Prediftarski program na www.s-d-o.org
Propis o sadekatul-fitru
U knjigama islamskog prava – fikha, islamski učenjaci neizostavno u zasebnom poglavlju govore o propisima sadekatul-fitra. Mnogo je propisa koji se vezuju sa ovaj ibadet, a mi ćemo spomenuti one najosnovnije koje bi trebao poznavati svaki musliman. Dakle, svaki musliman trebao bi znati ko je obavezan da izdvaja sadekatul-fitr, kada ga je obaveza izdvojiti, koliko se izdvaja i kome se udjeljuje. Na ova i još nekoliko pitanja vezanih za sadekatul-fitr, odgovorit ćemo kroz ovaj tekst, trudeći se da to pojasnimo na jednostavan i razumljiv način, bez detaljiziranja o pitanjima u kojima su učenjaci zauzeli oprečne stavove. Isto tako, u većini slučajeva nećemo spominjati imena učenjaka koji su zastupali stav koji preferiramo.
Mudrost propisivanja sadekatul-fitra
Jedan u dugom nizu pokazatelja savršenstva i univerzalnosti vjere islama za svako vrijeme i svako podneblje, zasigurno je i propisanost izdvajanja sadekatul-fitra.
Sadekatul-fitr se ogleda u tome da je svaki musliman na kraju ramazana dužan izdvojiti jedan sa’a (3 kg otprilike) preovladavajuće hrane jednog podneblja i udijeliti ga siromasima, kako bi i oni nakon mjesec dana posta, zajedno sa onima koji su imućni, uživali u bajramskim danima i kako se barem u tim danima ne bi morali brinuti za osnovne, egzistencijalne potrebe.
Ko je obavezan izdvojiti sadekatul-fitr?
Sadekatul-fitr je obavezan izdvojiti svaki musliman, bez obzira bio punoljetan ili ne, muškarac ili žena, slobodan ili rob.
Obaveznost ovog ibadeta, kao i njegovu samu propisanost, potvrđuju riječi Abdullaha ibn Omera: “Allahov Poslanik naredio je izdvajanje sadakatul-fitra, i to jedan sa’a pšenice, ili jedan sa’a ječma, slobodnom čovjeku, a i robu, muškarcu i ženi, maloljetnom i punoljetnom muslimanu. Naredio je da se izdvoji prije nego što ljudi izađu na bajram-namaz” (Buharija i Muslim)
Spomenuti hadis je velika osnova ovog poglavlja, iz njega se uzimaju mnogi propisi sadekatul-fitra.
U ovom hadisu jasno se ukazuje na obaveznost izdvajanja sadekatul-fitra, kao i to da ta obaveza obuhvata sve vrste muslimana, ne uvjetujući za njenu obaveznost ni punoljetstvo, kao što je slučaj sa mnogim ibadetima, niti slobodu čovjeka.
U osnovi, svaki musliman treba da izdvoji sadekatul-fitr za sebe. Kada su u pitanju maloljetna djeca koju još izdržavaju roditelji, i oni treba da izdvoje sadekatul-fitr za sebe ako su u mogućnosti, a ako nisu, onda će to za njih izdvojiti njihovi roditelji.
Obaveznost izdvajanja sadekatul-fitra odnosi se, kao što su to spomenuli učenjaci, na one koji imaju jedan sa’a (3 kg otprilike) preko potreba svoje porodice u noći uoči Bajrama.
Koja količina namirnica se izdvaja za sadekatul-fitr?
Spomenuti hadis, također, ukazuje i na to koju je količinu određenog prehrambenog artikla čovjek obavezan izdvojiti kako bi njegov sadekatul-fitr bio potpun i validan. U hadisu se spominje mjera jednog sa’a, a to je mjera koja se puni sa četiri pregršta vrhom napunjena, odnosno ona količina koju zahvati čovjek sa prosječnom veličinom šaka.
Mnogi savremeni učenjaci, u nedostatku spomenute mjere među ljudima, pokušali su da to pretvore u nama poznatu mjeru, kilogram. Tako su spomenuli razne količine, koje se ponekad razlikuju zbog specifične težine vaganog artikla. Na osnovu onoga što su spomenuli, smatram da ako bi čovjek izdvojio 3 kg nekog prehrambenog artikla, kojim se hrane ljudi tog podneblja, njegov sadekatul-fitr bio bi validan, inšallah.
Kada su u pitanju artikli koji se izdvajaju za sadekatul-fitr, islamski učenjaci spominju da su vrste hrane koje su spomenute u hadisu navedene od strane Allahovog Poslanika kao primjeri hrane koja se najviše konzumirala u to doba u Medini, a ne da bi se pojasnilo koje vrste samo zadovoljavaju validnost sadekatul-fitra. U osnovi, sadekatul-fitr je propisan zbog potpomaganja siromaha na dan Bajrama, pa ako bismo izdvajanje sadekatul-fitra sveli samo na stvari spomenute u hadisu, tada bismo se udaljili od mudrosti propisivanja spomenutog ibadeta, pošto postoje podneblja u kojima kao svakodnevnu hranu ne konzumiraju spomenute artikle već nešto drugo. Dakle, mi danas, u našem podneblju, možemo da izdvojimo one vrste hrane koje su aktuelne na našem podneblju, kao što su: meso, riba, brašno (pšenično ili kukuruzno) riža, leća, sol, grah, tjestenina i slično.
Da li se sadekatul-fitr može dati u novcu?
Ono što se sa sigurnošću može ustvrditi jeste da ovo nije bila Poslanikova praksa, tj. ovakav način davanja sadekatul-fitra Poslanik nije naredio, iako su u to vrijeme bile općepoznate novčane vrijednosti zlata i srebra, ali ih Allahov Poslanik nije spomenuo, već svi hadis koji govore o sadekatul-fitru i načinu njegovog izdvajanja spominju samo prehrambene artikle. I u to vrijeme siromasima je sigurno bilo draže da im neko udijeli sadekatul-fitr u novcu pa da oni sebi tim novcem kupe ono što žele, ali vidimo da to Allahov Poslanik nije učinio, niti je podsticao na to. Na osnovu toga, minimalno što se može kazati da je najbliže sunnetu da se to izdvoji onako kako je to čino Allahov Poslanik i njegovi ashabi, a njihova uputa zasigurno je najbolja uputa.
Poznato je da su učenjaci hanefijske pravne škole smatrali dopuštenim izdvajanje sadekatul-fitra u novcu, a mi zbog spomenutih razloga smatramo da je preče da se to ne čini i da se to izdvoji onako kako je to činio Allahov Poslanik.
Vrijeme izdvajanja sadekatul-fitra
Sadekatul-fitr postaje obaveza izdvojiti sa zalaskom sunca zadnjeg dana ramazana, i to je osnova. Međutim, u praksi ashaba Allahovog Poslanika zabilježeno je da su smatrali dozvoljenim da se sadekatul-fitr počne izdvajati dan, dva ili najviše tri dana prije završetka ramazana. Svako drugo požurivanje sa izdvajanjem sadekatul-fitra nema jako utemeljenje u sunnetu Allahovog Poslanika ni u praksi ashaba.
U hadisu Ibn Omera, r.a., navodi se da je kazao: “(Ashabi) su izdvajali sadekatul-fitr dan ili dva prije Bajrama.” (Buharija) U drugim predajama zabilježeno je da je Abdullah ibn Omer, r.a., slao sadekatul-fitr onima koji ga prikupljaju dva dana ili tri dana prije Bajrama. (Malik u Muveta’u, sahih)
Na osnovu spomenutog, tj. da obaveznost izdvajanja sadekatul-fitra počinje sa zalaskom sunca zadnjeg dana u ramazanu, shvatamo da nije obaveza da se sadekatul-fitr izdvaja za dijete koje se rodi nakon zalaska sunca, kao ni na nerođeno dijete.
Ako bi čovjek izdvojio sadekatul-fitr za nerođeno dijete, ne bi pogriješio, iako to nije obaveza, pošto je zabilježeno od Osmana, r.a., da je izdvajao sadekatul-fitr za dijete koje se još nije rodilo.
Isto tako, ako bi neki musliman preselio prije zalaska sunca zadnjeg dana ramazana, nije obaveza da se izdvaja sadekatul-fitr za njega, ali ako bi umro nakon zalaska sunca, nakon što je obaveznost sadekatul-fitra počela, obaveza je da se za njega izdvoji sadekatul-fitr.
Shodno hadisima Allahovog Poslanika, sadekatul-fitr je obaveza izdvojiti prije klanjanja bajram-namaza, a onome ko ga izdvoji prije namaza, bit će mu ubrojano u sadekatul-fitr, a ko namjerno odgodi izdvajanje sadekatul-fitra do poslije bajram-namaza, to će mu biti upisano kao obična sadaka, uz grijeh koji proizlazi zbog kašnjenja.
Kazao je Ibn Abbas: “Allahov Poslanik je naredio izdvajanje sadekatul-fitra kako bi postač očistio svoj post od lošeg govora i grijeha, i kao hranu siromasima. Onome ko ga izdvoji prije bajram-namaza, to će biti primljeno kao sadekatul-fitr, a ko ga izdvoji nakon bajram-namaza pa to je samo obična sadaka.” (Ebu Davud, Ibn Madže, hasen – dobrim ga je ocijenio šejh Albani)
Kome se daje sadekatul-fitr?
U pogledu ovog pitanja islamski učenjaci imaju oprečne stavove, a većina učenjaka smatrala je da se sadekatul-fitr može udijeliti bilo kojoj od osam skupina kojima pripada zekat, a koje su spomenute u riječima Uzvišenog Allaha: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah tako naređuje! Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tevbe, 60)
Tačno je da se sadekatul-fitr može davati samo siromasima, a dokaz za to nalazi se u citiranom hadisu. S druge strane, nigdje ne postoji jasan dokaz koji ukazuje na to da se sadekatul-fitr može dati nekome osim siromaha, a citirani ajet jasno se odnosi na propise zekata. Svi hadisi koji govore o sadekatul-fitru i kategorijama ljudi kojima se daje ukazuju da se to striktno udjeljuje siromasima.
Najbolje je da se sadekatul-fitr izdvoji za siromahe dotičnog mjesta i da bude udijeljen direktno od strane vlasnika, bez opunomoćivanja. Ako bi se desilo da čovjek živi u mjestu gdje ne može naći muslimana siromaha, tada nema zapreke da to pošalje u neko drugo mjesto ili da opunomoći nekoga u drugom mjestu ili državi ko će umjesto njega da izdvoji sadekatul-fitr.
Kada je u pitanju opunomoćivanje, treba naglasiti da je i opunomoćeniku obaveza da sadekatul-fitr osobe koja ga opunomoći dostavi do siromaha prije klanjanja bajram-namaza.
Isto tako, nema zapreke da čovjek svoj sadekatul-fitr te sadekatul-fitr ostalih članova svoje porodice udijeli jednom siromahu.
A Allah najbolje zna!
Prof Elvedin Pezić
Preuzeto sa www.minber.ba
Osjeti blagodati ramazana – sedamnaesti ramazanski savjet
Ramazan je mjesec pobjeda
Sva hvala pripada samo Allahu, salavat i selam neka su na Allahovog vjerovjesnika, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu, sve ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.
Mjesec ramazan blagoslovljeni je mjesec. Uzvišeni je Allah u ramazanu, u Bitki na Bedru, pomogao muslimane protiv mnogobožaca, Allahovih neprijatelja i neprijatelja muslimana. Ta bitka je nazvana Jevmul-Furkan – Dan razdvajanja, jer je Uzvišeni Allah jasno u njoj stavio do znanja ko slijedi istinu, a ko se povodi za lažima. Ova bitka se odigrala u mjesecu ramazanu druge godine po Hidžri, a povod bitke bila je vijest koja je dospjela do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a u kojoj je stajalo da se Ebu Sufjan vraća s kurejšijskom trgovačkom karavanom iz Šama za Mekku. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je ashabe da izađu i zaplijene tu karavanu kao otkupninu za svoj imetak koji su morali prisilno ostaviti mnogobošcima u Mekki.
Tako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo u ovaj pohod zajedno sa tri stotine deset i još nekoliko ashaba, namjeravajući samo da preuzme karavanu, bez sukobljavanja.
Kada je Ebu Sufjan saznao za dolazak Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, sav uspaničen, poslao je brzog glasnika Kurejšijama tražeći od njih da pošalju pomoć i spriječe presretanje karavane, a u međuvremenu je skrenuo sa glavnoga puta, zaputio se obalom mora i tim potezom spasio karavanu od sigurnog pada u muslimanske ruke.
Što se tiče Kurejšija, kada im je stigao glasnik, opremili su se i krenuli u velikom broju na čelu sa sv-jim prvacima. Vojsku je sačinjavalo oko hiljadu boraca, koji su imali stotinu konja i sedam stotina deva:
“…nadmeno su iz grada svoga izašli da bi od Allahovog puta odvraćali.”
Kurejšije su poveli i pjevačice koje su ih podsticale na borbu protiv muslimana. Kada je Ebu Sufjan saznao za njihovo kretanje, ponovo im je poslao poruku u kojoj ih je obavijestio da je karavana spašena, da se vrate u Mekku i da ne stupaju u borbu. Ali, mekanski mušrici to su odbili i čvrsto su odlučili da se bore protiv muslimana.
Tako je došlo do sukoba između muslimana i nevjernika. Uzvišeni Allah pomogao je Svoga vjerovjesnika i njegove drugove. Mnogobošci Mekke su poraženi, sedamdeset ih je ubijeno i sedamdeset zarobljeno. Allah je pomogao daleko malobrojniju skupinu zato što se ona borila na Njegovom putu, uzdižući Njegovu riječ i šireći Njegovu vjeru, a ponizio je mnogobošce koji su odvraćali od Allahovog puta.
Imajući u ovo u vidu, brate, sestro:
Budi ubijeđen da će Uzvišeni Allah pomoći Svoju vjeru ma koliko se protiv islama nevjernici borili i spletke kovali. Rekao je Uzvišeni Allah:
“…Allah će zasigurno pomoći onoga koji Njego-vu vjeru pomogne…!”
Stoga se muslimani moraju odazivati Allahovim naredbama i kloniti se onoga što im je On, Uzvišeni, zabranio. Trebaju biti ponosni svojom vjerom i braniti je od neprijateljskih napada, kako bi i Allah njih pomogao protiv njihovih neprijatelja! Svevišnji je Allah rekao:
“…Strpljivi budite, i u tome ustrajte, i na granicama bdijte, i Allaha se bojte pa će vam se milost sigurno ukazati!”
Dovi Allahu da pomogne muslimane protiv njihovih neprijatelja nevjernika. Uzvišeni Allah podučava nas tome:
“…I pomozi nas protiv nevjerničkog naroda.”
Dovi Allahu da uništi vođe nevjerstva, one čije je uznemiravanje muslimana prešlo svaku granicu, one koji kroje svjetsku politiku u borbi protiv islama i muslimana, one koji muslimane optužuju za terorizam.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio je protiv četverice vođa nevjerstva: Ebu Džehla, Šejbe b. Rebie, njegovog brata Utbe i bratića Velida, sina Utbe.
Ibnu Mesud, radijallahu anhu, prenosi da se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom okrenuo prema Kabi i dovio protiv pojedinih Kurejšija: Šejbe b. Rebie, Utbe b. Rebie, Velida b. Utbe i Ebu Džehla b. Hišama. Ibn Mesud kazuje, zaklinjući se Allahom, da ih je vidio ubijene na Bedru
Dovi Uzvišenom Allahu da pomogne potlačene muslimane, i dovi protiv onih koji ih na muke stavljaju! Dovi Allahu protiv takvih zulumćara da im Allah dâ da se pozabave sobom, da im dâ glad i sušu, bolest i smrt. Upućuj ovu dovu na zadnjem rekatu namaza, kada se vratiš sa rukua.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi podigao glavu sa rukua na zadnjem rekatu, govorio u dovi: “Allahu moj, spasi Ajjaša b. Ebu Rebiu! Allahu moj, spasi Selemu b. Hišama! Allahu moj, spasi Velida b. Velida! Allahu moj, spasi potlačene vjernike! Allahu moj, žestoko kazni Mudar! Allahu moj, daj im nerodne godine kakve su bile za Jusufovo vrijeme!”
U blagoslovljenom mjesecu ramazanu desila se i bitka za oslobođenje Mekke, osme godine po Hidžri. Od tada je Mekka postala zemlja tevhida, nakon što je bila zemlja širka. Allahu pripada sva hvala!
Zato onaj koji ode u Mekku treba da bude svjestan ove činjenice i Allahove blagodati. Treba da zna da je Mekka sveto mjesto, da se u njoj dobra djela umnogostručavaju i da nastoji da učini što više dobrih djela. Isto tako, treba da zna da je za loša djela počinjena u Mekki grijeh teži i opasniji, pa da nastoji da ih se maksimalno kloni. Rekao je Uzvišeni Allah:
“…i onome koji u njemu bilo kakvo nasilje učini, dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi.”
Uspjeh i postojanost samo su sa Uzvišenim Allahom!
Prof Hajrudin Ahmetović
Osjeti blagodati ramazana – šesnaesti ramazanski savjet
Ramazan je mjesec strpljenja
Sva hvala pripada samo Allahu, salavat i selam neka su na Allahovog vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu, sve ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.
Mjesec ramazan je mjesec strpljenja, a ovo strpljenje pokazuje se i ogleda u sljedećem:
Strpljenju, radi Allaha, na postu mjeseca ramazana. Ramazanski je post jedan od temelja islama. Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Islam je sagrađen na pet temelja: svjedočenju da nema istinskog boga mimo Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, izdvajanju zekata, hodočašćenju Kabe i postu ramazana.”
Tokom ramazana svaki vjernik izgrađuje u sebi strpljenje na teškoćama posta, tako da postepeno osjećaj teškoće iščezne i ostane zadovoljstvo zbog izvršenog ibadeta posta, koje se i poslije ramazana manifestira time što vjernik, ako je ikako u mogućnosti, nastavi postiti u svakom mjesecu barem tri dana. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Post mjeseca strpljenja i post tri dana svakog mjeseca jednako je cjeloživotnom postu.”
Post u mjesecu ramazanu rezultira i izgrađiva-njem strpljenja u izvršavanju svake pokornosti Uzvišenom Allahu. U mjesecu ramazanu utkaj u svoju dušu strpljenje, a to će ti pomoći da kasnije, nakon mjeseca ramazana, pokažeš strpljivost i ustrajnost u činjenju dobrih djela. U mjesecu ramazanu svaki vjernik pokazuje strpljivost u ostavljanju grijeha, zabranjenih stvari i sl., ali s tim strpljenjem treba da nastavi živjeti i poslije mjeseca ramazana. Budi strpljiv, sustegnut od grijeha i loših djela i za sve to očekuj nagradu od Uzvišenog Allaha i to kakvu nagradu. Uzvišeni je rekao:
“…Samo će strpljivi bez računa biti nagrađeni!”
U svom životu nastoj biti strpljiv, čedan i neovisan od ljudi. Ne traži od ljudi, ne stoji pred njihovim vratima, nego moli Uzvišenog Allaha da te učini neovisnim od svih ljudi.
U hadisu Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, kaže se: “Pojedine ensarije su tražile od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da im udijeli, pa im je udijelio. Tražili su ponovo pa im je opet dao. I ponovo su tražili i on im je davao sve dok nije potrošio na njih sve. Zatim je rekao: ‘Kod mene neće biti nikakva dobra, a da ga ja ostavim sebi i ne podijelim ga vama! Međutim, ko bude nastojao biti čedan, Allah će ga i učiniti čednim; i ko bude nastojao biti neovisan od ljudi, Allah će ga i učiniti neovisnim od njih; i ko bude nastojao biti strpljiv, Allah će ga i učiniti strpljivim! Uistinu, čovjeku nije dat bolji i veći poklon od strpljenja!’”
Dok vjernik posti, pokazuje strpljivost u odricanju od jela i pića tokom cijelog dana i izdrži bez toga. Odlučnost, jaka volja i namjera u ime Allaha mogu sve. Isto tako, ako konzumiraš duhan, ostavi ga radi Allaha, u potpunosti! Kada možeš cijeli dan bez jela i pića neophodnog za tvoje zdravlje, onda potpuno ostavi i duhan koji je štetan za tvoje zdravlje. Učini to radi Uzvišenog Allaha, strpi se ma kako tvoja duša težila tome. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Meleki kažu: ‘Gospodaru, taj i taj Tvoj rob želi da uradi loše djelo!’ Allah najbolje poznaje Svoga roba, ali kaže: ‘Pratite ga, pa ukoliko uradi loše djelo, upišite mu ga kao takvo, ali, ukoliko ga ostavi i ne učini, upišite mu jedno dobro djelo. Doista ga ostavlja samo radi Mene.’”
Neka te ramazanski post poboljša i koristi ti i kada je u pitanju odnos prema ljudima koji te uznemiravaju. Ako im se obraćaš i upućuješ savjete pozivajući ih na dobro, a oni ti na to uzvrate uvredama ili drugim uznemiravanjima, i tada pokaži strpljivost i nemoj dozvoliti da te to udalji od druženja s ljudima. Nemoj odustajati od upućivanja savjeta drugima, makar te oni uznemiravali!
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjernik koji se miješa s ljudima i strpljiv je na njihovim uznemiravanjima, bolji je od vjernika koji se ne miješa s ljudima i ne trpi njihova uznemiravanja.”
Vjerniku je strpljenje potrebno tokom cijelog života. Sve dok si živ moraš se boriti sa svojom dušom i privoljavati je da čini dobra djela. Zato, okiti se strpljenjem, izgrađuj svoj iman, jačaj ga i povećavaj, udalji se od grijeha, nastoj biti blag. Jer, ukoliko objediniš strpljenje i blagost, postići ćeš najbolji iman. Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio upitan: “Koji je to iman najbolji?”, odgovorio je: “Strpljenje i blagost.” Kada strpljivost postane tvoja prepoznatljiva osobina, tada se posveti i drugima i podstiči ih da pokazuju strpljenje u svim situacijama, jer je Uzvišeni Allah rekao:
“Tako Mi vremena, svaki čovjek je na gubitku, osuđen je na propast; izuzev onih koji vjeruju, i čine dobra djela, i jedni drugima preporučuju istinu, i jedni drugima preporučuju strpljenje.”
Uspjeh i postojanost samo su sa Uzvišenim Allahom!
Prof Hajrudin Ahmetović
Hutba – Bitka na Bedru
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Bitka na Bedru / 2. H. – 1436. H.
Kada se druge godine po Hidžri primaklo vrijeme povratka bogate karavane iz Šama put Meke, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šalje izvidnicu, koja je o karavani donijela dovoljno informacija. Karavana je bila velika i bogata i činilo je hiljadu deva natovarenih raznom robom, čija je vrijednost iznosila oko pedeset hiljada zlatnih dinara. Karavanu je obezbjeđivalo oko četrdeset ljudi.
Ovo je bila pogodna prilika za muslimane Medine da nanesu jak udarac mušricima Meke. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poziva ashabe da izađu i sačekaju karavanu, jer će je možda Allah, dželle še’nuhu, njima pokloniti. Izlazak u susret karavani nije bio u formi naredbe, nego kao dobrovoljan čin. Tada se nije računalo, da će doći do obračuna s’ mušricima na Bedru. Sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, je na ovaj put krenulo 317 ashaba, od kojih je bilo 82 muhadžira. Muslimanska vojska je bila slabo opremljena i na raspolaganju je imala samo dva konja i sedamdeset deva.
Sufjan je preko svojih izviđača dobio informaciju da se muslimanska vojska priprema da presretne karavanu, pa je poslao vijest u Meku da mu se pošalje pojačanje. Na tu vijest, svi prvaci Mekke (osim Ebu Leheba, koji je poslao zamjenu) su se iskupili i krenuli u susret karavani. Usput su pokrenuli još neka arapska plemena. Njihov broj je bio oko 1300 boraca. Pridružio im se i prokleti Iblis. Na raspolaganju su imali: stotinu konja, 600 oklopa, i veliki broj deva (da im se tačan broj i ne zna). Mušricima je komandovao Ebu Džehl bin Hišam, Allah ga prokleo, dok je logističko obezbjeđenje bilo briga devet najuglednijih Mekelija. Svaki dan se klalo devet ili deset, deva. Pošto je Sufjan izbjegao zasjedu, poručuje Ebu Džehlu da se vrati i da je karavana bezbjedna. On to ne prihvati, već reče: “Arapi trebaju čuti za naš pohod i za našu snagu, pa da nikada i ne pomisle da nas napadnu!” Pleme Zehra (300 boraca) se ipak samovoljno vratilo u Meku, tako da je ostalo oko 1000 mušrika.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, saznaje za pokret mušričke vojske i da je karavana uspjela izbjeći zasjedu, dok su bili u mjestu Zafran. Nakon dogovora sa ashabima i spremnosti za borbu, koju iskazuju i muhadžiri i ensarije, muslimanska vojska kreće prema Bedru.
Potom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa ashabima dolazi na Bedr, nakon čega lično sa Ebu Bekrom, radijallahu anhu, ide u izviđanje. Tom prilikom dobija određene informacije od jednog starca na kojeg su naišli. Te noći, 16. ramazana, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, šalje u dodatno izviđanje trojicu vojskovođa, muhadžira: Aliju ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu, Zubejra ibn Avvama, radijallahu anhu, i Sa’da ibn Ebi Vekkasa, radijallahu anhu, koji su priveli dvojicu dječaka dok su točili vodu za Mekelije. Od njih je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dobio nove značajne informacije.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odlučuje da zauzme položaj, koji po mišljenju Hababa ibn Munzira, radijallahu anhu, nije pogodan, te predlaže da se krene još naprijed, zatrpa najbliži bunar spram Mekelija a potom iskopa kanal kojim će se muslimanska vojska snabdjeti vodom. Njegov prijedlog je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio kao razumno rješenje.
Sa’d bin Muaz, radijallahu anhu, predlaže da se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, napravi i obezbijedi komandno mjesto, na obližnjem brežuljku, što je i učinjeno. Određena je i grupa mladića za obezbjeđenje komandnog mjesta. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, obilazi mjesto buduće borbe i govori: “Ovdje će inša-Allah sutra poginuti taj i taj, a ovdje taj i taj.” Ostatak noći je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, proveo u ibadetu, kao i njegovi ashabi. Uveče je Allah, subhanehu ve te’ala, učino da ashabe obuzme san i spustio je kišu, koja je bila milost njima, a tegoba nevjernicima.
Sutradan, kada se primaklo vrijeme obračuna, dvije vojske su zauzele borbene linije. Prva žrtva je bio El-Esved El-Mahzumi, koji se zavjetovao da će se napiti vode sa bunara Bedra, pa ga je Hamza, radijallahu anhu, ubio. Potom iz reda mušrika istupiše tri najsnažnija mušrička mladića: Utbe i Šejbe sinovi Rebie i Velid sin Utbe. Sa strane ashaba izađoše trojica ensarija: Avf i Muavvez sinovi Harisovi, radijallahu anhuma, te Abdullah ibn Revvaha, radijallahu anhu. Kurejšije se ne složiše s time da se bore protiv onih koje ne poznaju, nego zatražiše od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da im odredi one koji su njima dorasli (misleći na nekog od muhadžira).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ustani Ebu Ubejde! I ti Hamza! I ti Alija!” Hamza i Alija, radijallahu anhuma, su brzo savladali svoje protivnike, dok je Ebu Ubejde, radijallahu anhu, bio teško ranjen (Utbe mu je odsjekao nogu), pa su mu oni pritekli u pomoć i zajedno su savladali Utbu. Ebu Ubejde, radijallahu anhu, je peti ili šesti dan preselio, prilikom povratka muslimana sa Bedra. Započeo je opći napad mušrika, koji su bili teško pogođeni smrću trojice najhrabrija borca i prije početka pravog obračuna.
Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogledao mušričku vojsku, koja je brojala oko hiljadu boraca i muslimansku vojsku koja je imala 317 mudžahida, okrenuo se prema Kibli (bio je ogrnut ogrtačem) učeći dovu:
“اَلَّلهُمَّ أَنْجِزْ لِي مَا وَعَدْتَنِي اَلَّلهُمَّ إِنْ تُهْلَكُ هَذِهِ الْعِصَابَةُ مِنْ أَهْلِ الْإِسْلَامِ فَلَا تُعْبَدُ فِي الْأَرْضِ أَبَدًا”
Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao! Ako ova skupina koja pripada islamu, bude uništena, neće se Tebi više robovati na Zemlji!
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je neprekidno učio dove i toliko se zanio u dovi Allahu, dželle še’nuhu, da mu je spao ogrtač s’ ramena, pa mu je prišao Ebu Bekr, radijallahu anhu, podigao ogrtač i vratio ga na njegova mubarek leđa, govoreći mu: “Poslaniče, dovoljno si tražio od svoga Gospodara, On će ti dati ono što ti je obećao!” Allah, dželle še’nuhu, šalje hiljadu meleka, koji su dolazili jedni za drugima. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govori Ebu Bekru, radijallahu anhu: “Raduj se Ebu Bekre, imam radosnu vijest! Došao mi je Džibril, na konju, a na krilima je bila prašina.” Potom je uzeo šaku prašine i bacio je prema mušricima, govoreći: “Lica vam se unakazila!” Svakog mušrika je pijesak pogodio u lice, oko, nos ili usta.
Iblis, la’netullahi alejhi, koji je bio u liku Surake bin Malika, se prepao i pobjegao s’ bojnog polja. Bježao je sve do mora i zaronio u njega, govoreći: “Vi ne znate ono što ja znam!” Mušrici počinju bježati. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije bitke ugledao tijelo ubijenog Ebu Džehla, rekao je: “Ovo je faraon ovog naroda!”
Na Bedru je šehadet postiglo 14 ashaba (6 muhadžira i 8 ensarija). Mušrika je poginulo sedamdeset, a sedamdeset ih je bilo zarobljeno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da se svi mušrici zajedno zakopaju u jedan ozidani bunar Bedra.
Zabilježen je human odnos ashaba prema zarobljenicima, koji su oslobođeni na jedan od tri načina: a) otkupninom (4000, 3000 ili 2000 drahmi), b) podučavanjem čitanju i pisanju 10 muslimana, c) dok su najsiromašniji zarobljenici bezuvjetno oslobođeni.
Iz ove važne bitke možemo izvući mnoge pouke:
- Da oni koji pobijede svoj nefs (strasti) i koji čvrsto u Gospodara vjeruju, uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć mogu pobijediti daleko mnogobrojnije skupine, što potvrđuje 249. ajet sure El-Bekare:كَمْ مِنْ فِئَةٍ قَلِيلَةٍ غَلَبَتْ فِئَةً كَثِيرَةً بِإِذْنِ اللّهِ وَاللّهُ مَعَ الصَّابِرِينَ … Koliko su puta malobrojne skupine, Allahovom voljom pobijedile mnogobrojne skupine. 2. Da se vojska mora pokoravati svojoj komandi, ali i nadređeni treba uvažiti prijedloge boraca, kada su razumni, kao što je slučaj Hababa, koji predlaže Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da promijeni položaj ako mu to nije vahj. (Koliko je naših komandanata bilo spremno poslušati svoje podređene?!) 3. Dova Allahu, subhanehu ve te’ala, za pomoć, nakon što se preduzelo sve što se može preduzeti od ratne taktike. 4. Određivanje zamjenika u mjestima iz kojih se ide – u vjerskom i političkom smislu – kao što je to uradio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. 5. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa ashabima dijeli težinu puta korišteći jednu devu sa još dvojicom ashaba. (Gdje smo mi u tome? Dok je vojska pješačila satima, veliki broj nas se vozio udobnim džipovima i ne osvrćući se na one pored kojih su prolazili!) 6. Šura – savjetovanje sa borcima. 7. Lično izviđanje od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prikupljanje informacija. 8. Slanje dodatne izvidnice. 9. Na dvoboj mušricima se javljaju trojica ensarija, radijallahu anhum, među kojima su bila dvojica braće. (Da li bi mi kao ensarije, pomagači – domaći bili spremni za sličnu stvar ili smo bili spremni da se borimo i do posljednjeg muhadžira?) 10. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon primjedbe mušrika za dvoboj određuje svoju dvojicu bližih rođaka: Hamzu, radijallahu anhu, (amidžu) i Aliju, radijallahu anhu, (amidžića), iz čega imamo pouku da se svoji bližnji ne smiju štedjeti. (Radi usporedbe, zapitajmo se: Gdje su bile naše amidže, amidžići, daidže, daidžići i sl.?) 11. Kažnjavanje ratnih zločinaca za zlodjela koja su učinili. 12. Lijep postupak sa zarobljenicima i njihovo puštanje na jedan od tri načina. 13. Podjela ratnog plijena…
Braćo i sestre! Neka nam Bedr bude pouka i lekcija koju ne smijemo zaboraviti, jer su ashabi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, za samo trinaest mjeseci doživjeli Uhud, koji označava pobjedu pretvorenu u poraz radi neizvršenja datog im zadatka. Neka sve naše borbe budu Bedr i Feth!
Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da pomogne svim ugroženim muslimanima, a posebno muslimanima Palestine, da nas učini od onih koji samo Njemu na ruku i sedždu padaju i samo se Njega boje, da od nas u ovom mubarek mjesecu primi sve naše ibadete i oslobodi nas od grijeha, da oprosti našim umrlim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo islama, da uputi našu djecu i potomke i da oni inša-Allah budu bolji čuvari vjere i Domovine od nas, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u džennetu nas počasti društvom: poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Nezim Halilović Muderris
Ramazanski savjet – Noćni namaz u ramazanu – Prof. Hajrudin Ahmetović
Prediftarski program na www.s-d-o.org
Osjeti blagodati ramazana – petnaesti ramazanski savjet
Provođenje mjeseca ramazana u pokornosti
Sva hvala pripada samo Allahu, salavat i selam neka su na Allahovog vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu, sve ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.
Mjesec ramazan je mjesec dobrih djela, posta i namaza. U ovom mjesecu vjernicima se pruža jedinstvena prilika da zasluže Allahov oprost, stoga trebaju iskoristiti ovaj mjesec, što je god više moguće, u činjenju dobrih djela. Neka od tih djela jesu sljedeća:
Često zikriti – spominjati Uzvišenog Allaha. To je jedno od najboljih dobrih djela, a vrijednost dobrih djela u mjesecu ramazanu još se više uvećava. Još, kada bi vjernik za vrijeme ramazana bio u Meki ili Medini, tada bi se njegova dobra djela još više vrednovala zbog vrijednosti mjesta u kojem se nalazi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Namaz u ovom mom mesdžidu vredniji je od hiljadu namaza obavljenih u nekom drugom mesdžidu, izuzev Mesdžidul-harama (mesdžida u Meki) u kojem je namaz vredniji stotinu hiljada puta od namaza obavljenog u nekom drugom mesdžidu.”
Činiti posebno odabrana dobra djela u mjesecu ramazanu i ustrajavati u njihovom činjenju. Jedno od tih posebno vrijednih djela jeste i izmirivanje zavađenih muslimana, naročito ako je riječ o bližnjoj rodbini. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zar nećete da vas obavijestim o onome što je vrednije od posta, namaza i sadake?!” Prisutni su odgovorili: “Svakako da hoćemo, Allahov Poslaniče!” Rekao je: “Izmirivanje zavađenih muslimana! To iz razloga što je narušavanje veza među dvojicom brijač koji brije vjeru.”
Tražiti oprost i halal od onoga kome se učinilo nešto nažao. Ukoliko si se zamjerio s nekim od muslimana, otiđi i traži oprosta, halala od njega. Učini sve da otklonite netrpeljivost i zavadu od vas. Ti postupi prema njemu lijepo, makar se on i grubo ophodio prema tebi, za sve to tražeći nagradu od Uzvišenog Allaha i oprost svojih grijeha. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svake sedmice dvaput se izlažu djela pred Uzvišenim Allahom: ponedjeljkom i četvrtkom; pa se oprašta svakom robu vjerniku osim onima koji su u zavadi. Kaže se: ‘Ostavite ovu dvojicu sve dok se ne pomire.’”
Pozivanje u Allahovu vjeru jedno je od najboljih djela. Zato, pokušaj sebi napraviti program kako da podučiš svoje džematlije ili svoje komšije nekom od vjerskih propisa. Uzvišeni je Allah rekao:
“Na put svoga Gospodara pozivaj s mudrošću i lijepim riječima…”
A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Dostavite od mene pa makar jedan kur’anski ajet.”
U mjesecu ramazanu najpreče je da ljude oko sebe podučimo propisima posta: šta kvari post, šta umanjuje njegovu vrijednost i drugo što je vezano za post. To im možemo prenijeti usmeno, ili dati brošuru ili letak o propisima posta, ili neko snimljeno predavanje takvog sadržaja.
Potruditi se u činjenju djela koja su od opće koristi svim muslimanima: pomoći siromahu i jetimu, otkloniti od nevoljnika njegovu nevolju, potrebnom ispuniti njegovu potrebu. Ne zaboravi riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko bude ispunjavao potrebu svoga brata muslimana, Allah će ispuniti njegovu potrebu! Ko otkloni od muslimana neku nevolju na dunjaluku, Allah će od njega otkloniti neku od nevolja na Sudnjem danu! Ko sakrije sramotu muslimana na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu sramotu na Sudnjem danu!”
Uspjeh i postojanost samo su sa Uzvišenim Allahom!
Ramazanski savjet – Kako sačuvati svoj post – Prof. Hajrudin Ahmetović
Prediftarski program na www.s-d-o.org
Osjeti blagodati ramazana – trinaesti ramazanski savjet
Ramazan je prilika koja, ako se propusti, nikada se više ne može nadoknaditi
Sva hvala pripada samo Allahu, salavat i selam neka su na Allahovog vjerovjesnika, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu, sve ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.
Ramazan je prilika koju ako vjernik propusti, više je ne može ničim nadoknaditi, stoga treba dobro voditi računa o tome da ne propusti ovu zlatnu priliku. Vjernik treba iskoristiti mjesec ramazan u punom smislu te riječi, tako što će u ovom mjesecu činiti svako dobro djelo koje je Uzvišeni Allah propisao kao obavezno ili preporučeno. Posebnu pažnju treba posvetiti svakom djelu koje je naš Svevišnji Gospodar učinio razlogom opraštanja grijeha i ulaska u Džennet. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Došao mi je Džibril, alejhis-selam, i rekao: ‘O, Muhammede, reci: Amin, za onoga koji doživi starost jednog od svojih roditelja pa umre i uđe u Vatru i Allah ga udalji od Svoje milosti!’ Rekao sam: ‘Amin!’ Rekao mi je: ‘O Muhammede, reci: Amin, za onoga koji doživi mjesec ramazan pa umre i ne bude mu oprošteno, a zatim bude uveden u Vatru i Allah ga udalji od Svoje milosti!’ Rekao sam: ‘Amin!’ Rekao je: ‘I kada budeš spomenut kod nekoga pa on ne donese salavat na tebe pa umre i uđe u Vatru i Allah ga udalji od Svoje milosti, reci za njega: Amin!’ Rekao sam: Amin!’”
Kada počne jedan od ramazanskih dana i ti zapostiš u njemu, povedi računa o svom postu, kloneći se svega što ti može pokvariti post ili umanjiti njegovu vrijednost. Dok postiš, ne gubi vrijeme na besposlice, bespotreban i beskoristan govor. Ostavi se svega, i u ramazanu i mimo ramazana, u čemu nemaš koristi ni za svoj dunjaluk ni za svoj ahiret! Ne dozvoli sebi da se neki od dana posta privede kraju, nastupi akšam, a ti sumnjaš da li ti je post ispravan ili ne, imaš li sevapa od posta toga dana ili ne, jesi li na najbolji način iskoristio vrijeme tog ramazanskog dana ili ne. Zato, uoči ramazana, uoči prvog sehura, dok još nisi zapostio svoj prvi dan ramazana, čvrsto odluči da ćeš ramazan provesti samo u dobrim djelima, kojima je Uzvišeni Allah zadovoljan i koja On voli, koja traži od nas; i da ćeš se kloniti svih djela koja Uzvišeni Allah prezire, koja ne voli i koja nam je zabranio i pokuđenim učinio. Ostavi se igre i zabave! Ne budi lijen! Kako bi realizirao svoju odluku, traži pomoć od Uzvišenog Allaha kako je i rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Traži pomoć od Allaha i ne budi slabić!”
Svaki postač strogo mora voditi računa o svom postu tako što će kontrolirati prohtjeve stomaka i spolnog organa. Ne poigravaj se sa postom tako što ćeš u nekim danima produžiti sa sehurom odazivajući se svome stomaku! Mnogi muslimani slušaju ezan za sabah, a još uvijek jedu i piju, a dobro znaju da nakon nastupanja zore, jelo i piće postaju strogo zabranjeni postačima i onaj koji ih bude konzumirao i nakon nastupanja zore, od svoga posta toga dana neće imati ništa. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Doista Bilal uči ezan noću, pa jedite i pijte sve dok ne čujete da ezan uči Ibn Ummu Mektum. On je slijep, pa ne uči ezan sve dok mu se ne kaže: ‘(Skoro) si osvanuo, (skoro) si osvanuo.’”
Ramazanske su noći posebne i svaki postač treba ih iskoristiti i provesti u namazu, učenju Kur’ana, spominjanju Uzvišenog Allaha, traženju oprosta za svoje grijehe, u dovi Allahu da ga učvrsti u Njegovoj vjeri, da mu primi pokajanje i podari lijepu završnicu. Mnogo dovi svome Gospodaru prije nego što sehuriš, jer je to zadnja trećina noći u kojoj se Uzvišeni Allah odaziva Svojim robovima, i to svake noći! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Naš Uzvišeni Gospodar spušta se svake noći, u njenoj zadnjoj trećini, na dunjalučko nebo i govori: ‘Ima li nekoga da Mi dovi pa da mu uslišam dovu? Ima li nekoga da traži nešto od Mene pa da mu to i dam? Ima li nekoga da traži oprosta od Mene pa da mu i oprostim?’” Također, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Doista u noći ima jedan trenutak kojeg neće pogoditi nijedan musliman tražeći u njemu neko dobro dunjaluka i ahireta, a da mu to Allah neće dati! I tako je svaku noć.”
Ramazanske dane vjernik treba provesti u postu i klanjanju obaveznih namaza, a zatim i u činjenju drugih dobrih djela: davanju sadake, čestom spominjanju Uzvišenog Allaha (tokom hodanja putem, ili u autu, dok radiš, posebno ujutro i predvečer) jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka ti jezik neprestano bude vlažan od spominjanja Allaha.” Kloni se skupova u kojima se ne spominje Allah, niti se donosi salavat i selam na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Vjernik koji je zaposlen, treba savjesno obavljati svoj posao i u ramazanu i mimo ramazana, što podrazumijeva da treba na vrijeme odlaziti na posao i vraćati se po završetku radnog vremena. Ne dozvoli sebi propuste koje ćeš opravdavati postom! Ti si musliman, a musliman treba da savjesno obavlja svoje poslove, da preuzete emanete – povjerene obaveze- dosljedno izvršava! Musliman ne vara i ne služi se lažima! Svojim postom vjernik želi oprost grijeha, a to se prevarom ne može postići. Zato na svoj jezik stavi katanac i zaključaj ga od svakog lošeg govora: laži, ogovaranja i svega zabranjenog.
Tokom ramazanskog dana, ako si ikako u mogućnosti, malo prilezi i odspavaj, prije ili poslije podne, ili kada si u mogućnosti, jer to će ti, nakon Uzvišenog Allaha, pomoći u ustajanju na noćni namaz i u obavljanju drugih ibadeta tokom noći. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Spavajte kajlulu jer doista šejtani ne spavaju kajlulu!” Kajlula je prijepodnevni ili poslijepodnevni odmor.
Uspjeh i postojanost samo su sa Uzvišenim Allahom!
Prof Hajrudin Ahmetović