Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallhu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Kažnjena je žena zbog mačke koju je zatvorila sve dok nije umrla, pa je zbog nje ušla u vatru. Nije je hranila ni pojila kada ju je zatvorila, niti ju je pustila da jede gmizavce i insekte.”[1]
Biografija ravije:
Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab, radijallahu anhuma, je plemeniti ashab, prenio je mnogo hadisa. Bio je najčvršći u slijeđenju sunneta. Preselio je 73. god. po Hidžri.
Kratki komentar hadisa:
U hadisu je dokaz da ne treba uznemiravati nijednu životinju ni pticu bilo koje vrste bile, svejedno bile one ptice za ukras, golubovi, zečevi ili slično. Osim onih životinja koje se izuzimaju iz ovog propisa, poput FEVASIKA[2], kojeg je dozvoljeno ubiti u Mekanskom haremu i van njega i vezega (vrsta guštera).
Takođe, u hadisu je dokaz da životinje ne treba zatvarati i lišavati ih hrane. Ova žena je ušla u vatru zbog mačke, pa se analogijom (kijasom) na to sve životinje i ptice stavljaju pod isti propis. Neki učenjaci su zaključili iz ovog hadisa da je vlasnik obavezan izdržavati životinje koje su u njegovom posjedu.
Priča Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, je poznata, njen rezime je da je on naišao pored skupine ljudi koji su postavili kokošku i zajednički je gađali, pa kada su ga ugledali, razbježali su se a on je na to rekao: “Ko je ovo uradio? Zaista, Allahov Poslanik je prokleo onog ko to radi.”
Propisi vezani za hadis:
Upozorenje na uznamiravanje životinja i ptica svih vrsta, poput ptica za ukras, golubova, zečeva, kokoši, mački, pasa i slično, osim što je došlo u Šerijatu da je dozvoljeno ili mustehab ubiti, poput vezega i fevasika koji se ubijaju u Haremu i van Harema.
Zabranjeno je zatvarati bilo koju životinju i lišavati je hrane.
Ne treba biti uporan u traženju od roditelja da kupe neku životinju zbog bojazni da se ne zgriješi prilikom hranjenja iz nemarnosti.
Biti milostiv prema životinjama i pticama je razlog ulaska u Džennet. Došlo je u hadisu da je Allah oprostio čovjeku zbog toga što je napojio žedna psa.
[1] Buharija (2/83), broj 2365, knjiga: Davanje pod zakup, poglavlje: Vrijednost navodnjavanja vodom, i Muslim (4/1760), broj 2242, Knjiga o selamu, poglavlje: Zabrana ubijanja mačke.
[2] FEVASIK su životinje spomenute u hadisu muttfek alejhi od Aiše, radijallahu anha, od njih su: škorpija, lutnja (vrsta sokola), gavran, miš i pas koji ujeda, u drugim rivajetima je dodato: zmija, zvijeri, vuk i tigar.
Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Majka je temelj porodice i društva. Želim da kroz ovu hutbu govoriti o ulozi majke, sa posebnim osvrtom na moralnu, plemenitu, vrijednu i skromnu majku Bošnjakinju, koja je kroz sve nedaće u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini prošla kao simbol svih moralnih vrijednosti i svaka naša majka i nena su institucija za sebe i one zaslužuju da se o njima pišu studije i knjige i snimaju filmovi. One zaslužuju da se njima i njihovim moralnim životima bave instituti i da one budu uzori i inspircija generacijama Bošnjakinja koje dolaze.
Braćo i sestre, kako je samo topla ta riječ majka ili još bolje mama, kako je mi žepljaci i istočnjaci dozivamo, riječ koju prvu tečno izgovaramo svojim dječijim jezicima koji još uvijek zapliću dok izgovaraju sve druge riječi, riječ kojom ih dozivamo kada smo gladni, žedni, promrzli, kada nas je strah i kada nam je teško i uvijek smo sigurni da će nam se naše majke odazvati, zaboraviti na sebe i svoje potrebe i želje i za nas se bez imalo dilema žrtvovati.
Majka ima nezamjenjivu ulogu u izgradnji porodice i društva i što je majka bolja i požrtvovanija u podizanju svoje djece, time je porodica snažnija i samim time društvo je jače i sigurnije. Nema braćo i sestre pravih mu’mina, istinskih lidera i pravih boraca, naučnika i radnika bez dobrih majki, koje ih rađaju i odgajaju na izvorima islama. Naše majke na nas ostavljaju najsnažnije osobine, putem mlijeka kojim nas hrane, toplih zagrljaja u kojima tražimo utočište i islamskog odgoja kojim nas uče da budemo istinski Allahovi robovi.
Kaže, Allah, subhanehu ve te’ala, u 14. ajetu Sure Lukman:
Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti!
Braćo i sestre, svaka majka koja u svojoj utrobi nosi na halal način začeto dijete je borac na Allahovu, dželle še’nuhu, putu i njene dove se primaju tokom njene trudnoće, jer ona cijelo vrijeme kako Kur’an kaže „trpi“. Ako žena dok u svojoj utrobi nosi dijete umre, ona je po sahih predaji šehid:
Majka je i dok doji svoje dijete u džihadu, tako da su naše majke bile u džihadu mnogo duže od nas, jer za svako dijete su bile u džihadu po trideset i više mjeseci.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam ibn Madždže:الْجَنَّةُ تَحْتَ أَقْدَامِ الْأُمَّهَاتِ „Džennet je pod majčinim stopalima“.
U islamu je žena najviše poštovana kao majka. Imam Zejnu-l-Abidin kaže o pravima majke: „Pravo tvoje majke je da znaš da te je ona nosila gdje niko nije nosio nikoga, davala ti plod svog srca koji niko nikom ne daje i štitila te svim svojim djelovima tijela. Nije se brinula ima li šta jesti sve dok ti jedeš, ima li šta piti sve dok ti piješ, ima li šta obući sve dok si ti obučen i što je ona na Suncu sve dok si ti u hladu, ostavljala je san radi tebe, štitila te od vrućine i studeni i to sve da bi te imala.“
Majka je izvor sreće i ono što majka pruža djetetu ničim se ne može platiti. Samo uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć dijete svojim lijepim ophođenjem prema njoj i pružanjem pažnje i pomoći može se djelimično zahvaliti majci, ali nikada u potpunosti odužiti.
Kuća će braćo i sestre uvijek biti ženino najvažnije radno mjesto gdje se od nje očekuje da uloži napor i žrtvu, a to žrtvovanje je pravo investiranje koje će joj kasnije donijeti mnoge koristi.
Postavlja se pitanje: Kako definisati majku Bošnjakinju? Majka Bošnjakinja ima najjači iman i sabur, ona ne propušta ni jedan vakat, ne pravi razliku između farza, sunneta i mustehaba u želji da postigne Allahovo, dželle še’nuhu, zadovoljstvo, ona ne pravi razliku između harama i mekruha iz straha da ne pogriješi, ona je najbolja kćerka, unuka, supruga, snaha, zaova, jetrva, nena i pranena, ona nas je nosila krijući stomak od svijeta i rađala nas usput, ona nas je rađala i podizala bez straha za nafakom, ona nas je dojila dvije i više godina i svoju majčinsku toplinu prenosila na nas, ona od bešike do kabura nikada nije besposlena, ona radi i muške i ženske poslove, ona se ne protivi svome mužu, ona se najmanje odmara, posljednja liježe, a prva ustaje i nikada ne kasni, pa i kada joj stari sahat prestane hoditi, ona stalno na usnama ima šehadet i salavat, ona na sebi cijeloga života nosi dimije, bluze i mirišljive šamije, ona ne da nikome da joj vidi uredno spletene pletenice, ona nosi jedne opanke ili zepe po nekoliko godina, a raduje se da djeca imaju novu obuću, ona pravi najukusniju hranu, ona svojom suzom i dovom brani Bosnu i Hercegovinu, ona se sikira za svakoga samo ne za sebe, ona se nikome ne žali a svome srcu prima svačiju bol, ona se od tereta povila, a nikada nije kazala da joj je teško, ona nas hajir dovama ispraća u školu, vojsku, fakultete, borbu, na posao i nigdje nam ne da otići dok se ne nahranimo, dočekuje nas sa majčinskim osmijehom i toplom hranom i najsretnija je kada sve pojedemo, ona se raduje našim ženidbama i udajama, snahama i zetovima, a posebno unučadima, ona sve što dobije od para podijeli drugima, ona nikada nije smrknuta i ne zna za pakost, ona se raduje musafirima i pravi im gušću kahvu i jači domaći himber, dok ona pije doljevušu i običnu vodu, ona je džomet i musafirima i rodbini iznosi najbolje voće i još im spakuje da ponesu, ona se brine da joj nisu gladne kokoši, janjad, telad i goveda, ona mravinjake ne razgoni, da je sikluk ne snađe, ona i pored mnogobrojnih obaveza oko kuće sadi starinsko mirišljivo cvijeće, ona uvijek ima čistu kuću, avliju i put, ona nema neopranih suda, ona špara struju i vodu, ona ne baca njimet, ona tke najljepše i najukrašenije ćilime i ponjave, ona prede vunu i plete pape i čarape, ona nema ni dana škole sem nekoliko godina mejtefa, a mudrija je i pametnija od svih ženskih potomaka zajedno, ona se ne zna potpisati, ali joj je otisak prsta vrijedniji od sultanskog muhura, ona do smrti može bez đozluka uvući konac u iglu, jer joj oči nikada nisu gledale harama, ona i svojom šutnjom dovoljno govori, ona za života ušpara da joj se dženaza od njenih para može obaviti, ona nurli lica umire s osmijehom i šta sve nije moja i tvoja majka brate i sestro, pa joj sve to vratimo lijepim osmijehom, zagrljajem, pažnjom i dovom i njoj će to biti dovoljno!
Neka naše majke i nene budu najljepši uzori našim sestrama, suprugama, kćerima i unukama i onda će inša-Allah biti više i Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, a i ummet će biti jači i sigurniji!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj braći u Palestini, Siriji i na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, da se smiluje našim roditeljima i precima, da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u Džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hutba: 10/2014 – 20. džumade-l-ula 1435.H. / 21. mart 2014.g.
Prenosi Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Neće ući u Džennet onaj u čijem srcu bude koliko i trun oholosti.” Na to neki čovjek reče Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem: “Zaista , čovjek voli da mu njegova odjeća i obuća budu lijepi.” Kaže Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: “Allah je lijep i voli ljepotu, oholost je odbijanje istine i potcjenjivanje ljudi.“[1]
Biografija ravije:
Ebu-Abdurrahman Abdullah ibn Mes’ud je plemeniti ashab, jedan od prvih muslimana. Ubraja se među najplemenitije ashabe, i najučenije u fikhu i kiraetu. Od Alahovog Poslanika je naučio napamet sedamdeset sura. Preselio je 32. god. po Hidžri u Medini napunivši šezdesetu godinu, radijallahu anhu.
Kratki komentar hadisa:
Hadis govori o podsticanju na čistoću, o zabrani oholosti, izdizanju iznad ljudi, omalovažavanju ljudi, i odbacivanju i negiranju istine iz umišljenosti i oholosti. Oholost može biti unutrašnja i vanjska. Unutrašnja oholost je narav u duši, njoj naziv oholost više priliči. A vanjska oholost su djela koja se fizički ispoljavaju i ona su plod te naravi. I kada se ta djela ispolje, kaže se oholo se ponaša, a kada su skrivena kaže se oholost. Pa kod koga se nađe oholo ponašanje i unutrašnja oholost zaslužuje prijetnju.
Muslimanu priliči da osjeća odvratnost prema ovom prezrenom svojstvu, da se prisjeća da što god je blagodati kod njega da je to od Allaha i da osobina oholosti ne priliči nikome osim Onome kome pripada gordost i veličanstvo, slavljen je On i Uzvišen.
Međutim, nije od oholosti dozvoljeno uljepšavanje i sređivanje. Ono je pohvalno u islamu, po prirodi lijepo i u njemu je ispoljavanje Allahovih blagodati koje je podario robu. Zaista, Allah voli da gleda trag Svoje blagodati na Svom robu. A ujedno, uljepšavanje se podudara sa onim što Uzvišeni Allah voli, jer Allah je lijep i voli ljepotu.
Propisi vezani za hadis:
Zabrana oholosti i potcjenjivanja ljudi.
Oholost je veliki grijeh, bilo da je mala ili velika.
Čistoća obuhvata sve što čovjek oblači i upotrebljava.
Pojavljivanje među ljudima lijepog izgleda pričajući o Allahovom ni’metu i zahvaljujući na njemu, nije oholost.
Požrtvovanost u čišćenju kuće, škole i ulice.
Nije lijepo pisati po školskom stolu i zidu.
Mustehab je kupati se najmanje jedanput u sedmici.
[1] Muslim (1/93), broj 91, Knjiga o imanu, poglavlje: Zabrana oholosti i pojašnjenje toga.
1. Jezičko značenje Sire jeste da je to put, praksa, stanje u kome se nalazi neka osoba.
2. Šerijatsko značenje: Sira Poslanika s.a.w.s. je nauka koja proučava život Poslanika s.a.w.s. sa osvrtom na njegov moral, njegove osobine, njegove posebne karakteristike, na dokaze njegovog poslanstva, kao i izučavanje opšteg stanja vremena u kome je živio i stanja njegovih drugova ashaba za njegova života.
3. Ciljevi i koristi izučavanja Sire:
a) Razumijevanje života Poslanika s.a.w.s. kroz vrijeme u koje je živio i kroz stanja kroz koja je prolazio kako bi se uvjerili u njegovo s.a.w.s. poslanstvo. Biografija niti jednog čovjeka nije ni približno praćena i prenijeta kao što je slučaj sa Sirom Poslanika s.a.w.s.
b) Sira opisuje najbolji i najuzvišeniji primjer ponašanja jednog insana u svim životnim situacijama, kao što kaže Uzvišeni:
لقد كان لكم في رسول الله أسوة حسنة لمن كان يرجو الله واليوم الآخر
”Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu…” (Al-Ahzab, 21.)
c) Proučavanje Sire nam pomaže u shvatanju Kur’ana, kao i propisa Islama uopćeno.
d) Pomaže nam da bolje upoznamo generaciju najboljih ljudi koji su hodali ovom zemljom nakon Allahovih Poslanika a.s., to jest generaciju ashaba r.a.
e) Spoznaja da je ova vjera univerzalna to jest da daje odgovore za sve situacije i za sva vremena, i da je svaki njen djelić moguće sprovesti u praksi.
f) Upoznavanje sa menhedžom (metodom) Poslanika s.a.w.s. u dawi – pozivanju u Islam.
g) Povećavanje ljubavi prema Poslaniku s.a.w.s., a time povećavamo i svoj iman (vjerovanje):
– Buharija bilježi da je jedan ashab r.a. upitao Allahovog Poslanika s.a.w.s: ”Kada će nastupiti Sudnji dan?” na što ga je Allahov Poslanik s.a.w.s. upitao: ”A šta si ti pripremio za njega?” Tada mu ashab r.a. odgovori: ”Ništa posebno, osim što volim Allaha i Njegova Poslanika s.a.w.s.”, a Poslanik s.a.w.s. mu na to reče: ”Ti ćeš zaista biti sa onima koje voliš!” Enes ibn Malik dalje kaže: ”Nikada se ashabi nisu obradovali kao kada su čuli za ove riječi. Ja zaista volim Ebu Bekra r.a. i Omera r.a., i nadam se da ću zbog toga biti sa njima u džennetu, iako ih u djelima ne mogu sustići.”
– Muslim bilježi u svome Sahihu hadis od Ebu Hurejre da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Od ljudi iz moga ummeta koji će me najviše voljeti biće i ljudi koji će živjeti nakon mene, a poželjeće da su me zatekli sa svojom porodicom i svojim imetkom.”
U drugom hadisu od Ebu Hurejre kojeg bilježi također Muslim kada je Poslanik s.a.w.s. došao do jednog groblja rekao je između ostalog: ”Poželio sam da vidim svoju braću.”, pa su ga ashabi r.a. upitali: ”Zar mi nismo tvoja braća, o Allahov Poslaniče?” A Poslanik s.a.w.s. im odgovori: ”Vi ste moji ashabi, a moja braća suoni koji će doći nakon mene.”
4. Izvori Sire Allahovog Poslanika s.a.w.s:
a) Kur’an Časni
On je najispravniji i najvjerodostojniji izvor Sire Allahovog Poslanika s.a.w.s. U njemu je spomenuto dosta događaja vezanih za život Poslanika s.a.w.s. kao što su bitke, dokazi njegovog poslanstva, rasprave sa nevjernicima iz redova mušrika, munafika, kršćana i Židova i način kako ih je Poslanik s.a.w.s. pozivao u Islam.
Također knjige Tefsira su pune predaja o događajima iz života Poslanika s.a.w.s. Neki učenjaci su napisali Siru koristeći kao izvor samo Kur’an i knjige tefsira.
b) Knjige hadisa i knjige komentara hadisa
Kao što su Buharija i Muslim, četiri zbirke Sunena, Musned od imama Ahmeda, Muveta od imama Malika, Mustedrek od Hakima i druge zbirke hadisa u kojima ima i posebnih poglavlja o bitkama, o dokazima poslanstva, o vrijednostima ashaba r.a. itd.
c) Knjige Sire:
Ashabi i njihova djeca od tabeina, i generacija nakon njih vodila je brigu o bilježenju događaja iz života Poslanika s.a.w.s.
Što se ashaba tiče posebno su se u brizi o očuvanju Sire Poslanika s.a.w.s. isticali Berra ibn ‘Azib r.a., Abdullah ibn Abbas r.a., a od tabeina posebno su brigu o siri vodili Aban ibn Osman ibn Affan (umro 105. h.g.) koji je sakupio knjigu o bitkama Poslanika s.a.w.s., i Urwe ibn Zubejr (umro 94. h.g.).
Nakon njih su došle generacije učenjaka koje su počeli pisati o Siri kao posebnoj nauci i tako su nastale i prve prave knjige Sire, a od njih su najpoznatije:
Prva: Knjiga Megazi (Bitke) od Imama Zuhrija (umro 124. h.g.), štampana i sadrži većinu događaja vezanih za vojne pohode Poslanika s.a.w.s.
Druga: El-Megazi od Musa ibn Ukbe (umro 141. h.g.), također o vojnim pohodima Poslanika s.a.w.s. i ona je štampana.
Treća (najvažnija): Sira od Ibn Ishaka (umro 151. h.g.). Ona je osnov svih ostalih knjiga iz sire koje su napisane nakon nje. Nažalost ova knjiga je izgubljena. Međutim veći dio knjige je sačuvan u Siri od Ibn Hišama (umro 218. h.g.) i danas je najviše korištena knjiga iz oblasti Sire.
Četvrta: El-Megazi od El-Wakidija (umro 207. h.g.) knjiga o bitkama štampana u tri toma.
Peta: Et-Tabakat El-Kubra od Ibn Sa’da (umro 230 h.g.) opširno djelo o prvim generacijama muslimana, čija prva dva toma se odnose na siru Poslanika s.a.w.s.
Šesta: Mnoge druge knjige sire od kojih od starjih treba istaći:
– Ed Durer fi Ihtisar ElMegazi od Ibn Abdul Berra (umro 463 h.g)
– Dževamiu Sira od Ibn Hazma El Endelusija (umro 456 h.g)
– Dio knjige Zadul Mead od Ibnul Kajima (umro 751. h.g.) o siri u kojoj je pokazao metodu izvlačenja pouka i koristi iz sire poslanika s.a.w.s.
A od novijih knjiga treba istaći:
– Zapečaćeni džennetski napitak (Er rahukul Mahtum) od Mubarekfurija
– Fikhu Sira En Nebevija od Muhameda El Gazalija
– Sira En Nebevija Es Sahiha od Ekrema Dijaa El Umerija
– Hazal Habib od Ebu Bekra El-Džezairija
– Skraćena Sira Vjerovjesnika od šejha Muhameda ibn Abdulwehaba
d) Knjige o opisu izgleda Poslanika s.a.w.s. i dokazima poslanstva:
– Delailu Nubuve (Dokazi Poslanstva) od Bejhekija (umro 458. h.g.) najbolja i najpotpunija knjiga na ovu temu.
e) Knjige o životima ashaba r.a., a posebno bih izdvojio:
– El-Isti’ab od Ibn Abdul Berra, knjiga štampana u četiri toma
– El-Isabe fi temjizi Sahabe od Ibn Hadžera El Askalanija (umro 852. h.g.)
f) Opće historijske knjige islamskih autora:
– Historija Poslanika i kraljeva (poznata i kao Historija Ibn Džerira Et Taberija – umro 310 h.g.)
– Tarih El Islam (Historija Islama) od Imama Zehebija (umro 748. h.g.)
– El Bidaje ve Nihaje od Ibn Kesira (umro 774. h.g)
g) Knjige arapske poezije
Poezija u vrijeme Poslanika s.a.w.s. bila je glavni medij putem kojeg su se opjevali bitni historijski događaji. Poslanik s.a.w.s. je imao svoje pjesnike poput Hasana ibn Sabita r.a. i Abdullaha ibn Revahu r.a. Naravno učenjaci sire se oslanjaju samo na poeziju sa ispravnim senedom.
1. Jezičko značenje riječi Akida: Riječ Akida potiče od arapske riječi (عقد) što znači svezati, zategnuti, pričvrstiti. (Dr. Nasir El ‘Akl, Akida i islamski pokreti)
2. Opće jezičko značenje Akide jeste da je to čvrsto vjerovanje tj. ubjeđenje koje u sebi nema nimalo sumnje i nesigurnosti. (Dr. Nasir El ‘Akl, Akida i islamski pokreti)
3. Šerijatsko značenje:
a) Islamska Akida je čvrsto vjerovanje u Allaha dž.š. i u ono što to vjerovanje zahtjeva po pitanju Allahove jednoće u Rububijetu (stvaranju svega i Gospodarenju svim što je On stvorio), Njegovim Savršenim Imenima i Uzvišenim Svojstvima i Njegove jednoće u robovanju samo Njemu Jedinom.
b) To je također vjerovanje u stvari gajba (tj. stvari koje nismo u stanju osjetiti našim čulima direktno, a o kojima su nas obavjestili Allah dž.š. i Njegov Poslanik s.a.w.s.) poput vjerovanja u Allaha dž.š., meleke, Allahove knjige, Allahove Poslanike, Sudnji dan i u Allahovo određenje (kader) dobra i zla.
c) Islamska Akida također znači i potpuno vjerovanje u sve ono o čemu nas je obavjestio Allah dž.š. u Kur’anu i Njegov Poslanik s.a.w.s. u sunnetu, i pokornost u sve ono što je došlo od naredbi, zabrana, vjerovanja i propisa u njima. (Dr. Nasir El ‘Akl, Akida i islamski pokreti)
4. Nazivi koji se koriste za ovu islamsku nauku su:
a) Akida i imena koja u sebi sadrže ovu riječ kao npr. Akida Selefa, Akida Ehli sunneta. Primjer toga je knjiga ”Akida Ehli sunneta i učenjaka hadisa” od Ismaila Es-Sabuniija, ili knjiga ”Komentar osnova akide Ehli sunneta” od imama Lelekaia.
b) Tewhid. Iako je to samo dio akide ehli sunneta, obzirom da je to i najvažniji dio akide onda se ova nauka često zove tewhidom. Primjer je poglavlje o akidi u Sahihu Buharije koje je imam Buhari nazvao ”Poglavlje o Tewhidu”, ili knjiga ”Knjiga tewhida i potvrđivanje svojstava Gospodaru” od imama Ibn Huzejme.
c) Es-Sunne ili samo Sunne, iako se danas ovaj naziv kod naroda ograničio na hadis i praksu Poslanika s.a.w.s. Međutim prve generacije učenjaka su akidu nazivali također sunnetom a primjeri toga su knjiga ”Es-Sunne” od imama Ahmeda ibn Hanbela, ili ”Es-Sunne” od Ebu Davuda.
d) Usul-din (Osnovi vjere). Primjer knjiga ”Usulu din” od Bagdadija, i knjiga ”El Ibane ‘an Usuli dijane” od Ebu Hasana El-Ešarija u kojoj potvrđuje svoje pokajanje od ešarijske akide i povratak akidi ehli sunneta.
e) Eš-Šeri’a (Šerijat), iako se rijetko koristi ali je naziv ispravan. Knjiga od imama El-Adžurija ”Eš-Šeri’a” (prevedena je i na bosanski jezik). (Dr. Nasir El ‘Akl, Akida i islamski pokreti)
5. Dva su osnovna izvora Islamske akide: Kur’an i sunnet Poslanika s.a.w.s. Potrebno je naglasiti da učenjaci Ehli sunneta kada govore o ova dva osnovna izvora Akide dodaju da su Kur’an i sunnet dva osnovna izvora islamskog vjerovanja na način na koji su ih shvatili ashabi – drugovi Allahovog Poslanika s.a.w.s. i kako su to do nas prenijeli učenjaci selefa. (Neki učenjaci razumijevanje akide od strane ashaba i idžma’ – koncenzus učenjaka selefa dodaju kao dva sporedna izvora islamske akide. Pogledati ”Ahmijetul akida we masder talkiha ‘indes-selef” od Abdurrahmana Saliha El-Mahmuda)
”A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allah i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” (An-Nisa, 59.)
d) Ajeti koji govore o istinitosti Kur’ana i da je on uputa vjernicima:
”Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.” (Al-Baqara, 2)
لا يَأْتِيهِ الْبَاطِلُ مِنْ بَيْنِ يَدَيْهِ وَلا مِنْ خَلْفِهِ
”Laž joj je strana, bilo s koje strane..” (Fussilat, 42.)
e) Od Ibn Abbasa r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. na oprosnom hadžu rekao: ”Ostavio sam vam ono što, ako ga se budete držali nikada nećete zalutati: Allahovu Knjigu i Sunnet Njegovog Poslanika.” (Bilježi Hakim u Mustedreku, šejh Albani ga ocjenjuje ispravnim)
7. Dokazi da je Sunnet izvor islamske akide:
a) Opći ajeti u kojima Allah dž.š. naređuje vjernicima pokoravanje Njemu i Poslaniku s.a.w.s:
” I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (An-Nisa, 65.)
c) Allah s.w.t. uslovljava ljubav prema Njemu slijeđenjem Poslanika s.a.w.s.
”Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – a Allah prašta i samilostan je.” (Ali-‘Imran, 31.)
d) Hadis: ”Zaista mi je data Knjiga i nešto slično njoj.” (Bilježi Ebu Davud u svom Sunenu)
8. Što se tiče oslanjanja u akidi na razumijevanje ashaba možemo dokazati sa više gledišta:
a) To je generacija koja je živjela zajedno sa Poslanikom s.a.w.s., koja je bila svjedok spuštanja objave, mnogi ajeti su spušteni zbog nekih ashaba i događaja u kojima su oni učestvovali. Oni su znali zbog koga ili čega su pojedini ajeti objavljivani.
A Allah dž.š. ih je pohvalio u Kur’anu i pohvalio je one koji njih slijede:
” Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime: za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.” (At-Tewba, 100.)
b) Allahov Poslanik s.a.w.s. je za njih rekao da su najbolja generacija muslimana do Sudnjega dana, prema tome najbolji su i u Akidi:
Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Najbolji od moga ummeta je generacija u kojoj sam poslan, a zatim ona poslije njih…” (Hadis bilježi Muslim)
c) Poslanikova naredba da se slijedi njegov suunet i praksa četvorice pravednih halifa:
Rekao je Poslanik s.a.w.s: ”Držite se moga sunneta i sunneta mojih pravednih halifa nakon mene, uhvatite se za to svojim kutnjacima.” (Bilježe Hakim u Mustedreku, Ibn Madže. Rekao je Ebu Davud u knjizi ”Mesail” na stranici 360.: ”Više od jednog puta sam čuo da je imam Ahmed upitan da li su postupci Ebu Bekra r.a., Omera r.a., Osmana r.a. i Alije r.a. od sunneta?” , pa bi odgovorio. ”Da!”, a jednom je i spomenuo hadis: ”Držite se moga sunneta i sunneta mojih ispravnih halifa nakon mene.”)
Primjeri kada su ashabi nakon smrti Poslanika s.a.w.s. stali u odbranu osnovnih akidetskih postulata su mnogobrojni:
– Primjer čuvene izjave Ebu Bekra r.a. odmah nakon smrti Poslanika s.a.w.s: ”Ko je obožavao Muhammeda neka zna da je Muhammed upravo umro. A ko je obožavao Allaha, pa Allah je Živ, nikada ne umire.”
– Primjer kada je Ebu Bekr r.a. ostao sam u odluci da pokrene vojsku protiv onih koji su napravili razliku u obavezi između namaza i zekata.
– Primjer kada je Ibn Abbas r.a. odgovorio na sve tri šubhe haridžija: o zarobljavanju majke Aiše r.a., o Alijinom brisanju riječi ”halifa svih muslimana” iz ugovora sa Muavijinom r.a. stranom, i po pitanju validnosti ”tahkima” (pregovora između Alijine r.a.i Muavijine r.a. strane); i kada je uspio da od 12 000 haridžija njih 8000 podstakne na tevbu.
– Primjer kada se Abdullah ibn Omer r.a. odrekao kaderija, sekte koja negira Allahovo određenje.
9. Razumijevanje akide na način ne koji su je do nas prenijeli učenjaci Ehli sunneta je veoma bitno. Koliko puta su upravo učenjaci bili neprobojni zid za napade različitih sektaških zabluda kroz historiju.
Sjetimo se samo čuvene izjave imama Malika, koju nam prenosi Imam Lelekai sa ispravnim lancem, a koja je stala kao kost u grlu svim onima koji udaraju na ispravnost vjere Ebu Bekra r.a. i Omera r.a.: ”Selef je učio svoju djecu da vole Ebu Bekra i Omera kao što ih uče sure iz Kur’ana.” (Predaju prenosi imam Lelekai u knjizi ”Usulu ‘Itikad”)
Sjetimo se također njegovog čuvenog odgovora na novotarsko pitanje o načinu Allahovog uzdizanja na Aršu, kada je imama Malik odgovorio: ”Uzdizanje je poznata stvar, a način uzdizanja je nepoznat. Vjerovanje u to je obaveza, a pitanje o načinu je novotarija.” (Bilježi Lelekai u ”Usulu ‘itikad” i Bejheki u ”El-Esmai wes Sifat”)
Sjetimo se samo primjera Imama Ahmeda koji je odbijao da prizna mu’tezilijsku zabludu da je Kur’an stvoren, tj. da nije Allahov Govor, kada je zatvaran i bičevan zbog toga. Ali je do kraja ostao na onome na čemu su bili Poslanik s.a.w.s. i njegovi ashabi r.a. tj. da je Kur’an Allahov Govor.
(Akida Ehli sunneta vel džemata, njene karakteristike, definicija novotarije i sljedbenika nevotarija)
1. Riječ sunnet u arapskom jeziku označava put, stazu.
U šerijatskom značenju u akidi Sunnet je put kojim je išao Poslanik s.a.w.s. zajedno sa svojim drugovima ashabima i to znanjem, vjerovanjem, riječima i djelima. To je put kojim nam je Poslanik s.a.w.s. naredio da idemo i da ga slijedimo, put čije je sljedbenike pohvalio, a ukorio one koji ga ne budu slijedili.
2. Džemat u arapskom jeziku označava grupu ljudi okupljenih oko nečega.
U šerijatskom značenju u akidi Džemat obuhvata prve generacije selefa, to jest ashabe i tabeine, i one koji njih budu slijedili u dobu do Sudnjega dana, okupljenih oko Allahove knjige i sunneta Poslanika s.a.w.s. ma u kom mjestu ili vremenu živjeli.
3. Dokazi o obaveznosti pridržavanja skupine Ehli Sunneta vel džemata, i o zabrani dijeljenja i slijeđenja nečeg drugog mimo Kur’ana i Sunneta:
a) Naredba Uzvišenog u 153. ajetu sure Al-An’am:
وأن هذا صراطي مستقيما فاتبعوه ولا تتبعوا السبل فتفرق بكم عن سبيله
”I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova…”
Rekao je Ibn Abbas r.a. u komentaru ovog ajeta: ”Naredba Allahova vjernicima da se drže džemata, i zabrana da se razjedinjuju i razilaze.” (Pogledaj Tefsir od Ibn Kesira)
b) Naredba Uzvišenog u 103. ajetu sure Ali ‘Imran:
واعتصموا بحبل الله جميعا ولا تفرقوا
”Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!”
Ibn Džerir Et-Taberi navodi predaju u svome tefsiru da je ”Allahovo uže” Kur’an. Također navodi mišljenje Ibn Mesuda r.a. da je ”Allahovo uže” džemat, a zatim navodi stihove od Abdullaha ibn Mubareka u kojima navodi da je Džemat ”Allahovo uže”
c) Poznati hadis u kome Poslanik s.a.w.s. naglašava da će se njegov ummet podijeliti na 73 skupine, i da će sve u vatru (džehennem) osim jedne. Ovaj hadis prenose u nekoliko oblika imam Ahmed u svom Musnedu, Ebu Davud, Tirmizi, Hakim i drugi.
Na pitanje koja je to skupina koja će u džennetu Poslanik s.a.w.s. kaže:
– ”To su oni koji su na ovome na čemu sam ja i moji ashabi.” (rivajet kod Tirmizija)
– u jednom od rivajeta stoji: ”Oni koji su na onome na čemu sam ja danas i moji ashabi.” (pogledati Lewami’ El Eenvar El Behija, 1/75)
– ”To je džemat!” (rivajet kod Ebu Davuda)
Ako spojimo ove rivajete u kojima Poslanik s.a.w.s. opisuje skupinu koja će u džennetu onda je to ”Džemat koji se okupio oko prakse Poslanika s.a.w.s. i njegovih ashaba”.
4. Ova skupina će postojati od Poslanika s.a.w.s. i njegovih ashaba pa sve do Sudnjega dana, i neće im naškoditi oni koji ih napuste, niti oni koji se okrenu protiv njih, kao što kaže Poslanik s.a.w.s:
”Neće prestati skupina iz moga ummeta da se pokorava Allahovoj naredbi, i neće im naškoditi oni koji im leđa okrenu, niti oni koji im se suprostave, sve dok ne dođe Allahova odredba (Sudnji dan), a oni su na tome.” (Buharija i Muslim)
U Muslimovom rivajetu stoji ”skupina koja će javno propagirati istinu u biti na njoj”.
Ovaj hadis prenosi od Poslanika s.a.w.s. dvadesetak ashaba i možemo reći da je hadis mutewatir.
5. Iz svega navedenog možemo reći da:
Ehli sunnet vel džemat je skupina koja se drži sunneta Poslanika s.a.w.s. i okupljeni su oko toga, a to su ashabi, tabeini, učenjaci imami upute koji se drže njihovog puta, i svi oni koji se drže njihovog puta u vjerovanju, govoru i djelima.
6. Dakle u šerijatskim tekstovima džemat ne označava većinu muslimana, niti muslimanske mase ako oni nisu okupljeni oko sunneta Poslanika s.a.w.s.
7. Druga imena koja se još koriste za Ehli sunnet wel džemat u islamskoj literaturi:
a) Ehlul Hadis ili sljedbenici hadisa. Ovaj naziv je naročito bio poznat u prvim vremenima, jer riječ hadis je sinonim riječi sunnet. Ovo ime su koristili i imam Buhari, imam Ahmed, Abdullah ibn Mubarek, Ibn Medini, Ibn Tejmije i drugi.
b) Firka en-Nadžija – Spašena skupina
c) Taifa Mensura – Potpomognuta skupina
d) Sljedbenici džemata, kako je ovu skupinu nerijetko nazivao Šejhul Islam Ibn Tejmije.
Napomena: Sva naglašena imena su izvučena iz hadisa Poslanika s.a.w.s. i dozvoljeno ih je koristiti.
8. Neke od najvažnijih osobina Ehli sunneta wel Džemata:
a) Izvori njihove vjere su Kur’an i sunnet, i oni se zadovoljavaju sa onim što je došlo u Kur’anu i sunnetu, koje shvataju na način na koji ih je shvatio selef.
b) Oni slijede Kur’an i sunnet bez dodavanja, ili oduzimanja, ili iskrivljenog tumačenja.
c) Vode brigu o Kur’anu učeći ga napamet, izučavajući tefsir i njegovo ispravno tumačenje. Također vode brigu o sunnetu Poslanika s.a.w.s. vodeći računa o ispravnosti hadisa i njihovom ispravnom tumačenju.
d) Ne prave razliku između Kur’ana i sunneta u smislu slijeđenja i validnosti šerijatskih propisa.
e) Osim Poslanika s.a.w.s. ne smatraju nikoga za bezgriješnog u vjeri koga treba u potpunosti slijediti.
f) Slijede vjeru u potpunosti, i kada uzimaju propis o nečemu gledaju sve dokaze koji su u vezi sa tim propisom, pa tek onda donose propis. Ne odbaciju ništa što je iz vjere i za što ima validan dokaz.
g) Ne daju prednost razumu nad tekstovima iz Kur’ana i sunneta:
”Kada Allah i Posalnik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Posalnika ne posluša, taj je sigurno skrenu s pravog uta.” (Al-Ahzab, 36.)
Rekao je Alija r.a: ”Da se vjera dokazuje razumom, bilo bi preče da se mesh po mestvama uzima sa donje strane, a ne sa gornje, a ja sam vidio Poslanika s.a.w.s da uzima mesh sa gornje strane mestvi.” (Predaju bilježi imam Malik u Muveti)
A Allah dž.š. navodi primjer Musaovog a.s. susreta sa Hidrom, i kako je Musa a.s. pokušao svojim razumom da dokuči ono što Allah dž.š. njemu nije obznanio već Hidru a.s. pa ga je na kraju Hidr napustio i objasnio mu ono što Musa a.s. nije mogao da dokuči svojim razumom.
Rekao je Imam Šafija rhm.: ”Razmišljao sam o razumu, i vidio sam da on ima svoju granicu do koje dopire, istao kao što i vid ima svoju granicu do koje dopire”.
h) Oni su u ibadetima objedinili ljubav, nadu i strah.
i) Sebe ne pripisuju drugim nazivima sem Islamu, sunnetu i džematu.
j) Ostavljaju svađe i rasprave u vjeri i klone se onih koji to rade.
k) Ne razilaze se u osnovima vjere.
l) Daleko su od ”rekla kazala”, i previše pitanja u vjeri.
m) Brinu se o stanju muslimana, i sa najviše rahmeta gledaju na muslimane.
n) Najviše se brinu da ujedine muslimane na istini.
o) Najljepšeg su ponašanja.
p) Ne prijateljuju i ne izgrađuju neprijateljstva osim na osnovama vjere.
r) Milostivi su jedni prema drugima, i ne tekfire jedni druge.
s) Oni su sredina u svemu: u Allahovim svojstvima, u prijetnji vatrom i davanje nade džennetom, u pitanjima tekfira, po pitanju sudbine, po pitanju ljubavi prema Poslaniku s.a.w.s. i ashabima r.a., u odnosima prema učenjacima i vladarima…
t) Izbjegavaju fitne i pozivaju na gašenju istih.
9. Definicija novotarije:
a) Rekao je imam Šatibi u svojoj knjizi ”I’tisam”: ”Svako djelo (u vjeri) koje nema dokaz u šerijatu je novotarija.”
b) Rekao je imam Sujuti: ”Novotarija je izraz koji se koristi za svako djelo koje se suprostavlja šerijatu zbog razilaženja sa istim ili dodavanjem ili oduzimanjem od šerijata.” (Emr bil itba’, strana 88.)
c) Rekao je Ibn Redžeb: ”Na novotariju se misli da je to sve ono što je izmišljeno i novo u vjeri, a nema nikakve osnove u šerijatu koja ukazuje na taj postupak.” (Džami’ el ulum vel hikem, 265.)
10. Zabrana slijeđenja novotarija:
a) Rekao je Poslanik s.a.w.s: ”Ko u ovu našu stvar uvede nešto što nije od nje, to je odbijeno.” (Buharija)
U Muslimovom rivajtu stoji: ”Ko uradi nešto na čemu nije ova naša stvar, biće mu odbijeno”.
b) Rekao je Poslanik s.a.w.s: ”Kome moj sunnet ne bude dovoljan, ne pripada meni.” (Buharija i Muslim)
c) Poslanik s.a.w.s. je zaprijetio onima koji uvode novotarije pa je rekao: ”Čuvajte se novina u vjeri, jer je svaka nova stvar u vjeri novotarija, a svaka novotarija je zabluda.” (Bilježi Ebu Davud, a u rivajetu kod Nesaia stoji još: ”a svaka zabluda vodi u vatru.”)
11. Svi oni koji u svojoj akidi se razilaze se akidom Ehli sunneta wel džemata u njenim osnovama su sljedbenici novotarije, ili skraćeno NOVOTARI. (Odgovorio šejh Nasir El ‘Akl)
Korištena literatura:
1. El Akida vel harakat El Islamije od šejha Nasira El ‘Akla
2. Akida Ehli sunne vel džema’a od Ibrahima El Hamda
3. Akida Ehli sunne vel džema’a od šejha Nasira El ‘Akla
Sura En-Nebe’ mekkanska je sura. Nalazi se u zadnjem džuzu Kur’ana i sedamdeset osma je kur’anska sura po redoslijedu Kur’ana. Ima 40. ajeta.
Uzvišeni Allah počinje ovu plemenitu suru riječima: ”O čemu oni jedne druge pitaju? O vijesti velikoj, o kojoj oni različita mišljenja imaju. To nije dobro, oni će saznati sigurno! I još jednom, to nije dobro, oni će saznati sigurno! Zar Zemlju posteljom nismo učinili, i planine stubovima, i vas kao parove stvorili, i san vaš počinikom učinili, i noć pokrivačem dali, i dan za privređivanje odredili, i iznad vas sedam silnih sazidali, i svjetiljku plamteću postavili? Mi iz oblaka vodu obilno spuštamo i činimo da uz njenu pomoć raste žito i bilje, i bašče guste.“ (Prijevod značenja En-Nebe, 1–16)
Komentar:
O čemu se to mnogobošci međusobom raspituju? Doista se oni raspituju o velikoj vijesti, izuzetno velikoj vijesti! Ta vijest odnosi se na poslanicu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, tj. da je on Allahov poslanik i da mu je objavljen Kur’an u kojem se spominje Sudnji dan i proživljenje, u kojem se naređuje obožavanje samo Allaha, Jedinog, Onoga koji sudruga nema, a, uistinu, Kur’an je sama istina, laž mu ne može prići ni sprijeda ni straga. Jedna skupina mekanskih mnogobožaca povjerovala je u Poslanikovu poslanicu, drugi su je zanegirali, a treći su se dvoumili, a zasigurno će svi oni, onda kada nastupi Sudnji dan, jasno uvidjeti istinitost Kur’ana i svega onoga o čemu govori Kur’an, tada će uvidjeti pogubnost svoga neslijeđenja Kur’ana. Sve će to vidjeti jasno svojim očima! Sudnji dan sigurno će nastupiti! Uzvišeni Allah je Svemoćan i On će dati i da nastupi Sudnji dan. On je moćan da ponovo proživi ljude, kao što je On Svojom moći Zemlju posteljom učinio, tj. pogodnom za stvorenja da stanuju na njoj, da ljudi na njoj siju i ubiru s nje raznorazno bilje i drugo što im je potrebno! Svojom moći je i planine učinio stubovima koji Zemlju pridržavaju da se ne pomjera i kreće! Svojom moći Uzvišeni je i nas u parovima stvorio, tj. muškarce i žene kako bismo imali potomstvo čime bi se održala ljudska vrsta na dunjaluku! Svevišnji Allah je Svojom moći san našim počinkom učinio, da odmorimo svoje tijelo! Noć nam prekrivačem učinio, koja nas skriva poput naše odjeće, a dan nam je učinio vidnim kako bismo mogli privređivati opskrbu. Osim toga, On Uzvišeni je iznad nas sedam snažnih nebesa skladno stvorio! Na našem dunjalučkom nebu postavio je Sunce koje osvjetljuje cijeli dunjaluk poput plamteće svjetiljke! Iz oblaka nam spušta korisnu čistu kišu putem koje izniču žitarice i raznorazno bilje, cvjetaju bašče ispunjene brojnim stablima raznovrsnih plodova!
Poruke prvih šesnaest ajeta sure En-Nebe
● Brate muslimanu, velika vijest koja je potresla cijeli svijet bila je poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah putem ovog Poslanika izveo je svijet iz tmina širka u svjetlo imana! Pa slijedimo li našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koliko bismo trebali? Da li ga više volimo i od nas samih? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Niko od vas neće u potpunosti vjerovati sve dok mu ja ne budem draži od njegova djeteta, i njegova roditelja, pa i svih ljudi.“ (Buharija i Muslim od Enesa, radijallahu anhu) Ukoliko je kamenje nazivalo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, selame – kako stoji kod Muslima u hadisu Džabira b. Semure – i ukoliko je palmin panj plakao za Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što mu je sagrađen minber i ukoliko ga je brdo Uhud voljelo, pa šta je s nama, dragi brate?! Jesmo li mi odgojili svoje duše da svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, volimo više od svih ljudi, pa i sebe samih?
● Također, objava Kur’ana bila je velika vijest! Ovim Kur’anom, od samoga početka njegove objave do dana današnjeg, Allah njime uzdiže jedan narod, a drugi spušta i ponizuje! Međutim, ono što nas interesira jeste da lismo mi, dragi brate, prihvatili ovaj Kur’an, pa ga čitamo, učimo, razumijevamo, radimo po njemu, ponašamo se u skladu sa njegovim naredbama? Jesmo li svoj moral uskladili s Kur’anom? Svaki od nas neka se preispita se, a zatim neka požuri Kur’anu, učeći ga i postupajući po njemu.
● Čovječe, pogledaj u kosmos oko sebe, pogledaj kako je skladan! Zar svojim skladom ne ukazuje na Svemoć Gospodara, Allaha, subhanehu ve te’ala? Pogledaj: Zemlja poput prostirke, planine stubovi postojani, raznolika stvorenja, noć i dan, sedam nebesa bez stubova podignuta, Sunce koje svijetli i obasjava, kiša i voda, žitarice, bilje i rastinje šaroliko i mnogo još drugo što tvoje srce ispunjava strahom od Allaha, subhaneh, i neizmjernom ljubavi prema Njemu Uzvišenom! Zato nastoj da si stalno u pokornosti svome Gospodaru! Znaj da ova stvorenja slave i veličaju Allaha, zahvaljuju Mu se na sebi svojstven način!
Pečat poslanstva koji je spomenut u prijašnjim objavama, a koji će posljednji poslanik imati na svojim leđima među plećkama, spominje se u mnogim predajama i opisan je do u detalje.
To je biljeg veličine prepeličijeg ili golubljeg jajeta okružen dlačicama, istaknut da se može osjetiti ispod odjeće, kako nam to prenosi Ebu Zejd el-Ensari, radijallahu anhu, koji kaže: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike mi reče: ‘Ebu Zejde, približi se i stavi ruku na moja leđa.’ Kada sam stavio ruku na leđa, osjetio sam pod prstima poslanički pečat, koji je izgledao kao nekoliko sakupljenih dlačica.”
A u vezi s poslaničkim pečatom, Ebu Burejde, radijallahu anhu, prenosi veoma interesantnu zgodu: ”Kada je Selman el-Farisi došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, neposredno nakon hidžre i donio svježe datule i stavio ih pred njega, sallallahu alejhi ve sellem, on ga upita: ‘Selmane, šta je ovo?’ ‘Sadaka tebi i tvojim drugovima’, odgovori Selman. ‘Digni to, jer mi ne jedemo sadaku’, reče Poslanik. Naredni dan Selman ponovo donese svježe hurme i stavi ih ispred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Šta je ovo, Selmane?’, upita Poslanik. ‘Poklon tebi’, odgovori Selman. ‘Jedite’, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem svijim drugovima. (Selman je poznavao prijašnje objave i u njima je našao opis posljednjeg poslanika, odnosno znao je tri znaka: ne jede sadaku, a jede poklon i pečat poslanstva, te je našao dva, a treći će tražiti i iščekivati da ga vidi.)
Nedugo zatim otkrio je Selman i treći dokaz, vidio je pečat poslanstva te primio islam i postao musliman. Selman je bio rob kod jednog jevreja u Medini i radio je u palminjaku pa ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otkupi iz ropstva zbog primanja islama i to za 200 palminih sadnica koje sabraše ensarije.
Ali vlasnik postavi težak uvjet: ”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, će svojom rukom zasaditi sadnice, a Selman treba da radi u tom palminjaku sve dok te palmine sadnice ne daju svoj plod, pa tek kada sve palme rode, onda će Selman biti slobodan.”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lično je zasadio sadnice, ali jednu sadnicu zasadi Omer, radijallahu anhu, želeći da pomogne. Allah Uzvišeni dade da sve sadnice odmah dogodine rode, izuzev jedne, iako je najkraći mogući period za najbolju vrstu palme 3 godine. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dođe i vidje da jedna palma nije rodila te upita: ”Šta je sa ovom palmom?”, na to mu Omer, radijallahu anhu, odgovori: ”Ja sam je zasadio, o Allahov Poslaniče.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pristupi, izvadi je i ponovo zasadi te i ona dogodine dade plod i Selman postade slobodan.
Ovaj događaj ubraja se u mudžize (nadnaravna djela) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Za ovaj otkup Selman se odužio ensarijama kada je svojim prijedlogom u bitki na Hendeku pomogao u odbrani Medine i njenih stanovnika.
Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je neki čovjek rekao Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem:
“Oporuči mi”, rekao je: “Ne srdi se“, pa je ponovio nekoliko puta, a on mu reče: “Ne srdi se“.[1]
Biografija ravije:
Abdurrahman ibn Sahr ed-Devsi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u godini Bitke na Hajberu, tj. 7. god. po Hidžri. Stalno je bio uz Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, nastojeći da što više stekne znanja. Smatra se ashabom koji je zapamtio najviše hadisa. Preselio je 57. god. po Hidžri, s tim da ima i drugih mišljenja o godini njegove smrti.
Kratki komentar hadisa:
Hadis je dokaz da je srdžba zabranjena, te da se treba kloniti povoda koji uzrokuju srdžbu i ne izlagati se onome što je donosi. U hadisu je i dokaz da je blagost naređena, jer nešto zabraniti znači narediti ono što mu je suprotno. Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, se ograničio ovim riječima (ne srdi se) zato što je onaj koji pita bio po prirodi ljut čovjek, a on bi, sallahu alejhi ve sellem, odgovarao svakom ono što je najpreče za njega i što priliči njegovom stanju. U riječima “Ne srdi se” sastavio je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem hajr, dunjaluka i ahireta, jer srdžba vodi u međusobno neprijateljstvo i kidanje veza uzajamne ljubavi. Ponekad srdžba navede onog koji se srdi da uznemirava onog na koga se naljutio i da pređe šerijatsku granicu u tome, a to je mahana u njegovoj vjeri.
Propisi vezani za temu:
Islam je zabranio srdžbu zbog njenih štetnih posljedica.
Upozorenje na srdžbu jer je ona od šejtana.
Musliman bez razloga ne srdi druge muslimane.
Blagost i promišljenost su pohvalna svojstva.
Ko se puno ljuti mnogo se kaje.
[1] Buharija (5/2267), broj 6116, Knjiga o adabima, poglavlje: Upozorenje na srdžbu.
