1. Šta je to tefsir?

Riječ ”tefsir” ima značenje otkriti i pojasniti.

Tefsir je nauka koja nam pomaže da razumijemo Kur’an, kao i da shvatimo značenje pojedinih ajeta, i da iz njih izvučemo vjerske propise i pouke.

2. Kako je nastao tefsir kao nauka?

Nakon smrti Poslanika s.a.w.s. ashabi su putovali širom tadašnjeg hilafeta kako bi podučavali muslimane propisima vjere.

Tako su od trojice najučenijih ashaba po pitanju tefsira nastale i poznate tri tefsirske škole:

1. a) Škola mufesira Ibn Abbasa r.a. u Mekki, a njegovi najpoznatiji učenici i mufesiri Kur’ana su Sa’id ibn Džebejir, Mudžahid, Ikrime, Tawus i A’ta ibn Ebi Rebah, rahmetullahi ‘alejhim edžmein.
2. b) Škola mufesira Ubeja ibn Ka’ba r.a. u Medini, a njegovi učenici i poznai mufesiri su Zejd ibn Eslem, Ebul A’lije i Muhammed ibn Ka’b, rahmetullahi alejhim.
3. c) Škola Abdullaha ibn Mes’da r.a. u Kufi, a njegovi najpoznatiji učenici su Katade, A’lkame, Ebu Abdurrahman Es-Sulemi, rahmetullahi alejhim.

3. Kad su nastale prve knjige tefsira?

Poznati tabe’ini mufesiri Kur’ana su predaje, koje su naučili od ashaba po pitanju tefsira, prenosili usmenim putem.

Prvi pisani tefsiri napisani su, ne kao posebne knjige, vec kao sastavni dio neke hadiske zbirke, kao poglavlje koje je vezano za tefsir, i to krajem drugog hidžretskog stoljeća.

Tefsir kao posebna nauka počela je da se bilježi polovinom trećeg stoljeća po hidžri, da bi svoj vrhunac dostigla kao nauka u 4. Stoljeću hidžretskom, kada su nastala i prva kapitalna djela iz oblasti tefsira i to od Taberija (umro 310.), od Ibn Ebi Hatima (umro 327.), od Ibn Hibana (umro 369.), od Hakima (umro 405.) i drugih.

Danas postoje dvije vrste tefsira:

Prva vrsta tefsira: Tradicionalni tefsir

Tradicionalni tefsiri su oni koji se temelje na tefsir Kur’ana ajetima iz Kur’ana, tefsir sunnetom Poslanika s.a.w.s., i na govor ashaba (i prema nekim učenjacima mišljenje tabe’ina mufesira se uzima kao validno), bez da se ulazi u tumačenje ajeta od strane onih koji nisu pripadali ovim prvim spomenutim generacijama.

1. a) Tefsir Kur’ana ajetima iz Kur’ana

Primjeri tefsira Kur’ana ajetima iz Kur’ana:

– Ajet iz sure Al-Baqara, br. 37.

فَتَلَقَّى آدَمُ مِنْ رَبِّهِ كَلِمَاتٍ

”I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga’’

Riječi koje je Adem tada primio od Gospdara spomenute su u suri Al-’Araf, u ajetu br. 23:

قَالاَ رَبَّنَا ظَلَمْنَا أَنفُسَنَا وَإِن لَّمْ تَغْفِرْ لَنَا وَتَرْحَمْنَا لَنَكُونَنَّ مِنَ الْخَاسِرِينَ

“Gospodaru naš”, – rekoše oni – “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.”

– Ili 47. Ajet iz sure Al-Baqara:

يَا بَنِي إِسْرَائِيلَ اذْكُرُواْ نِعْمَتِيَ الَّتِي أَنْعَمْتُ عَلَيْكُمْ وَأَنِّي فَضَّلْتُكُمْ عَلَى الْعَالَمِينَ

’’O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao.’’

U drugim ajetima Allah dž.š. spominje pojedinačno te blagodati koje je podario Jevrejima:

وَظَلَّلْنَا عَلَيْكُمُ الْغَمَامَ وَأَنزَلْنَا عَلَيْكُمُ الْمَنَّ وَالسَّلْوَى

’’I Mi smo vam od oblaka hladovinu načinili i manu i prepelice vam slali…’’ (Al-Baqara, 57.)

1. b) Hadis u mnogim situacijam pojašnjava Kur’anske ajete.

Čak šta više Allah dž.š. je naredio Poslaniku s.a.w.s. da ashabima pojašnjava Kur’an, a to možemo vidjetu u ruječima Uzvišenog:

وَأَنْزَلْنَا إِلَيْكَ الذِّكْرَ لِتُبَيِّنَ لِلنَّاسِ مَا نُزِّلَ إِلَيْهِمْ وَلَعَلَّهُمْ يَتَفَكَّرُونَ

’’ A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.’’ (An-Nahl, 44.)

Evo i nekoliko primjera u kojima se to jasno i vidi (da sunnet najbolje pojašnjava Kur’an):

• Muslim bilježi hadis od Enesa r.a. da kada je objavljena sura El Kewser i kada ju je Poslanik s.a.w.s. proučio ashabima upitao ih je za značenje riječi El Kewser (koja je inače bila tada nepoznata ashabima), a oni su odgovorili da Allah i Njegov Poslanik s.a.w.s. najbolje znaju. Tada ih je Poslanik s.a.w.s. obavjestio da je to rijeka u džennetu.

• Allah dž.š. u Kur’anu naređuje muslimanima da, ako žive u državi u kojoj imaju vlast nad kradljivcem izvrše kaznu odsjecanja ruke:

وَالسَّارِقُ وَالسَّارِقَةُ فَاقْطَعُواْ أَيْدِيَهُمَا جَزَاء بِمَا كَسَبَا نَكَالاً مِّنَ اللّهِ

‘’ Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha!’’ (Al-Ma’ide, 38.)

Međutim u Kur’anu nigdje nije pojašnjeno za koliki ukradeni iznos se sprovodi kazna odsjecanja ruke kradljivcu. Ali je to Poslanik s.a.w.s. pojasnio.

Od Aiše r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. odsjecao kradljivcu ruku kada bi krađa bila u vrijednosti četvrtine dinara i više. (Hadis bilježe Muslim, Ibn Madže I Ahmed)

• U Kur’anu se u mnogo ajeta spominje obavljanje namaza u formi naredbe svim vjernicima.

Ali, kao što kaže ashab Allahovog Poslanika s.a.w.s. Imran ibn Husejn r.a. čovjeku koji nije htio da od njega sluša hadis: ‘’Jesi li igdje u Kur’anu pročitao da jacijski fard ima 4 rekata, akšamski 3, sabahski dva I podnevski I ikindijski po četiri?’’ (Predaju bilježi Bejheki)

Zato ćemo način obavljanja namaza u kompletu naći u praksi Poslanika s.a.w.s. koji je rekao: ‘’Klanjajte onako kako mene vidite da klanjam.’’ (Buhari)

Isto pravilo važi I za hadž koji je naređen jasnim ajetima u Kur’anu, ali u istom nije u detalje pojašnjeno kako se obavlja sam obred hadža od početka do kraja. Zato je tu sačuvana praksa Poslanika s.a.w.s. koji je rekao: ’’Uzmite od mene propise hadža.’’ (Muslim)

1. c) Što se tiče tefsira govorom ashaba i tabe’ina uslov je da lanac do ashaba i tabe’ina bude ispravan i spojen.

Ashabi su generacija koja je živjela u vremenu objave Kur’ana, svjedočili su događajima koji su bili razlog objave pojedinih propisa, i učili su Kur’an direktno od Poslanika s.a.w.s.

Rekao je Ibn Mes’ud r.a: ”Tako mi Allaha, pored Koga nema drugog božanstva, nije spuštena niti jedna sura, a da ja ne znam gdje je spuštena. I nije spušten niti jedan ajet, a da ja ne znam zbog koga je spušten. Da znam da je neko učeniji u Kur’anu od mene a da se do njega može doći, uzjahao bih kamilu i otišao bih do njega.” (Buharija)

Rekao je Alij ibn Ebi Talib r.a: ”Pitajte me, jer, Allaha mi, šta god da me upitate odgovoriću vam. Pitajte me iz Allahove Knjige, jer, Allaha mi, nema niti jednog ajeta a da ja ne znam da li je spušten noću ili danju, ili u dolini ili na brdu.” (itifak fi ulumil Kur’an, Es-Sujuti 2/187)

Ashabi od kojih se najviše prenosi tefsira su: četvorica halifa r.a., zatim Ibn Abbas r.a., Ibn Mes’ud r.a., Ibn Zubejr r.a., Zejd Ibn Haris r.a., Ubej ibn Ka’b r.a.

Među najpoznatije i najbolje tradicionalne tefsire spadaju:

– Tefsir od Ibn Džerira Et-Taberija, (umro 310.g.h.) za kojeg je šejhul Islam Ibn Tejmije rekao: ”Što se tiče tefsira koji su prisutni među ljudima, najispravniji je onaj od Ibn Džerira Et-Taberija.” (Medžmu’ul Fetawa, 13/385)

A imam Newewi je rekao za taj tefsir: ”Umet se složio da nije napisan tefsir sličan Et-Taberijevom.” (Tehzibul Esmai vel Lugat, 1/78)

– Tefsir od Ibn Kesira (umro 774.g.h), kojeg učenjaci po vrijednosti svrstavaju odmah na drugom mjestu nakon tefsira od Et-Taberija. Rekao je imam Šewkani: ”Jedan je od najboljih tefsira, ako ne i najbolji.” (Mukademetu tahkik tefsir Ibn Kesir, 1/19)

– Od novijih tradicionalnih tefsira treba istaći ”Adwaul-bejan” od Muhameda El-Emina Eš-Šankitija (umro 1393.g.h. u Mekki). Ovaj tefsir se ističe po mnogobrojnosti tefsira Kur’ana Kur’anom, i izvlačenjem mnogobrojnih fikhskih propisa iz ajeta.

Druga vrsta tefsira: Razumski tefsiri

Ova vrsta tefsira temelji se na mišljenju učenjaka po pitanju značenja pojedinih ajeta.

Učenjaci su ove tefsire svrstali u dvije kategorije:

1. a) Pohvaljeni razumski tefsiri, koji su zasnovani na idžtihadu učenjaka ehli sunneta wel džemata, koji su vrsni poznavaoci arapskog jezika, kiraeta, osnova vjere, fikha i ostalih šerijatskih znanosti.

Primjer takvog tefsira jeste tefsir od Ibn Sa’dija (umro 1376.g.h), koji se odlikuje kratkoćom i lahkoćom u objašnjavanju.

1. b) Razumski tefsiri koji su pokuđeni po mišljenju učenjaka ehli sunneta.

– Takav je tefsir od Zamahšerija (umro 538.g.h), koji je bio mu’tezilijske akide. Iako se njegov tefsir odlikuje vrlo jakim stilom arapskog jezika, ulema je pokudila ovaj tefsir zbog iznošenja mu’tezilijskih stavova u njemu.

– Ulema je pokudila i kritikovala i tefsir od Fahrudina Er-Razija ”Mafatihul gajb” (umro 606.g.h), u kojem se autor trudio da navede što više teorija iz matematike, fizike, astronomije i ostalih prirodnih nauka, u toj mjeri da je imam Es-Sujuti za taj tefsir rekao: ”U njemu ima svega, osim tefsira.” (Tabakat El-Mufesirin, str. 115-116.)

Literatura:

Dirasat fi U’lumil-Kur’an od Fahda Er-Rumija

Prijevod i obrada Adnan Nišić