Sunday, November 24, 2024
Home Blog Page 317

Skraćeno pisanje salavata i selama

Halim M.
-
0
Skraćeno pisanje salavata i selama

Od uveliko proširenih grešaka koje čine pisci, prevodioci i slični njima jeste i skraćeno pisanje salavata i selama prilikom spomena Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kako to oni obično pišu: „(a.s.) ili (s.a.v.s.).“

Abdullah b. Džibrin, rahmetullahi alejh, rekao je: „Ovakav postupak je pogrešan i pored toga što je uveliko proširen u knjigama savremenika. Ispravno je spominjanje salavata i selama na Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u potpunosti kako bi ga u potpunosti pročitao čitalac i kako bi pisac i čitalac zadobili nagradu za to, za razliku od simbola koje će čitalac ili preskočiti ili ih tako i pročitati samo kao simbole.” (Medželletu jemanijje, br. 469.)

Bin Baz, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Propisano je da se piše u potpunosti kako nam je naredio Allah, subhanehu ve te’ala, da u potpunosti i donosimo salavat i selam na njega, kako bi ga proučio čitalac prilikom čitanja. Ne priliči da se salavat i selam na Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svede na pisanje slova (s) ili (sal’am) i sličnih simbola koje koriste pojedini pisci, jer je u tome suprotstavljanje Allahovoj, subhanehu ve te’ala, naredbi spomenutoj u Njegovoj Časnoj Knjizi: ‘I donosite salavat na njega i selame mu šaljite!’ (Prijevod značenja El-Ahzab, 56.) Čitalac -ako se u potpunosti ne piše- ili ne primjećuje te simbole ili ne zna o čemu se radi. A pojedini islamski učenjaci su prezirali te simbole i upozoravali na njih. Ibnu Salah, rahmetullahi alejh, u svojoj Mukaddimi rekao je: ‘Na onome koji traži znanje iz hadisa je da ustrajava u pisanju salavata i selama nakon spomena Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i da mu ne bude teško spomenuti ga uvijek kada god spomene i njegovo ime. U tome je, doista, velika korist za one koji traže znanje iz hadisa, a ko bude nemaran prema tome, bit će uskraćen velikog dobra.’ Hamza el-Kettani, rahmetullahi ‘alejh, pripovijeda da je samo nakon spomena Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pisao salavat i nije pisao i selam. Vidio je Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u snu gdje mu je rekao: ‘Šta ti je pa ne upotpunjuješ salavat na mene?’ ‘Nakon toga -kaže Hamza- nikada nisam spomenuo Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a da nisam napisao i salavat i selam.’ Sujuti, rahmetullahi ‘alejh, u svome djelu „Tedribu ravi” je rekao: ‘Pokuđeno je ograničavanje samo na salavat ili samo na selam zbog riječi Svevišnjeg Allaha: -I donosite salavat na njega i selame mu šaljite!- (Prijevod značenja El-Ahzab, 56.) Kao što je pokuđeno i pisanje simbola od jednog ili dva harfa. Naprotiv, treba se pisati u potpunosti.'” (Medžmu’u fetava li šejh Bin Baz, 2/396. skraćeno)

Sujuti, rahmetullahi alejh, spominje: „Kaže se da je onome koji je prvi puta napisao salavat i selam simbolima odsječena ruka.” (Tedribu ravi, 2/77.)

Prof. Hajrudin Ahmetović

Djeca čiste fitre – zanimljiv dialog između oca i kćerke

Halim M.
-
0
Djeca čiste fitre – zanimljiv dialog između oca i kćerke
Esselamu alejkum!
Kako me imponirala moja kćerka Asija koja ima 8 godina.
Jučer vraćajući se iz škole hifza, sa svojom djecom, prilazeći autu uvijek isti, nazovimo ga problem, ko će sjesti naprijed.
Ovog puta Asija sjeda naprijed, kao po običaju priča kako je bilo, kako su učili itd.
Naprijed u autu ispod šoferšajbe stoji mi papir, reklama za umru, koji sam uzeo prije niki dan iz velike džamije, okrenut slikom dole.
Asija uzima papir i istovremeno pita okrečući papir šta je ovo babo. Vidjevši sliku Kabe, upita je li ovo hadždž, rekoh nije, to je reklama za umru.
Ponovo pita:  je li ovo 10000 kruna, rekoh jest, na to će ona onda nama treba 60000 za cijelu porodicu? Odgovorim jest.
Poslije malo šutnje upita opet babo gdje ćemo mi na raspustu ići, hoćemo li u Bosnu? Rekoh nećemo, babo ima nijet da idemo svi zajedno na umru uz ramazan, na to će ona onda moramo imati 60 hiljada, ja joj odgovori nije, već najmanje 70 hiljada, jer je ramazan i nisu ove cijene. Tako smo zavrsili razgovor. Došli kući i svak za svojim poslom.
Jutros otišao sam na posao, djeca i hanuma ostali kući da se spremaju za školu.
Poslije dva sahata dođe mi  poruka od hanume:
Asija: babo je rekao da moramo platiti 70000kr ako ćemo na hadždž (ona misli umru) na raspustu Mama: aha Asija: pa je li tad malo ljudi? Mama: tad je ramazan. Asija: pa tad je puno ljudi, zar ne bi trebalo biti jeftinije? Mama: pa oni hoće da zarade više para Asija: što, je li da mogu pomoći muslimanima što nemaju, što su siromašni?
SubhanAllah da ovako misle muslimaski vladari na siromašne i potrebne gdje bi nam bilo kraja?

Ko je dužan pozivati Allahu?

Halim M.
-
0
Ko je dužan pozivati Allahu?

Ko je dužan pozivati Allahu 

Muhammed b. Salih el-Usejmin

Prijevod:

Mirza Musić

Revizija:

Ersan Grahovac

2014 – 1435

 

 

Ko je dužan pozivati Allahu

Pitanje:

Da li je pozivanje ka Allahu dužnost svakog muslimana i muslimanke, ili je to svedeno samo na učenjake i one koji traže znanje?

 

Odgovor:

Ako bi čovjek bio ispravno upućen u ono čemu poziva onda nema razlike između toga da li je od velikih učenjaka na koje se uperuje prstom, ili učenika koji je uspješan u svom sticanju znanja ili onih koji su obični ljudi koji imaju znanje po tom pitanju u potpunosti i sigurno. Zaista je Poslanik, neka je na njega Allahov salavat i selam, rekao: „Prenesite od mene makar jedan ajet.“, a nije od uslova da bi čovjek bio prenosilac to da dosegne velike stepene u znanju. Međutim, uslovljava se da ima potpuno znanje o onome u šta poziva, a ako bi pozivao ne poznajući propis, nego samo iz želje koju osjeća, onda to ne bi bilo dozvoljeno.

Stoga, kod braće koji pozivaju ka Allahu, a ne posjeduju znanje osim u malim količinama, nalazimo da iz velike želje koju osjećaju zabranjuju ono što Allah nije zabranio, i obavezuju robove onim čime ih Allah nije obavezao, a to je veoma opasna stvar, zato što je zabrana onog što je Allah dozvolio isto što i dozvoljavanje onog sto je Allah zabranio. Pa ako bi oni kritikovali druge u dozvoljavanju neke stvari isto tako bi drugi njih kritikovali u zabranjivanju te stvari, zato što je Allah te dvije stvari učinio istim. Rekao je Uzvišeni: I ne govorite neistine jezicima svojim: „Ovo je halal, a ovo haram.“, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti, kratko će uživati, i njih će strašna patnja čekati. (Sura En-Nahl, 116-117.)

Šejh Muhammed ibn Salih Usejmin, Allah mu se smilovao.

Hadis dana – zabrana međusobne mržnje i zavisti

Halim M.
-
0
Hadis dana – zabrana međusobne mržnje i zavisti

Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Nemojte se međusobno mrziti, zavidjeti jedni drugima, biti u neprijateljstvu niti prekidati međusobne odnose, budite, o Allahovi robovi, braća. Nije dozvoljeno muslimanu da izbjegava svoga brata muslimana (tj. da bude u svađi sa njim) više od tri dana.”[1]

 

Značenje manje poznatih riječi:

zavist – kada čovjek želi da nestane blagodat koju je Allah dao  njegovom bratu muslimanu

 

         Biografija ravije:

Enes ibn Malik el-Ensari, rahimehullah, časni ashab, sluga Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. Služio ga je deset godina. Prenio je mnogo hadisa i ubraja se među fakihe i učene ashabe. Preselio je 92. god. po Hidžri.      

 Kratki komentar hadisa:

Poučava nas Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu u kakvim međusobnim odnosima je nama vadžib da budemo. To jest, vadžib nam je da budemo braća koja se vole, žive u međusobnoj ljubavi, koja se ophode jedni prema drugima najljepšim islamskim adabima. Ti islamski adabi vode nas prema islamskom ahlaku i udaljavaju nas od pokvarenog morala, čiste naša srca od mržnje i čine naše ponašanje plemenitim islamskim ponašanjem. Ovaj hadis nam govori da je bratska veza u islamu jača od veza po porijeklu i krvi, jer je temelj bratske veze vjerovanje u Allaha, stoga nije dozvoljeno muslimanu da ne govori sa svojim bratom muslimanom ili da ga izbjegava više od tri dana, osim ako za to ima šerijatski razlog želeći time da ovaj ostavi grijeh zbog kojeg ga izbjegava.

         Pouke hadisa:

  1. Zabrana međusobne mržnje, zavisti, neprijateljstva i prekidanja odnosa.
  2. Zabrana uznemiravanja muslimana na bilo koji način.
  3. Zabrana izbjegavanja brata muslimana više od tri dana.
  4. Islamski moral nema ništa sa gore spomenutim stvarima.

 

 

 

 

[1]  Buharija (5/2256), broj 6065, Knjiga o adabima, poglavlje: Zabranjena zavist i neprijateljstvo, i Muslim (4/1983), broj 2559, poglavlje: Zabrana međusobne zavisti, mržnje i neprijateljstva.

Uvod u vrline Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem

Halim M.
-
0
Uvod u vrline Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem

Kaže Uzvišeni Allah: ”Lekad kane lekum fi resulillahi usvetun hasenetun limen kane jerdžullahe vel jewmel ahire we zekerellahe kesira”, što u prijevodu znači: ”Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor, za onoga koji za Allahovim zadovoljstvom i ahiretom žudi i koji Allaha mnogo spominje.” (Prijevod značenja El-Ahzab, 21.)

Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je najbolji uzor vjernicima, a ovim riječima Allaha Uzvišenog naređuje se vjernicima da upravo njega, sallallahu alejhi ve sellem, uzimaju kao primjer na koji se trebaju ugledati u svom životu, radu, ponašanju pa čak i izgledu, ukoliko žele Allahovo zadovoljstvo i uspjeh i na ovom i na budućem svijetu, neka je na njega Allahov salavat i selam do Sudnjeg dana.

Lijepo li je rekao jedan od naših ispravnih prethodnika – selefu saliha, kada je upitao svoga sina: ”Sinčiću moj, na koga se ugledaš i kakav želiš biti kada odrasteš?” ”Oče moj, na tebe se ugledam i želim da budem kao ti kada odrastem, zar ti nisi najučeniji?” ”Sine moj, ja sam se ugledao na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aliju, pa evo vidiš šta sam postao, a ako se ti budeš ugledao na mene, ništa nećeš postići, nego ugledaj se na najbolje kako bi nešto postigao.”

Ako se želimo ugledati na najbolji uzor, moramo se što bolje upoznati sa njim, a to možemo samo ukoliko se vratimo na izvore Šerijata: Kur’an i sunnet – hadis, jer su oni najvjerodostojnije opisali posljednjeg i najodabranijeg Allahovog Poslanika. A najbolji opis dale su hadiske zbirke koje svojim sadržajem tretiraju samo ovu tematiku, te zbirke su poznate pod nazivima ”Šemail Muhammedijje”, tj. ”Vrline Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem”, i obuhvataju većinu hadisa koji govore o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, vrlinama, kako tjelesnim tako i moralnim. Najpoznatija takva zbirka je od imama Tirmizija koju ćemo pokušati prezentovati u našim narednim druženjima.
Neophodno je znati da termin ”HADIS” ne znači samo riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego obuhvata i podrazumijeva SVE ŠTO JE ON, sallallahu alejhi ve sellem, REKAO, URADIO, ŠUTNJOM ODOBRIO I NJEGOV,  sallallahu alejhi ve sellem, OPIS.

A Njegov, sallallahu alejhi ve sellem, opis najbolje su dali njegovi drugovi ashabi. A od svih ashaba najbolje su ga opisali djeca, njegove supruge i pustinjaci, a to iz prostog razloga što su odrasli ashabi, nakon što bi ga pogledali u lice, često obarali pogled iz stida i ustručavanja prema njemu, dok djeca nisu imala razvijen takav osjećaj prema njemu, te bi ga često i veoma dugo gledala u lice do te mjere da su bili u stanju primijetiti i upamtiti i najsitnije detalje kao što npr. broj sijedih vlasi u njegovoj, sallallahu alejhi ve sellem, kosi.

Tako u vjerodostojnoj predaji, koju bilježi i imam Buharija, Enes ibn Malik, radijallahu anhu, koji je kao dječak služio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govori nam kako je izgledao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa kaže: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio ni visok ni nizak, ni izrazito bijel niti crnoput, ni kovrdžave a niti potpuno ravne kose, Allah ga je odabrao za poslanika kada je imao 40 godina. Proveo je u Mekki 13, a u Medini 10 godina. Umro je u 63. godini, a u kosi i bradi nije imao ni dvadeset bijelih vlasi.”

A Bera’ ibn Azib, radijallahu anhu, još dodaje: ”…srednjeg rasta, širokih pleća, kosa mu je padala preko ušiju. Oblačio je svoj crveni ogrtač i nikada nisam vidio nekog ljepšeg od njega.”

Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, govorio je za njega, sallallahu alejhi ve sellem: ”…nije bio ni visok ni nizak, krutih šaka i stopala, krupnih kostiju, zglobova i glave, te sitnih dlačica na prsima. Kada bi hodao, koračao bi žustro kao da silazi nizbrdo. Nikada ni prije ni poslije nisam vidio nekoga sličnog njemu.”

A Ebu Hurejre, radijallahu anhu, za njega, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”…bijaše bijele puti kao da je stvoren od srebra, blago valovite kose.”

Prof. Hajrudin Ahmetović

Uvod u vrline Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem

Halim M.
-
0
Uvod u vrline Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem

Kaže Uzvišeni Allah: ”Lekad kane lekum fi resulillahi usvetun hasenetun limen kane jerdžullahe vel jewmel ahire we zekerellahe kesira”, što u prijevodu znači: ”Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor, za onoga koji za Allahovim zadovoljstvom i ahiretom žudi i koji Allaha mnogo spominje.” (Prijevod značenja El-Ahzab, 21.)

Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je najbolji uzor vjernicima, a ovim riječima Allaha Uzvišenog naređuje se vjernicima da upravo njega, sallallahu alejhi ve sellem, uzimaju kao primjer na koji se trebaju ugledati u svom životu, radu, ponašanju pa čak i izgledu, ukoliko žele Allahovo zadovoljstvo i uspjeh i na ovom i na budućem svijetu, neka je na njega Allahov salavat i selam do Sudnjeg dana.

Lijepo li je rekao jedan od naših ispravnih prethodnika – selefu saliha, kada je upitao svoga sina: ”Sinčiću moj, na koga se ugledaš i kakav želiš biti kada odrasteš?” ”Oče moj, na tebe se ugledam i želim da budem kao ti kada odrastem, zar ti nisi najučeniji?” ”Sine moj, ja sam se ugledao na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aliju, pa evo vidiš šta sam postao, a ako se ti budeš ugledao na mene, ništa nećeš postići, nego ugledaj se na najbolje kako bi nešto postigao.”

Ako se želimo ugledati na najbolji uzor, moramo se što bolje upoznati sa njim, a to možemo samo ukoliko se vratimo na izvore Šerijata: Kur’an i sunnet – hadis, jer su oni najvjerodostojnije opisali posljednjeg i najodabranijeg Allahovog Poslanika. A najbolji opis dale su hadiske zbirke koje svojim sadržajem tretiraju samo ovu tematiku, te zbirke su poznate pod nazivima ”Šemail Muhammedijje”, tj. ”Vrline Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem”, i obuhvataju većinu hadisa koji govore o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, vrlinama, kako tjelesnim tako i moralnim. Najpoznatija takva zbirka je od imama Tirmizija koju ćemo pokušati prezentovati u našim narednim druženjima.
Neophodno je znati da termin ”HADIS” ne znači samo riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego obuhvata i podrazumijeva SVE ŠTO JE ON, sallallahu alejhi ve sellem, REKAO, URADIO, ŠUTNJOM ODOBRIO I NJEGOV,  sallallahu alejhi ve sellem, OPIS.

A Njegov, sallallahu alejhi ve sellem, opis najbolje su dali njegovi drugovi ashabi. A od svih ashaba najbolje su ga opisali djeca, njegove supruge i pustinjaci, a to iz prostog razloga što su odrasli ashabi, nakon što bi ga pogledali u lice, često obarali pogled iz stida i ustručavanja prema njemu, dok djeca nisu imala razvijen takav osjećaj prema njemu, te bi ga često i veoma dugo gledala u lice do te mjere da su bili u stanju primijetiti i upamtiti i najsitnije detalje kao što npr. broj sijedih vlasi u njegovoj, sallallahu alejhi ve sellem, kosi.

Tako u vjerodostojnoj predaji, koju bilježi i imam Buharija, Enes ibn Malik, radijallahu anhu, koji je kao dječak služio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govori nam kako je izgledao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa kaže: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio ni visok ni nizak, ni izrazito bijel niti crnoput, ni kovrdžave a niti potpuno ravne kose, Allah ga je odabrao za poslanika kada je imao 40 godina. Proveo je u Mekki 13, a u Medini 10 godina. Umro je u 63. godini, a u kosi i bradi nije imao ni dvadeset bijelih vlasi.”

A Bera’ ibn Azib, radijallahu anhu, još dodaje: ”…srednjeg rasta, širokih pleća, kosa mu je padala preko ušiju. Oblačio je svoj crveni ogrtač i nikada nisam vidio nekog ljepšeg od njega.”

Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, govorio je za njega, sallallahu alejhi ve sellem: ”…nije bio ni visok ni nizak, krutih šaka i stopala, krupnih kostiju, zglobova i glave, te sitnih dlačica na prsima. Kada bi hodao, koračao bi žustro kao da silazi nizbrdo. Nikada ni prije ni poslije nisam vidio nekoga sličnog njemu.”

A Ebu Hurejre, radijallahu anhu, za njega, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”…bijaše bijele puti kao da je stvoren od srebra, blago valovite kose.”

Prof. Hajrudin Ahmetović

Hadis dana – podsticanje na lijep ahlak

Halim M.
-
0

Prenosi se da je Abdullah ibn Amr ibn el-‘As, radijallahu anhuma, rekao: “Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, nije bio nepristojan u govoru niti nemoralan u djelu, i govorio bi:

“Zaista, najbolji od vas su najljepšeg ahlaka.‘”[1]

 

Biografija ravije:

Abdullah ibn Amr ibn el-‘As ibn Vail es-Sehmi el-Kureši je plemeniti ashab, jedan od prvih muslimana. K’ab ibn L’uej je pradjed u kojem se sastaje sa Poslanikom, sallahu alejhi ve sellem, u porijeklu. Prenio je mnogo hadisa. Preselio je otprilike 65. god. po Hidžri, radujallahu anhu.

 

Kratki komentar hadisa:

Hadis je dokaz da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, imao lijep ahlak i da nije bio nepristojan u govoru niti nemoralan u djelu. Nepristojnost ili bestidnost je sve ono što pređe svoju mjeru tako da postane prezreno. A ona može biti u govoru, djelu i naravi, međutim, najviše je izražena u govoru.

 

Kaže Poslanik, sallahu alejhi ve sellem:  “Zaista, Allah ne voli svakog bestidnika razvratnika.“[2]

 

Musliman treba da se ugleda na Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, i da popravlja svoj ahlak odabiranjem plemenitih osobina i izbjegavanjem ružnih djela, te da se trudi na ostvarenju i sticanju toga.

      

Pouke hadisa:

  1. Superiornost islamskog zakonodavstva budući da poziva muslimane da se okite lijepim moralom, poput: otklanjanja neprijatnosti, susretanje ljudi sa osmjehom i činjenje dobra.
  2. Obaveza ustrajnosti u plemenitim moralnim osobinama i klonjenju poroka.
  3. Lijep moral (ahlak) približava roba stepenu Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu.
  4. Od lijepog ahlaka je poštivanje muslimana i ophođenje sa njima na lijep način.
  5. Ko se ukrasi lijepim moralnim osobinama zaslužuje ljubav Uzvišenog Allaha i ljudi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

[1]  Buharija (3/1305), broj 3559, Knjiga o velikim djelima, poglavlje: Opis Vjerovjesnika, sallahu alejhi ve sellem, i Muslim (4/1810), broj 2321, poglavlje: Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, se mnogo stidio.

[2]  Ahmed (5/202), broj 21812.

Pomirenje muslimana (hutba)

Halim M.
-
0
Pomirenje muslimana (hutba)

Dr. Safet Kuduzović

Hadis dana – zabrana ogovaranja

Halim M.
-
0
Hadis dana – zabrana ogovaranja

Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Znate li šta je gibet?” Kažu: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Kaže: “Da spomeneš svoga brata po onom što ne voli.” “A šta ako je istina ono što kažem o mom bratu?”, neko reče. Kaže: “Ako je istina to što kažeš, ogibetio si ga, a ako nije istina, potvorio si ga.“[1]

 

Značenje manje poznatih riječi:

potvorio si ga – slagao si na njega i učinio mu zulum

 

Biografija ravije:

Abdurrahman  ibn Sahr ed-Devsi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u godini Bitke na Hajberu, tj. 7. god. po Hidžri. Stalno je bio uz Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, nastojeći da što više stekne znanja. Smatra se ashabom koji je zapamtio najviše hadisa. Preselio je 57. god. po Hidžri, s tim da ima i drugih mišljenja o godini njegove smrti.

       

Kratki komentar hadisa:

Hadis je dokaz da onaj ko ti nije brat po vjeri, za njega nema gibeta, poput židova, kršćana, pripadnika neke druge religije i onog koga je njegova novotarija izvela iz islama. U nazivanju onog koji se gibeti bratom je buđenje želje kod onog koji gibeti da ostavi gibet, jer ako je on njegov brat pa preče je da mu oprosti, pređe preko njegovih loših djela i nađe opravdanje za njegove mahane, a ne da ih spominjući razglasuje. A u riječima “po onom što ne voli” se sugeriše da ako odsutni ne mrzi to zbog čega mu se zamjera poput nemoralnih i bestidnih osoba, da njega gibetiti, u ovom slučaju, nije haram.

Zabrana gibeta je poznata u Šerijatu i na tom su se saglasili učenjaci. Gibet je veliki grijeh i Kur’an mu daje ružan nadimak opisujući onog koji gibeti opisom iznad kog se uzvisuje čovjek normalne ljudske prirode i zdravog ukusa. Kao što kaže Uzvišeni:

 

“Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga, a vama je to odvratno.”[2]

 

Upoređivanje gibeta sa jedenjem mesa umrlog brata je zbog niskosti ovog grijeha, njegove težine i prezrenosti onih koji gibete.

Smjernice:

  1. Zalaganje islama za poštivanje i zaštitu časti muslimana.
  2. Zabrana gibeta, a gibet je da musliman spomene svoga brata po onom što ne voli.
  3. Razlog postojanja mržnje među muslimanima je gibet.
  4. Zabrana laganja među muslimanima i o njima.
  5. Spominjanje mahana, pa makar bile prisutne pri osobi, smatra se gibetom.
  6. Pohvalno je spominjanje muslimana po onom što voli da se spominje.
  7. Dozvoljeno je gibetiti onog koji otvoreno, javno, bez stida čini ono što je zabranjeno, ili novotariju i tome slično, upozoravajući i savjetujući muslimane.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

[1]  Muslim (4/2001), broj 2589, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Zabrana gibeta i nemimeta.

[2]  El-Hudžurat, 12.

Komentar sure El-Fatiha

Halim M.
-
0
Komentar sure El-Fatiha

„Bismillahir-Rahmanir-Rahim / U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!“

„Bismillah – U ime Allaha ili sa Allahovim imenom. U arapskom jeziku pravilo je: da kada riječ u jednini (a ism je riječ u jednini) bude spomenuta uz Allahovo ime, tada ima značenje množine, odnosno sveobuhvatnosti, pa bi zbog toga značenje bilo „Sa svakim Allahovim imenom“. Ovo nam ukazuje da je Allah najveće Božije ime. Allah je ime Gospodara svih svjetova. Ovim imenom niko drugi se ne naziva. Osnova je svih drugih imena, pa sva druga Božija imena slijede ovo ime, zbog čega se uvijek kaže „Bismillah“ a ne „Bismirrahman“ ili slično. Iz ovog imena ‘Allah’ proizilazi Njegova osobina ‘ilahijjet’, tj. osobina koja pripada samo Njemu, subhanehu ve te’ala, a to je dostojnost da se samo On Uzvišeni obožava od strane svih stvorenja.

Dva Allahova imena Er-Rahman i Er-Rahim ukazuju na Allahovu osobinu rahmeta-milosti. Er-Rahman je Onaj Koji posjeduje neograničenu milost, dok Er-Rahim je Onaj koji spušta Svoju milost na Svoja stvorenja. Na osnovu značenja: „Sa svakim Allahovim imenom“, možemo zaključiti da su Allahova imena prvo spomenuta općenito, a zatim dva Allahova imena, Er-Rahman i Er-Rahim, spomenuta posebno. Poznavajući mudrost velikog pravila „Spominjanje posebnog nakon općenitog“ a ona je ukazivanje na vrijednost i položaj tog posebnog, također, možemo zaključiti da ova dva Allahova imena ukazuju na Njegovu posebnu osobinu, osobinu kojom se Allah, subhanehu ve te’ala, posebno opisao.

„El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin / Sva hvala neka je samo Allahu, Gospodaru svih svjetova!“

El-Hamd je hvaljenje Allaha, subhanehu ve te’ala. Određeni član ‘el’ ima značenje sveobuhvatnosti, pa stoga, svaka zahvala pripada samo Allahu. Lam uz ime Allah u riječi ‘lillahi’ ima značenje ograničenja, posebnosti i dostojnosti, zbog čega se i kaže: samo Allahu. Hvaljenje Allaha, subhanehu ve te’ala, biva spominjanjem potpunosti Njegovog Zata, Njegovih imena i svojstava, Njegovih djela, kao i Njegovih blagodati. Međutim, to spominjanje obavezno mora biti popraćeno ljubavlju i veličanjem. Zato, kada pričaš o svome Gospodaru, Allahu, subhanehu ve te’ala, kada Ga spominješ po Njegovim imenima i svojstvima, kada spominješ Njegove blagodati ukazane tebi, sve to moraš popratiti osjećajem ljubavi i veličanja, tvoje srce mora biti ispunjeno ljubavlju i veličanjem Allaha, subhanehu ve te’ala. U protivnom, to neće biti hvaljenje Svevišnjeg Allaha, već samo puki spomen.

„Gospodaru svih svjetova!“ Gospodar jeste onaj koji je objedinio tri osobine: el-halk/stvaranje, el-mulk/vladanje svim stvorenim i et-tedbir/upravljanje i uređivanje svega stvorenog. Kao što Uzvišeni Allah o Sebi kao Gospodaru svih svjetova govori u suri Junus, 31. ajetu: „Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ko vlada sluhom i vidom, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim?’ – ‘Allah!’ – reći će oni -, a ti reci: ‘Pa zašto Ga se onda ne bojite?’“

Svi drugi pored Allaha, subhanehu ve te’ala, jesu svjetovi. Svijet se naziva alemom a ova riječ također ima značenje znaka, pa se time želi reći da svi svjetovi ukazuju na Allaha, subhanehu ve te’ala, svoga Stvoritelja, na Njegovu svemoć, na Njegovu mudrost, na Njegovu milost, na Njegovu veličinu i ponos, pa je stoga Uzvišeni Allah Gospodar svih svjetova.

„Er-Rahmanir-Rahim / Svemilosnom, Milostivom!“

Ljudi, naročito danas u kakvom vremenu živimo, kada čuju gospodar, vladar, čuju za nekoga da ima vlast, poboje ga se. Odmah im naum pada da on sprovodi silu, tlači i ugnjetava bespomoćne, oholi se i uzdiže. Uzvišeni Allah, odmah na početku Svoje knjige, govoreći o Sebi, pojašnjava da On Uzvišeni nije takav. Nakon što je spomenuo Svoje svojstvo gospodarstva, kaže da je On Svemilosni – Onaj koji posjeduje svaku milost i tu milost nije zadržao za sebe već je On Er-Rahim – Milostivi, Onaj koji Svoju milost pruža tebi o čovječe, pa hoćeš li biti svjestan svoga Gospodara?! Hoćeš li Mu se pokorno i ponizno vratiti?! To moraš uraditi prije nego li nastupi teški istiniti dan, dan kada ćemo svi mi izaći pred svoga Gospodara. Zbog čega? Zbog obračuna! Da, zbog obračuna naših djela koja smo radili na dunjaluku! Ali, zar Allah nije milostiv? Da, naš Uzvišeni Gospodar, Allah, subhanehu ve te’ala, je Svemilosni, Milostivi ali i Onaj koji strašno kažnjava nevjernike, one koji nisu vjerovali u Njega, koji su poricali Njegove riječi i Njegove blagodati. Zato, Uzvišeni Allah, da se ne bi čovjek nadao u Allahovu milost a i dalje Mu ustrajavao u nepokornosti, kaže:

„Maliki jevmid-din / Vladar Dana Sudnjeg!“ Ovdje pod „Jemud-din“ misli se na Sudnji dan, odnosno na Dan nagrada i kazni kako kaže Ibnu Abbas, radijallahu anhuma. Dakle, Allah, subhanehu ve te’ala, jedini je Vladar toga dana. Jedini će On nagrađivati i kažnjavati stvorenja. Ponekada se pod dinom misli na nagradu kao što je to ovdje, a ponekada se misli na djelo kao što je došlo u 6. ajetu sure El-Kafirun: „Lekum dinukum ve lije din“, tj. „Vama vaša djela a nama naša djela“ ili kao što se kaže: „Kema tedinu tudan“, tj. „Kako radiš, tako ćeš biti i nagrađen!“

U drugom priznatom kiraetu riječ Malik uči se Melik. Uzimajući u obzir oba ova učenja i oba značenja ove riječi dolazimo do velike koristi a ona je da je Allah, subhanehu ve te’ala, jedini istinski vladar. Naime, jedno ime upućuje na značenje vladara a a drugo na značenje onoga koji upravlja svojim bogatstvom. I ove dvije osobine jedino se mogu naći kod Uzvišenog Allaha. Na dunjaluku ima ljudi koji imaju vlast ali ne upravljaju njome i imetkom koji posjeduju. Ima ljudi koji upravljaju imetkom, ali oni nisu istinski vlasnici svega toga. Dočim, Uzvišeni Allah vladar je svega stvorenog i On upravlja svim tim.

 

Koristi iz prethodnog:

1.Svako djelo otpočinje se sa Allahovim imenom.

2.Najveće Božije ime jeste Allah.

3.Uzvišeni Allah opisao se osobinom milosti i Njegova milost pretekla je Njegovu srdžbu. Tu milost Uzvišeni nije zadržao za Sebe već je pruža Svojim stvorenjima.

4.Potvrđivanje svake potpune zahvale samo Allahu, subhanehu ve te’ala.

5.Hvaljenje i spominjanje Allaha, subhanehu ve te’ala, mora biti popraćeno potpunom ljubavlju.

6.Samo Allahu se zahvaljuje na svakom stanju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kad abi vidio nešto što ga zadivljuje i raduje rekao bi: „Neka je svaka hvala samo Allahu sa čijom blagodati završavaju se sva dobra djela!“ Dok kada bi vidio suprotno od toga, rekao bi: „Neka je svaka hvala samo Allahu na svakom stanju!“ (Ibnu Madže, 2803; Hakim, 1/499. Šejh Albani, rahmetullahi alejh, hadis je ocijenio dobrim u Sahihu Sunena Ibnu Madže pod brojem 3066.)

7.Prilikom spominjanja Allahovih imena i svojstava, prvo se spominje svojstvo uluhijjeta a zatim svojstvo rububijjeta.

8.Općenitost Allahovog rububijjeta-gospodarstva nad svim stvorenjima.

9.Sva stvorenja na sebi svojstven način ukazuju na svoga Stvoritelja, Njegovu svemoć i mudrost.

10.Allahovo gospodarstvo temelji se na Njegovoj prostranoj milosti koju On Uzvišeni pruža Svojim stvorenjima.

11.Istinitost Sudnjeg dana i proživljenja.

12.Allah, subhanehu ve te’ala, jedini je istinski vladar i na dunjaluku i na Ahiretu.

13.On Uzvišeni jedini će nagrađivati i kažnjavati ljude na Sudnjem danu.

14.Podsticaj ljudima da se pripremaju za Sudnji dan kada će kako budu radili biti i nagrađeni.

15.Allah, subhanehu ve te’ala, nagrađivat će iz Svoje milosti i kažnjavat će na osnovu Svoje pravednosti.

Prof. Hajrudin Ahmetović

 

1...316317318...328Page 317 of 328

EDITOR PICKS

POPULAR POSTS

POPULAR CATEGORY

Švedska Davetska Organizacija

Širite dawu. Možda baš vi budete sebebom da se neko okrene vjeri.

Podržite naš rad.

© Newspaper WordPress Theme by TagDiv