Thursday, January 23, 2025
Home Blog Page 318

Hadis dana – zabrana ogovaranja

0

Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

Znate li šta je gibet?” Kažu: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Kaže: “Da spomeneš svoga brata po onom što ne voli.” “A šta ako je istina ono što kažem o mom bratu?”, neko reče. Kaže: “Ako je istina to što kažeš, ogibetio si ga, a ako nije istina, potvorio si ga.[1]

 

Značenje manje poznatih riječi:

potvorio si ga – slagao si na njega i učinio mu zulum

 

Biografija ravije:

Abdurrahman  ibn Sahr ed-Devsi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u godini Bitke na Hajberu, tj. 7. god. po Hidžri. Stalno je bio uz Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, nastojeći da što više stekne znanja. Smatra se ashabom koji je zapamtio najviše hadisa. Preselio je 57. god. po Hidžri, s tim da ima i drugih mišljenja o godini njegove smrti.

       

Kratki komentar hadisa:

Hadis je dokaz da onaj ko ti nije brat po vjeri, za njega nema gibeta, poput židova, kršćana, pripadnika neke druge religije i onog koga je njegova novotarija izvela iz islama. U nazivanju onog koji se gibeti bratom je buđenje želje kod onog koji gibeti da ostavi gibet, jer ako je on njegov brat pa preče je da mu oprosti, pređe preko njegovih loših djela i nađe opravdanje za njegove mahane, a ne da ih spominjući razglasuje. A u riječima “po onom što ne voli” se sugeriše da ako odsutni ne mrzi to zbog čega mu se zamjera poput nemoralnih i bestidnih osoba, da njega gibetiti, u ovom slučaju, nije haram.

Zabrana gibeta je poznata u Šerijatu i na tom su se saglasili učenjaci. Gibet je veliki grijeh i Kur’an mu daje ružan nadimak opisujući onog koji gibeti opisom iznad kog se uzvisuje čovjek normalne ljudske prirode i zdravog ukusa. Kao što kaže Uzvišeni:

 

Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga, a vama je to odvratno.”[2]

 

Upoređivanje gibeta sa jedenjem mesa umrlog brata je zbog niskosti ovog grijeha, njegove težine i prezrenosti onih koji gibete.

Smjernice:

  1. Zalaganje islama za poštivanje i zaštitu časti muslimana.
  2. Zabrana gibeta, a gibet je da musliman spomene svoga brata po onom što ne voli.
  3. Razlog postojanja mržnje među muslimanima je gibet.
  4. Zabrana laganja među muslimanima i o njima.
  5. Spominjanje mahana, pa makar bile prisutne pri osobi, smatra se gibetom.
  6. Pohvalno je spominjanje muslimana po onom što voli da se spominje.
  7. Dozvoljeno je gibetiti onog koji otvoreno, javno, bez stida čini ono što je zabranjeno, ili novotariju i tome slično, upozoravajući i savjetujući muslimane.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

[1]  Muslim (4/2001), broj 2589, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Zabrana gibeta i nemimeta.

[2]  El-Hudžurat, 12.

Komentar sure El-Fatiha

0

„Bismillahir-Rahmanir-Rahim / U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!“

„Bismillah – U ime Allaha ili sa Allahovim imenom. U arapskom jeziku pravilo je: da kada riječ u jednini (a ism je riječ u jednini) bude spomenuta uz Allahovo ime, tada ima značenje množine, odnosno sveobuhvatnosti, pa bi zbog toga značenje bilo „Sa svakim Allahovim imenom“. Ovo nam ukazuje da je Allah najveće Božije ime. Allah je ime Gospodara svih svjetova. Ovim imenom niko drugi se ne naziva. Osnova je svih drugih imena, pa sva druga Božija imena slijede ovo ime, zbog čega se uvijek kaže „Bismillah“ a ne „Bismirrahman“ ili slično. Iz ovog imena ‘Allah’ proizilazi Njegova osobina ‘ilahijjet’, tj. osobina koja pripada samo Njemu, subhanehu ve te’ala, a to je dostojnost da se samo On Uzvišeni obožava od strane svih stvorenja.

Dva Allahova imena Er-Rahman i Er-Rahim ukazuju na Allahovu osobinu rahmeta-milosti. Er-Rahman je Onaj Koji posjeduje neograničenu milost, dok Er-Rahim je Onaj koji spušta Svoju milost na Svoja stvorenja. Na osnovu značenja: „Sa svakim Allahovim imenom“, možemo zaključiti da su Allahova imena prvo spomenuta općenito, a zatim dva Allahova imena, Er-Rahman i Er-Rahim, spomenuta posebno. Poznavajući mudrost velikog pravila „Spominjanje posebnog nakon općenitog“ a ona je ukazivanje na vrijednost i položaj tog posebnog, također, možemo zaključiti da ova dva Allahova imena ukazuju na Njegovu posebnu osobinu, osobinu kojom se Allah, subhanehu ve te’ala, posebno opisao.

„El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin / Sva hvala neka je samo Allahu, Gospodaru svih svjetova!“

El-Hamd je hvaljenje Allaha, subhanehu ve te’ala. Određeni član ‘el’ ima značenje sveobuhvatnosti, pa stoga, svaka zahvala pripada samo Allahu. Lam uz ime Allah u riječi ‘lillahi’ ima značenje ograničenja, posebnosti i dostojnosti, zbog čega se i kaže: samo Allahu. Hvaljenje Allaha, subhanehu ve te’ala, biva spominjanjem potpunosti Njegovog Zata, Njegovih imena i svojstava, Njegovih djela, kao i Njegovih blagodati. Međutim, to spominjanje obavezno mora biti popraćeno ljubavlju i veličanjem. Zato, kada pričaš o svome Gospodaru, Allahu, subhanehu ve te’ala, kada Ga spominješ po Njegovim imenima i svojstvima, kada spominješ Njegove blagodati ukazane tebi, sve to moraš popratiti osjećajem ljubavi i veličanja, tvoje srce mora biti ispunjeno ljubavlju i veličanjem Allaha, subhanehu ve te’ala. U protivnom, to neće biti hvaljenje Svevišnjeg Allaha, već samo puki spomen.

„Gospodaru svih svjetova!“ Gospodar jeste onaj koji je objedinio tri osobine: el-halk/stvaranje, el-mulk/vladanje svim stvorenim i et-tedbir/upravljanje i uređivanje svega stvorenog. Kao što Uzvišeni Allah o Sebi kao Gospodaru svih svjetova govori u suri Junus, 31. ajetu: „Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ko vlada sluhom i vidom, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim?’ – ‘Allah!’ – reći će oni -, a ti reci: ‘Pa zašto Ga se onda ne bojite?’“

Svi drugi pored Allaha, subhanehu ve te’ala, jesu svjetovi. Svijet se naziva alemom a ova riječ također ima značenje znaka, pa se time želi reći da svi svjetovi ukazuju na Allaha, subhanehu ve te’ala, svoga Stvoritelja, na Njegovu svemoć, na Njegovu mudrost, na Njegovu milost, na Njegovu veličinu i ponos, pa je stoga Uzvišeni Allah Gospodar svih svjetova.

„Er-Rahmanir-Rahim / Svemilosnom, Milostivom!“

Ljudi, naročito danas u kakvom vremenu živimo, kada čuju gospodar, vladar, čuju za nekoga da ima vlast, poboje ga se. Odmah im naum pada da on sprovodi silu, tlači i ugnjetava bespomoćne, oholi se i uzdiže. Uzvišeni Allah, odmah na početku Svoje knjige, govoreći o Sebi, pojašnjava da On Uzvišeni nije takav. Nakon što je spomenuo Svoje svojstvo gospodarstva, kaže da je On Svemilosni – Onaj koji posjeduje svaku milost i tu milost nije zadržao za sebe već je On Er-Rahim – Milostivi, Onaj koji Svoju milost pruža tebi o čovječe, pa hoćeš li biti svjestan svoga Gospodara?! Hoćeš li Mu se pokorno i ponizno vratiti?! To moraš uraditi prije nego li nastupi teški istiniti dan, dan kada ćemo svi mi izaći pred svoga Gospodara. Zbog čega? Zbog obračuna! Da, zbog obračuna naših djela koja smo radili na dunjaluku! Ali, zar Allah nije milostiv? Da, naš Uzvišeni Gospodar, Allah, subhanehu ve te’ala, je Svemilosni, Milostivi ali i Onaj koji strašno kažnjava nevjernike, one koji nisu vjerovali u Njega, koji su poricali Njegove riječi i Njegove blagodati. Zato, Uzvišeni Allah, da se ne bi čovjek nadao u Allahovu milost a i dalje Mu ustrajavao u nepokornosti, kaže:

„Maliki jevmid-din / Vladar Dana Sudnjeg!“ Ovdje pod „Jemud-din“ misli se na Sudnji dan, odnosno na Dan nagrada i kazni kako kaže Ibnu Abbas, radijallahu anhuma. Dakle, Allah, subhanehu ve te’ala, jedini je Vladar toga dana. Jedini će On nagrađivati i kažnjavati stvorenja. Ponekada se pod dinom misli na nagradu kao što je to ovdje, a ponekada se misli na djelo kao što je došlo u 6. ajetu sure El-Kafirun: „Lekum dinukum ve lije din“, tj. „Vama vaša djela a nama naša djela“ ili kao što se kaže: „Kema tedinu tudan“, tj. „Kako radiš, tako ćeš biti i nagrađen!“

U drugom priznatom kiraetu riječ Malik uči se Melik. Uzimajući u obzir oba ova učenja i oba značenja ove riječi dolazimo do velike koristi a ona je da je Allah, subhanehu ve te’ala, jedini istinski vladar. Naime, jedno ime upućuje na značenje vladara a a drugo na značenje onoga koji upravlja svojim bogatstvom. I ove dvije osobine jedino se mogu naći kod Uzvišenog Allaha. Na dunjaluku ima ljudi koji imaju vlast ali ne upravljaju njome i imetkom koji posjeduju. Ima ljudi koji upravljaju imetkom, ali oni nisu istinski vlasnici svega toga. Dočim, Uzvišeni Allah vladar je svega stvorenog i On upravlja svim tim.

 

Koristi iz prethodnog:

1.Svako djelo otpočinje se sa Allahovim imenom.

2.Najveće Božije ime jeste Allah.

3.Uzvišeni Allah opisao se osobinom milosti i Njegova milost pretekla je Njegovu srdžbu. Tu milost Uzvišeni nije zadržao za Sebe već je pruža Svojim stvorenjima.

4.Potvrđivanje svake potpune zahvale samo Allahu, subhanehu ve te’ala.

5.Hvaljenje i spominjanje Allaha, subhanehu ve te’ala, mora biti popraćeno potpunom ljubavlju.

6.Samo Allahu se zahvaljuje na svakom stanju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kad abi vidio nešto što ga zadivljuje i raduje rekao bi: „Neka je svaka hvala samo Allahu sa čijom blagodati završavaju se sva dobra djela!“ Dok kada bi vidio suprotno od toga, rekao bi: „Neka je svaka hvala samo Allahu na svakom stanju!“ (Ibnu Madže, 2803; Hakim, 1/499. Šejh Albani, rahmetullahi alejh, hadis je ocijenio dobrim u Sahihu Sunena Ibnu Madže pod brojem 3066.)

7.Prilikom spominjanja Allahovih imena i svojstava, prvo se spominje svojstvo uluhijjeta a zatim svojstvo rububijjeta.

8.Općenitost Allahovog rububijjeta-gospodarstva nad svim stvorenjima.

9.Sva stvorenja na sebi svojstven način ukazuju na svoga Stvoritelja, Njegovu svemoć i mudrost.

10.Allahovo gospodarstvo temelji se na Njegovoj prostranoj milosti koju On Uzvišeni pruža Svojim stvorenjima.

11.Istinitost Sudnjeg dana i proživljenja.

12.Allah, subhanehu ve te’ala, jedini je istinski vladar i na dunjaluku i na Ahiretu.

13.On Uzvišeni jedini će nagrađivati i kažnjavati ljude na Sudnjem danu.

14.Podsticaj ljudima da se pripremaju za Sudnji dan kada će kako budu radili biti i nagrađeni.

15.Allah, subhanehu ve te’ala, nagrađivat će iz Svoje milosti i kažnjavat će na osnovu Svoje pravednosti.

Prof. Hajrudin Ahmetović

 

Hadis dana – zabrana prošenja bez potrebe

0

Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

Ko prosi od ljudi da bi se obogatio, zaista on prosi žeravicu, pa nek prosi malo ili nek prosi puno.”[1]

Biografija ravije:

Abdurrahman  ibn Sahr ed-Devsi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u godini Bitke na Hajberu, tj. 7. god. po Hidžri. Stalno je bio uz Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, nastojeći da što više stekne znanja. Smatra se ashabom koji je zapamtio najviše hadisa. Preselio je 57. god. po Hidžri, s tim da ima i drugih mišljenja o godini njegove smrti.

 

         Kratki komentar hadisa:

Kaže Ibnul-Arebi: “Značenje njegovih riječi ˝…zaista on prosi žeravicu…˝ je da će biti kažnjen vatrom, a može imati i stvarno značenje, tj. da će ono što uzima postati žeravica pa će biti njome žigosan kao što će biti sa onim koji ne daje zekat. A njegove riječi ˝…pa nek prosi malo…˝ su ironična naredba (podrugljivost), a poput ovih riječi su one poslije njih, ili je to pak naredba koja u sebi nosi prijetnju poput Allahovih riječi:

Radite šta hoćete…[2].

Dakle, hadis upućuje na zabranu prošnje onom ko prosi da bi bio imućniji.”

         Propisi vezani za hadis:

  1. Zabrana prošenja od ljudi bez potrebe.
  2. Prositi malo ili puno bez potrebe se ne razlikuje u grijehu.
  3. Treba znati da bogatstvo nije mnoštvo imetka nego je bogatstvo bogatstvo duše.
  4. Stroga prijetnja onom ko prosi od ljudi da bi se obogatio.
  5. Osoba koja prosi bez potrebe je bez stida.
  6. Od osobina pravog muslimana je da bude čedan.

 

 


[1]  Muslim (2/720), broj 1041, Knjiga o zekatu, poglavlje: Pokuđenost prošenja od ljudi.

[2]  El-Fussilet, 40.

Hadis dana – zabrana prošenja bez potrebe

0

Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

Ko prosi od ljudi da bi se obogatio, zaista on prosi žeravicu, pa nek prosi malo ili nek prosi puno.”[1]

Biografija ravije:

Abdurrahman  ibn Sahr ed-Devsi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u godini Bitke na Hajberu, tj. 7. god. po Hidžri. Stalno je bio uz Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, nastojeći da što više stekne znanja. Smatra se ashabom koji je zapamtio najviše hadisa. Preselio je 57. god. po Hidžri, s tim da ima i drugih mišljenja o godini njegove smrti.

 

         Kratki komentar hadisa:

Kaže Ibnul-Arebi: “Značenje njegovih riječi ˝…zaista on prosi žeravicu…˝ je da će biti kažnjen vatrom, a može imati i stvarno značenje, tj. da će ono što uzima postati žeravica pa će biti njome žigosan kao što će biti sa onim koji ne daje zekat. A njegove riječi ˝…pa nek prosi malo…˝ su ironična naredba (podrugljivost), a poput ovih riječi su one poslije njih, ili je to pak naredba koja u sebi nosi prijetnju poput Allahovih riječi:

Radite šta hoćete…[2].

Dakle, hadis upućuje na zabranu prošnje onom ko prosi da bi bio imućniji.”

         Propisi vezani za hadis:

  1. Zabrana prošenja od ljudi bez potrebe.
  2. Prositi malo ili puno bez potrebe se ne razlikuje u grijehu.
  3. Treba znati da bogatstvo nije mnoštvo imetka nego je bogatstvo bogatstvo duše.
  4. Stroga prijetnja onom ko prosi od ljudi da bi se obogatio.
  5. Osoba koja prosi bez potrebe je bez stida.
  6. Od osobina pravog muslimana je da bude čedan.

 

 


[1]  Muslim (2/720), broj 1041, Knjiga o zekatu, poglavlje: Pokuđenost prošenja od ljudi.

[2]  El-Fussilet, 40.

Hadis dana – islamski adabi jedenja

0

Kaže Omer ibn Ebi-Seleme:

“Bio sam pod skrbništvom Allahovog Poslanika, salalahu alejhi ve sellem (i jednom kada smo jeli) uzimao sam rukom hranu sa svih krajeva zdjele. Pa mi reče: ‘O mladiću, reci bismillah, jedi desnom rukom i jedi ono što je ispred tebe.‘”[1]

         Biografija ravije:

Omer ibn Ebi-Seleme ibn Abdulesed el-Mahzumi je plemeniti ashab, majka mu je Ummu Seleme, žena Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. Rođen je druge godine po Hidžri, i odgajan je u kući Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. Postavio ga je Alija, radijallahu anhu, namjesnikom Bahrejna. Preselio je u Medini 83. god. po Hidžri, radijallahu anhu.

Kratki komentar hadisa:

U ovom hadisu se skreće pažnja na nekoliko islamskih adaba jedenja o kojima treba voditi računa. Od tih adaba je: izgovaranje bismile prije jela i jedenje desnom rukom. Ovo je dokaz zabrane jedenja i pijenja lijevom rukom, jer je to djelo šejtana, a muslimanu je naređeno da se kloni puta fasika (griješnika) a da ne govorimo šejtana. Dodao je Naf’i, jedan od prenosilaca hadisa, uzimanje i davanje (desnom rukom). A isto tako od tih adaba je da musliman jede hranu koja mu je najbliža.

 

         Adabi jedenja i pijenja:

  1.  Izgovaranje bismile prije jela je mustehab.
  2. Ako zaboraviš reći bismillah na početku jela, reci bismillahi evvlehu ve ahirehu.
  3. Kada jedeš, jedi desnom rukom, a isto tako kada piješ.
  4. Reci elhamdulillahi poslije završetka jela i pića.
  5. Kada sjedneš da jedeš jedi ono što je ispred tebe.



[1]   Buharija (5/2056), broj 5376, Knjiga o hrani, poglavlje: Izgovaranje bismile prilikom jela, i Muslim (3/1599), broj 2022, Knjiga o piću, poglavlje: Adabi jela i pića i propisi vezani za njih.

Hadis dana – islamski adabi jedenja

0

Kaže Omer ibn Ebi-Seleme:

“Bio sam pod skrbništvom Allahovog Poslanika, salalahu alejhi ve sellem (i jednom kada smo jeli) uzimao sam rukom hranu sa svih krajeva zdjele. Pa mi reče: ‘O mladiću, reci bismillah, jedi desnom rukom i jedi ono što je ispred tebe.‘”[1]

         Biografija ravije:

Omer ibn Ebi-Seleme ibn Abdulesed el-Mahzumi je plemeniti ashab, majka mu je Ummu Seleme, žena Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. Rođen je druge godine po Hidžri, i odgajan je u kući Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. Postavio ga je Alija, radijallahu anhu, namjesnikom Bahrejna. Preselio je u Medini 83. god. po Hidžri, radijallahu anhu.

Kratki komentar hadisa:

U ovom hadisu se skreće pažnja na nekoliko islamskih adaba jedenja o kojima treba voditi računa. Od tih adaba je: izgovaranje bismile prije jela i jedenje desnom rukom. Ovo je dokaz zabrane jedenja i pijenja lijevom rukom, jer je to djelo šejtana, a muslimanu je naređeno da se kloni puta fasika (griješnika) a da ne govorimo šejtana. Dodao je Naf’i, jedan od prenosilaca hadisa, uzimanje i davanje (desnom rukom). A isto tako od tih adaba je da musliman jede hranu koja mu je najbliža.

 

         Adabi jedenja i pijenja:

  1.  Izgovaranje bismile prije jela je mustehab.
  2. Ako zaboraviš reći bismillah na početku jela, reci bismillahi evvlehu ve ahirehu.
  3. Kada jedeš, jedi desnom rukom, a isto tako kada piješ.
  4. Reci elhamdulillahi poslije završetka jela i pića.
  5. Kada sjedneš da jedeš jedi ono što je ispred tebe.



[1]   Buharija (5/2056), broj 5376, Knjiga o hrani, poglavlje: Izgovaranje bismile prilikom jela, i Muslim (3/1599), broj 2022, Knjiga o piću, poglavlje: Adabi jela i pića i propisi vezani za njih.

Ispiti za prvi semestar 2014.godine

0

Ispiti za prvi semestar 2014. godine

Šerijatska akademija  ”Ibn Kesir”

Prvi ispitni rok iz oba predmeta za redovne studente:

 

a) Prvi ispit i za braću i sestre:  –  Ponedeljak 05. maj 2014. u 17:30h u prostorijama SFM – (maksimalno 30 poena)

b) Drugi ispit za braću i za sestre: Subota 21. juni 2014. u 16:00h u Geteborgu (mjesto će naknadno biti saopćeno) – (maksimalno 70 poena)

 

Ispitni rok za vanredne studente, koji ći imati samo jedan ispit:

Subota 21. juni 2014. u 16: 00 u Geteborgu (mjesto će naknadno biti saopćeno) – maksimalno 100 poena.

 

 

Drugi ispitni rok iz oba predmeta za redovne i vanredne studente(za sve koji su propustili prvi rok, ili ga nisu prošli)

– Subota 06. septembar 2014. u 16:00h u Geteborgu (mjesto će naknadno biti saopćeno) – (maksimalno 100 poena)

 

Napomena: Za prolaz iz svakog predmeta potrebno je osvojiti najmanje 60 poena.

 

Allah vas pomogao! AMIN!

Uprava akademije

Pravilnik o radu islamske akademije

0

Pravilnik o radu islamske akademije

”Ibn Kesir”

1. U godini će biti dva semestra u trajanju od po 4 mjeseca:

– Prvi semestar počinje u martu i završava se krajem juna

– Drugi semestar počinje u septembru i završava se krajem decembra.

Svaki semestar će imati po dva nastavna predmeta.

Akademija će trajati dvije godine, to jest 4 semestra i imaće ukupno 8 predmeta:

– Osnovi Akide

– Sira, životopis Allahovog Poslanika s.a.w.s.

– Osnovi hadisa

– Osnovi Fikha

– Osnove tefsira sa tefsirom Fatihe i zadnjih 14 sura

– Osnovi Dawe

– 40 Nevevijevih hadisa

– Fikhul-ibadat, fikh bračnog prava, propisi jela i pića, propisi odjeće

Za svaki zavrženi predmet će se dobiti svjedočanstvo, a za sve završene predmete i diploma o završenoj islamskoj akademiji ”Ibn Kesir”.

 

2. Školu je moguće pohađati redovno i vanredno. Redovni studenti će moći pohađati nastavu u Geteborgu, gdje je sjedište škole. Vanredni studenti će nastavne predmete dobijati putem e-maila. Također sva predavanja na audio snimku će moći naći na našoj web stranici

www.s-d-o.org

 

3. Nastavno gradivo biće dostupno na tri jezika: švedskom, bosanskom i albanskom. Svaki student je u prijavi dužan naglasiti na kojim jezicima želi dobijati gradivo. Može izabrati dva jezika maksimalno.

 

4. Profesori i šerijatski rencenzenti na islamskoj akademiji ”Ibn Kesir” su:

– Adnan Nišić, profesor Akide za braću

– Enes Julardžija, profesor Sire

– Medisa Dedović, profesor samo za sestre redovne studentice

– Dr. Safet Kuduzović, šerijatski konsultant i recenzent

 

5. Svaki smestar će imati dva ispitna roka:

– Prvi ispitni rokza redovne studente će biti u toku i na kraju samog semestra i biće podijeljen u dva ispita:

a) Prvi ispit na polovini semstra i maksimalni broj ponea na ovom ispitu će iznositi 30 poena. Obavezan je za redovne studente.

b) Drugi glavni ispit na kraju semestra i on će nositi maksimalno 70 poena. Obavezan je za redovne studente.

Što se vanrednih studenata tiče oni će prvi ispitni rok polagati samo jednom i to na kraju semestra zajedno sa redovnim studentima, samo što će oni tada moći da osvoje maksimalno 100 poena.

 

Ukupan broj poena koji je moguće osvojiti za svaki predmet je 100 poena.

Redovni studenti će dobiti i bonus poene u zavisnosti od prisustva predavanju, a maksimalan broj bonus poena je 10.

Da bi student prošao uspješno predmet potrebno je da osvoji najmanje 60 poena.

– Drugi ispitni rok biće održan prije samog početka narednog semestra. On je jedna vrsta olakšice za sve one koji su bili spriječeni doći na prvi ispitni rok, ili nisu prošli prvi ispitni rok.

Treba naglasiti da drugi ispitni rok ima samo jedan ispiti na njemu je moguće osvojiti maksimalno 100 poena. Omogućen je i za redovnei za vanredne studente.

 

6. Plaćanje školarine je na DOBROVOLJNOJ bazi, to jest nije OBAVEZUJUĆE.

Kako bi administracija islamske akademije bila u stanju obezbijediti sva potrebna sredstva da bi studentima obezbjedila uslove za nesmetano praćenje i pohađanje nastave potrebna su nam i određena materijalna sredstva.

 

Stoga smo odlučili da određeni dio materijalne potpore za akademiju obezbijedimo Vašim dobrovoljnim prilozima.

 

Ko bude imao mogućnosti onda može dobrovoljno donirati:

– 200 švedskih kruna mjesečno za oba predmeta, ili

– 300 švedskih kruna mjesečno ukoliko više članova jedne porodice pohađa akademiju.

 

Dobrovoljne uplate se mogu vršiti putem našeg računa, ili direktno blagajniku udruženja BFMGBG bratu Jasminu Keriću. Privatnost je zagarantirana.

 

Svi polaznici će mjesečno dobijati podsjetnicu za DOBROVOLJNI prilog akademiji, koji uopće nije OBAVEZAN.

 

 

Uprava Večernje škole Islama ”Ibn Kesir”

Balkans Förenade Muslimer i Göteborg – BFMGBG

Švedska dawetska organizacija – SDO

Plan i program

0

Sira ­ Životopis Allahovog Poslanika s.a.w.s.

Plan i program rada

1. Definicija Sire, izvori, koristi i ciljevi proučavanja sire

2. Predislamski Arapi (političko, društveno i vjersko stanje), porijeklo Poslanika

s.a.w.s., njegovo a.s. rođenje.

3. Život do poslanstva (boravak u Benu Sad, ostanak bez majke i djeda, život kod

amidže, bitka El­Fidžar, ženidba sa Hatidžom r.a., presuda oko Kabe)

4. Objava, tri godine tajne dawe, javni poziv u Islam, načini odupiranja dawi.

5. Prva i druga hidžra u Abesiniju, Hamza r.a. i Omer r.a. primaju islam, sveopći

bojkot.

6. Godina Tuge, pozivanje u Islam izvan Mekke (odlazak u Taif, 6 stanovnika Jesriba

prima Islam), događaj Isra’ i Miradž.

7. Prva i druga prisjega na Akabi, Poslanikova s.a.w.s. hidžra, izgradnja

Poslanikovog mesdžida, bratimljenje Muhadžira i Ensarija, ugovor sa Židovima Medine,

Medinska povelja.

8. Mušrici Mekke provociraju muslimane u Medini, Bitka na Bedru (povod sukoba,

priprema za bitku, tok bitke, rezultat bitke)

9. Pohod na Jevreje Benu Kajnuka, ubistvo Kaba ibn Ešrefa.

10. Bitka na Uhudu (povod bitke, promjena plana bitke, izdaja munafika, tok bitke,

kraj bitke i njene posljedice)

11. Pohodi, izvidnice i događaji između Uhuda i Ahzaba, bitka na Hendeku (Ahzab),

pohod na Jevreje Benu Kurejza.

12. Pohod na Benu Mustalik i potvora na Aišu r.a., i pokušaj da se zavade Muhadžiri i

Ensarije.

13. Ugovor na Hudejbiji, vraćanje Ebu Džendela Kurejšijama, pozivanje u Islam

vladara džava, bitka na Hajberu, Bitka na Muti.

14. Oslobađanje Mekke, bitka na Hunejnu.

15. Pohod na Tebuk, masovan prelazak plemena u Islam, oprosni hadždž.

16. Posljednji dani Poslanika s.a.w.s., bolest, preseljenje na ahiret, i dolazak na vlasti

Ebu Bekra r.a., i prvi potezi njega kao halife.

Plan i program

0

Osnovi Akide ­ Islamskog vjerovanja

Plan i program kurs

 

1. Definicija akide, druga imena koja se koriste u islamskoj literaturi za islamsku

akidu, izvori islamkog vjerovanja.

2. Akida Ehli sunneta vel džemata, njene karakteristike, definicija novotarije i

sljedbenika nevotarija

3. Definicija Imana, dokazi da su vanjska djela sastavni dio Imana, dokazi da Iman

4. Džibrilov a.s. hadis, imanski šartovi (uslovi imana), razlika između definicije imana

i Islama, tri stepena Imana

5. Ruknovi (temelji) Šehadeta ­ La ilahe ilallah, Muhammedun resulullah, i šartovi

6. Vjerovanje u Allaha s.w.t., tri vrste tevhida i njihova povezanost

7. Širk ­ mali i veliki širk

9. Allahove knjige

10. Allahovi Poslanici a.s.

11. Sudnji dan, mali i veliki predznaci Sudnjega dana

12. Zagrobni život (berzah), proživljenje, sakupljanje na mjesto polaganja računa,

suđenje, vaganje djela, sirat ćuprija, džennet i džehennem.

13. Vjerovanje u Allahovo određenje dobra i zla

14. Nevakidul Islam ­ 10 stvari koje poništavaju Islam

15. Veliki grijesi, definicija, vrste i stav Ehli sunneta po pitanju velikih grijeha

16. Ashabi r.a. i stav Ehli sunneta po pitanju ashaba r.a.

Preporučena literatura:

1. Iman­Temelji­Suština­Negacija

2. Iz kabura u Džennet ili Džehennem

3. Predznaci Sudnjega dana

4. Strahote Sudnjega dana

5. Tewhid i širk