Ramazan je mjesec pobjeda

Sva hvala pripada samo Allahu, salavat i selam neka su na Allahovog vjerovjesnika, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu, sve ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.

Mjesec ramazan blagoslovljeni je mjesec. Uzvišeni je Allah u ramazanu, u Bitki na Bedru, pomogao muslimane protiv mnogobožaca, Allahovih neprijatelja i neprijatelja muslimana. Ta bitka je nazvana Jevmul-Furkan – Dan razdvajanja, jer je Uzvišeni Allah jasno u njoj stavio do znanja ko slijedi istinu, a ko se povodi za lažima. Ova bitka se odigrala u mjesecu ramazanu druge godine po Hidžri, a povod bitke bila je vijest koja je dospjela do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a u kojoj je stajalo da se Ebu Sufjan vraća s kurejšijskom trgovačkom karavanom iz Šama za Mekku. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je ashabe da izađu i zaplijene tu karavanu kao otkupninu za svoj imetak koji su morali prisilno ostaviti mnogobošcima u Mekki.

Tako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo u ovaj pohod zajedno sa tri stotine deset i još nekoliko ashaba, namjeravajući samo da preuzme karavanu, bez sukobljavanja.

Kada je Ebu Sufjan saznao za dolazak Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, sav uspaničen, poslao je brzog glasnika Kurejšijama tražeći od njih da pošalju pomoć i spriječe presretanje karavane, a u međuvremenu je skrenuo sa glavnoga puta, zaputio se obalom mora i tim potezom spasio karavanu od sigurnog pada u muslimanske ruke.

Što se tiče Kurejšija, kada im je stigao glasnik, opremili su se i krenuli u velikom broju na čelu sa sv-jim prvacima. Vojsku je sačinjavalo oko hiljadu boraca, koji su imali stotinu konja i sedam stotina deva:

“…nadmeno su iz grada svoga izašli da bi od Allahovog puta odvraćali.”

Kurejšije su poveli i pjevačice koje su ih podsticale na borbu protiv muslimana. Kada je Ebu Sufjan saznao za njihovo kretanje, ponovo im je poslao poruku u kojoj ih je obavijestio da je karavana spašena, da se vrate u Mekku i da ne stupaju u borbu. Ali, mekanski mušrici to su odbili i čvrsto su odlučili da se bore protiv muslimana.

Tako je došlo do sukoba između muslimana i nevjernika. Uzvišeni Allah pomogao je Svoga vjerovjesnika i njegove drugove. Mnogobošci Mekke su poraženi, sedamdeset ih je ubijeno i sedamdeset zarobljeno. Allah je pomogao daleko malobrojniju skupinu zato što se ona borila na Njegovom putu, uzdižući Njegovu riječ i šireći Njegovu vjeru, a ponizio je mnogobošce koji su odvraćali od Allahovog puta.

Imajući u ovo u vidu, brate, sestro:

Budi ubijeđen da će Uzvišeni Allah pomoći Svoju vjeru ma koliko se protiv islama nevjernici borili i spletke kovali. Rekao je Uzvišeni Allah:

“…Allah će zasigurno pomoći onoga koji Njego-vu vjeru pomogne…!”

Stoga se muslimani moraju odazivati Allahovim naredbama i kloniti se onoga što im je On, Uzvišeni, zabranio. Trebaju biti ponosni svojom vjerom i braniti je od neprijateljskih napada, kako bi i Allah njih pomogao protiv njihovih neprijatelja! Svevišnji je Allah rekao:

“…Strpljivi budite, i u tome ustrajte, i na granicama bdijte, i Allaha se bojte pa će vam se milost sigurno ukazati!”

Dovi Allahu da pomogne muslimane protiv njihovih neprijatelja nevjernika. Uzvišeni Allah podučava nas tome:

“…I pomozi nas protiv nevjerničkog naroda.”

Dovi Allahu da uništi vođe nevjerstva, one čije je uznemiravanje muslimana prešlo svaku granicu, one koji kroje svjetsku politiku u borbi protiv islama i muslimana, one koji muslimane optužuju za terorizam.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio je protiv četverice vođa nevjerstva: Ebu Džehla, Šejbe b. Rebie, njegovog brata Utbe i bratića Velida, sina Utbe.

Ibnu Mesud, radijallahu anhu, prenosi da se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom okrenuo prema Kabi i dovio protiv pojedinih Kurejšija: Šejbe b. Rebie, Utbe b. Rebie, Velida b. Utbe i Ebu Džehla b. Hišama. Ibn Mesud kazuje, zaklinjući se Allahom, da ih je vidio ubijene na Bedru

Dovi Uzvišenom Allahu da pomogne potlačene muslimane, i dovi protiv onih koji ih na muke stavljaju! Dovi Allahu protiv takvih zulumćara da im Allah dâ da se pozabave sobom, da im dâ glad i sušu, bolest i smrt. Upućuj ovu dovu na zadnjem rekatu namaza, kada se vratiš sa rukua.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi podigao glavu sa rukua na zadnjem rekatu, govorio u dovi: “Allahu moj, spasi Ajjaša b. Ebu Rebiu! Allahu moj, spasi Selemu b. Hišama! Allahu moj, spasi Velida b. Velida! Allahu moj, spasi potlačene vjernike! Allahu moj, žestoko kazni Mudar! Allahu moj, daj im nerodne godine kakve su bile za Jusufovo vrijeme!”

U blagoslovljenom mjesecu ramazanu desila se i bitka za oslobođenje Mekke, osme godine po Hidžri. Od tada je Mekka postala zemlja tevhida, nakon što je bila zemlja širka. Allahu pripada sva hvala!

Zato onaj koji ode u Mekku treba da bude svjestan ove činjenice i Allahove blagodati. Treba da zna da je Mekka sveto mjesto, da se u njoj dobra djela umnogostručavaju i da nastoji da učini što više dobrih djela. Isto tako, treba da zna da je za loša djela počinjena u Mekki grijeh teži i opasniji, pa da nastoji da ih se maksimalno kloni. Rekao je Uzvišeni Allah:

“…i onome koji u njemu bilo kakvo nasilje učini, dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi.”

Uspjeh i postojanost samo su sa Uzvišenim Allahom!

Prof Hajrudin Ahmetović