Lekcija br. 9

Vjerodostojni (sahih) hadisi

Sahih-hadis

Riječ sahih u arapskom jeziku znači istinit, ispravan, vjerodostojan,

autentičan, punovažan, pravovaljan i sl. Hadiski učenjaci ovako

definiraju sahih-hadis:

“Sahih je onaj hadis koji kontinuirano prenosi pošten i precizan

prenosilac od istoga takvog ravije sve do kraja seneda, te koji ne protivurječi

drugim pouzdanim predajama i koji u sebi nema skrivenih

nedostataka.”832

Shodno spomenutoj definiciji, da bi jedan hadis bio sahih on

mora ispuniti pet uvjeta:

‘ , ,

1 . da mu je niz prenosilaca sastavljen, neprekinut. To

znači da je svaki prenosilac u nizu prenosilaca čuo taj hadis od prethodnog

prenosioca. Ovaj uvjet treba da se nalazi od početka do kraja

sen eda;

2. da su svi prenosioci u senedu hadisa čestiti i pošteni.

To podrazumijeva da je svaki prenosilac

1. a) musliman, shodno riječima Uzvišenog Allaha: . . . s kojima ste

kao svjedocima zadovoljni.833 Sa nemuslimanom kao svjedokom musliman ne može biti zadovoljan. A ako ne može sa njim biti zadovoljan

kao sa svjedokom, kako može biti zadovoljan da mu on prenosi

vjeru. Dakle, uvjet je da su svi prenosioci u senedu hadisa muslimani.

1. b) punoljetan – maloljetna osoba je po šerijatu oslobođena i obaveza

i odgovornosti. Imajući u vidu da je hadis Allahova Poslanika,

s.a.v.s., vjera, on se ne može prihvati od maloljetne osobe;

1. e) pametan – umno bolesna osoba, isto kao i maloljetna, nema

odgovornosti, te se ni od nje hadis ne može prihvatiti.

1. d) bogobojazan – shodno riječima uzvišenog Allaha:

O vjerm’cJ; ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu VJjest,

dobro je provferite, da u neznanju nekome zlo ne učinite� pa da se

zbog onoga što ste učinilipokajete.834

Bogobojaznim se smatra onaj koji ne laže, ne čini velike grijehe i

ne ustrajava u činjenju manjih grijeha. Hadiski učenjaci nisu prihvatali

hadis niti od jednog prenosioca za kojeg su utvrdili da je makar jednom

u životu slagao, ili da je svjesno učinio neki haram ili propustio

farz, ako se nije iskreno pokajao. Od osobe koja je bila sklona laži

nisu prihvatali hadise ni nakon njenog pokajanja.

1. e) da ne krši norme islamskog ponašanja – većina hadiskih učenjaka

nije prihvatala hadis od čovjeka koga su vidjeli da, na primjer,

ulazi lijevo)m /n o..g. om u džamiju ili da obavlja malu nuždu na putu i sl. 835 J

3. da su svi prenosioci u sen edu hadisa tačni i precizni

– do te mjere da su u stanju sve što jedanput čuju doslovno upamtiti,

ukoliko usmeno prenose, odnosno tačno i bez grešaka zapisati

ukoliko to čin) e pismenim putem, i to doslovno drugom prenijeti.

4. – da nijedan prenosilaca u njegovu senedu ne protivurječi

drugom pouzdanom raviji. Ukoliko se desi da jedan prenosilaca

o istoj temi ili događaju priča drukčije od drugog pouzdanog

ravije, ili, pak, ravije koji je pouzdaniji od njega – hadis koji on priča

će automatski postati slab ukoliko se ne nađe neko kompromisno

objašnjenje među njima.

5. da preneseni hadis nema kakvih mahana ili nedostataka

koji se na prvi pogled ne primjećuju. Bilo je dosta slučajeva

da hadis ispuni sve prethodne uvjete vjerodostojnosti, a onda neki

hadiski ekspert otkrije u njemu kakav skriveni nedostatak zbog koga

hadis postane slab. Na primjer: Svi su hadisi koje je prenio Hasan elBasri

od Omera b. El-Hattaba zbog ovog uzroka postali slabi i ako

na prvi pogled izgledaju vjerodostojni. Učenjaci su otkrili da je Hasan

el-Basri, koji je vremenski dočekao Omera b. El-Hattaba, imao svega

dvije godine kad je Omer b. El-Hattab umro, a dijete od dvije godine

nije bilo u stanju upamtiti te hadise.

Svaki hadis koji ispuni spomenutih pet uvjeta smatra se sahih-hadisom.

Hadiski, usuli-fikhski i fikhski učenjaci jednoglasni su u mišljenju

da je sahih-hadis argument po kome je svaki musliman dužan

postupiti, svejedno da li je prenesen pojedinačnom ili, pak, mutevatirpredajom.

836

Vrste sahih-hadisa

Učenjaci dijele sahih-hadis na dvije vrste:

1 . to je hadis koji je sam po sebi vjerodostojan, odnosno

hadis k’oji ispunjava gore spomenute uvjet. Primjer za hadis koji je

sam po sebi vjerodostojan:

El-Buhari kaže: “Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf: ‘Obavijestio

nas je Malik prenijevši od Ibn Šihaba, on od Muhammeda b. Džubejra

1. Mut’ima, a on od svoga oca, koji je kazao: ‘Čuo sam Allahova

Poslanika, s.a.v.s., kada je na akšamskom fardu učio suru Et-Tur.”‘

Ovaj hadis je sahih jer ispunjava svih pet uvjeta vjerodostojnog hadisa,

i

2. hadis koji je vjerodostojan zbog drugog hadisa, odnosno

hadis ‘Koji ne ispunjava spomenute uvjete, ali je došao u više predaja,

te je zbog mnoštva tih predaja postao sahih. Naime, ova vrsta

sahih-hadisa je, u osnovi, hasen-hadis, pa čak nekada i elif ali je došao

u mnogo predaja koje ga uzdižu na rang sahih-hadisa.837

Kategorije sahih-hadisa

Nisu svi sahih-hadisi na istom stupnju vrijednosti. Postoji razlika

i među njima. Jedni su pouzdaniji od drugih. Hadiski učenjaci ih rangiraju

ovako:

1 . najbolja vrsta sahih-hadisa su oni koje su i El-Buhari i Muslim

zabilježili (sa potpunim senedima) u svojim sahihima. 4a oxu vrstu

vjerodostojnih hadisa, hadiski učenjaci koriste izraze: a to

znači da se El-Buhari i Muslim slažu da je hadis vjerodostojan,

da ga bilježe dva šejha – El-Buhari i Muslim;

‘

2. sahih-hadisi koje je zabilježio samo El-Buhari u Sahihu;
3. sahih-hadisi koje je zabilježio samo Muslim u Sahihu;
4. sahih-hadisi koji ispunjavaju kriterije vjerodostojnosti ElBuharija

i Muslima, a oni ih nisu zabilježili u svojim Sahihima;

1. sahih-hadisi koji ispunjavaju kriterije vjerodostojnosti samo ElBuharija,

a on ih nije zabilježio u svome Sahihu;

6. sahih-hadisi koji ispunjavaju kriterije vjerodostojnosti Muslima,

a on ih nije zabilježio u svome Sahihu, i

7. sahih-hadisi koje su drugi učenjaci, osim Buharije i Muslima,

ocijenili sahihom.

Hasen-hadis

‘

Riječ hasenun u arapskom jeziku znači: lijep, dobar, izvrstan, krasan.

U hadiskoj terminologiji, hadiski učenjaci različito definiraju pojam

hasen-hadisa.

Prema mišljenju El-Hattabija, hasen je onaj hadis čiji se ishod zna,

čiji su prenosioci poznati, na kome obitava većina hadisa, te koji je

prihvatila većina učenjaka i po njemu postupila većina fakiha.

Et-Tirmizi smatra hasenom svaki hadis u čijem se senedu ne nađe

osoba osumnjičena za laž, koji ne protivurječi pouzdanijim hadisima

i koji je prenesen u više predaja.

Na temelju onoga što je Ibn Hadžer el-Askalani rekao, hasen se

može definirati ovako:

356 TERMINOLOGIJA HADISA I NJIHOVA PODJELA

“Hasen hadis je onaj koji kontinuirano prenosi čestit i pošten niz

prenosilaca, slabije preciznosti, od istog takvog do kraja seneda, koji

ne prutivurječi pouzdanijem prenosiocu i koji u sebi nema skrivenih

nedostataka.”

Hasen-hadis ispunjava sve uvjete sahih-hadisa, s tim što ravije kod

hasena nisu na onom stepenu, što se tiče preciznosti, kao što su kod

sahiha.

Vrste hasen-hadisa

Hadiski učenjaci dijele hasen-hadis na dvije vrste:

1 hadis koji je sam po sebi dobar, odnosno hadis koji

ispunjava spomenute uvjete hasen-hadisa. Evo jednog primjera ove

vrste hasen-hadisa:

Et-Tirrnizi kaže: “Ispričao nam je Kutejbe: ‘Ispričao nam je

Dža’fer b. Sulejman Ed-Dube’i, prenijevši od Ebu Imrana el-Dževnija,

a on od Ebu Bekra b. Ebu Musaa el-Eš’arija, koji je kazao: ‘Čuo

sam svoga oca kada, pred bitku s neprijateljem, reče: ‘Džennetska

vrata su ispod sjene mačeva.’ Na to će neki čovjek neugledne vanjštine:

‘A jesi li to ti izravno čuo od Allahova Poslanika, s.a.v.s.?’ ‘Jesam!’

– odgovori on. On se tad vrati svom društvu, nazva im oproštajni

selam, slomi korice svoga mača i nastavi da udara njime dok ne poginu.”

Ovaj hadis je hasen (dobar) jer su sve ravije u njegovu senedu pouzdani,

osim Džafera b. Sulejmana ed-Dabija. On je manje pouzdan

prenosilac, te su hadisi koje on prenosi hasen-hadisi;838

2. hadis koji je hasen zbog drugih haclisa. Dakle, to je,

u osnovi, slab haclis koji je došao u više predaja, te ga one uzdižu na

stepen hasen-hadisa. Evo primjera hadisa koji je hasen li gajrihi:

Et-Tirmizi kaže: “Obavijestio nas je Šu’be prenijevši od Asima

1. Ubejdullaha koji je kazao: ‘Čuo sam Abdullaha b. Amira b. Rebi’a

kada je prenio od svoga oca sljedeće: ‘Neka se žena iz plemena BenuFezare

odluči vjenčati prihvativši sandale kao vjenčani dar (mehr).’

Allahov Poslanik, s.a.v.s., Goi) reče: ‘Jesi li zdaovoljna sandalama,

kao vjenčanim darom koji ti je ponuđen?’ ‘Jesam.’ – odgovori ona, a

Vjerovjesnik, s.a.v.s., odobri takvo vjenčanje.”

Iako je Asim b. Ubejdullah koji je u senedu ovog hadisa, slab prenosilac

zbog lošeg pamćenja, Et-Tirmizi je ovaj hadis ocijenio hasenom

zbog toga što je on došao sa više seneda i od drugih ashaba:

Omera b. El-Hattaba, Ehu Hurejrea, Aiše i Ehu Dardaa.839

Prema mišljenju ogromne većine hadiskih, fikhskih i usuli-fikhskih

učenjaka, hasen-hadis je, kao i sahih, potpuno valjan argument na

kome se temelje propisi islama.840

Hadiske zbirke koje sadrže mnogo hasen-hadisa

Za razliku od sahih-hadisa, koje su pojedini učenjaci bilježili u

zasebne zbirke, hasen-hadis niko nije ni pokušavao izdvajati u zasebne

zbirke. Međutim, pojedine hadiske zbirke obiluju velikim brojem

hasen-hadisa. Od postojećih hadiskih zbirki, najviše hasen-hadisa sadrže:

1 . Et-Tirmizijev Džami’

2. Ehu Davudov Sunen
3. Ed-Darekutnijev Sunen
4. En-Nesaijev Sunen
5. Ibn Madžin Sunen
6. Musned Ahmeda b. Hanbela.
7. Musned Ebu Ja’laa El-Mevsilija (umro 307. god. po Hidžri) i dr.

Lekcija Br. 8

Vrste Hadisa

Vrste hadisa

1. Nauka o hadisu se dijeli na dvije osnovne znanosti:
2. a) Hadiska nauka Rivajeta – njen osnovni zadatak je sabiranje Poslanikovih s.a.w.s. hadisa i njihovo pomno čuvanje (u zbirkama hadisa). Ovom vrstom nauke su se bavili svi autori poznatih hadiskih zbirki.
3. b) Hadiska nauka Dirajeta – zadatak ove skupine hadiskih nauka jeste da nam objasni principe na osnovu kojih saznajemo koji hadisi su prihvatljivi u Islamu, a koji su neispravni. Ova nauka se još zove i Osnovi hadisa (Usulul-hadis). Ovom naukom su se, pored autora hadiskih zbirki, bavili više učenjaci koji su živjeli nakon njih kao npr. Ez-Zehebi, imam Nevevi, Ibn Hadžer, Hatib El-Bagdadi, Sujuti, šejh Albani.

Do sada smo se bavili Naukom Rivajeta, a od sada pa do kraja kursa bavit ćemo se naukom Dirajeta, tj. naukama koje nam pomažu da odvojimo ispravne od neispravnih hadisa.

2. Ako danas postmatramo bilo koji hadis, bez obzira da li ga posmatrali direktno u nekoj zbirci hadisa, ili nekoj islamkoj knjizi, vidjet ćemo da se svaki hadis sastoji od nekoliko dijelova.

Da bi lakše razumjeli i naučili koji su to sastavni dijelovi nekog hadisa, i prateće oznake koje su nekada obavezne, kako bi se navedeni hadis mogao provjeriti, navešćemo primjer jednog hadisa.

El-Mes’udi prenosi od Sa’ida ibn Ebi Berde, a ovaj od svoga oca, a on od Ebu Muse El-Ešarija da je rekao: ”Rekao je Poslanik s.a.w.s.: ‘Moj ummet je pomilovan ummet, jer on neće biti kažnjen na ahiretu. Njemu će biti kazna na dunjaluku u vidu smutnji, zemljotresa i ubistava.”

(Hadis sa ovim rivajetom bilježi Ahmed, a bilježe ga sa istim lancem još i Ebu Davud i El-Hakim koji kaže da mu je sened ispravan, a sa njime se slaže Ez-Zehebi. Ibn Hadžer za ovaj sened kaže da je dobar. Šejh Albani je ovaj hadis uvrstio u Es-Silsiletu Es-Sahiha pod brojem 2/684)

1. Metn ili tekst hadisa. To je dio hadisa koji počinje nakon govora ashaba, a vezan je za govor, postupak ili neku osobinu Poslanika s.a.w.s. a završava se spominjanjem zbirke hadisa ili autora koji ga je zabilježio. U ovom slučaju metn hadisa je:

”Rekao je Poslanik s.a.w.s.: ‘Moj ummet je pomilovan ummet, jer on neće biti kažnjen na ahiretu. Njemu će biti kazna na dunjaluku u vidu smutnji, zemljotresa i ubistava.”

1. Sened ili lanac hadisa počinje od ashaba koji prenosi hadis od Poslanika s.a.w.s. (u ovom slučaju to je ashab Ebu Musa El-Eša’ari, r.a.), i završava se kod posljednjeg čovjeka u lancu, a to je šejh od koga je autor hadiske zbirke čuo hadis (a to je u ovom hadisu El-Mes’udi)

Danas se, osim u stručnoj literaturi koja se tiče učenjaka hadisa i u zbirkama hadisa, od seneda prilikom citiranja hadisa u literaturi spominje samo ashab. Ali kada se muhadisi žele pozabaviti hadisom kako bi provjerili njegovu ispravnost onda oni obavezno navode cijeli senned hadisa.

1. Zbirka hadisa ili njen autor koji se naznačava prije citiranja seneda, ili nakon metna hadisa. U ovom slučaju to su imam Ahmed, Ebu Davud i El-Hakim.

1. Ukoliko se citirani hadis ne nalazi u Buhariji ili Muslimu, često se pored autora zbirke iz koje je hadis citiran navodi i ocjena nekog od hadiskih stručnjaka vezana za taj hadis. U ovom slučaju naveli smo ocjene El-Hakima, Ez-Zehebija, Ibn Hadžera i šejha Albanija. Svi oni su ocjenili lanac ovoga hadisa ispravnim.

3. Ispravnost hadisa najviše određuje sened ili lanac tog hadisa. Muhadisi najviše posmatraju sened nekog hadisa, kada žele ocijeniti njegovu ispravnost. Tu su presudne dvije stvari: pouzdanost samih ravija (prenosioca hadisa u lancu) i njihova međusobna (ne)povezanost.

Učenjaci hadisa su na osnovu broja prenosioca hadisa iz jedne generacije, koji prenose jedan te isti hadis, podijelili hadise na mutevatir i ahaad hadise.

1. Mutevatir hadis je onaj koji u svakoj generaciji prenosi toliki broj ljudi da uopće ne možemo posumnjati u njihovu ispravnost. Najmanji broj ljudi u svakoj generaciji u lancu nekog hadisa ne smije biti manji od 4 (i ovo je najblaži stav muhadisa, dok neki smatraju da taj broj treba biti veći).

Mutevatir hadisi su svi vjerodostojni, i njih nema daif (slabih) hadisa.

Ibn Hadžer kaže da broj mutevatir hadisa nije mali. Imam Sujuti je napisao i zbirku mutevatir hadisa u kojoj je uvrstio njih 110. El-Kettani je u svojoj zbirci mutevatir hadisa uvrstio njih 310.

Primjer mutevatir hadisa:

• Rekao je Poslanik s.a.w.s.: ”Ko slaže na mene namjerno, neka pripremi sebi mjesto u džehenemu.” (Buharija i ostali)

Ovaj hadis od Poslanika s.a.w.s. prenosi više od 60 ashaba.

Primjeri mutevatir hadisa koje je zabilježio imam Sujuti u svojoj zbirci su i:

• Hadisi o dizanju ruku u namazu, a koje prenosi oko 50 ashaba
• Hadisi o meshu po mestvama, prenosi ga oko 70 ashaba
• Hadis ‘Ko sagradi mesdžid Allaha radi, Allah će mu sagraditi kuću u džennetu.’ – prenosi oko 20 ashaba
• Hadisi o Munkeru i Nekiru, melecima ispitivačima u kaburu itr.

1. Ahaad hadisi – a to su oni koji ne dostižu stepen mutevatira. Dakle, u svakoj generaciji u lancu mora biti manje od 4 ravije:

• Ako ih je po trojica najmanje onda je to mešhur hadis
• Ako ih je po dvojica najmanje onda je to aziz hadis
• Ako je po jedan najmanje onda je to garib hadis.

Za razliku od Mutevatir hadisa, Ahaad hadisi mogu biti sahih, hasen i daif.

Primjeri Ahaad hadisa:

• Mešhur hadis: Od Ibn Abbasa r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Ne smiješ nikome nanijeti štetu, niti tebi ko smije nanijeti štetu.” (Ibn Madže, a hadis je hasen)
• Aziz hadis: Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik sa.w.s. rekao: ”Neće niko od vas biti pravi vjernik dok mu ja ne budem draži od njegovih roditelja, njegove djece i svih ostalih ljudi. (Bilježi Buharija, a Muslim ga bilježi od Enesa r.a.)
• Garib hadis: Od Omera r.a. se prenosi da je Poslanik sa.w.s. rekao: ”Djela se cijene prema namjerama.” (Buharija i Muslim, a jedini ashab koji je prenio ovaj hadis jeste Omer r.a.)

4. Vrste hadisa prema stepenu vjerodostojnosti.

Tri su osnovne vrste hadisa prema stepenu vjerodostojnosti (tj. prema stanju svih ravija u lancu po pitanju njihove vjere i sposobnosti preciznog prenošenja, kao i prema načinu povezanosti samih ravija u lancu i skrivenih mahana u lancu):

1. Sahih hadis – svi učenjaci ehli sunneta složni da se po njima mora postupati
2. Hasen hadis – velika većina islamskih učenjaka smatra da se i hasen hadisi smatraju valjanim argumentom na kome se temelje propisi Islama
3. Daif hadisi – ove hadise nije dozvoljeno koristiti kao argument, osim neke vrste kod kojih slabost nije velika(kao npr. Mursel hadise), i to samo u posebnim oblastima (npr. u ahlaku, u historiji Islama, ili u fikhu ako ne postoji niti jedan drugi jači argument, a i ovdje se učenjaci razilaze po pitanju dozvoljenosti njihovog korištenja).

Lekcija br. 8

Opšti ajeti 1 dio

Opšti ajeti

1. Opšti ajeti su oni koji se odnose na sve što obuhvata njihovo nedvosmisleno značenje, bez ograničenja, sve dok se u istom ili drugom ajetu (ili hadisu) nešto iz toga ne izuzme.

Na primjer kada se u ajetima Uzvišeni obraća sa ‘O vi koji vjerujete’, onda se to odnosi na sve vjernike, i muškarce i žene, i mlade i stare, i slobodne i robove, i bogate i siromašne, i na one hanbelijskog pravca u fikhu, i na one koji u fikhu slijede hanefijsku pravnu školu, kao i na džine i na ljude.

2. Kako prepoznajemo opšte ajete, tj. ajete sa opštim propisima, čije značenje obuhvata sve koji su obuhvaćeni značenjem tog ajeta, bez izuzetka?

Opće ajete prepoznajeme po njihovim najčešćim oblicima i formama, kojih ima puno, a mi ćemo ovdje spomenuti one najčešće:

1. Riječ ‘Sve’ ili ‘svi’ tj. كل

Primjeri:

كُلُّ نَفْسٍ ذَائِقَةُ الْمَوْت

‘’Svaka duša smrt će okusiti.’’ (Ali ‘Imran 185.)

كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ، وَيَبْقَى وَجْهُ رَبِّكَ ذُو الْجَلالِ وَالْإِكْرَامِ

‘’Sve što je na Zemlji prolazno je. Ostaje samo Lice Gospodara Tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog. (Ar-Rahman, 26-27.)

اللَّهُ خَالِقُ كُلِّ شَيْء

‘’Allah je Tvorac svega.’’ (Al-An’am, 102.)

1. Odnosne zamjenice ”Oni koji”, ”one koje”

Primjeri:

وَاللَّاتِي يَأْتِينَ الْفَاحِشَةَ مِنْ نِسَائِكُمْ

‘’ Kada neka od žena vaših blud počini…’’ (An-Nisa, 15)

وَالَّذَانِ يَأْتِيَانِهَا مِنْكُمْ فَآذُوهُمَا

‘’ A ako dvoje to učine, izgrdite ih…’’ (An-Nisa, 16)

1. Uslovne zamjenice ‘ko god’ ili ‘šta god’

Primjeri:

وَمَنْ قَتَلَ مُؤْمِناً خَطَأً فَتَحْرِيرُ رَقَبَةٍ مُؤْمِنَةٍ

‘’ Onaj ko ubije vjernika nehotice – mora osloboditi ropstva jednog roba – vjernika’’ (An-Nisa, 92.)

وَمَا تَفْعَلُوا مِنْ خَيْرٍ يَعْلَمْهُ اللَّه

‘’Šta god od dobra učinite Allah zna.’’ (Al-Baqara, 197.)

أَيّاً مَا تَدْعُوا فَلَهُ الْأَسْمَاءُ الْحُسْنَى

‘’ a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša.’’ (Al-Isra, 110.)

1. Upitne zamjenice ’’Ko’’ ili ’’šta’’

Primjeri:

مَنْ ذَا الَّذِي يُقْرِضُ اللَّهَ قَرْضاً حَسَناً فَيُضَاعِفَه

‘’ Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati?’’ (Al-Baqara, 245.)

مَنْ ذَا الَّذِي يَشْفَعُ عِنْدَهُ إِلَّا بِإِذْنِه

‘’ Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?!’’ (Al-Baqara, 245.)

1. Imenice označene sa određenim članom ‘El’

Primjeri:

وَالْمُطَلَّقَاتُ يَتَرَبَّصْنَ بِأَنْفُسِهِنَّ ثَلاثَةَ قُرُوء

‘’ Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja;’’ (Al-Baqara, 228.)

وَالسَّارِقُ وَالسَّارِقَةُ فَاقْطَعُوا أَيْدِيَهُمَا

‘’ Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove…’’ (Al-Ma’ida, 38.)

وَأَحَلَّ اللَّهُ الْبَيْعَ وَحَرَّمَ الرِّبا

’’ A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.’’ (Al-Baqara, 275.)

1. Neodređene imenice u odričnim rečenicama I zabranama:

Primjeri:

فَلا رَفَثَ وَلا فُسُوقَ وَلا جِدَالَ فِي الْحَج

‘’ nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža…’’ (Al-Baqara, 197.)

وَلا تُصَلِّ عَلَى أَحَدٍ مِنْهُمْ مَات أَبَداً

‘’ I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obavljati, niti sahrani njegovoj prisustvovati,’’ (At-Tawba, 84.)

3. Postoje 3 vrste opštih ajeta:

1. Opšti ajeti koji ne prihvataju bilo kakvo ograničenje ili izuzimanje.

Primjer:

وَاللَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ

‘’A Allah sve zna.’’ (An-Nisa’, 176.)

وَلا يَظْلِمُ رَبُّكَ أَحَدًا

‘’A Gospodar tvoj nikome nasilje neće učiniti.’’ (El-Kehf, 49.)

حُرِّمَتْ عَلَيْكُمْ أُمَّهَاتُكُمْ

‘’Zabranjuju vam se majke vase…’’ (An-Nisa’, 23.)

1. Opšti ajeti, iz kojih se drugim ajetima (ili hadisima) može nešto izuzeti posebnim ajetima, ili se nešto ograničiti.

Primjer:

وَلِلَّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلًا

‘’ Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti…’’ (Ali ‘Imran, 97.)

Ovdje je izuzeće u drugom dijelu ajeta, tj. svi su vjernici obavezni obaviti hadždž, a ta obaveza spade sa onih koji nisu u mogućnosti (materijalnoj ili fizičkoj).

وَالْمُطَلَّقَاتُ يَتَرَبَّصْنَ بِأَنْفُسِهِنَّ ثَلاثَةَ قُرُوءٍ

‘’ Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja;’’ (Al-Baqara, 228.)

Ovdje je izuzeće napravljeno u ajetima iz druge sure:

وَأُولاتُ الْأَحْمَالِ أَجَلُهُنَّ أَنْ يَضَعْنَ حَمْلَهُنَّ

‘’ Trudne žene čekaju sve dok ne rode.’’ (At-Talak, 4.)

1. Opšti ajeti, koji su opšti samo u jezičkom značenju, dok im je šerijatsko značenje posebno.

Primjer:

وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ آمِنُوا كَمَا آمَنَ النَّاسُ

‘’ Kad im se kaže: “Vjerujte kao što pravi ljudi vjeruju!” (Al-Baqara, 13.)

Značenje riječi ’’ljudi’’ u ovom ajetu jeste Abdullah ibn Selam, jevrej koji je prihvatio Islam. (Burhan od Zerkešija, 2/221)

أَمْ يَحْسُدُونَ النَّاسَ عَلَى مَا آتَاهُمُ اللَّهُ مِنْ فَضْلِهِ

‘’ ili bi ljudima na onome što im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeli.’’ (An-Nisa’, 54.)

Riječ ’’ljudima’’ u ovome ajetu se odnosi na Poslanika s.a.w.s.

ثُمَّ أَفِيضُوا مِنْ حَيْثُ أَفَاضَ النَّاسُ

‘’ Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi…’’ (Al-Baqara, 199.)

Riječ ’’ljudi’’ ovdje se odnosi na Ibrahima a.s.