Dr Safet Kuduzovic, tri nova pitanja i odgovora
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mu’minima preci od njih samih sebi
Braćo i sestre u islamu, naslov naše današnje hutbe je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mu’minima preči o njih samih sebi. Govorimo na zadatu temu u posljednjoj hutbi u mjesecu rebiu-l-evvelu u kojem se ummet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pojačano sjeća svoga Poslanika, alejhis-selam, i tim povodom organizuje različite manifestacije. Ali, braćo i sestre ovo je i mjesec velikog fitneluka i narastajuće islamofobije, koja je kulminirala očiglednim isceniranim napadom na francuski satirični časopis Charli, koji nastavlja sa svojim provokacijama milijardu i po muslimana širom svijeta. Nakon pomenutog isceniranog napada, te ubistva navodnih napadača, kojima je time onemogućeno demantiranje napada, muslimani, džamije i islamski centri su u Francuskoj i drugim zapadno-evropskim zemljama postali mete napada organiziranih grupa i pojedinaca.
Na žalost određeni broj muslimana ima potrebu da se izvinjava zbog svega nabrojanog, a to nije nužno, jer mi muslimani nismo zulumćari i teroristi i nećemo se nikome izvinjavati i pravdati. Mi ne vršimo invazije na nemuslimanske zemlje, mi ne bombardujemo druge i ne uništavamo njihova materijalna dobra, mi ne otimamo tuđe resurse, mi ne ubijamo cijele narode, mi ne gađamo obogaćenim uranijumom nemuslimane, mi nemamo logore za nemuslimane, mi ne finansiramo svrgavanje nemuslimanskih režima, mi ne pomažemo cijepanje nemuslimanskih država, mi ne izmišljamo neprijatelje, mi ne crtamo ono što vrijeđa druge, mi volimo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ali i Ibrahima, alejhis-selam, i Isaa, alejhis-selam, i Musaa, alejhis-selam, i sve druge poslanike, mi smo uvrijeđeni kada neko crta karikature Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ali i drugih Allahovih poslanika i uvijek ćemo stvari i pojave nazivati pravim imenima i nećemo nikome mimo Allaha, dželle še’nuhu, činiti ruku i sedždu.
Zbog svega toga mi nismo Charli, ali smo zato Palestina, koju su 1917. godine okupirali Britanci, a 1948. godine poklonili je Cionistima, mi smo opkoljena Gaza, mi smo nedužno ubijeni Palestinci u Sabri, Šatili i Gazi, mi smo uništeni Avganistan, Čečenija, Irak, Libija i Sirija, mi smo ubijeni i protjerani muslimani Burme, mi smo mučenici Gvatanama, mi smo 28 svatova ubijenih u vazdušnom napadu NATO-a u Avganistanu, mi smo devetnaestočlana Palestinska porodica ubijena Cionostičkim bombardiranjem u Gazi, mi smo šehid šejh Ahmed Jasin, mi smo desetine hiljada Palestinaca koje Cionisti muče po logorima smrti, mi smo u Dejtonu iznutra vještački podijeljena Bosna i Hercegovina, mi smo dvije stotine hiljada ubijenih nedužnih Bošnjaka, mi smo četrdeset hiljada silovanih Bošnjakinja, mi smo Srebrenica, Žepa, Prijedor, Goražde i Mostar, mi smo 614 do temelja porušenih džamija u Bosni i Hercegovini, mi smo uništena bh privreda, mi smo silom svrgnuta legalno izabrana vlast u Egiptu, mi smo smrznuta sirijska djeca i mi smo savjesni građani Bosne i Hercegovine koji plaćaju televizijsku pretplatu, a Federalna televizija prikazuje karikature Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i time vrijeđa svoje pretplatnike…
Ali mi smo i svjetski prvaci i eksperti u nauci, kulturi i sportu, mi smo moralni imami, doktori, profesori, političari, biznismeni i savjesni radnici, mi smo najbolji roditelji i odgajatelji i mi ćemo se i dalje truditi i raditi na tome da svim ljudima na Zemlji bude bolje.
U prvom dijelu 6. ajeta Sure Al-Ahzab Allah, subhanehu ve te’ala nam ukazuje da nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preči od nas samih sebi:
النَّبِيُّ أَوْلَى بِالْمُؤْمِنِينَ مِنْ أَنفُسِهِمْ…
Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego oni sami sebi…
Imam Ibn Kajjim objašnjava da u ovom ajetu ima nekoliko dokaza obaveznosti ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a to se najbolje ogleda u dvoje: a) Da on, sallallahu alejhi ve sellem, bude preči vjerniku od samoga sebe; osnova je da je čovjek najdraži samome sebi, ali i pored toga obaveza mu je da su mu Allah, subhanehu ve te’ala, Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i džihad draži od samoga sebe, jer time upotpunjuje svoje vjerovanje. b) Da se vjernik prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odnosi kao rob prema svome gospodaru ili dijete prema svome roditelju i da nikada nešto ne uradi prije nego što razmisli da li time potvrđuje svoju ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 31. i 32. ajetu Sure Ali Imran:
قُلْ إِنْ كُنْتُمْ تُحِبُّونَ اللَّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمْ اللَّهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَاللَّهُ غَفُورٌ رَحِيمٌ(31) قُلْ أَطِيعُوا اللَّهَ وَالرَّسُولَ فَإِنْ تَوَلَّوْا فَإِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ الْكَافِرِينَ(32)
Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – a Allah prašta i samilostan je.(31) Reci: “Pokoravajte se Allahu i Poslaniku (sallallahu alejhi ve selem)!” A ako oni glave okrenu – pa, Allah zaista ne voli nevjernike.(32)
Ljubav prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, braćo i sestre proizilazi iz ljubavi prema Allahu, dželle še’nuhu, i ona je naša obaveza, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov miljenik i dostavljač Kur’ana, koji je uputa cijelom čovječanstvu. Prema tome, ko voli Allaha, subhanehu ve te’ala, on voli i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ono sa čime je on došao i slijedi njegov sunnet.
Čvrstina i iskrenost imana su uslovljeni ljubavlju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Buharija:
عَنْ أَنَسِ بْنِ مَالِكٍ رَضِي اللَّه عَنْه أَنَّ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “لَا يُؤْمِنُ أَحَدُكُمْ حَتَّى أَكُونَ أَحَبَّ إِلَيْهِ مِنْ وَلَدِهِ وَوَالِدِهِ وَالنَّاسِ أَجْمَعِينَ” (البخاري)
Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Niko od vas neće biti pravi mu’min, dok mu ne budem draži od djece, roditelja i svih ljudi!“ (Buharija)
Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se iskazuje sa: njegovim uvažavanjem, donošenjem salavata, slijeđenjem njegova sunneta i pomaganjem njegove vjere; jednom riječju da ga volimo i slijedimo, kao što su ga voljeli i slijedili njegovi plemeniti ashabi i dobre generacije muslimana poslije njih.
Braćo i sestre, budimo istinski sljedbenici sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čuvajmo čast našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne dozvolimo da se bilo ko ismijava sa njim i natječimo se u činjenju dobrih djela, kako bi postigli dobro ovog i budućeg svijeta!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da nas učini od onih koji istinski vole Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i slijede njegov sunnet, da pomogne svoj našoj ugroženoj braći, podari im skoru pobjedu i oslobodi zuluma zulumćara, da sve one koji se ismijavaju sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ponizi na ovom i kazni na budućem svijetu, da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti, da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i nastani nas u džennetima u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللَّهِ!
Nezim Halilović Muderris
Napoleon Bonaparta: ’’Ja nisam Šarli!’’
Iako mi je, kao islamskom teologu, neprihvatljivo ulaziti u imaginarnu dilemu tipa ’’šta bi bilo, kad bi bilo???’’, obzirom da nužda zakon mijenja, u narednim redovima dat ću sebi za parvo da zamislim situaciju u kojoj bi neko francuskim velikanima i misliocima ’poturio papir pod nos’ da potpiše peticiju, koja je popularna ovih dana, a koja glasi: ’I ja sam Šarli’?
Prije nego nastavim sa daljnim razvojem situacije u mojoj mašti, da pojasnim dvije stvari, više onako radi islamofoba i vještačkih instaliranih islamologa (vještačkih – to su vam kao oni sa mišićima na steroide) koji vrebaju iza svakog ’internet ćoška’ ne bi li naišao neko na koga će, kao mala djeca, uperiti prstom i tako zaraditi lizalicu od čike koji ih je zadužio da motre na ’opasne momke’.
Prvo, kada sam rekao nužda zakon mijenja, mislio sam na današnju svakodnevnicu ovdje u zemljama zapadne Evrope, u kojoj živi nemali broj muslimana, koji su u školama, fakultetima, na poslu, u prodavnicama, na ulicama, pa čak i na bezinskim pumpama na neki način primorani slušati priče o ’velikom herojskom činu’ preostalih novinara francuskog lista ’Šarli Ebdo’ da ponovo objave sarkastičnu karikaturu sa likom, za nas muslimane, najboljeg i najsavršenijeg insana koji je hodao zemljom, našeg miljenika i Poslanika Muhameda, sallallahu alejhi ve selem. Ako danas kada, ponavljam, i čovjek koji radi na benzinskoj pumpi i toči gorivo, prepričava muslimanima ’herojstvo preostalih novinara ’Šarli Ebdo’, a koje u stvarnosti vrijeđa vjerska osjećanja na milijardu i po ljudi, nije nužda govoriti o stvarnim činjenicama vezanim za Poslanika s.a.w.s., onda se pitamo da li ta nužda u Islamu uopće postoji.
A da je nužda možda najbolje pokazuje činjenica da je ovaj zadnji ’’herojski čin’’ novinara ’’Šarli Ebdoa’’ izazvao ’osjećaj mučnine u stomaku’ i kod Srpske pravoslavne crkve, čiji nekadašnji vladika Njegoš u svom ’Gorskom vijencu’ napisa: ’’Zaudara zemlja Muhamedom.’’, pa i oni stadoše apelovati na novinare da se okane vrijeđanja Islama i muslimana na način na koji to čini francuski list.
Druga stvar koju sam mislio pojasniti jeste da, kada sam rekao da zamislim situaciju u kojoj bi neki novinar iz neke zapadnoevropske države, koji vjeruje u ’mit o slobodi govora’, upitao nekog francuskog velikana da dadne svoje mišljenje o činu vrijeđanja ličnosti Poslanika s.a.w.s., kakav je zasigurno čin crtanja njegovog lika u najgorem mogućem izdanju od strane novinara lista ’Šarli Ebdo’, mislio sam pojasniti ovaj izraz ’’francuski velikani’’.
Francuska je zemlja sa bogatom političkom, naučnom i kulturnom historijom, čija historija obiluje ličnostima koji su dali veliki doprinos svjetskoj i evropskoj kulturi i nauci, ili su svojim intelektualnim djelovanjem ostavili dubokog traga u svjetskim dešavanjima nakon njihove smrti.
Meni nije cilj da ovdje sad, sa tačke gledišta nas muslimana, dajem pozitivnu ili negativnu ocjenu tim historijskim ličnostima, obzirom na to kakvog su traga ostavili na islamski svijet, već mi je namjera da stavim akcenat na to da SU TE LIČNOSTI OSTAVILI POZITIVNOG TRAGA U FRANCUSKOJ HISTORIJI I FRANCUSKOM DRUŠTVU UOPŠTE, I DA SU NJIHOVA MIŠLJENJA SVAKAKO VRIJEDNA PAŽNJE SVAKOG FRANCUZA DANAS, PA I NOVINARA ’ŠARLI EBDOA’.
Jer, glupo je pozivati se na ’slobodu govora’ u Francuskoj, koja bi i dalje živjela u tami nepravde kraljeva iz dinastije Luj, da se nije desila ’Francuska revolucija’, a onda bi još gluplje bilo pisati o Francuskoj revoluciji, a da se ne spomene jedan od njenih ideologa Žan Žak Ruso, čije su ideje i teorije bile inspiracija nosiocima ’Francuske revolucije.’
Ako skratimo prethodnu misao, i malo prevedemo na jezik današnje svakodnevnice, onda bi kazali da je glupo da se novinari ’Šarli Ebdoa’ pozivaju na ’slobodu govora’, a da svojim djelima ’’lijepe intelektualne šamare’’ ideologu ’’Francuske revolucije’’ čiji je direktan produkt ono što se danas zove ’sloboda govora’.
A da vidimo šta je taj veliki francuski mislilac i intelektualac Žan Žak Ruso, čiju riječ je smiješno danas i porediti sa težinom riječi novinara ’’Šarli ebdoa’’, rekao o čovjeku koga ovi neukusno ismijavaju:
’’Ljudi poput Muhammeda, koje osposobljava Nebo, drže sve uzde života jer upravo oni provode ispravan život!’’ (Žan Žak Ruso, švajcarsko-francuski filozof, pisac, politički teoretičar)
Šta bi normalan čovjek rekao svome djetetu osnovcu, koje dođe kući, i sav radostan kaže svome roditelju: ’Danas sam rekao profesoru matematike da laže. Jedan plus jedan nije dva, već tri.’’
A sada budite pravedni i recite ko je u pravu po pitanju mišljenja o Muhamedu a.s.: onaj koji je jedan od mislilaca i tvoraca ’’slobode govora’’ Žan Žak Ruso, ili oni kojima je on učitelj i profesor?!
Srećom Ruso nije jedini historijski velikan svjetske i evropske nauke i kulture , a uz to još i Francuz, koji je imao pozitivno mišljenje o Muhamedu a.s. i Islamu.
Čitajte i uživajte u opisu Muhameda a.s., kojeg su iza sebe ostavili poznati francuski mislioci i velikani:
’’U ljudskoj vrsti se rijetko može naći čovjek kojem se toliko pokoravalo, koliko se pokoravalo Muhammedu!’’ (Emil Dermenghem, francuski književnik)
’’Istina je da svijet nije upoznao tako širokogrude osvajače kakvi su bili Arapi, ni tako otvorenu vjeru kakva je bila njihova.’’(Gustav Le Bon, francuski sociolog)
’’Da nisam volio islam ne bih odjenuo njegovo najviše obilježje, azharsku uniformu, i ne bih sjedio u njegovom najstarijem univerzitetu, Univerzitetu El-Azhar, da u njemu učim i stječem obrazovanje!’’(Luj Masinjon, francuski orjentalista)
’’Nema sumnje da je onu tolerantnost, u njenom božanskom značenju, Poslanik islama zasadio u dušama muslimana. Sam on – neka su s njim blagoslovi Božiji – bio je najstrpljiviji čovjek.’’(E. F. Gotije, francuski književnik)
’’Muhammed nije čitao neku svetu knjigu i u svojoj vjeri se nije orijentisao po nekoj prethodnoj religiji. Zato je knjiga koja je njemu objavljena jedinstvena po svome monoteizmu.’’(Anri De Kastri, oficir francuske vojske)
Jedan od najpoznatijih Francuza, pa može se reći i historijski brend Francuske, Napoleon Bonaparta, dao je sljedeće izjave o Poslaniku Muhamedu s.a.w.s. i Kur’anu:
’’Mojsije je objavio Božiju egzistenciju svom narodu, Isus rimskom svijetu, a Muhammed cijelom svijetu. Arabija je bila paganska zemija kada je, šest stoljeća poslije Isusa, Muhammed upoznao svijet sa jednim Božanstvom koje je i Abrahamovo, i Ismailovo, i Mojsijevo, i Isusovo.
Arijanci i ostali sektaši uzbudili su svijet raspravama o trojstvu: o ocu, sinu i sv. duhu. Muhammed objavljuje da je samo jedan Bog, da On nema ni oca ni sina i da trojstvo nameće misao idolotarije.
Nadam se da nije daleko vrijeme kada ću biti u mogućnosti da ujedinim sve pametne i obrazovane ljude svih zemalja i da uspostavim jedinstvenu upravu na temelju principa Kur’ana, koji su jedini ispravni i jedino oni mogu dovesti ljude sreći”.
Također je rekao:
’’Izgleda da je Kur’an jedna viša sila, koja se ne da ni savladati, ni poraziti. Ja nisam u stanju savladati više sile!’’
Ah…. Da! Zaboravio sam opisati kako bi recimo jedan Napoleon, ili Ruso reagovali na pitanje novinara da li su i oni ’’Šarli’’. To prepuštam vašoj mašti. Ali prije nego pođete zamišljati obavezno se sjetite šta su Napoleon i Ruso rekli o Muhamedu s.a.w.s.
Adnan Nišić
Malmö, 15.01.2015. godine
Francuski biznismen plaća sve kazne za nošenje nikaba
Rachid Nekkaz (na slici zadnji desno) uspostavio je fond od milijon eura za plaćanje novčane kazne za žene koje odluče da nose feredže u zemljama, poput Francuske, gdje je protiv zakona da to učini u javnosti.
Ovaj trgovac nekretninama sa sjedištem u Parizu, putovao je i u Belgiju samo da bi platio kaznu od 100 eura za dvije žene koje su u toj zemlji na sudu kažnjene zbog nošenja feredže (nikaba).
“Ja sam za zakon o osudi muža koji prisiljava žene da nose nikab. Ali ja sam i za zakon koji dopušta da se ove žene slobodno kreću na ulicama, zbog slobode kretanja, kao i svaka sloboda, a to je najosnovnija stvar u demokraciji “, rekao je novinarima Nekkaz izvan sudnice u Belgiji.
Istog dana, on je platio 75 € kazna za ženu u jednom francuskom gradu, zbog toga što je javno nosila feredžu (nikab).
Nekkaz tvrdi da zbog ovog njegovog postupka, i zbog napora nekih nevladinih udruženja, francuska policija sada mijenja taktiku. Umjesto da piše kaznu, policija sada samo usmjeno ispituje žene koje u javnosti nose feredže.
“Oni se boje izdavanja kazni, jer znaju da ću ih jednostavno platiti”, rekao je on novinarima france24 i dodao. “Umjesto toga, oni ove žene izlažu ispitivanjima.Pitaju ih ko su im roditelji, da li rade, da li su bili prisiljeni da nose veo od svojih muževa.”
Izvor france24
Prijevod sa engleskog i obrada Adnan Nišić
Video: Kako odbraniti Poslanika s.a.w.s.
Jedan od mnogobrojnih savjeta ovih dana muslimanima na koji način odbraniti čast Poslanika s.a.w.s.
Čovjek koji je potvarao imama Muhammeda b. Abdul-Vehhaba, rhm
Termin “Vehabizam” je termin kojeg su koristili neprijatelji i protivnici reformatorskog poziva imama, šejhul-islama Muhammeda b. Abdul-Vehhaba, rhm. Oni su time želili da predstave njegov poziv u očima običnog naroda novonastalim a put i pravac kojeg je slijedio izmišljenim, te da je došao sa stvarima koje nemaju nikakve osnove i utemeljenja u vjeri. Znači, taj termin koristili su ciljano, kako bi odvratili ljude od njega i njegovog poziva, da mu se Allah smiluje i oprosti mu grijehe. Međutim, onaj ko se oslobodi od slijepog povođenja za ovim potvorama i lažnim tvrdnjama i sačuva se strasti i zabluda, pa zatim pogleda u suštinu da’ve šejha Muhammeda b. Abdul-Vehhaba, rhm, biće mu jasno da šejh, rhm, nije došao s nečim novim i izmišljenim, te da je čitav njegov poziv zasnovan na Allahovoj knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Uzmi samo za primjer njegovo djelo “Kitabut-tevhid”. Čitavu knjigu zasnovao je na ajetima i hadisima. Naslovi poglavlje, zatim navede ajete i hadise, zatim pređe na drugo poglavlje, pa treće, četvrto itd. Identično metodu kojeg su koristili imami hadisa u prvim generacijama.
Znači, njegova da’va je bila da’va u Allahovu knjigu i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nije pozivao sebi, niti u određenu partiju, niti neku organizaciju i grupaciju, nego je bio daija (misionar) koji je pozivao Allahu i Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ali, njegovi protivnici su protiv njega širili laži i potvore, i o tome se može naširoko govoriti. Navest ću vam samo jedan primjer koji će vam biti dovoljan da to dokučite.
Jednom prilikom otputovao sam u jednu državu. Neću je spomenuti. Put me je spojio sa jednim čovjekom. Ušao sam u taksi, a ta osoba već je bila u autu. Sjedio je odmah do mene, a putovali smo u istom pravcu. Između njega i mene desio se razgovor kojeg je on započeo.
Obratio mi se riječima: “Vehabije preziru alu-bejt, porodicu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A Muhammed b. Abdul-Vehhab…” pa je spomenuo ružne i pogrdne nazive dodavši: “… i on mrzi alu-bejt, i psuje alu-bejt…” te je spomenuo čudne stvari o šejhu, rhm. Ja sam ga slušao i šutio.
Kada je završio, rekao sam mu: “Subhanallah! Muhammed b. Abdul-Vehhab je psovao alu-bejt?!” – “Da!”, odgovori on. “Subhanallah!”, uzviknuo sam. Opet sam ga priupitao: “Muhammed b. Abdul-Vehhab je psovao alu-bejt?!” – “Da!”, odgovori. “Tako mi Allaha, psovati alu-bejt je veliki grijeh i drskost. Vallahi, to je velika nepokornost!”, rekao sam, pa sam dodao: “Teško se njemu, i opet mu se teško! Ko je taj ko ima hrabrosti psovati alu-bejt…” Zatim sam ga opet upitao: “Zaista, Muhammed b. Abdul-Vehhab je psovao alu-bejt?!” Kaže: “Da, psovao je alu-bejt!” – “Euzubillah, to je veliki grijeh. Kako da musliman sebi dozvoli da psuje alu-bejt! To je itekako loša stvar.”, rekao sam mu.
Zatim sam se prema njemu opet okrenuo, pa sam ga upitao: “A gdje si našao da je psovao alu-bejt? U kojoj knjizi od njegovih knjiga? U kojoj od njegovih poslanica?” – “Ne, ne. To je poznato svima.”, odgovorio je. “Ako je poznato, reci mi gdje je, jer je psovati alu-bejt ogromna stvar?”, rekao sam mu, pa sam dodao: “Biću otvoren s tobom, ja sam pročitao gotov sve šejhove knjige, i nigdje nisam našao, pa ni jedan izraz iz kojeg se može takvo nešto razumjeti. Čak sam na puno mjesta našao da hvali alu-bejt i lijepo se o njima izražava, te pojašnjava veliki stepen koji im pripada i njihove vrijednosti. Dotle da je jedan učenik napisao izrazito koriso djelo u kojem je sakupio sve pohvale Muhammeda b. Abdul-Vehhaba na račun alu-bejta. Naveo je veliki broj citata o tome.” Zatim sam mu rekao: “Hajde, navedi mi gdje je u knjigama Muhammeda b. Abdul-Vehhaba zapisana ta psovka alu-bejta o kojoj govoriš?”
Nakon toga sam uključio u razgovor i taksistu. Rekao sam mu: “Šta ti veliš o ovome?” “Da, upravu je čovjek, navedi nam gdje je to opsovao alu-bejt”, rekao je obrativši se ovom čovjeku. A ja sam mu rekao: “Spreman sam da ti platim iznos u parama kojeg šeliš, koliki god bio, samo ako mi dođeš s jednim citatom iz njegovih djela da je opsovao alu-bejt!”
Čovjek je nakratko ušutio, zatim se okrenuo prema meni i rekao: “Znači, on nije psovao alu-bejt?!” – “Subhanallah!”, rekao sam, “Pa malo prije tvrdiš povišenim glasom i žestokim nastupom da psuje alu-bejt, a sada mi kažeš da nije psovao.” Rekao sam mu: “Želim da te napomenem na jednu stvar, i to izrazito bitnu.” Pa sam se okrenuo prema njemu i rekao: “Vallahi, staćeš na Sudnjem danu pred Allaha i bićeš pitan o ovom govoru kojeg si rekao! Vallahi, potvoriti jednog alima je veliki grijeh. Meso učenjaka je otrovno. To što govoriš bez ikakvih dokaza i argumenata, nemoj mislit da će se to tek tako završiti. Tako mi Allaha, na Sudnjem danu ćeš imati obračun sa ovim imamom pred Allahom. Ili govori sa dokazima i znanjem, ili šuti i sačuvaj se. Ko te tjera da govoriš o njemu tako i tako.”
Zatim sam mu rekao: “Sada ću ti navesti jedan podatak koji će te iznenaditi. Allah je podario Muhammedu b. Abdul-Vehhabu mnogo djece. Znaš li kako se zovu njegova djeca?”, pa sam rekao: “Evo, ja ću ti navesti njihova imena: Alija, Hasan, Husejn, Fatima, Abdullah, Ibrahim i Abdul-Aziz. To su imena njegove djece. Čak se u nekim djelima potpisivao sa nadimom Ebul-Husejn. Alija, Hasan, Husejn, Fatima, Abdullah i Ibrahim, svi oni bili su od alu-bejta, osim imena Abdul-Aziz, koje je također sastavljeno od Allahovog imena El-Aziz. Čovjek je nazvao svu svoju djecu po imenima alu-bejta, a i dan danas ta imena su prisutna u njegovoj porodici. Imam u Poslanikovoj džamiji zove se Husejn, a on je od šejhovih potomaka. Šejh je iz velike ljubavi prema alu-bejtu nazvao svoju djecu po imenima članova Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice.”
I pored toga, njegovi neistomišljenici izmišljaju laži i potvore kako ne voli alu-bejt, da je neprijatelj alu-bejta, da psuje alu-bejt, “Kako krupna riječ izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neistinu!“ (El-Kehf, 5) Sve su to laži i potvore na račun ovog imama, Allah mu se smilovao. Za sve to su krivi lažovi i prevaranti koji potvaraju šejha i obmanjuju običan narod, dotle da ljudi imaju dozu averzije prema njemu, te smatraju da je njegov poziv bio suprotan istini i uputi, pa se udaljavaju od njegovih knjiga i govora. To je metod sljedbenika stranputice.
Šejhul-islam Muhammed b. Abdul-Vehhab, rhm, bio je imam i obnovitelj ispravnog vjerovanja (mudžeddid), onaj ko je popravljao loše pojave i inovacije u vjeri. Allah je dao da se sebebom njegovog poziva, njegovih knjiga i njegovih učenika rasprostrani poziv u tevhid i iskrenost u ispovijedanju ibadeta Allahu, azze ve dželle, po čitavom dunjaluku. Sve to je hajr kojim ga je počastio Allah, subhanehu ve te’ala.
Molim Allaha da mu se smiluje, oprosti mu grijehe i da nas sve spoji sa njim i drugim odabranim Allahovim robovima u Džennetu.
Šejh dr. Abdu-Rezzak b. Abdul-Muhsin el-Abbad el-Bedr
Prijevod: Amir I. Smajić
Medina, 06. rebi’ul-evvel, 1436 god.
Prof. Enes Julardžija – Mudrost između popuštanja i grubosti u vjeri
Kratko objašnjenje prof. Enesa Julardžije po pitanju prave istinske mudrosti u Islamu.
Hfz. Dževad Gološ – Branimo li čast Allahovog Miljenika s.a.w.s. ili čast onih koji ga ismijavaju?
Veliki broj muslimana ovaj mjesec doživljava kao mjesec mevluda. O valjanosti toga sa šerijatskog i historijskog aspekta neću sada da govorim jer ću se u sljedećim redovima obraćati najviše onima koji ovaj mjesec tako prihvataju i nazivaju. Možda je baš Allahova mudrost bila da se događaj u Francuskoj desi u ovom mjesecu kako bi se iskušala ljubav onih za koje je ovo mjesec ljubavi prema Allahovom Miljeniku, sallallahu alejhi ve sellem. Također neću govoriti ni o samom činu, da li je ispravan ili ne, jer mislim da je stvar prejasna. Ono o čemu želim napisati ovih nekoliko redova, za koje sam se dugo mislio da li napisati ili ne, jeste da li u ovim trenucima branimo čast našeg Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, ili čast i slobodu mišljenja onih koji ga ismijavaju?
Na velikom broju portala svakog sata pojavi se tekst u kojem se izražava velika žalost i tuga, zabrinutost zbog ekstremizma, ubijanja nedužnih i slično. Jednostavno, dokle više? Ubijanje stotina muslimana svakog dana širom islamskog svijeta više nije za osudu ili reakciju jer je to postala svakodnevnica! Osuđivanje njihovih ubica također nije za osudu jer se radi o “državnom terorizmu”, koji je postao validan i zato ga ne smijemo osuditi. Osuditi se smije samo pas koji ne ujeda koliko god njegova greška bila mala, a nipošto pas koji ujede koliko god zločina da učini.
Najveći povod ovog pisanja jeste reagiranje reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića, u kojem se, nažalost, i što najviše zabrinjava, poziva na “slobodu mišljenja”. U spomenutom reagiranju kaže se: “Vaša ekselencijo, gđo Claire Bodonyi, ambasadorice Republike Francuske, u svoje i u ime Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izražavam porodicama žrtava, francuskom narodu, rukovodstvu države Francuske i Vama osobno najdublje izraze saučešća i suosjećanja u boli i tuzi usljed brutalnog terorističkog napada na redakciju časopisa Charlie Hebdo u Parizu i ubistva 10 novinara i dvojice policajaca te ranjavanja više drugih osoba. Iskazujem punu solidarnost sa francuskim narodom i državom u borbi protiv terorističkog nasilja i stradanja nevinih ljudi i najoštrije osuđujem one koji planiraju i sprovode teror i siju strah.”
Ako bi se desilo da neko ko nosi muslimansko ime ubije nekoga ko je pobio desetine žrtava u Iraku, nekog zločinca, krvoloka, da li bi reisul-ulema njegovoj porodici poslao izraz saučešća? Pitanje koje se postavlja jeste: zar čast našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije veća od časti svih muslimana na Zemlji? Zatim reisul-ulema kaže:
“Sloboda mišljenja i medija te poštivanje ljudskog dostojanstva su neporecive vrijednosti i nužni uslovi napretka čovječanstva, koje treba uvijek i na svakom mjestu štititi i unapređivati. Sloboda je prirodna težnja svakog čovjeka i zato je jača od straha i zato je neuništiva. Stoga, iako postoje pojedinci koji zloupotrebljavaju slobodu za nametanje neslobode i vjeru za opravdanje svojih akata nevjere, ipak ti sebični manipulatori ne mogu uništiti vrijednost slobode i plemenitost iskrene vjere.”
Da li se iz ovog govora može razumjeti da je vrijeđanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, “sloboda mišljenja i medija”? Da li je reis možda bio preči da kao reisul-ulema jednog autohtonog evropskog naroda pojasni propis ismijavanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zatraži od francuske vlade i naroda da to prestanu činiti? U isto vrijeme mislim da se o samoj “slobodi mišljenja” unutar same islamske zajednice itekako mora razmisliti i progovoriti, ponajprije od strane samog reisul-uleme jer njegova pravdanja po privatnim sijelima i izražavanje njegove “nemoći” te “kajanje” za određene postupke neće mu biti opravdanje ni pred Allahom ni pred narodom.
Ovakva reagiranja, na veliku žalost, kod muslimanskih masa samo rađaju osjećaj krivice i zato otkad se rodimo, pa dok ne umremo uvijek osjećamo krivicu zbog “nečega” i za to “nešto” moramo se pravdati i izvinjavati i pola nam života ode na to! Po mom skromnom mišljenju, u velikom broju slučajeva zadaća islamskih institucija i njihovih poglavara svela se na to da se pravdamo, i to većinom zločincima, za ono što su uradili neki koji nose muslimanska imena, a ne, kao što bi možda trebalo biti, da brane islam od raznih devijacija i napada od strane nemuslimana. I zato se ne trebamo čuditi što se svakog trena i na našim prostorima pojavljuju fotografije s uvredama najčasnijeg stvorenja, Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što moram spomenuti i veliki broj institucija u kojima se vrijeđaju ashabi Allahovog Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, a na koje se ne ukazuje nijednim jedinim slovom i koje imaju možda i pismenu i usmenu saglasnost za svoje djelovanje. Kakva je to odbrana ove časne vjere i tradicije Bošnjaka na ovim prostorima?!
I ovo kratko reagiranje, za koje se nadam da će doći do reisul-uleme i da će ga pročitati i o njemu razmisliti, jer oni koji su bili puno bolji od njega razmišljali su o savjetu onih koji su bili mnogo gori od mene, završit ću riječima sandžačkog muftije Muamer-ef. Zukorlića i dr. Jurgena Todenhofera:
“Ja uopće neću da osuđujem terorizam, ne tiče me se terorizam. Šta ima veze sa mnom terorizam, zašto bih se ja ograđivao od terorizma? Ja tražim od zapadnih medija da mi se izvine što vezuju islam i terorizam. Ja ne pristajem na ovaj odnos! Ne postoji islamski terorizam, isto kao da kažeš, islamski kriminal ili islamski zločin. Ne postoji islamski zločin, postoji zločin! Pravi musliman neće napraviti zločin. Ako ga je učinio neki musliman, to je onda njegov zločin. Neću tu fleku na islam da prihvatim i ne pada mi na pamet da se kompleksiram kompleksom niže vrijednosti i da se opravdavam.” (Zukorlić)
‘”U svijetu ima 45 muslimanskih država. Nijedna od njih nije napala zapadni svijet u posljednjih 200 godina. Uvijek smo mi bili ti koji su vojno napadali. Krvavi krstaški ratovi, kolonizacije zemalja, Prvi i Drugi svjetski rat, strašni logori za ubijanje kineskih i sovjetskih komunista, holokaust Jevreja u Evropi – sve te zločine nisu počinili muslimani.” (Todenhofer)
Autor: Dževad Gološ