Pečat poslanstva

By

-

19/03/2014

Pečat poslanstva koji je spomenut u prijašnjim objavama, a koji će posljednji poslanik imati na svojim leđima među plećkama, spominje se u mnogim predajama i opisan je do u detalje.

To je biljeg veličine prepeličijeg ili golubljeg jajeta okružen dlačicama, istaknut da se može osjetiti ispod odjeće, kako nam to prenosi Ebu Zejd el-Ensari, radijallahu anhu, koji kaže: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike mi reče: ‘Ebu Zejde, približi se i stavi ruku na moja leđa.’ Kada sam stavio ruku na leđa, osjetio sam pod prstima poslanički pečat, koji je izgledao kao nekoliko sakupljenih dlačica.”

A u vezi s poslaničkim pečatom, Ebu Burejde, radijallahu anhu, prenosi veoma interesantnu zgodu: ”Kada je Selman el-Farisi došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, neposredno nakon hidžre i donio svježe datule i stavio ih pred njega, sallallahu alejhi ve sellem, on ga upita: ‘Selmane, šta je ovo?’ ‘Sadaka tebi i tvojim drugovima’, odgovori Selman. ‘Digni to, jer mi ne jedemo sadaku’, reče Poslanik. Naredni dan Selman ponovo donese svježe hurme i stavi ih ispred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Šta je ovo, Selmane?’, upita Poslanik. ‘Poklon tebi’, odgovori Selman. ‘Jedite’, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem svijim drugovima. (Selman je poznavao prijašnje objave i u njima je našao opis posljednjeg poslanika, odnosno znao je tri znaka: ne jede sadaku, a jede poklon i pečat poslanstva, te je našao dva, a treći će tražiti i iščekivati da ga vidi.)

Nedugo zatim otkrio je Selman i treći dokaz, vidio je pečat poslanstva te primio islam i postao musliman. Selman je bio rob kod jednog jevreja u Medini i radio je u palminjaku pa ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otkupi iz ropstva zbog primanja islama i to za 200 palminih sadnica koje sabraše ensarije.

Ali vlasnik postavi težak uvjet: ”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, će svojom rukom zasaditi sadnice, a Selman treba da radi u tom palminjaku sve dok te palmine sadnice ne daju svoj plod, pa tek kada sve palme rode, onda će Selman biti slobodan.”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lično je zasadio sadnice, ali jednu sadnicu zasadi Omer, radijallahu anhu, želeći da pomogne. Allah Uzvišeni dade da sve sadnice odmah dogodine rode, izuzev jedne, iako je najkraći mogući period za najbolju vrstu palme 3 godine. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dođe i vidje da jedna palma nije rodila te upita: ”Šta je sa ovom palmom?”, na to mu Omer, radijallahu anhu, odgovori: ”Ja sam je zasadio, o Allahov Poslaniče.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pristupi, izvadi je i ponovo zasadi te i ona dogodine dade plod i Selman postade slobodan.

Ovaj događaj ubraja se u mudžize (nadnaravna djela) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Za ovaj otkup Selman se odužio ensarijama kada je svojim prijedlogom u bitki na Hendeku pomogao u odbrani Medine i njenih stanovnika.

Prof. Hajrudin Ahmetović

Hadis dana – zabrana srdžbe

By

Halim M.

-

19/03/2014

0

Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je neki čovjek rekao Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem:

“Oporuči mi”, rekao je: “Ne srdi se“, pa je ponovio nekoliko puta, a on mu reče: “Ne srdi se“.^{^[1]}

Biografija ravije:

Abdurrahman ibn Sahr ed-Devsi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u godini Bitke na Hajberu, tj. 7. god. po Hidžri. Stalno je bio uz Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, nastojeći da što više stekne znanja. Smatra se ashabom koji je zapamtio najviše hadisa. Preselio je 57. god. po Hidžri, s tim da ima i drugih mišljenja o godini njegove smrti.

Kratki komentar hadisa:

Hadis je dokaz da je srdžba zabranjena, te da se treba kloniti povoda koji uzrokuju srdžbu i ne izlagati se onome što je donosi. U hadisu je i dokaz da je blagost naređena, jer nešto zabraniti znači narediti ono što mu je suprotno. Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, se ograničio ovim riječima (ne srdi se) zato što je onaj koji pita bio po prirodi ljut čovjek, a on bi, sallahu alejhi ve sellem, odgovarao svakom ono što je najpreče za njega i što priliči njegovom stanju. U riječima “Ne srdi se” sastavio je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem hajr, dunjaluka i ahireta, jer srdžba vodi u međusobno neprijateljstvo i kidanje veza uzajamne ljubavi. Ponekad srdžba navede onog koji se srdi da uznemirava onog na koga se naljutio i da pređe šerijatsku granicu u tome, a to je mahana u njegovoj vjeri.

Propisi vezani za temu:

Islam je zabranio srdžbu zbog njenih štetnih posljedica.
Upozorenje na srdžbu jer je ona od šejtana.
Musliman bez razloga ne srdi druge muslimane.
Blagost i promišljenost su pohvalna svojstva.
Ko se puno ljuti mnogo se kaje.

[1] Buharija (5/2267), broj 6116, Knjiga o adabima, poglavlje: Upozorenje na srdžbu.

Skraćeno pisanje salavata i selama

By

Halim M.

-

18/03/2014

0

Od uveliko proširenih grešaka koje čine pisci, prevodioci i slični njima jeste i skraćeno pisanje salavata i selama prilikom spomena Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kako to oni obično pišu: „(a.s.) ili (s.a.v.s.).“Abdullah b. Džibrin, rahmetullahi alejh, rekao je: „Ovakav postupak je pogrešan i pored toga što je uveliko proširen u knjigama savremenika. Ispravno je spominjanje salavata i selama na Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u potpunosti kako bi ga u potpunosti pročitao čitalac i kako bi pisac i čitalac zadobili nagradu za to, za razliku od simbola koje će čitalac ili preskočiti ili ih tako i pročitati samo kao simbole.” (Medželletu jemanijje, br. 469.)Bin Baz, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Propisano je da se piše u potpunosti kako nam je naredio Allah, subhanehu ve te’ala, da u potpunosti i donosimo salavat i selam na njega, kako bi ga proučio čitalac prilikom čitanja. Ne priliči da se salavat i selam na Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svede na pisanje slova (s) ili (sal’am) i sličnih simbola koje koriste pojedini pisci, jer je u tome suprotstavljanje Allahovoj, subhanehu ve te’ala, naredbi spomenutoj u Njegovoj Časnoj Knjizi: ‘I donosite salavat na njega i selame mu šaljite!’ (Prijevod značenja El-Ahzab, 56.) Čitalac -ako se u potpunosti ne piše- ili ne primjećuje te simbole ili ne zna o čemu se radi. A pojedini islamski učenjaci su prezirali te simbole i upozoravali na njih. Ibnu Salah, rahmetullahi alejh, u svojoj Mukaddimi rekao je: ‘Na onome koji traži znanje iz hadisa je da ustrajava u pisanju salavata i selama nakon spomena Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i da mu ne bude teško spomenuti ga uvijek kada god spomene i njegovo ime. U tome je, doista, velika korist za one koji traže znanje iz hadisa, a ko bude nemaran prema tome, bit će uskraćen velikog dobra.’ Hamza el-Kettani, rahmetullahi ‘alejh, pripovijeda da je samo nakon spomena Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pisao salavat i nije pisao i selam. Vidio je Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u snu gdje mu je rekao: ‘Šta ti je pa ne upotpunjuješ salavat na mene?’ ‘Nakon toga -kaže Hamza- nikada nisam spomenuo Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a da nisam napisao i salavat i selam.’ Sujuti, rahmetullahi ‘alejh, u svome djelu „Tedribu ravi” je rekao: ‘Pokuđeno je ograničavanje samo na salavat ili samo na selam zbog riječi Svevišnjeg Allaha: -I donosite salavat na njega i selame mu šaljite!- (Prijevod značenja El-Ahzab, 56.) Kao što je pokuđeno i pisanje simbola od jednog ili dva harfa. Naprotiv, treba se pisati u potpunosti.'” (Medžmu’u fetava li šejh Bin Baz, 2/396. skraćeno)Sujuti, rahmetullahi alejh, spominje: „Kaže se da je onome koji je prvi puta napisao salavat i selam simbolima odsječena ruka.” (Tedribu ravi, 2/77.)

Prof. Hajrudin Ahmetović

Djeca čiste fitre – zanimljiv dialog između oca i kćerke

By

Halim M.

-

18/03/2014

0

Esselamu alejkum!

Kako me imponirala moja kćerka Asija koja ima 8 godina.

Jučer vraćajući se iz škole hifza, sa svojom djecom, prilazeći autu uvijek isti, nazovimo ga problem, ko će sjesti naprijed.

Ovog puta Asija sjeda naprijed, kao po običaju priča kako je bilo, kako su učili itd.

Naprijed u autu ispod šoferšajbe stoji mi papir, reklama za umru, koji sam uzeo prije niki dan iz velike džamije, okrenut slikom dole.

Asija uzima papir i istovremeno pita okrečući papir šta je ovo babo. Vidjevši sliku Kabe, upita je li ovo hadždž, rekoh nije, to je reklama za umru.

Ponovo pita: je li ovo 10000 kruna, rekoh jest, na to će ona onda nama treba 60000 za cijelu porodicu? Odgovorim jest.

Poslije malo šutnje upita opet babo gdje ćemo mi na raspustu ići, hoćemo li u Bosnu? Rekoh nećemo, babo ima nijet da idemo svi zajedno na umru uz ramazan, na to će ona onda moramo imati 60 hiljada, ja joj odgovori nije, već najmanje 70 hiljada, jer je ramazan i nisu ove cijene. Tako smo zavrsili razgovor. Došli kući i svak za svojim poslom.

Jutros otišao sam na posao, djeca i hanuma ostali kući da se spremaju za školu.

Poslije dva sahata dođe mi poruka od hanume:

Asija: babo je rekao da moramo platiti 70000kr ako ćemo na hadždž (ona misli umru) na raspustu Mama: aha Asija: pa je li tad malo ljudi? Mama: tad je ramazan. Asija: pa tad je puno ljudi, zar ne bi trebalo biti jeftinije? Mama: pa oni hoće da zarade više para Asija: što, je li da mogu pomoći muslimanima što nemaju, što su siromašni?

SubhanAllah da ovako misle muslimaski vladari na siromašne i potrebne gdje bi nam bilo kraja?

Ko je dužan pozivati Allahu?

By

Halim M.

-

17/03/2014

0

Ko je dužan pozivati Allahu

Muhammed b. Salih el-Usejmin

Prijevod:

Mirza Musić

Revizija:

Ersan Grahovac

2014 – 1435

Ko je dužan pozivati Allahu

Pitanje:

Da li je pozivanje ka Allahu dužnost svakog muslimana i muslimanke, ili je to svedeno samo na učenjake i one koji traže znanje?

Odgovor:

Ako bi čovjek bio ispravno upućen u ono čemu poziva onda nema razlike između toga da li je od velikih učenjaka na koje se uperuje prstom, ili učenika koji je uspješan u svom sticanju znanja ili onih koji su obični ljudi koji imaju znanje po tom pitanju u potpunosti i sigurno. Zaista je Poslanik, neka je na njega Allahov salavat i selam, rekao: „Prenesite od mene makar jedan ajet.“, a nije od uslova da bi čovjek bio prenosilac to da dosegne velike stepene u znanju. Međutim, uslovljava se da ima potpuno znanje o onome u šta poziva, a ako bi pozivao ne poznajući propis, nego samo iz želje koju osjeća, onda to ne bi bilo dozvoljeno.

Stoga, kod braće koji pozivaju ka Allahu, a ne posjeduju znanje osim u malim količinama, nalazimo da iz velike želje koju osjećaju zabranjuju ono što Allah nije zabranio, i obavezuju robove onim čime ih Allah nije obavezao, a to je veoma opasna stvar, zato što je zabrana onog što je Allah dozvolio isto što i dozvoljavanje onog sto je Allah zabranio. Pa ako bi oni kritikovali druge u dozvoljavanju neke stvari isto tako bi drugi njih kritikovali u zabranjivanju te stvari, zato što je Allah te dvije stvari učinio istim. Rekao je Uzvišeni: I ne govorite neistine jezicima svojim: „Ovo je halal, a ovo haram.“, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti, kratko će uživati, i njih će strašna patnja čekati. (Sura En-Nahl, 116-117.)

Šejh Muhammed ibn Salih Usejmin, Allah mu se smilovao.

Hadis dana – zabrana međusobne mržnje i zavisti

By

Halim M.

-

17/03/2014

0

Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Nemojte se međusobno mrziti, zavidjeti jedni drugima, biti u neprijateljstvu niti prekidati međusobne odnose, budite, o Allahovi robovi, braća. Nije dozvoljeno muslimanu da izbjegava svoga brata muslimana (tj. da bude u svađi sa njim) više od tri dana.”^{^[1]}

Značenje manje poznatih riječi:

zavist – kada čovjek želi da nestane blagodat koju je Allah dao njegovom bratu muslimanu

Biografija ravije:

Enes ibn Malik el-Ensari, rahimehullah, časni ashab, sluga Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. Služio ga je deset godina. Prenio je mnogo hadisa i ubraja se među fakihe i učene ashabe. Preselio je 92. god. po Hidžri.

Kratki komentar hadisa:

Poučava nas Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu u kakvim međusobnim odnosima je nama vadžib da budemo. To jest, vadžib nam je da budemo braća koja se vole, žive u međusobnoj ljubavi, koja se ophode jedni prema drugima najljepšim islamskim adabima. Ti islamski adabi vode nas prema islamskom ahlaku i udaljavaju nas od pokvarenog morala, čiste naša srca od mržnje i čine naše ponašanje plemenitim islamskim ponašanjem. Ovaj hadis nam govori da je bratska veza u islamu jača od veza po porijeklu i krvi, jer je temelj bratske veze vjerovanje u Allaha, stoga nije dozvoljeno muslimanu da ne govori sa svojim bratom muslimanom ili da ga izbjegava više od tri dana, osim ako za to ima šerijatski razlog želeći time da ovaj ostavi grijeh zbog kojeg ga izbjegava.

Pouke hadisa:

Zabrana međusobne mržnje, zavisti, neprijateljstva i prekidanja odnosa.
Zabrana uznemiravanja muslimana na bilo koji način.
Zabrana izbjegavanja brata muslimana više od tri dana.
Islamski moral nema ništa sa gore spomenutim stvarima.

[1] Buharija (5/2256), broj 6065, Knjiga o adabima, poglavlje: Zabranjena zavist i neprijateljstvo, i Muslim (4/1983), broj 2559, poglavlje: Zabrana međusobne zavisti, mržnje i neprijateljstva.

Uvod u vrline Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem

By

Halim M.

-

17/03/2014

0

Kaže Uzvišeni Allah: ”Lekad kane lekum fi resulillahi usvetun hasenetun limen kane jerdžullahe vel jewmel ahire we zekerellahe kesira”, što u prijevodu znači: ”Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor, za onoga koji za Allahovim zadovoljstvom i ahiretom žudi i koji Allaha mnogo spominje.” (Prijevod značenja El-Ahzab, 21.)

Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je najbolji uzor vjernicima, a ovim riječima Allaha Uzvišenog naređuje se vjernicima da upravo njega, sallallahu alejhi ve sellem, uzimaju kao primjer na koji se trebaju ugledati u svom životu, radu, ponašanju pa čak i izgledu, ukoliko žele Allahovo zadovoljstvo i uspjeh i na ovom i na budućem svijetu, neka je na njega Allahov salavat i selam do Sudnjeg dana.

Lijepo li je rekao jedan od naših ispravnih prethodnika – selefu saliha, kada je upitao svoga sina: ”Sinčiću moj, na koga se ugledaš i kakav želiš biti kada odrasteš?” ”Oče moj, na tebe se ugledam i želim da budem kao ti kada odrastem, zar ti nisi najučeniji?” ”Sine moj, ja sam se ugledao na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aliju, pa evo vidiš šta sam postao, a ako se ti budeš ugledao na mene, ništa nećeš postići, nego ugledaj se na najbolje kako bi nešto postigao.”

Ako se želimo ugledati na najbolji uzor, moramo se što bolje upoznati sa njim, a to možemo samo ukoliko se vratimo na izvore Šerijata: Kur’an i sunnet – hadis, jer su oni najvjerodostojnije opisali posljednjeg i najodabranijeg Allahovog Poslanika. A najbolji opis dale su hadiske zbirke koje svojim sadržajem tretiraju samo ovu tematiku, te zbirke su poznate pod nazivima ”Šemail Muhammedijje”, tj. ”Vrline Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem”, i obuhvataju većinu hadisa koji govore o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, vrlinama, kako tjelesnim tako i moralnim. Najpoznatija takva zbirka je od imama Tirmizija koju ćemo pokušati prezentovati u našim narednim druženjima.
Neophodno je znati da termin ”HADIS” ne znači samo riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego obuhvata i podrazumijeva SVE ŠTO JE ON, sallallahu alejhi ve sellem, REKAO, URADIO, ŠUTNJOM ODOBRIO I NJEGOV, sallallahu alejhi ve sellem, OPIS.

A Njegov, sallallahu alejhi ve sellem, opis najbolje su dali njegovi drugovi ashabi. A od svih ashaba najbolje su ga opisali djeca, njegove supruge i pustinjaci, a to iz prostog razloga što su odrasli ashabi, nakon što bi ga pogledali u lice, često obarali pogled iz stida i ustručavanja prema njemu, dok djeca nisu imala razvijen takav osjećaj prema njemu, te bi ga često i veoma dugo gledala u lice do te mjere da su bili u stanju primijetiti i upamtiti i najsitnije detalje kao što npr. broj sijedih vlasi u njegovoj, sallallahu alejhi ve sellem, kosi.

Tako u vjerodostojnoj predaji, koju bilježi i imam Buharija, Enes ibn Malik, radijallahu anhu, koji je kao dječak služio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govori nam kako je izgledao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa kaže: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio ni visok ni nizak, ni izrazito bijel niti crnoput, ni kovrdžave a niti potpuno ravne kose, Allah ga je odabrao za poslanika kada je imao 40 godina. Proveo je u Mekki 13, a u Medini 10 godina. Umro je u 63. godini, a u kosi i bradi nije imao ni dvadeset bijelih vlasi.”

A Bera’ ibn Azib, radijallahu anhu, još dodaje: ”…srednjeg rasta, širokih pleća, kosa mu je padala preko ušiju. Oblačio je svoj crveni ogrtač i nikada nisam vidio nekog ljepšeg od njega.”

Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, govorio je za njega, sallallahu alejhi ve sellem: ”…nije bio ni visok ni nizak, krutih šaka i stopala, krupnih kostiju, zglobova i glave, te sitnih dlačica na prsima. Kada bi hodao, koračao bi žustro kao da silazi nizbrdo. Nikada ni prije ni poslije nisam vidio nekoga sličnog njemu.”

A Ebu Hurejre, radijallahu anhu, za njega, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”…bijaše bijele puti kao da je stvoren od srebra, blago valovite kose.”