način obavljanja namaza u kompletu naći u praksi Poslanika s.a.w.s. koji je rekao: ‘’Klanjajte onako kako mene vidite da klanjam.’’ (Buhari)

Isto pravilo važi I za hadž koji je naređen jasnim ajetima u Kur’anu, ali u istom nije u detalje pojašnjeno kako se obavlja sam obred hadža od početka do kraja. Zato je tu sačuvana praksa Poslanika s.a.w.s. koji je rekao: ’’Uzmite od mene propise hadža.’’ (Muslim)

c)      Zato što po pitanju prenošenja hadisa moramo biti oprezni, da ne bi kojim slučajem slagali na Poslanika s.a.w.s. pripisujući mu nešto što njemu ne pripada od govora, djela ili moralnih i fizičkih osobina.

Rekao je Poslanik s.a.w.s: ’’Ko na mene namjerno slaže, neka pripremi sebi mjesto u džehennemu. (Muslim i Tirmizi)

d)      Zato što su pojavom sekti, pokvarenih pobožnjaka i učenjaka, mnogi izmišljali hadise ili pokušavali opovrgavati ispravne hadise kako bi opravdali svoju zabludu. Zato je vrlo bitno znati na koji način saznati šta je ispravno od sunneta, a šta izmijenjeno ili izmišljeno.

Zato je jedan od najučenijih iz hadisa iz generacije tabeina Muhammed ibn Sirin rhm. Rekao u vezi hadisa i hadiskih nauka: ’’Zaista je ova nauka vjera. Zato pazite od koga uzimate vašu vjeru!’’

Literatura:

1. Hadis i hadiske znanosti, Mahmut Karalić